Kineziološka paradigma odgoja i obrazovanja

Učitelj i mikropauze u primarnoj edukaciji

Sanda Kolaković

Osnovna škola Maria Martinolića, Mali Lošinj

Kineziološka paradigma odgoja i obrazovanja

Broj rada: 47

Izvorni znanstveni rad

Sažetak

Cilj istraživanja je ispitati mišljenja učitelja primarnog obrazovanja u Sisačko-moslavačkoj županiji  o upotrebi mikropauza u nastavi, kao i ulogu osobne tjelesne aktivnosti učitelja te godina starosti na upotrebu mikropauza. Mikropauze ili tjelesno aktivne pauze su oblik aktivnog odmora u razredu za vrijeme nastave. Mikropauze u nastavi su moguće održivo rješenje za pružanje dodatnih mogućnosti  kineziološke aktivnosti djece tijekom školskog dana. Populacija ispitanika definirana je kao populacija učitelja razredne nastave Sisačko-moslavačke županije (N=371), a ukupan broj u istraživanju je 146. Za potrebe istraživanja postavljene su tri istraživačke hipoteze. Hipoteze su postavljene u afirmativnom obliku i testirane na razini statističke značajnosti od 5 % (p > 0,05). Više od polovice ispitanika (57%) odgovorilo je da mikropauze koristi često ili uvijek što je u suprotnosti s predviđenom hipotezom. Kako bi se ispitao odnos između tjelesne aktivnosti učitelja i upotrebe mikropauza u nastavi izračunat je Spearmanov koeficijent korelacije između rezultata učitelja na skali tjelesne aktivnosti i samoprocjene učitelja o upotrebi mikropauza u svom radu s učenicima. Rezultat ukazuje na značajnu korelaciju (P=.44, p<.01), odnosno da učitelji koji su tjelesno aktivniji češće koriste mikropauze. Odnos između dobi učitelja i njihove upotrebe mikropauza u nastavi ispitan je hi-kvadrat testom. Nije dobiven statistički značajan rezultat. U cilju prikupljanja podataka obuhvaćeni su učitelji pet gradova Sisačko-moslavačke županije što u određenoj mjeri umanjuje vjerodostojnost generalizacije zaključaka. Korištenje slučajnog stratificiranog uzorka na razini Hrvatske i s većim brojem sudionika omogućilo bi generaliziranje zaključaka na razini populacije. 

Ključne riječi

dob; djeca; tjelesna aktivnost; tjelesno aktivne pauze; učitelji primarnog obrazovanja

Uvod

„Tjelesna aktivnost je bilo koji oblik tjelesnog pokreta koji izvode skeletni mišići, što rezultira povećanjem potrošnje energije.” (WHO, 2018, str. 100). Može se izvoditi na mnogo različitih načina: hodanje, vožnja biciklom, sport i aktivni oblici rekreacije (kao što su ples, pilates i sl.). Tjelesne aktivnosti mogu se obavljati i kao dio posla (podizanje, nošenje ili drugi aktivni zadaci) i kao dio plaćenih ili neplaćenih kućnih poslova (poslovi čišćenja, nošenja i njege). Iako se neke aktivnosti obavljaju po izboru i mogu pružiti uživanje, neke druge radne ili obiteljske fizičke aktivnosti mogu biti potrebne ili čak obavezne i ne pružaju iste mentalne ili socijalne zdravstvene koristi u usporedbi s, primjerice, aktivnom rekreacijom. Mraković (1997) godine postavlja cilj kao kriterij kineziološke aktivnosti pri čemu se u unapređenju zdravlja, optimalnom razvoju, zadržavanju na što višoj razini i sprječavanju opadanja stečenih osobina i sposobnosti te njihovom maksimalnom razvoju zrcale primijenjen grane kineziologije. Međutim, svi oblici tjelesne aktivnosti mogu pružiti zdravstvene koristi ako se poduzimaju redovito i dovoljno dugotrajno i intenzivno. U 2010. godini, WHO je izradio preporuke o vrsti i učestalosti tjelesne aktivnosti za optimalne zdravstvene koristi za mlade, odrasle i starije odrasle osobe. „Globalna preporuka WHO-a o tjelesnim aktivnostima za zdravlje odraslih osoba je 150 minuta aktivnosti umjerenog intenziteta (ili ekvivalentno) tjedno, mjereno kao sastav tjelesne aktivnosti poduzete u više domena: za rad (plaćen i neplaćen, uključujući kućni rad), za putovanja (hodanje i vožnja biciklom) i za rekreaciju (uključujući sport). Za adolescente i djecu preporuka je 60 minuta aktivnosti umjerenog do jakog intenziteta dnevno” (WHO, 2010, str. 7 i 8).

Globalni napredak za povećanje tjelesne aktivnosti usporen je, uglavnom zbog nedostatka svijesti i ulaganja. Širom svijeta 1 od 4 odrasle osobe i 3 od 4 adolescenata (u dobi od 11 do 17 godina) trenutno ne ispunjavaju globalne preporuke za tjelesne aktivnosti koje je postavila Svjetska zdravstvena organizacija. Kako se zemlje ekonomski razvijaju, nivo neaktivnosti raste. U nekim zemljama razina neaktivnosti može biti i do 70%, zbog promjenjivih obrazaca prijevoza, povećane uporabe tehnologije i urbanizacije. Na razinu tjelesne aktivnosti utječu i kulturne vrijednosti. U većini zemalja, djevojke, žene, starije odrasle osobe, osobe s invaliditetom i osobe s invaliditetom i kroničnim bolestima imaju sve manje mogućnosti za pristup sigurnim, pristupačnim i odgovarajućim programima i mjestima u kojima mogu biti fizički aktivni. „Neaktivnost čini 1–3% nacionalnih zdravstvenih troškova, mada to isključuje troškove povezane s mentalnim zdravljem i mišićno-koštanim stanjem” (WHO, 2018, str. 6 i 7).

Prevalencija nedovoljne razine tjelesne aktivnosti globalni je javnozdravstveni problem današnjeg doba koji je izražen i u Hrvatskoj (Jurakić i Haimer, 2012). Redovita tjelesna aktivnost važan je faktor u prevenciji debljine, a samim time i prevenciji ostalih zdravstvenih problema. Redovita tjelesna aktivnost u školskoj dobi može se poticati na više načina kao što su aktivni prijevoz, aktivna igra, sudjelovanje u sportskim/plesnim aktivnostima ili smanjenjem vremena provedenim u sedentarnim aktivnostima. S druge strane nedovoljna aktivnost i sjedilački način života postaju zdravstveni rizik u odrasloj dobi  (Mišigoj-Duraković i Sorić, 2015). Također, obveze povezane s polaskom u školu i tijekom školovanja postaju često generator lošeg držanja tijela (Kosinac i Prskalo, 2017). Sve su to razlozi koji traže od škole da se prilagodi suvremenim životnim uvjetima, a na dobrobit učenika.

Prema istraživanju Musić Milanović, Lang Morović i Markelić (2018) u Hrvatskoj je 35 % djece u dobi od 8 do 8,9 godina s prekomjernom tjelesnom masom i debljinom, te smo prema statistici među prvih pet europskih zemalja s tim problemom. Ukupno 31 % djevojčica i 38,7 % dječaka u Republici Hrvatskoj ima prekomjernu tjelesnu masu i debljinu. Uočeno je da 56,1 % djece radnim danima provede dva ili više sati dnevno gledajući TV ili koristeći elektroničke uređaje, dok se vikendom taj postotak povećava na 87,4 %. Svako drugo dijete, njih 51,5 % provodi tri ili manje sati tjedno u organiziranoj tjelesnoj aktivnosti. Nadalje, 9,7 % djece provede manje od jednog sata dnevno radnim danom igrajući se na otvorenom, a vikendom se 1,5 % igra na otvorenom .

Škole, kao odgojno-obrazovne ustanove koje potiču razvoj zdravog načina života i okruženje u kojem djeca provode skoro polovicu svojeg vremena budnosti tijekom dana, trebale bi biti organizirane na način da promiču redovitu tjelesnu aktivnost i odgovarajuće prehrambene navike u djece. Prema Nacionalnom okvirnom kurikulumu, Tjelesna i zdravstvena kultura obavezan je predmet u nižim razredima osnovne škole u trajanju od ukupno 3 školska sata, odnosno 135 minuta tjedno. Nastava iz Tjelesne i zdravstvene kulture najčešće se odvija u sportskoj dvorani ili na vanjskom igralištu. Podatci dobiveni istraživanjem prikazuju da gotovo sve osnovne škole, njih 95,7%, ima vanjsko igralište, ali pri ekstremnim vremenskim uvjetima njih 64% ne dopušta djeci da se tamo igraju ili da se provodi nastava iz Tjelesne i zdravstvene kulture. S druge strane, 15,9% škola nema dvoranu za tjelesno vježbanje, što onemogućuje provedbu nastave iz Tjelesne i zdravstvene kulture u prostorima škole tijekom ekstremnih vremenskih uvjeta (Musić Milanović i sur., 2018).

Nadalje, kako bi ispunile preporuke WHO-a za tjelesnu aktivnost djece, odnosno najmanje 60 minuta umjerene do intenzivne tjelesne aktivnosti dnevno, škole bi trebale omogućiti i motivirati djecu da redovito koriste unutarnje i vanjske sportske prostore škole u slobodno vrijeme. Oko dvije trećine, 63,4% svih škola nudi organiziranu tjelesnu aktivnost svojim učenicima izvan nastave. Međutim, učestalost sudjelovanja u njima je niska, 73,8% škola nudi učestalost sudjelovanja učenika u izvannastavnoj tjelesnoj aktivnosti do 50%. Nadalje, kako je vidljivo iz istraživanja samo 51% škola dopušta svojim učenicima korištenje sportske dvorane izvan nastave (Musić Milanović i sur., 2018).

Školu treba smatrati jednom od glavnih institucija za rješavanje tjelesne neaktivnosti, ne samo zbog vremena provedenog u školi i utjecaja koje škola može imati na razvoj učenika, već i zbog povećanih količina istraživanja koja sugeriraju da tjelesna aktivnost može imati pozitivne utjecaje na akademski uspjeh učenika. Nema optimalnog rasta, razvoja i odgoja bez tjelesnog vježbanja jer je vježbanje dijelom genetski uvjetovana potreba koja se ničim ne može kompenzirati (Prskalo i Babin, 2013).

Mikropauze u nastavi su moguće održivo rješenje za pružanje dodatnih mogućnosti tjelesne aktivnosti djece tijekom školskog dana. Mikropauze, nastavne stanke ili stanke u razredu su oblik aktivnog odmora koji se primjenjuje radi smanjivanja umora tijekom nastavnog procesa (Findak i Stella, 1985). Findak (1999) mikropauze opisuje kao oblik aktivnog odmora kada se uoči opadanje pažnje, bezvoljnost, labilno držanje tijela i sl. Pripadaju lociranim izvannastavnim kineziološkim aktivnostima koje se provode u razredu. Provode se za vrijeme nastave, odnosno kada učitelji primijete da je učenicima potreban odmor od učenja. Ne samo da mikropauze u nastavi mogu doprinijeti svakodnevnom povećavanju tjelesne aktivnosti (do 19 minuta dnevno) (M.Dinkel, Lee i Schaffer, 2016), već su pronađeni i određeni dokazi koji upućuju da tjelesna aktivnost poboljšava mnoge akademske rezultate, uključujući opći obrazovni uspjeh, kognitivne performanse, vještine čitanja i matematike, povećava usredotočenost učenika na zadatke, stvaranje pozitivnog iskustva učenja i poboljšanu razinu koncentracije (Kibbe, Hackett, Hurley, McFarland, Schubert, Schultz i Harris 2010; Mahar, 2011; Bartholomew i Jowers, 2011; Dunn, Venturanza, Walsh i Nonas, 2012; Erwin, Fedewa i Ahn, 2013; Bassett, Fitzhugh, Heath, Erwin, Frederick, Wolff i Stout, 2013; Carlson, Engelberg, Cain, Conway, Mignano, Bonilla i Sallis 2015). Stoga bi mikropauze u nastavi mogle biti izvediv pristup za pomoć školama u povećanju obrazovanog uspjeha učenika i kao učinkovita metoda poučavanja za poboljšanje akademskih postignuća, a svakako dobar pristup za povećanje tjelesne aktivnosti učenika i poboljšanja njihovog općeg zdravlja.

Razmjerno je malo istraživanja provedeno u svrhu ispitivanja uloge osobne razine tjelesne aktivnosti u percepcijama i stavovima učitelja vezano za izvannastavne tjelesne aktivnosti kao što su mikropauze. Parks, Solomon i Lee, (2007) istraživali su spremnost i učinkovitost učitelja u primarnom obrazovanju da integriraju mikropauze u nastavno okruženje. Autori su izvijestili da trenutna osobna uključenost u tjelesnu aktivnost nije povezana s uspješnošću sudionika u provedbi bilo kojeg oblika tjelesne aktivnosti u školi. Cothran, Hodges Kulinna i Garn (2010) razgovarali su sa 23 učitelja osnovne škole o projektu u koji je mikropauza uključena u školski dan. Nalazi su ukazivali da je spremnost za uključivanje u provedbu mikropauza u nastavi povezana s osobnim stavom o zdravom načinu života, uključujući fizički aktivno ponašanje i zdravu prehranu.

Bez obzira na način povećanja tjelesne aktivnosti u školama, učitelji u učionici su kritični dionici (Benes, Finn, Sullivan, i Yan, 2016). Povezivanje učitelja s inicijativama za tjelesnu aktivnost je neophodno, ali može biti teško (Benes i sur., 2016). S obzirom na značajne mogućnosti da škole moraju utjecati na tjelesnu neaktivnost i epidemiju pretilosti, vrlo je važno razumjeti percepciju učitelja o tjelesnoj aktivnosti radi povećanja iste u školama. Danas postoje preporuke o potrebi dodatne tjelovježbe u školama, ali ograničena su istraživanja o širim stavovima učitelja o korištenju mikropauza u učionici. S obzirom na navedene spoznaje i uzimajući u obzir rezultate dosadašnjih istraživanja, možemo konstatirati da nema dovoljno relevantnih podataka o stavovima učitelja o primjeni mikropauza u nastavi, kao ni podataka o njihovom znanju i vještinama o primjeni istih, a posebice u primarnom obrazovanju Republike Hrvatske. Također nema dovoljno relevantnih podataka o korelaciji između tjelesne aktivnosti učitelja i primjeni mikropauza u nastavi kao niti dovoljno relevantnih podataka o korelaciji godina starosti učitelja i primjene mikropauza u nastavi. Stoga je svrha ovog istraživanja ispitati stavove učitelja o primjeni mikropauza u nastavi kako bi se steklo bolje razumijevanje u kojoj se mjeri fizička aktivnost koristi u učionicama, razumijevanje učitelja i mišljenja o korištenju mikropauza i potencijalnih resursa potrebnih za pomoć učiteljima u povećanju primjene mikropauza u nastavi.

Cilj istraživanja je ispitati mišljenja učitelja primarnog obrazovanja u Sisačko-moslavačkoj županiji  o primjeni mikropauza u nastavi, a specifični ciljevi su ispitati ulogu osobne tjelesne aktivnosti učitelja, kao i godina starosti na primjenu mikropauza u nastavi.

Metode

Problemi koji proizlaze iz samog cilja ovog rada su: primjena i opseg primjene mikropauza u primarnom obrazovanju; povezanost između primjene mikropauza u nastavi i razine tjelesne aktivnosti učitelja; povezanost između primjene mikropauza i dobi učitelja.

Temeljem definiranih problema mogu se formulirati sljedeće hipoteze:

H1: Učitelji u primarnom obrazovanju nedovoljno primjenjuju mikropauze u nastavi.

H2: Učitelji koji su tjelesno aktivniji češće primjenjuju mikropauze u nastavi.

H3: Mlađi učitelji češće primjenjuju mikropauze u  nastavi.

Populacija ispitanika u ovom istraživanju definirana je kao populacija učitelja razredne nastave u primarnom obrazovanju Sisačko-moslavačke županije (N=371). Iz tako definirane populacije formirao se probabilistički tip uzorka. Ukupan broj uzorka čine 146 učitelja.

U skladu s ciljevima istraživanja, koristio se modificirani upitnik prema M. Dinkel, Lee i Schaffer, 2016. Radi se o anonimnom upitniku i sastoji se od 5 dijelova:

Podaci su prikupljani na ispitanicima u akademskoj godini 2019./2020. putem anketnog upitnika „Upitnik o primjeni mikropauza u primarnom obrazovanju”. Ispitanici su pismeno ispunjavali ponuđeni im upitnik u sklopu kojeg je opisan sadržaj, svrha i način provedbe istraživanja. Vrijeme potrebno za ispunjavanje upitnika u prosjeku nije iziskivalo više od petnaestak minuta. Ispitivanje se provelo anonimno i dragovoljno  kako bi se osiguralo da svaki ispitanik prilikom anketiranja pruži iskrene odgovore na temelju osobnog mišljenja. Obrada podataka i statistička analiza u ovome istraživanju izrađena je pomoću statističkoga paketa IBM SPSS 25.0, a grafički prikazi su izrađeni u Excelu. Podaci su obrađeni osnovnom deskriptivnom statistikom za prikaz centralnih i disperzivnih parametara: aritmetička sredina (M), standardna devijacija (SD), medijan (C), minimalni i maksimalni rezultat (Min, Max), koeficijent zakrivljenosti distribucije (Sk), koeficijent spljoštenosti distribucije (Ku), interkvartilni raspon (Q3-1), korelacije pojedinih čestica s ukupnim rezultatom na skali (rit), frekvencije u postocima (f %).  Unutarnja konzistencija skala mjerena je koeficijentom pouzdanosti tipa unutarnje konzistencije Cronbach alpha. Prikladnost korelacijske matrice za faktorizaciju provjerena je Kaiser-Meyer-Olkinovom koeficijentom i Bartlettovim testom sfericiteta  (p<.001). Analiza glavnih komponenti provedena je na temelju Keiser-Guttmanovog kriterija (karakteristični korijen veći od 1) i Scree plot prikaza. Normalnost distribucije testirana je Kolmogorov-Smirnov testom ( p<.05 i  p<.01). Korišten je i  Pearsonov koeficijent korelacije kako bi se ispitala korelacija između skala  (p<.01).

Rezultati

Rezultati istraživanja prikazani su tabelarno.

Tablica 1. Raspodjela uzorka po spolu


F

%

žensko

138

94.5

muško

8

5.5

Ukupno

146

100.0

f - frekvencija; % - postotak

Većina ispitanika je ženskog spola (95%).

Tablica 2. Struktura uzorka prema dobi


F

%

20 - 30

8

5.5

31 - 40

37

25.3

41 - 50

34

23.3

50 +

67

45.9

Ukupno

146

100.0

f - frekvencija; % - postotak

U uzorku su najzastupljeniji ispitanici stariji od 50 godina (46%), a najmanje su zastupljeni ispitanici koji pripadaju najmlađoj dobnoj skupini (6%).

Tablica 3. Struktura uzorka prema akademskom nazivu


F

%

nastavnik razredne nastave

59

40.4

diplomirani učitelj razredne nastave

31

21.2

diplomirani učitelj razredne nastave s pojačanim programom iz nastavnog predmeta

33

22.6

magistar primarnog obrazovanja

21

14.4

magistar znanosti

2

1.4

Ukupno

146

100.0

F - frekvencija; % - postotak

S obzirom na stečeni akademski naziv, u uzorku su najzastupljeniji nastavnici razredne nastave (41%), slijede diplomirani učitelji razredne nastave s pojačanim programom iz nastavnog predmeta (23%) i diplomirani učitelji razredne nastave (21%).

Tablica 4. Struktura uzorka prema radnom stažu (iskustvu)


F

%

0 - 5

13

8.9

6 - 10

19

13.0

11 - 15

26

17.8

16 - 20

11

7.5

20 +

77

52.7

Ukupno

146

100.0

f - frekvencija; % - postotak

S obzirom na godine radnog staža, više od polovice ispitanika (53%) pripada skupini s više od 20 godina radnog staža.

Tablica 5. Postotak, medijan i interkvartilni raspon za primjenu mikropauza

1 - nikad

2 - rijetko

3 - ponekad

4 - često

5 - uvijek

C

Q3-1

%



5.5

10.3

27.4

32.2

24.7

4.00

1.25

C - medijan; Q3-1 - inerkvartilni raspon; % - postotak

Primjenu mikropauza u svom radu s učenicima ispitanici su procjenjivali na skali Likertova tipa od 5 stupnjeva (1 – nikad, 5 – uvijek). U tablici su prikazani odgovori na ovo pitanje (postotak odgovora za pojedini stupanj procjene - %, medijan – C, interkvartilni raspon – Q3-1). Rezultati ukazuju na relativno učestalu primjenu mikropauza u nastavi (C=4.00).

Tablica 6. Faktorska struktura tjelesnih aktivnosti učitelja – glavne komponente


Faktorska zasićenja

Komunaliteti

F1

2. Volim vježbati.

.92

.85

1. Volim biti tjelesno aktivna/aktivan.

.90

.81

3. Tjelesno sam aktivna/aktivan 30 minuta dnevno.

.80

.63

4. Tijekom školovanja voljela/volio sam nastavu tjelesno-zdravstvene kulture.

.63

.40

Karakteristični korijen

2.69

% objašnjene varijance

67.16

Za procjenu tjelesne aktivnosti učitelja konstruirane su 4 čestice na koje su ispitanici odgovarali na skali Likertova tipa od 5 stupnjeva (1 – nikad, 5 – uvijek). Prikladnost korelacijske matrice za faktorizaciju provjerena je Kaiser-Meyer-Olkinovom koeficijentom, koji iznosi .750 i Bartlettovim testom sfericiteta (c2= 280.235, df=6; p<.001). Provedena je analiza glavnih komponenti. Na temelju Keiser-Guttmanovog kriterija (karakteristični korijen veći od 1) i Scree plot prikaza ekstrahirana je jedna komponenta koja objašnjava 67.156% ukupne varijance.

Tablica 7. Deskriptivna statistika za pojedine čestice iz skale tjelesne aktivnosti učitelja


M

SD

rit

1. Volim biti tjelesno aktivna/aktivan.

3.94

0.95

.78

2. Volim vježbati.

3.64

1.12

.82

3. Tjelesno sam aktivna/aktivan 30 minuta dnevno.

3.56

1.29

.62

4. Tijekom školovanja voljela/volio sam nastavu tjelesno-zdravstvene kulture.

4.24

0.93

.44

M - aritmetička sredina; SD - standardna devijacija; rit - korelacija pojedinih čestica s ukupnim rezultatom na skali

U tablici je prikazana deskriptivna statistika na razini pojedinih čestica (aritmetička sredina – M i standardna devijacija – SD) i korelacije pojedinih čestica s ukupnim rezultatom na skali (rit) kojima je ispitana sadržajna valjanost skale. Vidljivo je da su ove korelacije dovoljno visoke (> .40).

Tablica 8. Deskriptivna statistika za skalu tjelesne aktivnosti učitelja

N

Min

Max

M

SD

Sk

Ku

146

1.50

5.00

3.85

0.88

-0.37

-0.82

N - broj ispitanika; Min - minimalni rezultat; Max - maksimalni rezultat; M - aritmetička sredina; SD - standardna devijacija; Sk - koeficijent zakrivljenosti distribucije; Ku - koeficijent spljoštenosti distribucije

Kako bi se provjerila unutarnja konzistencija skale, izračunat je koeficijent pouzdanosti tipa unutarnje konzistencije Cronbach alpha. Dobiveni koeficijent (.825) ukazuje na dobru unutarnju konzistenciju skale. Ukupan rezultat na skali tjelesne aktivnosti učitelja izračunat je kao zbroj odgovora na pojedinim česticama podijeljen s brojem čestica pa se teorijski raspon rezultata na skali proteže od 1 do 5. Sve su čestice formulirane u istom smjeru, na način da viši rezultat označava veću učestalost. U tablici je navedena deskriptivna statistika za cijelu skalu (broj ispitanika – N, minimalni rezultat – Min, maksimalni rezultat – Max, aritmetička sredina – M, standardna devijacija – SD, koeficijent zakrivljenosti distribucije – Sk, koeficijent spljoštenosti distribucije – Ku). Rezultat Kolmogorov-Smirnov testa kojim je ispitana normalnost distribucije (K-S = 0.12, p<.05) ukazuje da varijabla nije normalno distribuirana, a koeficijent zakrivljenosti ukazuje na negativnu asimetriju. Prosječan rezultat na skali (M=3.85) ukazuje na umjereno učestalu tjelesnu aktivnost učitelja.

Kako bi se ispitao odnos između tjelesne aktivnosti učitelja i primjene mikropauza u nastavi izračunat je Spearmanov koeficijent korelacije između rezultata učitelja na skali tjelesne aktivnosti i samoprocjene učitelja o primjeni mikropauza u svom radu s učenicima. Rezultat ukazuje na značajnu korelaciju (P=.44, p<.01), odnosno da učitelji koji su tjelesno aktivniji češće primjenjuju mikropauze.

Tablica 9. Odnos između dobi učitelja i njihove primjene mikropauza




Primjenjujem mikropauze u svom radu s učenicima.

Ukupno




nikad ili rijetko

ponekad

često

uvijek


godine starosti

20 - 40

f

9

12

14

10

45

%

20.0%

26.7%

31.1%

22.2%

100.0%

41 - 50

f

5

12

7

10

34

%

14.7%

35.3%

20.6%

29.4%

100.0%

50 +

f

9

16

26

16

67

%

13.4%

23.9%

38.8%

23.9%

100.0%

Ukupno

f

23

40

47

36

146

%

15.8%

27.4%

32.2%

24.7%

100.0%

(2=4.64, df=6, N=146, p>.05)

f - frekvencija; % - postotak

Odnos između dobi učitelja i njihove primjene mikropauza u nastavi ispitan je hi-kvadrat testom. Kako bi bili zadovoljeni preduvjeti za računanje ovog testa (dovoljan broj teorijskih frekvencija >5), bilo je potrebno spojiti pojedine kategorije odgovora na ovim varijablama. Rezultati su prikazani u tablici (frekvencije – f, postotci – % , rezultat hi-kvadrat testa – c2, razina značajnosti – p). Nije dobiven statistički značajan rezultat, odnosno nije dobivena zavisnost između dobi učitelja i njihove primjene mikropauza.

Tablica 10. Rezultati analize glavnih komponenti – stav učitelja o tjelesnoj aktivnosti učenika i mikropauzama u nastavi


Faktorska zasićenja

Komunaliteti

F1

6. Postoji povezanost mikropauza i motivacije učenika za rad.

.82

.67

5. Postoji povezanost mikropauza i discipline u razredu.

.79

.63

4. Postoji povezanost mikropauza i obrazovnog uspjeha učenika.

.79

.62

3. Primjena mikropauza ima svoje prednosti u nastavi.

.78

.61

7. Stav učenika o mikropauzama je važan.

.76

.58

8. Tip mikropauza je važan.

.69

.48

1. Tjelesna aktivnost učenika je važna.

.61

.37

9. Nastavni predmet unutar kojeg se primjenjuje mikropauza je važan.

.60

.37

2. Tjelesna aktivnost ima zdravstvene prednosti.

.60

.36

12. Specifični programi za primjenu i vizualizaciju mikropauza su važni.

.54

.29

11. Mikropauzu je najbolje primjenjivati unutar sata hrvatskog jezika.

.37

.14

10. Mikropauzu je najbolje primjenjivati unutar sata matematike.

.34

.11

Karakteristični korijen

5.23

% objašnjene varijance

43.59

Stav učitelja o tjelesnoj aktivnosti učenika i mikropauzama u nastavi ispitan je sa 12 čestica na koje su ispitanici odgovarali na skali Likertova tipa od 5 stupnjeva (1 – u potpunosti se ne slažem, 5 – u potpunosti se slažem). Prikladnost korelacijske matrice za faktorizaciju provjerena je Kaiser-Meyer-Olkinovom koeficijentom, koji iznosi .809 i Bartlettovim testom sfericiteta (c2= 1021.459, df=66; p<.001). Provedena je analiza glavnih komponenti koja je rezultirala sa 4 komponente na temelju Keiser-Guttmanovog kriterija (karakteristični korijen veći od 1) i Scree plot prikaza, koje zajedno objašnjavaju 78.920% ukupne varijance. Međutim, samo po dvije čestice su zasićene drugom i četvrtom komponentom. Zbog toga je provedena analiza glavnih komponenti s unaprijed zadanom jednom komponentom (karakteristični korijen prve komponente iznosi 5.231 i slijedi nagli pad), kako bi se provjerilo jednofaktorsko rješenje za ovu skalu. Rezultati su prikazani u tablici. Ekstrahirani faktor objašnjava 43.589% ukupne varijance. Vidljivo je da dvije čestice imaju izrazito niske komunalitete pa su zbog toga izbačene (10. Mikropauzu je najbolje primjenjivati unutar sata hrvatskog jezika i 11. Mikropauzu je najbolje primjenjivati unutar sata matematike).

Tablica 11. Deskriptivna statistika za pojedine čestice iz skale stava učitelja o tjelesnoj aktivnosti učenika i  mikropauzama


M

SD

rit

1. Tjelesna aktivnost učenika je važna.

4.92

0.39

.49

2. Tjelesna aktivnost ima zdravstvene prednosti.

4.92

0.40

.47

3. Primjena mikropauza ima svoje prednosti u nastavi.

4.46

0.73

.69

4. Postoji povezanost mikropauza i obrazovnog uspjeha učenika.

4.10

0.79

.74

5. Postoji povezanost mikropauza i discipline u razredu.

4.26

0.80

.71

6. Postoji povezanost mikropauza i motivacije učenika za rad.

4.33

0.75

.72

7. Stav učenika o mikropauzama je važan.

4.21

0.91

.66

8. Tip mikropauza je važan.

4.01

0.89

.66

9. Nastavni predmet unutar kojeg se primjenjuje mikropauza je važan.

3.84

0.97

.54

12. Specifični programi za primjenu i vizualizaciju mikropauza su važni.

3.54

1.00

.51

M - aritmetička sredina; SD - standardna devijacija; rit - korelacija pojedinih čestica s ukupnim rezultatom na skali

Deskriptivna statistika na razini pojedinih čestica (aritmetička sredina – M i standardna devijacija – SD) je prikazana u tablici, uz korelacije pojedinih čestica s ukupnim rezultatom na skali (rit); sve su korelacije dovoljno visoke (> .40).

Koeficijent pouzdanosti tipa unutarnje konzistencije Cronbach alpha (.878) ukazuje na vrlo dobru unutarnju konzistenciju skale. Ukupan rezultat na skali izračunat je kao prosjek odgovora na 10 čestica pa se teorijski raspon rezultata proteže od 1 do 5. Sve su čestice formulirane u istom smjeru, na način da viši rezultat označava veće slaganje, odnosno pozitivnije mišljenje učitelja. U tablici je navedena deskriptivna statistika za cijelu skalu, pri čemu je izbačen jedan ekstreman rezultat.

Tablica 12. Deskriptivna statistika za skalu stava učitelja o tjelesnoj aktivnosti učenika i mikropauzama

N

Min

Max

M

SD

Sk

Ku

145

3.20

5.00

4.28

0.47

-0.35

-0.59

N - broj ispitanika; Min - minimalni rezultat; Max - maksimalni rezultat; M - aritmetička sredina; SD - standardna devijacija; Sk - koeficijent zakrivljenosti distribucije; Ku - koeficijent spljoštenosti distribucije

Rezultat Kolmogorov-Smirnov testa kojim je ispitana normalnost distribucije (K-S = 0.08, p<.05) ukazuje da varijabla nije normalno distribuirana, a koeficijent zakrivljenosti ukazuje na negativnu asimetriju. Prosječan rezultat na skali (M=4.28) ukazuje na pozitivno mišljenje učitelja o tjelesnoj aktivnosti učenika i mikropauzama.

Tablica 13. Deskriptivna statistika za pitanja 10. i 11. na skali stava učitelja o tjelesnoj aktivnosti učenika i  mikropauzama


1

2

3

4

5

C

Q3-1

%



10. Mikropauzu je najbolje primjenjivati unutar sata matematike.

3.4

9.6

43.8

24.7

18.5

3.00

1.00

11. Mikropauzu je najbolje primjenjivati unutar sata hrvatskog jezika.

2.1

10.3

45.2

24.0

18.5

3.00

1.00

1 - u potpunosti se ne slažem, 2 - ne slažem se, 3 - niti se slažem, niti se ne slažem, 4 - slažem se, 5 - u potpunosti se slažem

C - medijan; Q3-1 - inerkvartilni raspon; % - postotak

Dodatno, izračunata je deskriptivna statistika za dva pitanja koja nisu uključena u skalu i prikazana je u tablici. Vidljivo je da je mišljenje učitelja o tome je li najbolje primjenjivati mikropauzu unutar sata matematike, kao i o tome je li najbolje primjenjivati mikropauzu unutar sata hrvatskog jezika, u prosjeku neutralno.

Tablica 14. Rezultati analize glavnih komponenti – stav učitelja o razlozima za ne primjenjivanje ili rijetku primjenu mikropauza u nastavi


Faktorska zasićenja

Komunaliteti

F1

F2


5. Nedovoljno prostora u učionici.

.80

.07

.68

4. Slaba tehnička opremljenost učionice.

.77

.17

.69

2. Nedovoljno vremena unutar jednog radnog dana ili nastavnog sata.

.70

-.13

.46

1. Neznanje ili nedovoljna edukacija o mikropauzama.

.65

-.09

.40

6. Potencijalni problemi s disciplinom u razredu.

.45

.29

.35

10. Za dodatnu tjelesnu aktivnost u školi isključivo su zaduženi učitelji TZK.

-.02

.81

.64

9. Učenici su dovoljno tjelesno aktivni tijekom školskog dana.

-.05

.74

.52

8. Mikropauze nisu važne za nastavni proces.

.20

.60

.46

7. Ravnateljica/ravnatelj ne odobrava ovakav oblik tjelesne aktivnosti.

-.13

.59

.32

3. Učenici nisu dovoljno zainteresirani.

.11

.37

.17

Karakteristični korijen

3.18

1.53


% objašnjene varijance

31.81

15.28


Stav učitelja o razlozima za ne primjenjivanje ili rijetku primjenu tjelovježbenih mikropauza u nastavi ispitan je sa 10 čestica na koje su ispitanici odgovarali na skali Likertova tipa od 5 stupnjeva (1 – u potpunosti se ne slažem, 5 – u potpunosti se slažem). Prikladnost korelacijske matrice za faktorizaciju provjerena je Kaiser-Meyer-Olkinovom koeficijentom, koji iznosi .706 i Bartlettovim testom sfericiteta (c2= 351.090, df=45; p<.001). Provedena je analiza glavnih komponenti koja je rezultirala sa 3 komponente na temelju Keiser-Guttmanovog kriterija (karakteristični korijen veći od 1) i 2 komponente na temelju Scree plot prikaza. Trofaktorsko rješenje ne zadovoljava kriterij jednostavne strukture pa je zadržano dvofaktorsko rješenje. Rezultati su prikazani u tablici. Dva ekstrahirana faktora zajedno objašnjavaju 47.087% ukupne varijance, a korelacija među faktorima iznosi .27. Vidljivo je da jedna čestica ima izrazito nizak komunalitet pa je zbog toga izbačena (3. Učenici nisu dovoljno motivirani) iz daljnje obrade.

Tablica 15. Deskriptivna statistika za pojedine čestice skale Razlozi 1 (unutarnji razlozi koji se odnose na materijalne i organizacijske uvjete).


M

SD

rit

5. Nedovoljno prostora u učionici.

3.60

1.33

.66

4. Slaba tehnička opremljenost učionice.

3.35

1.27

.67

2. Nedovoljno vremena unutar jednog radnog dana ili nastavnog sata.

3.89

1.15

.44

1. Neznanje ili nedovoljna edukacija o mikropauzama.

3.65

1.15

.40

6. Potencijalni problemi s disciplinom u razredu.

2.97

1.18

.40

M - aritmetička sredina; SD - standardna devijacija; rit - korelacija pojedinih čestica s ukupnim rezultatom na skali

Za svaku od dvije komponente izračunata je deskriptivna statistika na razini pojedinih čestica i korelacije pojedinih čestica s ukupnim rezultatom na skali (rit). Rezultati su prikazani u tablicama. Korelacije pojedinih čestica s ukupnim rezultatom na skali su dovoljno visoke (≥.40). Koeficijent pouzdanosti tipa unutarnje konzistencije Cronbach alpha (.745) ukazuje na zadovoljavajuću unutarnju konzistenciju skale Razlozi 1.

Tablica 16. Deskriptivna statistika za pojedine čestice skale Razlozi 2 (vanjski razlozi koji se odnose na materijalne i organizacijske uvjete).


M

SD

rit

10. Za dodatnu tjelesnu aktivnost u školi isključivo su zaduženi učitelji TZK.

1.90

0.91

.56

9. Učenici su dovoljno tjelesno aktivni tijekom školskog dana.

2.19

0.95

.48

8. Mikropauze nisu važne za nastavni proces.

1.84

0.81

.49

7. Ravnateljica/ravnatelj ne odobrava ovakav oblik tjelesne aktivnosti.

1.54

0.74

.28

M - aritmetička sredina; SD - standardna devijacija; rit - korelacija pojedinih čestica s ukupnim rezultatom na skali

Korelacija čestice 7. Ravnateljica/ravnatelj ne odobrava ovakav oblik tjelesne aktivnosti s ukupnim rezultatom je niska (.28), a izbacivanjem ove čestice pouzdanost skale (mjerena koeficijentom pouzdanosti tipa unutarnje konzistencije Cronbach alpha) povećala bi se sa .668 na .699, odnosno bila bi zadovoljavajuća. Zbog toga su u skalu uključene samo čestice 10. 9. i 8.

Tablica 17. Ukupni rezultati na skalama Razlozi 1 i Razlozi 2


N

Min

Max

M

SD

Sk

Ku

razlozi 1

146

1.00

5.00

3.49

0.86

-0.35

-0.30

razlozi 2

146

1.00

3.67

1.97

0.70

0.41

-0.37

N - broj ispitanika; Min - minimalni rezultat; Max - maksimalni rezultat; M - aritmetička sredina; SD - standardna devijacija; Sk - koeficijent zakrivljenosti distribucije; Ku - koeficijent spljoštenosti distribucije

Ukupni rezultati na skalama Razlozi 1 i Razlozi 2 izračunati su kao prosjek odgovora na česticama koje pripadaju pojedinoj skali pa se teorijski raspon rezultata proteže od 1 do 5. Sve su čestice formulirane u istom smjeru, na način da viši rezultat označava veće slaganje. U tablici je navedena deskriptivna statistika za skale.

Rezultati Kolmogorov-Smirnov testa kojim je ispitana normalnost distribucija pokazuju da varijabla Razlozi 1 (K-S = 0.08, p<.05) i varijabla Razlozi 2 (K-S = 0.14, p<.01) nisu normalno distribuirane. Prosječan odgovor na skali Razlozi 1 ukazuje na umjereno slaganje (M=3.49), a prosječan rezultat na skali Razlozi 2 na nisko slaganje (M=1.97).

Izračunat je Pearsonov koeficijent korelacije kako bi se ispitala korelacija između skala Razlozi 1 i Razlozi 2. Dobivena je značajna korelacija (r= .35, p<.01), koja ukazuje na to da učitelji koji imaju viši rezultat ne jednoj skali imaju i viši rezultat na drugoj skali.

Tablica 18. Korelacija skala Razlozi 1 i 2 i skale tjelesne aktivnosti učitelja


Skala tjelesne aktivnosti učitelja

Skala - Razlozi 1

-.29**

Skala - Razlozi 2

-.41**

**p<.01

Dodatno, izračunati su Pearsonovi koeficijenti korelacije između ovih skala i Skale tjelesne aktivnosti učitelja. Rezultati su prikazani u tablici i ukazuju na statistički značajnu negativnu korelaciju. Učitelji koji imaju niži rezultat na skali Razlozi 1, kao i učitelji koji imaju niži rezultat na skali Razlozi 2 imaju viši rezultat na Skali tjelesne aktivnosti učitelja.

Rasprava

Za potrebe ovog istraživanja postavljene su tri istraživačke hipoteze temeljem postavljenog cilja istraživanja. Hipoteze su postavljene u afirmativnom obliku i testirane na razini statističke značajnosti od 5 % (p > 0,05). Više od polovice ispitanika (57%) odgovorilo je da mikropauze primjenjuje često ili uvijek što je u suprotnosti s predviđenom hipotezom. Iz dobivenih rezultata može se zaključiti da se hipoteza 1 ne prihvaća. Također, ovaj rezultat je u suprotnosti s nekim dosadašnjim istraživanjima u kojima su mišljenja učitelja i manjak interesa bile zapreke za primjenu mikropauza (Evenson, Ballard, Lee i Ammerman, 2009; Morgan i Hansen, 2008). Međutim, istraživanje Cothrana i sur. (2010) koji je utvrdio da je interes učitelja za mikropauze u skladu s njihovim vlastitim interesima za tjelesnu aktivnost, može biti usklađen s dobivenim rezultatima ovog istraživanja. Kako bi se ispitao odnos između tjelesne aktivnosti učitelja i primjene mikropauza u nastavi izračunat je Spearmanov koeficijent korelacije između rezultata učitelja na skali tjelesne aktivnosti i samoprocjene učitelja o primjeni mikropauza u svom radu s učenicima. Rezultat ukazuje na značajnu korelaciju (P=.44, p<.01), odnosno da učitelji koji su tjelesno aktivniji češće primjenjuju mikropauze. Dobiveni rezultati ukazuju na potpuno prihvaćanje hipoteze 2. Pri ispitivanju osobnih čimbenika za primjenu mikropauza, Webster i sur. (2013) navode da polovica ispitanih učitelja misli kako je razlog za ne primjenu mikropauza u filozofskim perspektivama koje mogu biti povezane s godinama starosti i radnim iskustvom učitelja. To je suprotno drugim istraživanjima koje upućuju na to da s povećanjem radnog iskustva učitelja se i povećava primjena mikropauza (Vazou i Skarde, 2014). Odnos između dobi učitelja i njihove primjene mikropauza u nastavi u ovom istraživanju ispitan je hi-kvadrat testom. Nije dobiven statistički značajan rezultat, odnosno nije dobivena zavisnost između dobi učitelja i njihove primjene mikropauza. Iz dobivenih rezultata možemo zaključiti da se postavljena hipoteza ne prihvaća.

Prije donošenja konačnih zaključaka potrebno je uzeti u obzir ograničenja ovog istraživanja, odnosno sagledati moguće nedostatke. U cilju prikupljanja podataka obuhvaćeni su samo učitelji pet gradova Sisačko-moslavačke županije što u određenoj mjeri umanjuje vjerodostojnost generalizacije zaključaka. Korištenje slučajnog stratificiranog uzorka na razini Hrvatske i s većim brojem sudionika omogućilo bi generaliziranje zaključaka na razini populacije. Nadalje, sam upitnik nije bio dovoljno opsežan te se smatra da s više ponuđenih tvrdnji bi se dobio bolji uvid u dubinsku situaciju same primjene tjelovježbenih mikropauza u nastavi. Iako, na temelju povratnih informacija sa terena, učitelji preferiraju kraće upitnike koji im neće oduzimati previše vremena te ih svojim duljinom potiču na ispunjavanje.

Zaključak

Problematika stvaranja adekvatnih kurikula nastavnih predmeta u središtu je pozornosti posljednjih nekoliko godina. Ovo istraživanje svojim rezultatima doprinosi kvalitetnijem razumijevanju i interpretaciji mišljenja učitelja primarnog obrazovanja o primjeni mikropauza u nastavi. Postoje i prilike i izazovi za povećanjem primjene mikropauza te njihova povezanost s raznim aspektima obrazovanja, kako s akademskim uspjehom učenika tako i s motivacijom učenika za rad. Što se tiče znanja učitelja, čini se da postoji sjajna prilika da se iskoriste pozitivne percepcije učitelja o mikropauzama, kao i njihovo već postojeće znanje i primjena u učionici. Većina učitelja prepoznala je sposobnost da nauči više o provedbi dodatnih mikropuza u svoju nastavu. Za one koji se zalažu za povećanje tjelesne aktivnosti djece i promicanje zdravog načina života djece (fizički, kognitivno i emocionalno), ovi nalazi ukazuju na veliki potencijal. Istraživači, učitelji i praktičari trebali bi iskoristiti pozitivne percepcije i interes učitelja kao priliku za partnerstvo sa školama za provedbu zdrave tjelesne aktivnosti s učinkovitom pedagoškom praksom. Nadalje, s obzirom na broj ispitanika koji su izjavili da su već koriste mikropauze u učionici, očito je da već postoji veliki broj učitelja koji bi se mogli smatrati „stručnjacima“ i koji bi mogli biti pozvani da pomognu ostalim učiteljima da ublaže poteškoće u učenju na ovom jeziku „nove” poučne strategije.

Literatura

Anderson, S. E., Cohen, P., Naumova, E. N., Jacques, P. F. i Must A. (2007). Adolescent Obesity and Risk for Subsequent Major Depressive Disorder and Anxiety Disorder: Prospective Evidence. Psychosomatic Medicine, 69, 740–747.  DOI: 10.1097/PSY.0b013e31815580b4

Babin, J. i Prskalo, I. (2013). Organizacijski oblici rada u području edukacije. U V. Findak (ur.), Zbornik radova 22. ljetne škole kineziologa Republike Hrvatske,       Organizacijski oblici rada u područjima edukacije, sporta, sportske rekreacije i kineziterapije (str. 24–33). Zagreb: Hrvatski kineziološki savez.

Badrić, M., Prskalo, I. i Kvesić, M. (2011). Važnost kineziološke aktivnosti u formiranju    slobodnog vremena djece. U V. Findak (ur.), Zbornik radova 20. Ljetne škole kineziologa Republike Hrvatske: Dijagnostika u područjima edukacije, sporta, sportske rekreacije i kineziterapije (str. 400–405). Zagreb: Hrvatski kineziološki savez.

Benes, S. E., Finn, K. C., Sullivan, E. i Yan, Z. (2016). Teachers’ Perceptions of Using Movement in the Classroom. The physical educator, 73(1). Dostupno na: https://js.sagamorepub.com/pe/article/view/5316 [4.11.2019.]

Bartholomew, J. B. i Jowers, E. M. (2011). Physically active academic lessons in elementary children. Preventative Medicine, 52(1), 51–54. doi: 10.1016/j.ypmed.2011.01.017

Bassett, D. R., Fitzhugh, E. C., Heath, G. W., Erwin, P. C., Frederick, G. M., Wolff, D. L. i Stout, A. B. (2013). Estimated energy expenditurs for school-based policies and active living. American Journal of Preventative Medicine, 44(2), 108–113. DOI: 10.1016/j.amepre.2012.10.017

Blair, S. N., LaMonte, M. J. i Nichaman, M. Z. (2004). The evolution of physical activity recommendations: how much is enough? American Journal of Clinical Nutrition, 79 (suppl), 913–920. DOI: 10.1093/ajcn/79.5.913S

Caput Jogunica, R. i Barić, R. (2015).  Izvannastavne i izvanškolske kineziološke aktivnosti i sadržaji za učenike od 1. do 4. razreda osnovne škole. Zagreb: Školska knjiga.

Caprio S. i Weiss R. (2005). The Metabolic Consequences of Childhood Obesity. Best Practice and Research Clinical Endocrinology and Metabolism, 19(3), 405–419. DOI: 10.1016/j.beem.2005.04.009

Carlson, J. A., Engelberg, J. K., Cain, K. L., Conway, T. L., Mignano, A. M., Bonilla, A. i Sallis, J. F. (2015). Implementing classroom physical activity breaks: Associations         with student physical activity and classroom behavior. Preventative Medicine, 81, 67–72. DOI: 10.1016/j.ypmed.2015.08.006

Cothran, D. J., Kulinna, P. H. i Garn, A. C. (2010). Classroom teachers and physical activity integration. Teaching and Teacher Education, 26(7), 1381–1388. doi: 10.1016/j.tate.2010.04.003

Dunn, L. L., Venturanza, J. A., Walsh, R. J. i Nonas, C. A. (2010). An observational evaluation moveto-improve, a classroom-based physical activity program, Preventing Chronic Disease, 9, 146. DOI: 10.5888/pcd9.120072

Findak, V. i Stella, I. (1985). Izvannastavne i izvanškolske aktivnosti u tjelesnoj i    zdravstvenoj kulturi. Zagreb: Školska knjiga.

Findak, V. (1991). Tjelesno vježbanje – uvjet zdravlja djece i odraslih. Zrno – časopis za obitelj i školu, (8), 5–6.

Findak, V. (1999). Metodika tjelesne i zdravstvene kulture. Zagreb: Školska knjiga.

Fulgosi, A. (1988). Faktorska analiza. Zagreb: Školska knjiga.

Erwin, H., Fedewa, A. i Ahn, S. (2013). Student academic performance outcomes of a classroom physical activity intervention: A pilot study. International Electronic Journal of Elementary Education, 5(2), 109–124.

Evenson, K. R., Ballard, K., Lee, G. i Ammerman, A. (2009). Implementation of a school- based state policy to increase physical activity. Journal of School Health, 79(5), 231–238. DOI: 10.1111/j.1746-1561.2009.00403.x

Jurakić, D. i Heimer, S. (2012). Prevalence of insufficient physical activity in croatia and in the world: an overview of studies. Arhiv za Higijenu Rada i Toksikologiju, 63(3), 312. DOI: 10.26773/mjssm.220304

Kibbe, D. L., Hackett, J., Hurley, M., McFarland, A., Schubert, K. G., Schultz, A. i Harris, S.    (2010). Ten years of TAKE 10!: integrating physical activity with academic concepts    in elementary school classrooms. Preventative Medicine, 52(1), 43–50.  DOI: 10.1016/j.ypmed.2011.01.025

Kosinac, Z. i Prskalo, I. (2017). Kineziološka stimulacija i postupci za pravilno držanje tijela u razvojnoj dobi djeteta. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Učiteljski fakultet.

Lee, J., M. Dinkel, D. i Schaffer, C. (2016). Examining the Knowledge and Capacity of Elementary Teachers to Implement Classroom Physical Activity Breaks. International Electronic Journal of Elementary Education, 9(1), 182–196.

Mahar, M. T. (2011). Impact of short bouts of physical activity on attention-to-task in elementary school children. Preventative Medicine, 52(1), 60–64. DOI: 10.1016/j.ypmed.2011.01.026

Mišigoj-Duraković, M. i Sorić, M. (2015). Razina tjelesne aktivnosti i stanje uhranjenosti srednjoškolaca – preliminarni rezultati projekta Sports. U V. Findak (ur.), Zbornik radova "24.           ljetna škola kineziologa Republike Hrvatske"  (str. 82–85). Zagreb: Hrvatski kineziološki savez.

Morgan, P. J. i Hansen, V. (2008). Classroom teachers' perceptions of the impact of barriers to teaching physical education on the quality of physical education programs. Research Quarterly for Exercise and Sport, 79(4), 506–516. doi: 10.1080/02701367.2008.10599517

Mraković, M. (1997). Uvod u sistematsku kineziologiju. Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu.

Musić Milanović, S., Lang Morović, M. i Markelić, M. (2018). Europska inicijativa praćenja debljine u djece, Hrvatska 2015./2016. (CroCOSI), Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Dostupno na: https://www.hzjz.hr/medunarodna-istrazivanja/europska-inicijativa-pracenja-debljine-u-djece-hrvatska-2015-2016/ [29.10.2019.]

Parks, M., Solomon, M. i Lee, A. (2007). Understanding classrom teachers' perceptions of integrating physical activity: a collective efficacy perspective. Journal of Research   in Childhood Education, 21(3), 316–328. doi: 10.1080/02568540709594597

Vazou, S. i Skrade, M. (2014). Teachers' reflections from integrating physical activity in the academic classroom. Research Quarterly for Exercise and Sport, 85(1), A38. DOI: 10.26822/iejee.2019155331

Webster, C. A., Russ, L., Vazou, S., Goh, T. L. i Erwin, H. (2015). Integrating movement in    academic classrooms: understanding, applying and advancing the knowledge base. Obesity Reviews, 16(8), 691–701. DOI: 10.1111/obr.12285

World Health Organization (2010). Global recommendations on physical activity for health.  Dostupno na: https://www.who.int/dietphysicalactivity/publications/pa/en/ [15.10.2019.]

World Health Organization (2018). Global action plan on physical activity 2018–2030: more active people for a healthier world. Dostupno na: https://www.who.int/ncds/prevention/physical-activity/global-action-plan-2018-2030/en/ [15. 10. 2019.]                                                                 


stoo2.png


2nd International Scientific and Art Faculty of Teacher Education University of Zagreb Conference
Contemporary Themes in Education – CTE2 - in memoriam prof. emer. dr. sc. Milan Matijević, Zagreb, Croatia
The role of digital technology in teacher’s professional development
Abstract

The aim of the research is to examine the opinions of primary education teachers in Sisak-Moslavina County on the use of microbreaks in teaching, as well as the role of personal physical activity of teachers and age on the use of micropauses. Microbreaks or physically active breaks are a form of active break in class during instruction time. Microbreaks in class are a possible sustainable solution for providing additional possibilities for children's kinesiological activity during the school day. The population of respondents was defined as the population of primary education teachers of Sisak-Moslavina County (N = 371), and the total number in the survey was 146. Three research hypotheses have been set up for research purposes. Hypotheses are positioned in affirmative form and tested at the statistical significance level of 5% (p > 0.05). More than half of respondents (57%) responded that microbreaks are often or always used contrary to the hypothesis predicted. In order to investigate the relationship between the physical activity of teachers and the use of microbreaks in teaching, the Spearman correlation coefficient between teachers on the physical activity scale and the self-assessment of teachers on the use of microbreaks in their work with pupils was calculated. The result points to a significant correlation (r=.44, p < .01), i.e. that teachers who are more active use microbreaks more often. The relationship between the age of teachers and their use of microbreaks in classes was examined by a chi-square test. No statistically significant result was obtained. In order to collect data, teachers of five towns of Sisak-Moslavina County are included, which to a certain extent diminishes the credibility of generalization of conclusions. The use of random stratified sample at the Croatian level and with a large number of participants would enable generalisation of conclusions at the population level.

Key words

age; children; physical activity; physical active breaks; primary education teachers

Perceived Importance of Engaging in Kinesiology Activities in Primary Education According to the Place of Residence

Lorena Škuranec1, Marija Lorger2, Mateja Kunješić Sušilović2

1 Elementary School Lobor, Lobor

2 University of Zagreb, Faculty of Teacher Education

Kinesiological paradigm in education

Number of the paper: 48

Original scientific paper

Abstract

The aim of this study was to determine the differences in the perception of the importance of engaging in kinesiology activities in primary education according to the place of residence. The research sample consisted of 150 third and fourth-grade pupils enrolled in two primary schools, one located in a rural and the other in an urban area. For the purpose of the research, a 12-item questionnaire was constructed, the contents of which described the reasons for engaging in kinesiology activities. The results showed that third and fourth-grade pupils, regardless of their place of residence, have a positive perception of the importance of engaging in kinesiology activities. The t-test, which was used to compare the groups with respect to the place of residence, showed more similarities than differences in the participants’ perception of the importance of engaging in kinesiology activities. Statistically significant differences in favour of male and female pupils from the urban area were observed only for the items whose contents refer to the importance of exercise for health, exercising to feel "better" after training and the way teachers and coaches work with the children. In addition to the above, the female pupils from the city emphasized the importance of the desire to prove themselves in front of their friends as an important factor in the positive perception of engaging in kinesiology activities. It can therefore be concluded that the hypothesis stating the absence of statistically significant differences in the perception of the importance of engaging in kinesiology activities according to the place of residence can be partially rejected.

Key words

city; village; physical exercise; female pupils; male pupils

Introduction

The benefits of physical activity have been known since ancient times. Plato (400 BC) according to Mišigoj-Duraković et al. (2018, p. 3) indicates that it lack “harms the good condition of every human being, and movement and systematic exercise preserves and maintains it”. The positive effects of physical activity make life longer and healthier (Koršić et al., 2005), and the importance of physical activity especially for young people is emphasized by the World Health Organization, which recommends at least 60 minutes of physical activity per day for children (WHO, according to Neljak et al. 2012). Educational institutions play an important role in mastering motor knowledge and skills. This task is especially related to the Physical Education teaching, which is the only school subject with a health component (Džibrić et al., 2011). The way to compensate for the insufficient number of hours of physical education is to involve students in extracurricular activities. It should be noted that the free time that children spend after school has a significant impact on their development (Larner et al., 1999, according to Badrić et al., 2011). The teacher and coach have a great responsibility in their work, the quality of their work depends on them and they influence the anthropological status of those they work with (Prskalo and Findak, 2005; Hardman, 2002; Jensen, 2003; according to Findak and Neljak, 2006). Parents have a great influence on the inclusion of children in various kinesiological contents (Perasović, 2010, according to Čižmek et al., 2013), and parental support has a decisive role in this (Howard and Madrigal, 1990, according to Greblo and Lorger, 2006). Parental support can be so powerful that it encourages the development of sports in areas with modest material conditions, such as regional schools in rural areas (Lozančić, 2004; according to Lorger and Bosnar, 2006). Students' awareness of the importance of engaging in kinesiological activities is present in both urban and rural areas (Hlušička, 2016). The results of a survey conducted by Juranić (2012) showed that 90% of students from rural areas and 80% of students from urban areas believe that sport is important. Research by Badrić, Prskal and Šilić (2011, according to Jenko Miholić et al. 2015) showed that children from the city spend more time in kinesiological activities as opposed to children from smaller communities. The reason may be the unavailability of sports centers for children from rural areas (Pavičić, 2016) or a larger selection of kinesiological facilities in cities. Availability as an important factor in engaging in physical activity is emphasized by Anić et al. (2018) as well as the financial status of the family. This is supported by the results of research conducted by Hlušička (2016), which showed that parents of children from urban areas allocate more financial resources for kinesiological activities.

Accordingly, the main goal of the study was to determine differences in the perception of the importance of kinesiology activities in primary education according to place of residence in third and fourth grade students and hypothesized that there will be no statistically significant differences between students in the perception of the importance of kinesiology activities.

Research methods

Sample of respondents

A total of 150 respondents participated in the study (Table 1).

Table 1. Sample of respondents

 

Elementary school

 

Grade

Home school and district school

N

Male students

Female students

Elementary school Marija Bistrica

 3rd grade


Home school Marija Bistrica

31

17

14

District school Selnica, District school Laz i District school Globočec

11

7

4

 4th grade


Home school Marija Bistrica

23

10

13

District school Selnica i District school Globočec

11

5

6


Elementary school Pavleka Miškine

(Zagreb)


3. razred

44

26

18


4. razred

30

12

18


Total:

150

77

73

Legend: number of respondents (N)

Measuring instrument

For the purposes of the research, a questionnaire of 12 items was constructed, the contents of which described the perception of the importance of dealing with kinesiological activities. The gradation of the response was performed using the Likert scale of 5 degrees (1 = minimum and 5 = maximum agreement with the particle content).

Measurement procedure

The research was conducted using the questionnaire method in June 2021 in accordance with the code of ethics related to research with children. The questionnaire was completed by students whose parents signed a consent to their children's participation in the research. The obtained results were processed in the program Statistica 13.5. The basic elements of descriptive statistics were calculated: arithmetic mean (M), minimum score (Min), maximum score (Max), standard deviation (SD), and differences with respect to place of residence were checked using t-test for independent samples.

Research results

Table 2. Descriptive statistics of elements for the whole sample (N = 150)

Contents of questionnaire particles

M

Min

Max

SD

1

Do you agree that physical exercise / sport is important to you?

4.66

1.00

5.00

0.59

2

I am very motivated to do physical exercise / sports.

4.33

1.00

5.00

0.86

3

I don't like to do physical exercise / sports, but I do exercise / do sports because of the wishes of my parents / guardians.

1.32

1.00

5.00

0.74

4

I have great support from parents / guardians for physical / sports activities.

4.34

1.00

5.00

0.98

5

Physical exercise / sports is important to me because of my health.

4.68

1.00

5.00

0.64

6

Physical exercise / sports is important to me because of fun.

3.78

1.00

5.00

1.28

7

Physical exercise / sports is important to me because of hanging out with friends.

3.65

1.00

5.00

1.31

8

Physical exercise / sport is important to me because of my active leisure time.

4.09

1.00

5.00

1.01

9

Physical exercise / sport is important to me because I feel better after training.

4.31

1.00

5.00

1.02

10

Physical exercise / sport is important to me because of the desire to compete.

2.95

1.00

5.00

1.44

11

Physical exercise / sport is important to me because of the desire to prove myself in front of friends.

1.62

1.00

5.00

1.03

12

The way a teacher works, encourages me to do physical exercise / sports.

3.99

1.00

5.00

1.16

Legend: arithmetic mean (M), minimum score (Min), maximum score (Max), standard deviation (SD)

The values of the arithmetic means of the particles vary from 1.32 and 1.62 (particles 3 and 11) to 4.66 and 4.68 (particles 1 and 5). The content of particle number 3, which shows a lack of interest in physical exercise, and number 11, which describes physical exercise due to proving to friends with their low values, emphasize the positive attitudes of students towards the perception of physical exercise. Almost maximum agreement with the content of particles 1 and 5 shows a high awareness of pupils about the importance of physical exercise, and especially about its effect on health.

Table 3. Presentation of the values of arithmetic means of the questionnaire particles for male and female students from the city (N = 74) and from the village (N = 76)


Contents of questionnaire particles

M City

M  Village

1

Do you agree that physical exercise / sport is important to you?

4.59

4.72

2

I am very motivated to do physical exercise / sports.

4.24

4.41

3

I don't like to do physical exercise / sports, but I do exercise / do sports because of the wishes of my parents / guardians.

1.42

1.22

4

I have great support from parents / guardians for physical / sports activities.

4.35

4.33

5

Physical exercise / sports is important to me because of my health.

4.54

4.82

6

Physical exercise / sports is important to me because of fun.

3.74

3.82

7

Physical exercise / sports is important to me because of hanging out with friends.

3.68

3.63

8

Physical exercise / sport is important to me because of my active leisure time.

3.95

4.22

9

Physical exercise / sport is important to me because I feel better after training.

4.08

4.53

10

Physical exercise / sport is important to me because of the desire to compete.

3.15

2.76

11

Physical exercise / sport is important to me because of the desire to prove myself in front of friends.

1.76

1.49

12

The way a teacher works, encourages me to do physical exercise / sports.

3.69

4.28

Legend: arithmetic mean (M), number of respondents (N)

Insight into the presented values of arithmetic means reveals their similarity in all parts of the questionnaire. This indicates that the perception of the importance of engaging in kinesiological activities is very similar regardless of the place of residence, so it is very likely that the tested differences between the particles will not be large.

Table 4. Elements of descriptive statistics for third graders (N = 87)

Contents of questionnaire particles

M

Min

Max

SD

1

Do you agree that physical exercise / sport is important to you?

4.71

1.00

5.00

0.63

2

I am very motivated to do physical exercise / sports.

4.43

1.00

5.00

0.87

3

I don't like to do physical exercise / sports, but I do exercise / do sports because of the wishes of my parents / guardians.

1.33

1.00

5.00

0.80

4

I have great support from parents / guardians for physical / sports activities.

4.39

1.00

5.00

0.99

5

Physical exercise / sports is important to me because of my health.

4.71

1.00

5.00

0.66

6

Physical exercise / sports is important to me because of fun.

3.99

1.00

5.00

1.21

7

Physical exercise / sports is important to me because of hanging out with friends.

3.93

1.00

5.00

1.25

8

Physical exercise / sport is important to me because of my active leisure time.

4.22

1.00

5.00

1.09

9

Physical exercise / sport is important to me because I feel better after training.

4.47

1.00

5.00

0.93

10

Physical exercise / sport is important to me because of the desire to compete.

2.95

1.00

5.00

1.51

11

Physical exercise / sport is important to me because of the desire to prove myself in front of friends.

1.57

1.00

5.00

1.01

12

The way a teacher works, encourages me to do physical exercise / sports.

4.09

1.00

5.00

1.19

Legend: arithmetic mean (M), minimum score (Min), maximum score (Max), standard deviation (SD)

The most numerous group of high-value particles consists of 9 out of 12 particles (from 4.09 to 4.71). According to the contents of the mentioned particles, the perception of physical exercise of third grade pupils is emphasized by positive attitudes towards the importance of physical exercise. The contents of particle number 3, which shows lack of motivation for physical exercise and 11, which shows the need to prove it in front of friends, with their low values emphasize the positive attitudes of pupils. The desire to compete as a reason to engage in physical exercise in this sample of respondents is not a priority (3.0) but is present.

Table 5. Elements of descriptive statistics for fourth graders (N = 63)

Contents of questionnaire particles

M

Min

Max

SD

1

Do you agree that physical exercise / sport is important to you?

4.59

3.00

5.00

0.53

2

I am very motivated to do physical exercise / sports.

4.19

2.00

5.00

0.84

3

I don't like to do physical exercise / sports, but I do exercise / do sports because of the wishes of my parents / guardians.

1.30

1.00

4.00

0.66

4

I have great support from parents / guardians for physical / sports activities.

4.27

1.00

5.00

0.97

5

Physical exercise / sports is important to me because of my health.

4.63

3.00

5.00

0.60

6

Physical exercise / sports is important to me because of fun.

3.49

1.00

5.00

1.33

7

Physical exercise / sports is important to me because of hanging out with friends.

3.27

1.00

5.00

1.31

8

Physical exercise / sport is important to me because of my active leisure time.

3.90

1.00

5.00

1.09

9

Physical exercise / sport is important to me because I feel better after training.

4.08

1.00

5.00

1.10

10

Physical exercise / sport is important to me because of the desire to compete.

2.95

1.00

5.00

1.36

11

Physical exercise / sport is important to me because of the desire to prove myself in front of friends.

1.68

1.00

5.00

1.08

12

The way a teacher works, encourages me to do physical exercise / sports.

3.84

1.00

5.00

1.12

Legend: arithmetic mean (M), minimum score (Min), maximum score (Max), standard deviation (SD)

The most numerous group of high values from 4.19 to 4.63 consists of five particles. According to the contents of the particles, the perception of fourth grade pupils towards physical exercise is emphasized by positive attitudes towards the importance of physical exercise. The contents of particle number 3 (1.3), which shows lack of motivation to exercise, and 11 (1.7), which describes the desire to prove oneself in front of friends as a reason for exercising, with their low values emphasize the positive attitudes of pupils. The desire to compete as a reason to engage in physical exercise is not a priority (3.0) but is also present as in third grade pupils.

Table 6. T-test results for independent samples based on place of residence on the whole sample (city N = 74; village N = 76)

Contents of questionnaire particles

M 1 city

M 2 village

t

df

p

1

Do you agree that physical exercise / sport is important to you?

4.59

4.72

-1.30

148

0.18

2

I am very motivated to do physical exercise / sports.

4.24

4.41

-1.20

148

0.25

3

I don't like to do physical exercise / sports, but I do exercise / do sports because of the wishes of my parents / guardians.

1.42

1.22

1.60

148

0.12

4

I have great support from parents / guardians for physical / sports activities.

4.35

4.33

0.10

148

0.90

5

Physical exercise / sports is important to me because of my health.

4.54

4.82

-2.70

148

0.02*

6

Physical exercise / sports is important to me because of fun.

3.74

3.82

-0.30

148

0.73

7

Physical exercise / sports is important to me because of hanging out with friends.

3.68

3.63

0.20

148

0.84

8

Physical exercise / sport is important to me because of my active leisure time.

3.95

4.22

-1.60

148

0.12

9

Physical exercise / sport is important to me because I feel better after training.

4.08

4.53

-2.70

148

0.02*

10

Physical exercise / sport is important to me because of the desire to compete.

3.15

2.76

1.60

148

0.10

11

Physical exercise / sport is important to me because of the desire to prove myself in front of friends.

1.76

1.49

1.60

148

0.11

12

The way a teacher works, encourages me to do physical exercise / sports.

3.69

4.28

-3.20

148

0.00*

Legend: arithmetic mean (M), t-value (t), degrees of freedom (df), significance level (p)

Based on the results (Table 6), it can be observed that in most variables there are no statistically significant differences in the perception of the importance of physical exercise according to the place of residence. Statistically significant differences were observed in variables 5, 9 and 12. The contents of the mentioned particles refer to exercise for health, "better" feeling and the way teachers and coaches work. All the differences are in favor of pupils from the village who experience health, "better" feeling after exercise and the way teachers and coaches work significantly different from their peers from the city.

Table 7. T-test results for independent samples by place of residence - male pupils


Contents of questionnaire particles

M  city

(N=38)

M  village

(N = 39)

t

df

p

1

Do you agree that physical exercise / sport is important to you?

4.71

4.82

-1.00

75

0.32

2

I am very motivated to do physical exercise / sports.

4.34

4.59

-1.42

75

0.16

3

I don't like to do physical exercise / sports, but I do exercise / do sports because of the wishes of my parents / guardians.

1.39

1.15

1.52

75

0.13

4

I have great support from parents / guardians for physical / sports activities.

4.53

4.33

0.89

75

0.38

5

Physical exercise / sports is important to me because of my health.

4.42

4.92

-3.37

75

0.00*

6

Physical exercise / sports is important to me because of fun.

3.79

3.92

-0.44

75

0.66

7

Physical exercise / sports is important to me because of hanging out with friends.

3.97

3.54

1.51

75

0.14

8

Physical exercise / sport is important to me because of my active leisure time.

4.03

4.36

-1.32

75

0.19

9

Physical exercise / sport is important to me because I feel better after training.

4.29

4.69

-2.04

75

0.04*

10

Physical exercise / sport is important to me because of the desire to compete.

3.26

2.95

0.96

75

0.34

11

Physical exercise / sport is important to me because of the desire to prove myself in front of friends.

1.66

1.59

0.27

75

0.79

12

The way a teacher works, encourages me to do physical exercise / sports.

3.71

4.31

-2.25

75

0.03*

Legend: arithmetic mean (M), t-value (t), degrees of freedom (df), significance level (p)


The analysis of the values of arithmetic means between male pupils from the city and male pupils from the village confirmed a statistically significant difference in three particles that describe the importance of exercise for health, "better feeling" after exercise, training and work of teachers or coaches. The differences were confirmed in favor of boys from rural areas. There were no significant differences in other particles, and a quantitatively better perception of the importance of engaging in kinesiological activities is also on the side of pupils from rural areas.

Table 8. T-test results for independent samples by place of residence - female pupils


Contents of questionnaire particles

M city

N = 36

M village

N = 37

t

df

p

1

Do you agree that physical exercise / sport is important to you?

4.47

4.62

-0.96

71

0.34

2

I am very motivated to do physical exercise / sports.

4.14

4.22

-0.35

71

0.73

3

I don't like to do physical exercise / sports, but I do exercise / do sports because of the wishes of my parents / guardians.

1.44

1.30

0.79

71

0.43

4

I have great support from parents / guardians for physical / sports activities.

4.17

4.32

-0.66

71

0.51

5

Physical exercise / sports is important to me because of my health.

4.67

4.70

-0.27

71

0.79

6

Physical exercise / sports is important to me because of fun.

3.69

3.70

-0.03

71

0.98

7

Physical exercise / sports is important to me because of hanging out with friends.

3.36

3.73

-1.17

71

0.24

8

Physical exercise / sport is important to me because of my active leisure time.

3.86

4.08

-0.87

71

0.39

9

Physical exercise / sport is important to me because I feel better after training.

3.86

4.35

-1.92

71

0.06

10

Physical exercise / sport is important to me because of the desire to compete.

3.03

2.57

1.36

71

0.18

11

Physical exercise / sport is important to me because of the desire to prove myself in front of friends.

1.86

1.38

2.15

71

0.03*

12

The way a teacher works, encourages me to do physical exercise / sports.

3.67

4.24

-2.23

71

0.03*

Legend: arithmetic mean (M), t-value (t), degrees of freedom (df), significance level (p)

A statistically significant difference in only two items was confirmed between female pupils from the city and female pupils from the village. The content of particle number 11 describes the importance of exercising because of the desire to prove yourself in front of friends, for the benefit of girls from the urban environment. For girls from the village, the work of a teacher is significantly more important, ie a trainer for a positive perception of the importance of physical exercise. There were no significant differences in other particles, but a quantitatively better perception of the importance of engaging in kinesiological activities was also on the side of female pupils from rural areas.

Table 9. T-test results for independent samples by place of residence - third graders


Contents of questionnaire particles

M city

N = 44

M village

N = 42

t

df

p

1

Do you agree that physical exercise / sport is important to you?

4.61

4.81

-1.45

84

0.15

2

I am very motivated to do physical exercise / sports.

4.32

4.55

-1.22

84

0.23

3

I don't like to do physical exercise / sports, but I do exercise / do sports because of the wishes of my parents / guardians.

1.41

1.26

0.85

84

0.40

4

I have great support from parents / guardians for physical / sports activities.

4.52

4.26

1.22

84

0.23

5

Physical exercise / sports is important to me because of my health.

4.57

4.86

-2.05

84

0.04*

6

Physical exercise / sports is important to me because of fun.

3.77

4.19

-1.62

84

0.11

7

Physical exercise / sports is important to me because of hanging out with friends.

3.95

3.88

0.27

84

0.79

8

Physical exercise / sport is important to me because of my active leisure time.

4.05

4.38

-1.43

84

0.16

9

Physical exercise / sport is important to me because I feel better after training.

4.36

4.57

-1.04

84

0.30

10

Physical exercise / sport is important to me because of the desire to compete.

3.14

2.71

1.31

84

0.19

11

Physical exercise / sport is important to me because of the desire to prove myself in front of friends.

1.75

1.38

1.71

84

0.09

12

The way a teacher works, encourages me to do physical exercise / sports.

3.73

4.45

-2.95

84

0.00*

Legend: arithmetic mean (M), t-value (t), degrees of freedom (df), significance level (p)

Pupils of third grade from urban and rural areas in this sample differ significantly only in the perception of the importance of physical exercise for health and in the way teachers or coaches work, in favor of third grades from rural areas. There were no significant differences in other particles, but there was a quantitatively better perception of the importance of engaging in kinesiological activities on the part of third graders from rural areas, except that pupils from the city expressed greater parental support and greater desire to compete.

Table 10. T-test results for independent samples by place of residence - fourth grade students


Contents of questionnaire particles

M city

N = 30

M village

N = 34

t

df

p

1

Do you agree that physical exercise / sport is important to you?

4.57

4.62

-0.38

62

0.70

2

I am very motivated to do physical exercise / sports.

4.13

4.24

-0.49

62

0.63

3

I don't like to do physical exercise / sports, but I do exercise / do sports because of the wishes of my parents / guardians.

1.43

1.18

1.57

62

0.12

4

I have great support from parents / guardians for physical / sports activities.

4.10

4.41

-1.30

62

0.19

5

Physical exercise / sports is important to me because of my health.

4.50

4.76

-1.79

62

0.08

6

Physical exercise / sports is important to me because of fun.

3.70

3.35

1.04

62

0.30

7

Physical exercise / sports is important to me because of hanging out with friends.

3.27

3.32

-0.17

62

0.87

8

Physical exercise / sport is important to me because of my active leisure time.

3.80

4.03

-0.84

62

0.40

9

Physical exercise / sport is important to me because I feel better after training.

3.67

4.47

-3.13

62

0.00*

10

Physical exercise / sport is important to me because of the desire to compete.

3.17

2.82

1.00

62

0.32

11

Physical exercise / sport is important to me because of the desire to prove myself in front of friends.

1.77

1.62

0.55

62

0.58

12

The way a teacher works, encourages me to do physical exercise / sports.

3.63

4.06

-1.53

62

0.13

Legend: arithmetic mean (M), t-value (t), degrees of freedom (df), significance level (p)

Fourth graders from urban and rural areas in this sample differ significantly only in their perception of the importance of physical exercise due to a better feeling after training in favor of "rural" classes. This indicates a high similarity in the perception of the importance of dealing with kinesiological activities in both environments. There were no significant differences in the other particles, but there was a quantitatively better perception of the importance of kinesiology activities on the side of fourth graders from rural areas, except that pupils from the city expressed a greater perception of the importance of fun, competition and proving to friends.

Discussion

Based on the obtained results, it can be concluded that the surveyed group of pupils has a positive attitude towards engaging in kinesiological activities, which is consistent with the research of Juranić (2012). Positive perception was expressed through the understanding of the importance of physical exercise and sports for the individual, high motivation to exercise, parental support for exercise or sports, and especially the importance of exercise for health (4.68). In addition to the above, a positive perception is contributed by active leisure time, "better" feeling after exercise, the way teachers and coaches work, participate in physical exercise without coercion, not according to the wishes and persuasion of parents or guardians. Slightly lower values had particles that describe the perception of the importance of physical exercise for fun and socializing with friends which may indicate that pupils do not necessarily have a circle of friends with whom to socialize and have fun within the groups in which they train. Exercise due to competition was not particularly important in forming a positive perception of pupils towards kinesiological activities.

The results of the t-test according to the place of residence in the entire sample showed statistically significant differences in three variables in favor of male and female pupils from rural areas. Pupils from rural areas differ in significantly better perception of the importance of kinesiology activities in the elements of understanding the importance of physical exercise for health, "better feeling" after training and the way teachers or coaches work. Research conducted by Juranić (2012) also showed that pupils from rural areas have a more positive attitude towards engaging in kinesiological activities. One of the possible reasons for a more positive perception of dealing with kinesiological activities of pupils in rural areas may be more favorable atmospheric conditions that allow a longer stay in the fresh air (Petrić and Novak, 2008). The importance of the work of teachers and trainers for the benefit of pupils from rural areas can be explained by better mutual knowledge of trainees and teachers or trainers in smaller communities, but also greater motivation for teachers of Physical Education (Hlušička, 2016). Given the existing statistically significant differences in a total of 3 variables out of a possible 12, the set hypothesis is partially accepted.

The results of the t-test according to the place of residence of boys from urban and rural areas show completely identical results as the testing of differences on the whole sample. Significant differences were observed in the perception of importance for health, "better feeling" after training and the way teachers or coaches work. According to the above, it seems very likely that a group of boys defines significant differences between the perception of male and female pupils from urban and rural areas.

Unlike boys, female pupils differ in their place of residence in only two variables. Significant differences were confirmed in the particle describing the importance of the desire to prove oneself in front of friends in favor of female pupils from the city. In contrast, students from rural areas emphasized the importance of the work of a teacher or trainer in conducting kinesiological activities. This confirms the kinesiological rule that a good expert, even in more modest working conditions, can eliminate some limiting factors (Prskalo, Sporiš, 2016) and can achieve significant results by personal approach and example. Accordingly, students from urban and rural areas have a very similar positive perception of the importance of engaging in kinesiological activities.

The results of the t-test for third-graders according to place of residence show significant differences in only two variables. Third-graders from rural areas perceive statistically significantly the importance of engaging in kinesiological activities because of their importance for health and because of the way coaches or teachers work, which can be an incentive to participate in kinesiological activities.

Fourth-graders from urban and rural areas differ significantly only in their perception of the importance of feeling better after training or physical exercise. For this result, the contents of the exercise that is performed can be important, but also the atmosphere and environment in which the exercise or training is performed. The results confirm a high similarity in the perception of the importance of engaging in kinesiological activities in all fourth grades regardless of place of residence.

In both, the third and fourth grades, the hypothesis of no differences between grades according to place of residence can be partially rejected in the perception of the importance of health, coaching and "better feeling" after training, which are significantly more important for rural pupils.

It can therefore be concluded that in this sample of respondents, a positive perception of the importance of physical exercise prevails regardless of place of residence. Significant differences were observed only in some variables, so it can be said that the hypothesis of no difference in place of residence can be accepted in most elements, or partially rejected.

Elements of differences in the urban environment are expressed by very high values of particles, which shows that they are for them an important factor in the perception of the importance of dealing with kinesiological activities.

Conclusion

The research was conducted with the aim of presenting the perception of the importance of dealing with kinesiological activities in third and fourth grade pupils in primary education according to place of residence. The positive perception of the importance of dealing with kinesiological activities was expressed by the high agreement with the content of the questionnaire particles. The results of the t-test with respect to the place of residence showed more similarities in the perception of the importance of engaging in kinesiological activities than differences. Significant differences were observed only in some variables, which are also expressed in the urban environment by very high values of particles, which shows that they are an important factor in the perception of the importance of dealing with kinesiological activities. It can therefore be concluded that the hypothesis can be accepted or overwhelmingly rejected. The results of this and future similar research can serve as an incentive for teachers and trainers to influence the positive perception of participation in kinesiological activities and raise awareness of the importance of their role in conducting them.

References

Anić, P., Švegar, D., & Đonlić, V. (2018). Motivacija za tjelesnim vježbanjem: važnost objekata otvorenog tipa. In V. Babić (ed.), Zbornik radova 27. Ljetne škole kineziologa Republike Hrvatske – Primjeri dobre prakse u područjima edukacije, sporta, sportske rekreacije i kineziterapije (pp. 272–277). Zagreb: Hrvatski kineziološki savez.

Badrić, M., Prskalo, I., & Kvesić, M. (2011). Važnost kineziološke aktivnosti u formiranju slobodnog vremena djece. In V. Findak (ed.), Zbornik radova 20. Ljetne škole kineziologa Republike Hrvatske – Dijagnostika u područjima edukacije, sporta, sportske rekreacije i kineziterapije (pp. 400–405). Zagreb: Hrvatski kineziološki savez.

Čižmek, A., Vrbik, I., & Jenko Miholić, S. (2013). Roditeljska potpora odbojkašicama, streličarima i streličarkama. In V. Findak (ed.), Zbornik radova 22. Ljetne škole kineziologa Republike Hrvatske – Organizacijski oblici rada u područjima edukacije, sporta, sportske rekreacije i kineziterapije (pp. 113–119). Zagreb:  Hrvatski kineziološki savez.

Džibrić, Dž., Pojskić, I., Ferhatbegović, A., Ganić, E., Hasanbegović, S., & Terzić, A. (2011). Efekti nastave tjelesne i zdravstvene kulture na bazično-motoričke sposobnosti učenica. In V. Findak (ed.), Zbornik radova 20. Ljetne škole kineziologa Republike Hrvatske – Dijagnostika u područjima edukacije, sporta, sportske rekreacije i kineziterapije (pp. 239–246). Zagreb: Hrvatski kineziološki savez.

Findak, V., & Neljak, B. (2006). Kvaliteta rada u područjima edukacije, sporta i sportske rekreacije. In V. Findak (ed.), Zbornik radova 15. Ljetne škole kineziologa Republike Hrvatske – Kvaliteta rada u područjima edukacije, sporta i sportske rekreacije (pp. 16–23). Zagreb: Hrvatski kineziološki savez.

Greblo, Z., & Lorger, M. (2006). Roditeljska potpora djeci u momčadskim i ostalim sportovima. In V. Findak (ed.), Zbornik radova 15. Ljetne škole kineziologa Republike Hrvatske – Kvaliteta rada u područjima edukacije, sporta i sportske rekreacije (pp. 115–120). Zagreb: Hrvatski kineziološki savez.

Hlušička, V. (2016). Odabir, mogućnost sudjelovanja i prepreke u kineziološkim aktivnostima učenika osnovnih škola ruralnih i urbanih područja Istarske županije. (Master’s thesis). Zagreb: Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu.

Jenko Miholić, S., Hraski, M., & Juranić, A. (2015). Urbano i ruralno razlike u bavljenju kineziološkim aktivnostima i provođenju slobodnog vremena učenika primarnog obrazovanja. In I. Prskalo, V. Horvat, M. Badrić (eds.) Istraživanja paradigmi djetinjstva, odgoja i obrazovanja, Kineziološka edukacija sadašnjost i budućnost (pp. 136–145). Zagreb: Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Jurakić, D. (2015). Promocija tjelesne aktivnosti – javnozdravstveni prioritet današnjice? In V. Findak

(ed.), Zbornik radova 24. Ljetne škole kineziologa Republike Hrvatske – primjena i utjecaj novih tehnologija na kvalitetu rada u područjima edukacije, sporta, sportske rekreacije i kineziterapije (pp. 192–195). Zagreb: Hrvatski kineziološki savez.

Juranić, A. (2012). Kineziološka aktivnost i slobodno vrijeme učenika u primarnom obrazovanju. (Master’s thesis). Zagreb: Učiteljski fakultet sveučilišta u Zagrebu.

Koršić, M., Kasović, M., & Vlašić, J. (2005). Dobrobiti i pravila redovitog tjelesnog vježbanja starijih osoba. In V. Findak (ed.), Zbornik radova 14. Ljetne škole kineziologa Republike Hrvatske – Informatizacija u područjima edukacije, sporta i sportske rekreacije (pp. 306–309). Zagreb: Hrvatski kineziološki savez.

Lorger, M., & Bosnar, K. (2006). Mjerna svojstva skale roditeljske potpore u sportu učenika osnovne škole. In V. Findak (ed.), Zbornik radova 15. Ljetne škole kineziologa Republike Hrvatske – Kvaliteta rada u područjima edukacije, sporta i sportske rekreacije (pp. 162–167). Zagreb: Hrvatski kineziološki savez.

Mišigoj - Duraković, M. et al. (2018). Tjelesno vježbanje i zdravlje. Zagreb: Znanje.

Neljak, B., Ajman, H., & Podnar, H. (2012). Razina tjelesne aktivnosti za vrijeme tri tipa sata tjelesne i zdravstvene kulture. In V. Findak (ed.), Zbornik radova 21. Ljetne škole kineziologa Republike  Hrvatske – Intenzifikacija procesa vježbanja u područjima edukacije, sporta, sportske rekreacije i kineziterapije (pp. 223–228). Zagreb: Hrvatski kineziološki savez.

Pavičić, D. (2016). Nastava tjelesne i zdravstvene kulture u školama ruralnih krajeva. In V. Findak (ed.), Zbornik radova 25. Ljetne škole kineziologa Republike Hrvatske – Kineziologija i područja edukacije, sporta, sportske rekreacije i kineziterapije u razvitku hrvatskog društva (pp. 678–681). Zagreb: Hrvatski kineziološki savez.

Petrić, V., & Novak, D. (2008). Interes za sportske aktivnosti učenika i učenica ruralnih sredina. In M. Andrijašević (ed.) Kineziološka rekreacija i kvaliteta života (pp. 105–110). Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Prskalo, I., & Sporiš, G. (2016). Kineziologija. Zagreb: Školska knjiga.



stoo2.png


2nd International Scientific and Art Faculty of Teacher Education University of Zagreb Conference
Contemporary Themes in Education – CTE2 - in memoriam prof. emer. dr. sc. Milan Matijević, Zagreb, Croatia
Percepcija važnosti bavljenja kineziološkim aktivnostima prema mjestu stanovanja
Sažetak

Cilj istraživanja bio je utvrditi razlike u percepciji važnosti bavljenja kineziološkim aktivnostima u primarnoj edukaciji prema mjestu stanovanja. Istraživanje je provedeno na uzorku od 150 učenika trećih i četvrtih razreda u dvije osnovne škole od kojih se jedna nalazi u ruralnoj, a druga u urbanoj sredini. Za potrebe istraživanja konstruiran je novi upitnik od 12 čestica čiji su sadržaji opisivali razloge bavljenja kineziološkim aktivnostima. Rezultati su pokazali da učenici trećih i četvrtih razreda bez obzira na mjesto stanovanja pozitivno percipiraju važnost bavljenja kineziološkim aktivnostima. Rezultati t-testa s obzirom na mjesto stanovanja pokazali su više sličnosti u percepciji važnosti bavljenja kineziološkim aktivnostima nego razlika. Značajne razlike uočene su samo u česticama čiji se sadržaji odnose na važnost vježbanja za zdravlje, vježbanja zbog ,,boljeg'' osjećaja nakon treninga i načinu rada učitelja/ice ili trenera/ice i to kod učenika i učenica sa sela. Osim navedenog, djevojčice iz grada su potencirale važnost želje za dokazivanjem pred prijateljima kao bitnog faktora pozitivne percepcije bavljenja kineziološkim aktivnostima. Može se stoga zaključiti da se postavljena hipoteza o nepostojanju statistički značajnih razlika u percepciji važnosti bavljenja kineziološkim aktivnostima prema mjestu stanovanja može u djelomično odbaciti. 

Ključne riječi

grad; selo; tjelesno vježbanje, učenice; učenici   

Morfološke značajke – prediktor motoričkih sposobnosti


Manuela Matak, Ivan Prskalo, Marija Lorger

Sveučilište u Zagrebu, Učiteljski fakultet

Kineziološka paradigma odgoja i obrazovanja

Broj rada: 49

Izvorni znanstveni rad

Sažetak

Relacija morfoloških značajki i motoričkih sposobnosti te provjera razlika na temelju spola u morfološkim karakteristikama i motoričkim sposobnostima u skupini djece predškolske dobi (N=51) bio je temeljni cilj istraživanja. Uzorak varijabli za procjenu morfoloških značajki činile su longitudinalna dimenzionalnost skeleta, transverzalna dimenzionalnost skeleta, volumen i masa tijela i potkožno masno tkivo. Za procjenu motoričkih sposobnosti korišteni su ranije provjereni i standardizirani testovi: skok u dalj s mjesta, pretklon trupom, koraci u stranu, podizanje trupa, stajanje na jednoj nozi, guranje lopte oko stalka boljom rukom  i hodanje četveronoške unatrag. Na temelju prikupljenih rezultata izračunati su deskriptivni parametri, dok su razlike na temelju spola provjerene Mann - Whitney U testom.  Provjera povezanosti morfoloških karakteristika i motoričkih sposobnosti prikazana je koeficijentom korelacije. Rezultati Mann-Whitney U testa nisu pokazali značajne razlike između djevojčica i dječaka u morfološkim karakteristikama. Značajne razlike su međutim potvrđene u motoričkim sposobnostima u korist djevojčica i to u testovima koraci u stranu (agilnost), pretklon trupa (gibljivost), stajanje na jednoj nozi (ravnoteža), i hodanje četveronoške (koordinacija tijela). Značajne razlike nisu nađene u testovima dinamogene sposobnosti očitovanja snage skok u dalj s mjesta i podizanje trupa te u testu guranje (kotrljanje) lopte oko stalka (koordinacija ruke). Pozitivna korelacija potvrđena je između longitudinalne i transverzalne dimenzionalnosti skeleta i eksplozivne snage, repetitivne snage i ravnoteže što ukazuje da su veće vrijednosti visine tijela, dužine ruku i nogu, sjedeće visine i raspona ramena pozitivno utjecali na bolji rezultat u navedenim sposobnostima. Pozitivne korelacije između volumena iskazanog kroz opsege tijela i mase potvrđene su samo u testu manifestacije eksplozivnosti (skok u dalj s mjesta). Negativna korelacija, odnosno manja povezanost uočena je u mjeri opsega struka što je razumljivo jer veći opseg struka može ukazivati na postojanje dijela balastne mase koja u testovima motoričkih sposobnosti može biti ograničavajući čimbenik uspjeha na testu.

Ključne riječi

dijagnostika; kineziologija; povezanost; predškolska dob djece  

Uvod

Neaktivnost i sjedilački način života kao i izloženost mnogobrojnim stresovima stalni su pratioci urbanog načina življenja, a time i uzročnici sve veće učestalosti kroničnih metaboličkih, srčano žilnih i nekih malignih bolesti suvremene populacije (Mišigoj-Duraković i sur., 2018). Tjelesna aktivnost djece jedan je od važnijih preduvjeta za njihov optimalan rast i razvoj, a djeca koja su fizički aktivnija bolja su u području kognitivnih i socioemocionalnih obilježja (Campbell, 2006). Mnogi su dokazi da se kontinuiranom i kvalitetno vođenom tjelesnom aktivnošću može utjecati na antropološki status djece, a tako i na promjene u prostoru motoričkih sposobnosti uz uvažavanje individualnih karakteristika svakog pojedinog djeteta (Findak, 1995). Predškolsku dob karakterizira biološka potreba za kretanjem i igrom i zbog toga je to vrijeme povoljno za poticanje razvoja morfoloških značajki, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti, ali i spoznavanje te usavršavanje motoričkih znanja (Zekić, Mohač, Matrljan, 2016). Kako bi kineziološki programi bili što kvalitetniji od iznimne je važnosti da odgojitelji i ostali stručnjaci koji rade s djecom predškolske dobi budu upoznati s kinantropološkim dimenzijama djece (Horvat, Babić i Miholić, 2013) kao i njihovim motoričkim statusom. Morfološke značajke kao jedan od faktora antropološkog statusa daju uvid o morfološkom statusu čovjeka kao rezultatu nasljednih faktora ali i okolinskih uvjeta te prilagodbe na iste. U skladu s navedenim Findak (1999) antropološka obilježja definira kao usko povezani sustav osobina, sposobnosti te motoričkih informacija i njihovih međusobnih odnosa. Kad je riječ o sportu u nekim njegovim granama upravo morfološke karakteristike predstavljaju značajan faktor ostvarivanja uspjeha. Utjecaj na pojedina morfološka obilježja je moguć treningom koji pridonosi razvoju mišićne mase ili redukciji potkožnog masnog tkiva dok primjerice longitudinalne i transverzalne mjere skeleta nije moguće promijeniti nikakvim treningom (Milanović, 2010). Motoričke sposobnosti se definiraju kao latentne motoričke strukture odgovorne za beskonačno manifestiranih reakcija koje se mogu opisati i izmjeriti (Findak i Prskalo 2004) koje „određuju potencijal osobe u izvođenju motoričkih manifestacija, tj. jednostavnih i složenih voljnih kretnji koje se izvode djelovanjem skeletnog mišićja“ (Sekulić, Metikoš, 2007, 155 str). Ako dijete ima potencijala za razvoj pojedinih sposobnosti, a bude u uvjetima gdje mu je kretanje ograničeno ono neće razviti svoje sposobnosti do maksimalne razine (Starc, Čudina Obradović, Pleša, Profaca, Letica, 2004). Na razvoj motoričkih sposobnosti do njihove maksimalne razine čiju granicu određuju nasljedni faktori moguće je utjecati kontinuiranim učenjem i vježbanjem, a one nadalje čine temelj za razvoj i usavršavanje pojedinih pokreta i motoričkih znanja i vještina (Petz, 1992). Utjecaj na motoričke sposobnosti s većim stupnjem urođenosti je manji, a vrijedi i obrnuto. Kako bi se taj utjecaj na sposobnosti s većim stupnjem urođenosti izvršio važno je u što ranijoj dobi početi s procesom transformacije pazeći pri tome na senzitivna razdoblja za razvoj pojedinih sposobnosti i osobina (Mraković, 1997). Prema Neljaku (2009) osnovne motoričke sposobnosti koje je moguće razvijati u vrtićkoj dobi su koordinacija, ravnoteža, preciznost, snaga, izdržljivost, brzina i fleksibilnost. Početak proučavanje antropometrijskih karakteristika i motoričkih sposobnosti kod djece predškolske dobi počeo je relativno rano. Prva istraživanja provedena u prvoj polovici dvadesetog stoljeća istraživala su razvoj motoričkih vještina gađanja loptom u pomični i nepomični cilj (Hicks, 1930). Ipak, njihova ekspanzija može se zamijetiti tijekom devedesetih godina prologa stoljeća na dalje (Malina, Bouchard, Bar-Or, 1991; Kosinac, Katić, 1999; Katić, Dizdar, Viskić - Štalec, Šumanović, 1997; Krističević, 1999; Kondrič, Mišigoj Duraković, Metikoš, 2002; Bala, 2003;  Buyken, 2004; De Privitellio, Caput-Jogunica, Gulan, Boschi, 2007; Zegnal Koretić, Lorger, Breslauer, 2015; Petrović, Lorger, Cifrek – Kolarić, 2017). 

Hipoteze i ciljevi istraživanja

Primarni cilj ovog istraživanja bio je utvrditi u kakvoj su relaciji morfološke značajke i motoričke sposobnosti djece predškolske dobi.

Uz temeljni cilj ostali parcijalni ciljevi odnosili su se na provjeru i utvrđivanje mogućih razlika između dječaka i djevojčica u prostoru morfoloških karakteristika i na provjeru i utvrđivanje mogućih razlika između dječaka i djevojčica u prostoru motoričkih sposobnosti

Na temelju postavljenih ciljeva, formulirane su hipoteze istraživanja kako slijedi:

H1: Postoji statistički značajna povezanost između morfoloških karakteristika i motoričkih sposobnosti

H2: Postoji statistički značajna razlika između dječaka i djevojčica u prostoru morfoloških karakteristika

H3: Postoji statistički značajna razlika između dječaka i djevojčica u prostoru motoričkih sposobnosti

Metode rada
Uzorak ispitanika

U istraživanju je sudjelovalo pedeset jedno dijete  (N = 51) od čega 25 djevojčica i 26 dječaka. Djeca su polaznici dječjeg vrtića na području Varaždinske županije u dobi od 4.5 do 5.5 godina života (+/- 6 mjeseci). Testovi koji su provedeni u svrhu istraživanja mjereni su s djecom istraživanje i mjerenje je provedeno u skladu s Etičkim kodeksom istraživanja s djecom (Ajduković i Kolesarić, 2003). Mjerenja su se provodila u dječjem vrtiću čiji su polaznici bila djeca sudionici u istraživanju. Sve testove mjerila je ista mjeriteljica, a provodili su se tijekom mjeseca lipnja i početkom srpnja 2021. godine.

Uzorak varijabli

Uzorak varijabli činile su antropometrijske karakteristike i  testovi motoričkih sposobnosti.

Antropometrijskih karakteristika odnosile su se na:

longitudionalnu dimenzionalnost kostura koja je obuhvaćala mjerenje visine tijela, dužinu ruke,  dužinu noge i sjedeću visinu, transverzalnu dimenzionalnost kostura koja je uključivala raspon ramena, volumen i masu tijela koja je uključivala mjerenje tjelesna mase, opseg prsnog koša, opseg struka, opseg bokova, opseg podlaktice, opseg potkoljenice te potkožno masno tkivo što je obuhvaćalo mjerenje kožnih nabora nadlaktice, leđa i trbuha (Mišigoj-Duraković, 2008).

Procjena  motoričkih sposobnosti izvršena je testovima skok u dalj iz mjesta, pretklon trupom,  podizanje trupa, stajanje na jednoj nozi, guranje lopte oko stalka boljom rukom i četveronožno hodanje unatrag. Testove motoričkih sposobnosti koji su korišteni u svrhu ovog istraživanja opisao je Horvat (2010).

Metode obrade rezultata

Podaci dobiveni istraživanjem obrađeni su programom Microsoft Excel 2010 s dodatkom XLSTAT. Deskriptivni statistički parametri izračunati su za sve varijable:aritmetička sredina (AS), standardna devijacija (SD), minimalna vrijednost rezultata (Min), maksimalna vrijednost rezultata (Max). Kolmogorov-Smirnov testom testirana je normalnost distribucije (K-S) Mann-Whitney U testom izračunate su razlike među spolovima u testovima morfoloških značajki i motoričkih sposobnosti. Povezanost morfoloških značajki i motoričkih sposobnosti prikazana je testovima korelacije.

Rezultati istraživanja

Prikaz osnovni deskriptivni pokazatelja.

Tablica 1. Deskriptivni parametri testova i normalnosti distribucije morfoloških značajki (N = 51)

Varijable

min

max

A S

S D

K – S

pst

Visina tijela

95.00

129.00

108.83

8.73

p> 0.05

Dužina ruke

38.00

55.50

45.22

4.38

p>0.05

Dužina noge

46.00

74.00

56.76

7.18

p>0.05

Sjedeća visina

51.00

68.00

60.83

4.51

p>0.05

Raspon ramena

86.00

125.50

102.70

10.44

p>0.05

Tjelesna težina

12.00

38.00

18.84

5.43

p>0.05

Opseg prsnog koša

25.00

72.50

50.52

11.44

p>0.05

Opseg struka

38.00

70.00

52.34

5.76

p>0.05

Opseg bokova

51.00

76.00

59.58

5.16

p>0.05

Opseg podlaktice

13.00

23.00

17.14

2.33

p>0.05

Opseg potkoljenice

19.00

32.00

23.11

2.62

p>0.05

Kožni nabor nadlaktice

6.20

21.20

11.13

3.43

p<0.05*

Kožni nabor leđa

4.20

18.80

9.86

2.43

p<0.05*

Kožni nabor trbuha

4.20

24.00

10.29

3.97

p<0.05*

Legenda: minimalni rezultat (MIN), maksimalni rezultat (MAX), aritmetička sredina (A S),

standardna devijacija (S D), Kolmogorov-Smirnov test (K – S)

Temeljem dobivenih rezultata gledajući minimalne i maksimalne vrijednosti može se primijetiti veliki raspon među rezultatima u svim varijablama što podrazumijeva veće raspršenje rezultata. To je posebno vidljivo kod tjelesne visine, raspona ramena, opsega prsnog koša i opsegu struka što potvrđuju i vrijednosti standardnih devijacija u navedenim testovima. Kolmogorov-Smirnovljevim testom utvrđeno je da su distribucije većine varijabli testova morfoloških karakteristika s razinom značajnosti od 0.05 normalno distribuirane, osim kod varijabli kožnih nabora gdje su dobivena značajna statistička odstupanja.

Tablica 2. Deskriptivni parametri testova i normalnosti distribucije motoričkih sposobnosti (N = 51)

Varijable

min

max

A S

S D

K – S

    pst

Skok u dalj

51.5

142.00

95.10

19.08

p>0.05

Podizanje trupa

0.00

14.00

8.04

2.92

p>0.05

Koraci u stranu

4.00

13.50

7.77

1.82

p<0.05*

Pretklon trupom

-12.00

35.00

8.03

10.11

p>0.05

Stajanje na jednoj nozi

4.00

29.00

13.84

5.73

p>0.05

Guranje lopte oko stalka

7.00

23.00

12.41

2.85

p>0.05

Četveronožno hodanje

6.20

22.50

13.11

3.32

p>0.05

              Legenda: minimalni rezultat (MIN), maksimalni rezultat (MAX), aritmetička sredina (A.S.),  

              standardna devijacija (S.D.), Kolmogorov - Smirnovljev test (K-S)

Rezultati u tablici 2 pokazuju veliki raspon rezultata u svim testovima motoričkih sposobnosti, a posebno u testu skok u dalj i u testu pretklon trupom. Kolmogorov-Smirnovljev test motoričkih sposobnosti pokazuje normalne distribucije rezultata, osim u testu koraci u stranu.  

Rezultati Mann - Whitney U testa  razlika na temelju spola

Tablica 3.  Razlike na temelju spola u morfološkim značajkama   

Varijable

sspol

AS medians

prosjek rangova

M-W U test

p

Visina tijela

m

108.42-107

109.26-109

25.23

26.80

305.000


0.71


ž

Dužina ruke

m

44.56-44

45.9-47

23.79

28.30

267.500


0.28


ž

Dužina noge

m

55.56-54.25

58.02-57.5

23.31

28.80

255.000


0.19


ž

Sjedeća visina

m

60.63-59.5

61.04-62

25.23

26.80

305.000


0.71


ž

Raspon ramena

m

101.46-101.5

103.98-105

23.96

28.12

272.000


0.32


ž

Tjelesna težina

m

17.88-16

19.68-18

23.10

27.90

252.500


0.24


ž

Opseg prsnog koša

m

51.81-55

49.18-54

27.69

24.24

281.000


0.41


ž

Opseg struka

m

52.25-52

52.44-53

25.21

26.82

304.500


0.70


ž

Opseg bokova

m

60.21-59.5

58.92-57

28.83

23.83

251.000


0.17


ž

Opseg podlaktice

m

17.44-17

16.82-17

28.35

23.56

264.000


0.25


ž

Opseg potkoljenice

m

23.23-23

22.98-22

27.40

24.54

288.500


0.49


ž

Kožni nabor nadlaktice

m

10.93-10.6

11.34-10.2

27.79

24.14

278.500


0.38


ž

Kožni nabor leđa

m

10.24-10.2

9.46-9.8

27.71

24.22

280.500


0.40


ž

Kožni nabor trbuha

m

10.41-10.2

10.18-9.6

28.67

23.22

255.500


0.19


ž

              Legenda: aritmetička sredina (A S), razina značajnosti testa (p)

Rezultati Mann-Whitney U testa nisu pokazali statistički značajne razlika među spolovima niti u jednoj varijabli morfoloških karakteristika. Rezultati su sukladni s istraživanjima Kotarski (2018) i djelomično sukladni rezultatima istraživanja Šalković (2019) gdje je jedina statistički značajna razlika bila u dužini noge u korist djevojčica.

Tablica 4. Razlike na temelju spola u motoričkim sposobnostima   

Varijable

spo spol

A S -Medijan

prosjek rangova


Mann-Whitney U Mann

p p

Skok u dalj

m

98,65-97,5

91,4-95

27,12

24,84

296.00

0.59

ž

Podizanje trupa

m

8,38-9

7.68 - 8

28,02

23.90

272.50

0.32

ž

Koraci u stranu

m

7.21 – 7.25

8.63 – 8.

21.13

31.06

198.50


0.02

ž

Pretklon trupom

m

11.69-10.5

4.22 - 8

30.10

21.74

218.50

0.04

ž

Stajanje na jednoj nozi

m

11.38 – 10.

16.40 – 15

18.50

33.80

130.00

0.00

ž

Guranje lopte oko stalka

m

12.25 – 11. 75

12.58 - 12

24.73

27.32

292.00

0.53

ž

Četveronožno hodanje

m

12.2 – 12.25

14.06 – 14.5

21.38

30.80

205.00

0.02

ž

         Legenda: Aritmetička sredina (A S), razina značajnosti testa (p)

Iz prikazanih rezultata uočava se statistički značajna razlika na temelju spola javlja u četiri varijable od mogućih sedam i to u korist djevojčica. Djevojčice su postigle bolje rezultate u testovima, četveronožno hodanje (koordinacija), koraci u stranu (agilnost), stajanje na jednoj nozi (ravnoteža) i pretklon trupom (fleksibilnost). Nasuprot tome dječaci su postigli kvantitativno bolje rezultate u skoku u dalj (eksplozivna snaga), podizanju trupa (repetitivna snaga), ali ta razlika nije bila statistički značajna.

Povezanost morfoloških karakteristika i motoričkih sposobnosti

Tablica 5. Korelacije vrijednosti longitudinalne i transverzalne dimenzionalnosti kostura i motoričkih sposobnosti

varijable

koeficijenti značajnosti

visina

tijela

dužina ruke

dužina noge

sjedeća visina

raspon ramena

Skok u dalj

r

.69*

.62*

.69*

.67*

.68*

p

.00*

.00*

.00*

.00*

.00*

Podizanje trupa

r

.32*

.27

.35*

.29*

.34*

p

.02*

.06

.01*

.04*

.02*

Koraci u stranu

r

-.23

-.18

-.24

-.21

-.23

p

.10

.22

.09

.15

.11

Pretklon trupom

r

-.19

-.14

-.30*

-.14

-.18

p

.18

.33

.03

.34

.20

Stajanje na jednoj nozi

r

.32*

.36*

.43*

.33*

.38*

p

.02*

.01*

.00*

.02*

.01*

Guranje lopte oko stalka

r

-.02

-.07

-.12

-.06

-.12

p

.50

.61

.42

.68

.42

Četveronožno hodanje

r

-.05

.01

-.07

-.04

-.05

p

.74

.94

.64

.79

.750

Legenda: razina značajnosti testa (p), koeficijent korelacije (r)

Sve varijable longitudinalne i transverzalne dimenzionalnosti kostura pokazuju značajnu povezanost sa testom za procjenu eksplozivne snage skok u dalj s mjesta i sa ravnotežom.  Slično je i sa testom podizanja trupa koji ima pozitivan koeficijent korelacije sa većinom varijabli, osim sa dužinom šake. Ovi rezultati potvrđuju važnost morfoloških karakteristika za sposobnostima ravnoteže i snage eksplozivnog i repetitivnog tipa. Međutim, ne potvrđuju povezanost sa koordinacijom i agilnošću za koje vrlo vjerojatno morfološke karakteristike u ovoj dobi nisu posebno bitan čimbenik predikcije. Koeficijent korelacije između dužine noge i pretklona trupom negativnog je predznaka što govori da ispitanici s dužom polugom mogu imati manju vrijednosti rezultata u testu gibljivosti.

Tablica 6. Korelacije volumena i mase tijela i motoričkih sposobnosti

varijable

koeficijenti značajnosti

masa tijela

opseg prsnog koša

opseg struka

opseg bokova

opseg podlaktice

opseg potkoljenice

Skok u dalj

r

.38*

.45*

.26

.30*

.33*

.30*

p

.01*

.00*

.07

.04*

.02*

.03*

Podizanje trupa

r

.04

.17

-.06

-.16

-.08

-.09

p

.80

.25

.70

.28

.59

.54

Koraci u stranu

r

.06

-.16

.04

.12

.01

.09

p

.66

.27

.78

.39

.97

.55

Pretklon trupom

r

.07

.08

.20

.28*

.15

.22

p

.65

.56

.17

.05*

.29

.13

Stajanje na jednoj nozi

r

.13

.13

-.08

-.18

-.13

-.09

p

.37

.34

.60

.20

.36

.53

Guranje lopte oko stalka

r

.07

-.05

.11

.27

.16

.20

p

.62

.74

.44

.06

.26

.17

Četveronožno hodanje

r

.17

-.01

.17

.24

.26

.24

p

.24

.95

.23

.10

.07

.10

 Legenda: razina značajnosti testa (p), koeficijent korelacije (r)

Varijable volumena i mase tijela (osim opsega struka) imaju značajnu povezanost samo sa rezultatima skoka u dalj. Od ostalih varijabli pozitivno na rezultat gibljivosti može utjecati opseg bokova vrlo vjerojatno zbog stabilnijeg stava prilikom pretklona i zadržavanja tog položaja. Valja  napomenuti da je ova vrijednost korelacije na samoj granici značajnosti od 0.05. Za ostale testove mase i volumena tijela nije dobivena značajna korelacija s testovima za procjenu motoričkih sposobnosti.

Tablica 7, Korelacije potkožno masnog tkiva i motoričkih sposobnosti

varijable

koeficijenti

značajnosti

Kožni nabor nadlaktice

kožni nabor leđa

kožni nabor trbuha

Skok u dalj

r

.01

.11

.11

p

.94

.44

.43

Podizanje trupa

r

-.21

-.21

-.17

p

.14

.14

.24

Koraci u stranu

r

.24

.20

.16

p

.09

.16

.28

Pretklon trupom

r

.29*

.35*

.30*

p

.04*

.01*

.04*

Stajanje na jednoj nozi

r

-.08

-.20

-.09

p

.60

.16

.54

Guranje lopte oko stalka

r

.18

.24

.18

p

.21

.10

.23

Četveronožno hodanje

r

.25

.20

.23

p

.08

.18

.10

 Legenda: razina značajnosti (p), koeficijent korelacije (r)

Testovi korelacija između potkožnog masnog tkiva i motoričkih sposobnosti pokazuju značajnu povezanost samo u testu pretklon trupom. Poželjno je stoga da su vrijednosti kožnih nabora što manji kako bi sposobnost fleksibilnosti bila bolja.

Rasprava

Uvidom u rezultate mjerenja u ovoj skupini uočava se o nehomogenost skupine koja je sudjelovala u istraživanju kako u morfološkim značajkama, tako i u rezultatima motoričkih sposobnosti. Bilo bi idealno kada bi za buduća istraživanja mogli imati što homogeniju skupinu kako bi početne vrijednosti, odnosno startne mogućnosti djece što manje utjecale na rezultate mjerenja. Slični pokazatelji vidljivi su i kod nekih ranijih istraživanja (Zegnal Koretić, Lorger, Breslauer, 2015; Petrović, Lorger, Cifrek– Kolarić, 2017). Promatranjem rezultata povezanosti longitudinalne i transverzalne dimenzionalnosti kostura sa motoričkim sposobnostima uočava se povezanost manjeg broja varijabli nego što se možda očekivalo. U ovoj skupini značajna povezanost sa svim morfološkim komponentama uočena je kod testa skok u dalj s mjesta i kod testa stajanje na jednoj nozi. Radi se o manifestacijama eksplozivne snage i ravnoteže. Djeca koja su postigla veće vrijednosti u varijablama visine tijela, dužini ruke i noge, sjedeće visine i rasponu ramena imaju i bolje rezultate u testu skoka u dalj i stajanje na jednoj nozi što znači da su morfološke karakteristike važne za uspjeh u manifestaciji eksplozivne snage i ravnoteže. Slično je i sa testom podizanja trupa koji ima pozitivan koeficijent korelacije sa većinom varijabli, osim sa dužinom šake što također potvrđuje važnost morfoloških karakteristika za snagu repetitivnog tipa. Koeficijent korelacije između testova dužina noge i pretklona trupom negativnog je predznaka i iznosi r=-0.30.  To pokazuje da ispitanici s dužom polugom u ovoj skupini mogu imati manju vrijednosti rezultata u testu gibljivosti (pretklon trupom). To je i razumljivo jer se u ovoj dobi ne potiču vježbe istezanja s obzirom na (ne)zrelost mišićno-vezivnog tkiva pa dužina ekstremiteta može biti ograničavajući faktor boljeg rezultata u testu gibljivosti. Što se tiče odnosa potkožnog masnog tkiva i motoričkih sposobnosti, testovi korelacija između potkožnog masnog tkiva i motoričkih sposobnosti pokazuju značajnu povezanost samo u testu pretklon trupom. To znači da je poželjno da za uspješno izvođenje ovoga testa, količina potkožnog masnog tkiva bude što manja. Usporedbom dobivenih rezultata s rezultatima u istraživanju Cvetkovića i sur. (2007) gdje su dječaci imali bolje rezultate u testu za procjenu koordinacije i eksplozivne snage donjih ekstremiteta, a djevojčice u testovima za procjenu fleksibilnosti primjetna je djelomična sukladnost rezultata. Rezultati ovoga istraživanja to nisu potvrdili jer su u ovoj skupini ispitanika značajno bolje rezultate imale djevojčice i to u sposobnostima koordinacije, agilnosti, ravnoteže i fleksibilnosti. Iz rečenog je vidljivo slaganje sa spomenutim istraživanjem samo u gibljivosti u korist djevojčica. Istraživanje De Privitellio i sur. (2007) prikazuje bolje rezultate u eksplozivnoj snazi i koordinaciji za dječake, a fleksibilnosti i ravnoteže za djevojčice. Usporedba navedenih rezultata sa rezultatima ovoga istraživanja također pokazuje djelomično neslaganje. Naime u ovom istraživanju dječaci su imali kvantitativno bolje rezultate u testovima  eksplozivne i repetitivne snage, ali oni nisu bili statistički značajni. Sličnost se očituje u rezultatima testa gibljivosti gdje su djevojčice potvrdile superiornost u obadva istraživanja. Slijedom rečenog, nisu potvrđene značajne razlike na temelju spola u morfološkim karakteristikama pa se hipoteza 1 odbacuje.  Prihvaća se hipoteza dva o postojanju statistički značajnih razlika na temelju spola, ovdje u korist djevojčica u motoričkim sposobnostima. Djelomično se prihvaća hipoteza 3 o statistički značajnoj povezanosti između morfoloških značajki i motoričkih sposobnosti djece jer se ona u nije potpunosti pokazala u svim motoričkim manifestacijama. Naime longitudionalna i transverzalna dimenzionalnost kostura značajno je povezana sa eksplozivnom snagom, ravnotežom i nešto slabije sa repetitivnom snagom, volumen i masa tijela sa eksplozivnom snagom i potkožno masno tkivo sa gibljivošću. Izvan korelacijskog prostora u ovoj skupini ispitanika u potpunosti su se našle sposobnost agilnosti, i koordinacije koje nisu pokazale nikakvu povezanost sa morfološkim dimenzijama i za njih se morfološke značajke nisu pokazale kao prediktor motoričkih sposobnosti.   

Zaključak

Analizom podataka dobivenih mjerenjem utvrđeno je kako ne postoji statistički značajna razlika na temelju spola niti u  jednoj varijabli morfoloških značajki djece. S druge strane u testovima za procjenu motoričkih sposobnosti dobiveni su rezultati koji ukazuju da postoje razlike u motoričkim sposobnostima između dječaka i djevojčica i to u korist djevojčica što se ne poklapa sa rezultatima nekih ranijih istraživanja. Testovi korelacije između morfoloških značajki i motoričkih sposobnosti pokazali su postojanje značajne povezanost, ali ne u svim dimenzijama. Longitudinalna i transverzalna dimenzionalnost kostura statistički značajnu  povezanost imale su sa testovima skok u dalj, stajanje na jednoj nozi i podizanje trupa. Volumen i masa tijela povezane su s testovima skok u dalj i pretklon trupom, dok je povezanost rezultata potkožnog masnog tkiva i testova motoričkih sposobnosti vidljiva samo u testu pretklon trupom. Iz navedenog se može zaključiti da morfološke značajke mogu biti prediktor motoričkih sposobnosti, ali ne u svim dimenzijama motoričkog prostora jer u ovoj skupini ispitanika nije dokazana statistički značajna povezanost sa sposobnostima koordinacije i agilnosti.

Literatura

Ajduković, M. i Kolesarić, V. (2003). Etički kodeks istraživanja s djecom. Zagreb: Vijeće za djecu RH.

Bala G. (2003). Kvantitativne razlike osnovnih antropometrijskih karakteristika i motoričkih sposobnosti dječaka i djevojčica u predškolskom uzrastu. Glasnik Antropološkog društva Jugoslavije, 39, 219-227.

Buyken, A. E, Hahn, S. i Koke A. (2004). Differences between recumbent length and stature measurement in groups of 2- and 3-y-old children and its relevance for the use of European body mass index references. Journal of Obesity  advance online publication, doi:10.1038/sj.ijo.0802738.

Campbell, S. K. (2006). The child development of functional muvement. U S.K. Campbell, D.W.     

Vander Linden i R.J. Palisano (ur.), Phisical Therapy for children (str. 33–76). St. Louis: Saunders.

Cvetković, M., Popović, B. i Jakšić, D. (2007). Razlike u motoričkim sposobnostima predškolske dece u odnosu na pol. Zbornik naučnih i stručnih radova, (str. 288–293). Sarajevo.

De Privitellio S., Caput-Jogunica, R., Gulan, G. i Bosch V. (2007). The influence of controlled sports activition on motoric capabilities in preschool childre. Medicina, 43, 204–209.

Findak, V. (1995). Metodika tjelesne i zdravstvene kulture u predškolskom odgoju, priručnik za odgojitelje. Zagreb: Školska knjiga.

Findak, V. (1999). Metodika tjelesne i zdravstvene kulture. Priručnik za nastavnike tjelesne i  zdravstvene kulture. Zagreb: Školska knjiga.

Findak, V. i Prskalo, I. (2004). Kineziološki leksikon za odgojitelje. Petrinja: Visoka učiteljska škola u Petrinji.

Hicks, A. J. (1930). The Acquisition of Motor Skill in Young Children. A Study of the Effects of Practice in Throwing at Moving Target, Child Development, 1(2), 90–105.

Horvat, V. (2010). Relacije između morfoloških i motoričkih dimenzija te spremnosti za školu djece predškolske dobi (Doktorska disertacija). Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Horvat, V., Babić, V. i Jenko Miholić, S. (2013). Razlike po spolu u nekim motoričkim sposobnostima djece predškolske dobi. Croatian Journal of Education, 15(4), 959–980.

Katić R., Dizdar, D., Viskić-Štalec, N. i Šumanović, M. (1997).  Longitudinalna studija rasta i razvoja dječaka od 7 do 9 godina. U D. Milanović (ur.), Zbornik radova 1. međunarodne znanstvena konferencije u Dubrovniku (str. 45–48).  Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu.

Kondrič, M., Mišigoj-Duraković, M. i Metikoš, D. (2002). A contribution to understending relations between morphological and motor characteristics in 7-9 year old boys. Kineziology, 34(1), 5–15.

Kosinac Z. i R. Katić. (1999).  Longitudinalna studija razvoja morfološko-motoričkih karakteristika dječaka i djevojčica od 5. do 7. godina. U D. Milanović (ur.), Zbornik radova 2. međunarodne znanstvene konferencije (str.144–147). Zagreb: Fakultet za fizičku kullturu Sveučilišta u Zagrebu.

Kotarski, L. (2018). Razlike u antropometrijskim karakteristikama između djevojčica i dječaka predškolske dobi.  (Završni rad). Zagreb: Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.  

Krističević, T., Delija, K. i Horvat, V. (1999). Comparisons of some anthropometric characteristics of pre-school children concering the sexes. Napredak-Časopis za pedagogijsku teoriju i praksu, 140(3), 349–355.

Malina, R. M., Bouchard, C. i Bar-Or, O. (1991). Physical activity as a factor in growth, maturation and performance. Growth, maturation, and physical activity. Human Kinetics, 11, 371–390.

Milanović, D. (2010). Teorija i metodika treninga : primijenjena kineziologija u sportu. Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Mišigoj-Duraković, M. (2008). Kinantropologija – biološki aspekti tjelesnog vježbanja. Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Mišigoj-Duraković, M. i sur. (2018). Tjelesno vježbanje i zdravlje. Zagreb: Znanje.

Mraković, M. (1997). Uvod u sistematsku kineziologiju. Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu.

Neljak, B. (2009). Kineziološka metodika u predškolskom odgoju. Zagreb: Skriptarnica Kineziološkog fakulteta.

Petz, B. (1992). Psihologijski rječnik. Zagreb: Prosvjeta.

Petrović, N., Lorger, M. i Cifrek – Kolarić, D. (2017). Sposobnost ravnoteže, koordinacije, fleksibilnosti i repetitivne snage kod polaznika judo škole. U I. Jukić., L. Milanović, V. Wertheimer (ur.), Zbornik radova 15. međunarodne konferencije Kondicijska priprema sportaša u Zagrebu (str. 226–230). Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Sekulić, M. i Metikoš, D. (2007). Uvod u osnovne kineziološke transformacijeOsnove transformacijskih postupaka u kineziologiji. Split: Fakultet prirodoslovno-matematičkih znanosti i kineziologije.

Starc, B., Čudina Obradović, M., Pleša, A., Profaca, B. i Letica, M. (2004). Osobine i psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolske dobi. Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga.

Šalković, M. (2019). Razlike u morfološkim obilježjima i funkcionalnim sposobnostima djece predškolske dobi.  (Završni rad). Zagreb: Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Zegnal Koretić, M., Lorger, M. i Breslauer, N. (2015). Pokazatelji bazičnih motoričkih sposobnosti djece predškolske dobi. U I. Prskalo, V. Horvat i M. Badrić (ur.) Book of Selected papers International Academik ConfernceResearchingParadigms of Childhood and Education- 1st Symposium: Kinesiological Education – the Present and the Future, Opatija (str. 97–103) Zagreb: Faculty of Teacher  Education University of Zagreb.

Zekić, R., Car Mohač, D. i Matrljan, A. (2016). Razlike u morfološkim karakteristikama i motoričkim sposobnostima djece predškolske dobi polaznika male sportske škole. U V. Findak (ur.) Zbornik radova 25. Ljetna škola kineziologa Republike Hrvatske u Poreču ,,Kineziologija i područja edukacije, sporta, sportske rekreacije i kineziterapije u razvitku hrvatskog društva''  (str 406–413). Zagreb: Hrvatski kineziološki savez.



stoo2.png


2nd International Scientific and Art Faculty of Teacher Education University of Zagreb Conference
Contemporary Themes in Education – CTE2 - in memoriam prof. emer. dr. sc. Milan Matijević, Zagreb, Croatia
The role of digital technology in teacher’s professional development
Abstract

The relation and possible gender differences between morphological characteristics and motor abilities in a group of preschool children (N = 51) was the basic goal of the research. In accordance with the goal, the hypothesis stating the existence of a significant correlation between the morphological characteristics and motor abilities of children in the mentioned group was tested. A sample of variables for the assessment of morphological characteristics consisted of longitudinal and transverse skeletal dimensionality, body volume, body mass, and subcutaneous adipose tissue. Previously validated and standardized tests were used to assess the following motor abilities: standing long jump, sit und reach, side steps, sit up, standing on one leg, pushing the ball around the stand with a better hand and walking on all fours (on arms and legs). Based on the collected data, descriptive parameters were calculated, while gender differences were checked with Mann - Whitney U test. A possible relationship between morphological characteristics and motor abilities is shown by the correlation coefficient. The results of the Mann - Whitney U test did not show significant differences between girls and boys in morphological characteristics. Significant differences in favour of girls, however, were confirmed for motor abilities on the following tests: side steps (agility), sit and reach (flexibility), standing on one leg (balance), and walking on all fours (body coordination). No significant differences were found in the strength tests (standing long jump and sit up test) as in the test pushing the ball around the stand (arm coordination). A positive correlation was confirmed between longitudinal and transverse dimensionality of skeleton and explosive power, repetitive power and balance. The results indicate that higher values of body height, arm and leg length, sitting height and shoulder span had a positive effect on better performance in these abilities. Positive correlations between volume expressed through body circumferences and mass were confirmed only in the explosive power manifestation test (standing long jump). Negative correlation, i.e., lower correlation was observed in the waist circumference, which is understandable because a larger waist circumference may indicate the existence of a part of the ballast mass that can be a limiting factor in the success on the motor abilities tests.

Key words

diagnostics; kinesiology; connection; preschool-aged children

Morfološke karakteristike učenika u odnosu na rezidencijalni status u Republici Hrvatskoj i Republici Srbiji

Marko Badrić1, Vladan Pelemiš2, Ivan Prskalo1, Danimir Mandić2, Leona Roca3

1 Sveučilište u Zagrebu, Učiteljski fakultet

2 Sveučilište u Beogradu, Učiteljski fakultet

3 Osnovna škola Mladost, Lekenik

Kineziološka paradigma odgoja i obrazovanja

Broj rada: 50

Izvorni znanstveni rad

Sažetak

Cilj studije bio je utvrditi morfološke tipove učenika četvrtih razreda u oba teritorija, definirati njihove eventualne razlike u odnosu na status stanovanja. Istraživanje je provedeno na ukupnom uzorku od 193 ispitanika četvrtog razreda podijeljenog prema statusu stanovanja u dva poduzorka: skupinu od 98 ispitanika koji su predstavljali poduzorak iz Republike Hrvatske (Petrinja), od čega 42 dječaka i 56 djevojčica te 95 ispitanika koji su činili subuzorak iz Republike Srbije (Beograd), od čega 54 dječaka i 41 djevojčica. Korištena je metoda sustavne opservacije. Procijenjeni su hipotetski morfološki čimbenici longitudinalne dimenzionalnosti, transverzalne dimenzionalnosti kostura, volumena i mase te potkožnog masnog tkiva. Tjelesni sastav učenika procijenjen je BIA metodom pomoću InBody 230. Za definiranje morfoloških tipova ispitanika primijenjena je klaster analiza. U prvom koraku korištena je eksplorativna Hijerarhijska klaster analiza uz primjenu Ward-ovog metoda grupiranja entiteta, a radi definiranja optimalnog broja klastera. U drugom koraku analize primijenjena je K-means klaster analiza s tako definiranim brojem klastera u sve četiri grupe. Korišten je Hartigan-Wong algoritam za grupiranje entiteta primjenom seta varijabli dobivenih antropometrijskim mjerenjima. Hijerarhijska klaster analiza uz korištenje Ward’s metode i kvadrata Euklidovih distanci pokazala je da se u svakom od četiri subuzorka (dječaci i djevojčice iz Republike Hrvatske i dječaci i djevojčice iz Republike Srbije) mogu izdvojiti po dva dobro definirana klastera. Ispitanici iz Hrvatske i Srbije koji su bili pod klasterom i više teže k ektomorfnom tipu građe koji karakterizira tanak i izdužen morfološki tip, dok ispitanici pod klasterom II više teže k endomorfnom tipu građe koji je prepoznatljiv kao težak i krupan morfološki tip. Rezultati dobiveni u ovom istraživanju ukazuju da nema značajnije akceleracije i deceleracije morfoloških karakteristika i tjelesnog sastava u ispitivanim uzorcima u ovom dobnom razdoblju, ali da subuzorci ipak ne pripadaju istom morfološkom tipu. Također vrijednosti χ2 testa, ukazali su da ne postoje značajne razlike u tipu građe između dječaka p<0,126, niti između djevojčica p<0,301, različitog rezidencijalnog statusa.

Ključne riječi

antropometrija; kineziologija; morfološki tipovi; učenici

Uvod

Na formiranje i održavanje tjelesnog sastava ljudi i djece veliku ulogu imaju okolinski faktori koji pored genetskih faktora, igraju važnu ulogu u razvoju tjelesne građe (Nicolaidis, 2019). Od vanjskih činilaca glavnu ulogu mogu imati socioekonomski faktori kao što su: hrana, tjelesna aktivnost, način života, materijalni uvjeti, okruženje (Caballero, 2019). Naselja s nižim prihodima, bez objekata za vježbanje i s višom razinom nesigurnosti također su povezana sa višim indeksima tjelesne neaktivnosti i višim indeksima tjelesne uhranjenosti (Pilis, Stes, Pilis, Mroczek, Michalski i Pilis, 2019). Studije potvrđuju vezu između nižeg socioekonomskog statusa i pretilosti (Paudel, Tran, Owen i Smith, 2020).

Činjenica je da tjelesna građa predstavlja najočigledniju značajku osobe i da kod odraslih ona reprezentira čovjekov životni stil i bolest te da se kod djece mlađe školske dobi promatra u pogledu rasta i razvoja, a ne s motrišta definiranja tjelesne konstitucije. To je iz razloga što je mlađa školska dob sama po sebi jako heterogena s neujednačenom razinom razvoja koja varira ovisno od rase i spola (Taylor, Jones, Williams i Goulding, 2002). Građa tijela u osnovi ovisi od somatske strukture i sastava tijela (Wilczyński, Lipińska-Stańczak i Wilczyński, 2020) ali i uvjeta u kojima djeca odrastaju. Treba napomenuti da je važno, prilikom pokušaja definiranja tjelesne konstitucije djece, posebno voditi računa o spolnim razlikama u distribuciji tjelesne konstitucije i promjenama u somatotipu (Dibamani-Singh, 2011) kao i stabilnosti individualne tjelesne konstitucije tijekom rasta i razvoja djeteta (Pelemiš, Mandić, Momčilović, Momčilović i Srdić, 2021). Čak su i ranija istraživanja ukazala da se tijekom predpuberteta i puberteta, najveće promjene događaju u longitudinalnoj dimenzionalnosti kostura i promjeni mase tijela, a glavna razlika između spolova ogleda se u većem porastu masne komponente u korist djevojčica (Mølgaard i Michaelsen, 1998). Trenutačno postoji epidemijska ekspanzija stope pretilosti širom svijeta, pogađajući više od dvije milijarde ljudi (Volaco i sur., 2018). Tijekom posljednjih desetljeća, prevalenca pretilosti kod školske djece i adolescenata se povećala ne samo na prostorima Hrvatske i Srbije, nego i širom svijeta (Ogden i sur., 2016; Drewa i Zorena, 2017), stanje se samo pogoršalo za vrijeme pandemije SARS-CoV-2 virusa (Covida 19) (Pietrobelli i sur., 2020).

Globalna prevalencija pretilosti značajno se povećala u posljednjih 40 godina, s manje od 1% u 1975 godini, na 6-8% u 2016 godini, među djevojčicama i dječacima (Jaacks i sur., 2019). Srbija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Crna Gora nalaze se u fazi 3 tranzicije pretilosti, te prevalenca pretilosti među onima s nižim socio-ekonomskim statusom nadilazi one s višim socio-ekonomskim statusom, a platoi u prevalenci mogu se primijetiti i kod djece (Radić, 2016). Pretila djeca i adolescenti imaju povećani rizik koji sa sobom nosi potencijalne nezarazne bolesti koje neposredno ugrožavaju zdravlje. Prethodne studije (Sachdev i sur., 2008) otkrile su da pretilost u djetinjstvu i adolescenciji povećava učestalost metaboličkog sindroma i kardiovaskularnih bolesti kao što je hipertenzija, dijabetes melitus tipa II, dislipidemija (DL) i arterioskleroza u odraslom dobu. U definiranju pretilosti pored indeksa tjelesne mase (ITM) eng. (Body mass index - BMI) važnu ulogu može imati i određivanje sastava tijela i opseg struka (Rimm, Stampfer, Giovannucci, Ascherio, Spiegelman, Colditz i Willett, 1995). Još ranija istraživanja su prijavljivala da koriste i indeks odnosa struka i kuka (WHR), koji se smatra kao bolji prediktor u starijem periodu za nastanak koronarne bolesti srca od ITM (Rekrode, Carey, Hennekens, Walters, Colditz, Stampfer, Willett i Manson, 1998). Međutim, neki autori smatraju da se odnos struka i kuka (WHR) smatra umjetnim terminom bez biološkog značenja i ne odražava korisno raspodjelu masne komponente, te da je za to bolje koristiti samo opseg struka kao antropometrijsku mjeru (Lean i Han, 2002). Također, nalazi istraživanja Wang i Hoy, (2004) ukazuje da je opseg struka više povezan s komponentom visceralnog masnog tkiva, nego što to reprezentira WHR.

Jedan od strukturalnih problema s kojima se stručnjaci u kineziološkoj edukaciji susreću leži u sustavu funkcioniranja procjene morfoloških tipova učenika i djece u mlađoj školskoj dobi. S toga bi ova studija trebala odgovoriti na pitanja kojim morfološkim tipovima teže ili pripadaju učenici različitog rezidencijalnog statusa i razlikuju li se formirani klasteri međusobno u odnosu na teritorijalni status. Dobiveni nalazi mogli bi utjecati na planiranje i primjenu novih nastavnih sadržaja koji bi bili pripremljeni u skladu s definiranim morfološkim tipom.

Cilj ove studije bio je utvrditi morfološke tipove učenika četvrtih razreda na teritoriju Republike Hrvatske i Republike Srbije te definirati njihove eventualne razlike u odnosu na rezidencijalni status.

Metode

Istraživanje je bilo transverzalnog karaktera. Koristila se sustavna opservacija kao neeksperimentalni ex post facto nacrt. Izvršeno je jedno mjerenje u dvije vremenske točke, ali na dvije različite skupine ispitanika iste dobi. Izmjereno je šest antropometrijskih mjera, jedna somatotipska mjera, te su na osnovu antropometrijskih mjera izvedena i dva indeksa. Prema prirodi znanstvenih istraživanja korištena je empirijska metoda, dok se prema  znanju problema koristila konfirmativna metoda. U odnosu na stupanj kontrole primijenjena je polulaboratorijska metoda.

Uzorak ispitanika

Istraživanje je provedeno na ukupnom uzorku od 193 učenika četvrtog razreda osnovnih škola prosječne dobi (10,39±0.51 godina), podijeljenih na dva subuzorka i to 98 učenika osnovnih škola iz Petrinje (Republika Hrvatska) od toga 42 dječaka i 56 djevojčica, te 95 učenika osnovnih škola iz Beograda (Republika Srbija) od čega 41 dječak i 54 djevojčice. Roditelji/staratelji ispitanika su svojim potpisom dali suglasnost za sudjelovanje djece u istraživanjima, kao i činjenici da će se podaci koristiti samo u znanstvene svrhe, što je u skladu sa (World Medical Association Declaration of Helsinki, 2013).

Uzorak varijabli

Kao uzorak varijabli izabrane su osnovne antropometrijske mjere: I. Za procjenu longitudinalne dimenzionalnosti kostura: 1) Tjelesna visina (0,1 cm) – bila je izmjerena uz pomoć antropometra po Martinu prema Internacionalnom Biološkom programu (IBP); II Za procenu volumena i mase tijela: 2) Tjelesna težina (0,1 kg) – bila je izmjerena pomoću InBody 230 (Biospace Co., Ltd, Seul, Korea), 3) Opseg struka (0,1cm) – mjeren pomoću metalne centimetarske trake prema (IBP), 4) Opseg kukova (0,1 cm) – također mjeren pomoću metalne centimetarske trake prema (IBP); III Za procjenu potkožnog masnog tkiva: 5) Kožni nabor nadlaktice (0,1 cm) – mjeren je pomoću kalipera tipa John Bull prema (IBP), 6) Kožni nabor leđa (0,1 cm) – također mjeren pomoću kalipera tipa John Bull prema (IBP). Od parametara somatotipa procijenjena je jedna mjera: V Tjelesni sastav: 7) Ukupna količina masti (0,1 %) – izmjerena pomoću InBody 230 (Biospace Co., Ltd, Seul, Korea). Na osnovu izmjerenih dimenzija tjelesne mase i tjelesne visine izračunato je VI Stanje uhranjenost, tako što se vrijednost tjelesne težine dijelila sa kvadratom visine tijela i dobivao se: 8) Indeks tjelesne mase ITM (kg/m2) – izračunat je i klasificiran prema Centers for Disease Control and Prevention, (2000a), dok se na osnovu izmjerenih dimenzija opsega struka i kuka računala VII pretilost i dobivao indeks: 9) Odnos struka i kuka (WHR) – izračunat prema Centers for Disease Control and Prevention, (2000b).

Metode obrade podataka

Za sve analizirane varijable i grupe ispitanika formirane na osnovu spolne pripadnosti i mjesta stanovanja izračunati su osnovni deskriptivni statistički podaci: aritmetička sredina (AS) i standardna devijacija (S). Za testiranje normalnosti distribucije koristio se Šapiro-Wilk test zbog malog uzorka ispitanika. Za definiranje morfoloških tipova ispitanika primijenjeno je više Klaster analiza. U prvom koraku korištena je eksplorativna hijerarhijska klaster analiza uz primjenu Ward-ovog metoda grupiranja entiteta, a radi definiranja optimalnog broja klastera. U drugom koraku analize primijenjena je K-means klaster analiza s tako definiranim brojem klastera u sve četiri grupe. Primjenjen je Hartigan-Wong algoritam za grupiranje entiteta primjenom sustava varijabli. U obje analize podaci su standardizirani da bi se smanjio utjecaj prisustva autlajera. Opis morfoloških karakteristika četiri grupe ispitanika urađen je na osnovu deskriptivnih karakteristika izdvojenih klastera. Indeksi ITM i WHR su korišteni zajedno sa primijenjenim varijablama u opisu karakteristika izdvojenih klastera. Ova dva indeksa nisu korištena zajedno s antropometrijskim mjerama i somatotipskim mjerama u klaster analizi jer su određeni na osnovu nekih od spomenutih varijabli. Za utvrđivanje razlika u klaster grupama učenika u odnosu na rezidencijalni status korištena je neparametrijska statistička metoda χ2 testa s nivoom statističke značajnosti od p0,05. Statistička obrada podataka napravljena je u programima SPSS IBM (Version, 20.0) i Jamovi project (Jamovi, version 1.8).

Rezultati

Hijerarhijska klaster analiza uz korištenje Ward’s metode i kvadrata Euklidovih distanci  (Kassambara, & Mundt, 2020) pokazala je da se u svakom od četiri subuzorka mogu izdvojiti po dva dobro definirana klastera. Nakon treće, odnosno četvrte razine grupiranja pojavila se velika distanca do sljedeće razine što je ukazalo da je na toj razini potrebno uraditi presjek i definirati klastere (Slika 1).

image.png

Slika 1. Dendrogram za ispitanike jedne od grupa.

Iako se u dva subuzorka pojavila mogućnost izdvajanja tri klastera u daljnjoj analizi razmatrana su dva ciljana klastera u svim grupama, budući da je u rezultatima primijećeno prisustvo nekoliko ekstremnih vrijednosti.

Radi provjere valjanosti primjene „K-means“ klaster analize s dva ciljna klastera, urađena je usporedna analiza podudaranja pripadnosti klasterima za dvije primijenjene klaster analize. Dobiveni rezultati su pokazali da se u sve četiri grupe podudaranje ostvaruje u preko 80% slučajeva. Republika Hrvatska dječaci: K1-94,5% i K2-95,8%; Republika Hrvatska djevojčice: K1-96,4% i K2-91,2%; Republika Srbija dječaci: K1-83,3% i K2-86,7% i Republika Srbija djevojčice: K1-76,7% i K2-83,3%.

Tabela 1. Deskriptivni statistici dječaka i djevojčica iz Republike Hrvatske


Dječaci

Djevojčice

Variable

Klaster1

(N=18)

Klaster2

(N=24)

Klaster1

(N=22)

Klaster2

(N=34)


AS±S

AS±S

AS±S

AS±S

Tjelesna visina (cm)

150.96±10.36

145.87±7.64

148.70±7.91

143.82±7.31

Tjelesna masa (kg)

53.58±9.94

36.66±6.63

52.43±11.41

34.24±5.28

Ukupna količina masti (%)

27.00±5.37

17.01±5.26

29.70±8.42

16.35±6.12

Kožni nabor nadlaktice (mm)

20.37±4.16

14.30±5.40

15.40±6.01

9.57±5.22

Kožni nabor leđa (mm)

14.06±3.83

8.43±3.04

22.38±6.95

17.02±7.89

Opseg struka (cm)

75.97±10.03

63.72±6.32

76.02±9.25

60.40±4.46

Opseg kukova (cm)

88.48±9.54

76.83±5.87

89.09±9.26

75.00±5.49

Indeks tjelesne mase (kg/m2)

23.64±4.35

17.12±2.00

23.77±5.58

16.52±2.00

Opseg struka i kuka (WHR)

0.86±0.05

0.83±0.06

0.85±0.05

0.80±0.03







Note. AS - aritmetička sredina; S - standardna devijacija; N – broj ispitanika.    

U tabeli 1 su prikazani deskriptivni statistički podaci za dva klastera dječaka i djevojčica iz Republike Hrvatske. Na osnovu vrijednosti deskriptivnih podataka, može se ustvrditi da Klaster I više odgovara, odnosno teži k ektomorfnom tipu građe s višim prosječenim vrijednostima mase, ukupne količine masti, kožnih nabora i indeksa tjelesne mase. Dok za razliku od njega, ispitanici pod klasterom II više teže ka endomorfnom tipu građe, s manjim vrijednostima tjelesne visine, tjelesne mase, voluminoznosti tijela, transverzalnosti i indeksa uhranjenosti.

Na klaster grafikonima 2 i 3 prikazano je grupiranje ispitanika iz Hrvatske u dvodimenzionalnom koordinantnom sistemu. Vidi se da su homogenije grupe u klasteru II i djevojčica i dječaka, dok se u klasteru I javljaju određene ekstremne vrijednosti.

image.pngimage.png


Grafikon 2. Strukture klastera dječaci Hrvatska                                                          Grafikon 3. Strukture klastera djevojčice Hrvatske

Tabela 2. Deskriptivni statistici dječaka i djevojčica iz Republike Srbije


Dječaci

Djevojčice

Varijable

Klaster1

(N=16)

Klaster2

(N=25)

Klaster1

(N=24)

Klaster2

(N=30)


AS±S

AS±S

AS±S

AS±S

Tjelesna visina (cm)

147.81±7.06

147.82±8.55

148.96±5.42

146.30±6.11

Tjelesna masa (kg)

40.07±8.48

42.07±9.01

42.52±6.64

38.49±6.92

Ukupna količina masti (%)

22.94±4.38

16.66±4.83

22.01±4.94

17.71±5.75

Kožni nabor na leđima (mm)

13.18±2.70

6.34±2.74

10.20±4.04

9.43±4.68

Kožni nabor nadlaktice (mm)

12.31±2.67

13.36±4.10

15.75±5.91

14.17±4.51

Opseg struka (cm)

66.95±7.97

57.54±3.97

72.45±5.90

58.52±5.08

Opseg kukova (cm)

86.33±7.69

71.36±5.21

85.38±4.90

73.25±4.76

Index tjelesne mase (kg/m2)

18.53±2.82

19.05±2.53

19.08±2.23

17.95±2.81

Opseg struka i kuka (WHR)

0.78±0.10

0.81±0.04

0.85±0.05

0.80±0.06

Note. AS - aritmetička sredina; S - standardna devijacija; N – broj ispitanika.    

Rezultati za ispitanike iz Republike Srbije prikazani u tabeli 2 upućuju na težnju subuzoraka jednom od klastera. Kod dječaka, ispitanici klastera I više teže k ektomorfnom tipu građe, a ispitanici klastera II k endomorfnom tipu građe mada postoje naglasci u klasteru II, gdje su primijećena neznatno prosječno veća tjelesna masa, kožni nabor nadlaktice i ITM u odnosu na ispitanike klastera I. Kod djevojčica situacija je slijedeća. Naime, ispitanice pod klasterom I više odgovaraju ektomorfnom tipu građe, a ispitanice pod klasterom II endomorfnom tipu građe.

Na klaster grafikonima 4 i 5 prikazano je grupiranje ispitanika iz Srbije. Može se uočiti  da su homogenije grupe u klasteru I i djevojčica i dječaka, dok se u klasteru II javljaju određene ekstremne vrijednosti.

image.pngimage.png

Grafikon 2. Strukture klastera dječaci Srbija                                                                    Grafikon 3. Strukture klastera djevojčice Srbija

Tabela 3. Razlike u klasterima u zavisnosti od rezidencijalnog statusa – dječaci

Mesto stanovanja

Klaster1

Klaster2

Ukupno

Republika Hrvatska

18(42.9%)

24(57.1%)

42(100.0%)

Republika Srbija

16(39.0%)

25(61.0%)

41(100.0%)

Ukupno

34(19.3%)

49(30.1%)

83(49.4%)

χ2=1, 0.126; p<0.723

Note. χ2 – vrijednost hi-kvadrat testa; p – razina statističke značajnosti hi kvadrat testa; df - stupnjevi slobode.

U Tabeli 3 prikazani su rezultati χ2 testa kojim je testirana značajnost razlika u distribuciji ispitanika različitog rezidencijalnog statusa muškog spola. Dobiveni rezultati pokazuju da ne postoje statistički značajna razlika u klasterima koji su ranije grupirani (p<0.723). Na osnovu dobivenih frekvencija može se uočiti ujednačen broj dječaka iz Hrvatske i Srbije u dva klastera.

Tabela 4. Razlike u klasterima u zavisnosti od rezidencijalnog statusa –djevojčice

Mesto stanovanja

Klaster1

Klaster2

Ukupno

Republika Hrvatska

22(39.3%)

34(60.7%)

56(100.0%)

  Republika Srbija

24(44.4%)

30(55.6%)

54(100.0%)

Ukupan subuzorak

46(41.8%)

64(58.2%)

110(100.0%)

χ2=1, 0.301; p<0.583

Note. χ2 – vrijednost hi-kvadrat testa; p – razina statističke značajnosti hi kvadrat testa; df - stupnjevi slobode.

U Tabeli 4 su prikazani rezultati χ2 testa kojim je testirana značajnost razlika u distribuciji ispitanika različitog rezidencijalnog statusa ženskog spola. Dobiveni rezultati pokazuju da ne postoje statistički značajna razlika u klasterima koji su ranije grupirani (p<0.723). Može se uočiti nešto veći postotak djevojčica iz Hrvatske u klasteru II u odnosu na djevojčice iz Srbije, kao i neznatno veći postotak djevojčica iz Srbije u klasteru I u odnosu na djevojčice iz Srbije.

Rasprava

Učestalost pretilosti dramatično raste ne samo kod odraslih, već i kod djece i određuje morfotipove građe. Svrha je istraživanja bila procjena morfoloških karakteristika za dob i spol djece dobi 10-11 godina koja su pohađala osnovne škole u Petrinji (Hrvatska) i Beogradu (Srbija), mada se oni kod djece često mijenjaju pod uticajem okolinskih i endogenih čimbenika kao i načina ishrane i faktora rasta i razvoja za određeni period. Iako je Heath-Carter-ova metoda iz 1992 uvjerljivo je najprimjenljivija metoda i gotovo da se u aktuelnoj pogotovo stranoj literaturi jedina nalazi, njezinu osnovu ipak treba tražiti u Sheldon-ovoj klasifikaciji Martinović i Pelemiš (2015). Takva metoda za određivanje morfoloških tipova izvršena je i u ovom istraživanju te su morfotipovi tako i definirani.

Ward-ovim postupkom u preko 80% slučajeva učinkovitosti algoritma, izdvojena su dva morfološka tipa. Prvi takson sačinjavalo je ukupno  80 ispitanika ili 41.45% ukupnog uzorka koji se karakterisao kao logidudinalnio dio subuzorka s dugim ekstremitetima, izraženijim vrijednostima tjelesne mase i većih voluminoznim vrijednostima. Drugi tip (Klaster II) obuhvatio je ukupno 113 ispitanika, odnosno 58.55% ukupnog uzorka, osnovnih značajki: niski, kratkih ekstremiteta, manje tjelesne težine i manjih vrijednosti transverzalnih mjera, te su ovi ispitanici stremili više ka endomorfnom ili pikničkom tipu građe što je u skladu sa nalazima Prot, Bosnar, Hošek i Momirović (2003) koji još preciznije ovakav tip definiraju kao astenomorfni tip ili typus astenicus. Karakteristike prve izdvojene grupe ispitanika (klaster I) jesu visoke vrijednosti u prostoru dvije varijable za procjenu potkožnog masnog tkiva, kao i ukupne količine masti, ali i veća transferzalnost kostura izrazito veće vrijednosti opsega struka i kuka, nešto više vrijednosti varijabli za procjenu longitudinalnosti kostura i ostalih mjera transverzalnosti, kao i prosječne vrijednosti varijabli za procjenu volumena i mase tijela. Ova grupa ispitanika teži k većoj dimenzionalnosti tijela. Ovaj tip je sačinjavalo 79 ispitanika, od toga 34 dječaka i 46 devojčica. Ovaj klaster se može okarakterizirati kao ektomorfni morfološki tip prema Heath-Carter-ovoj ili Sheldon-ovoj klasifikaciji ili leptosomni prema Kretschmer-ovoj klasifikaciji (Klajić, 1978). Promatrajući ovaj tip prema Sheldon-u, ako postoji dominacija potkožnog masnog tkiva, ona može uvjetovati obje forme tjelesne građe (Jakšić, 2010). Glavna značajka dobivenog drugog klastera odlikuje se manjim vrijednostima longitudinalnosti kostura, manjim obujmom i masom tela, potkožnim masnim tkivom i ukupnom količinom masti. Osim toga, blago su smanjene vrijednosti longitudinalne dimenzionalnosti i kožnih nabora, dok su vrijednosti širinskih mjera i tjelesne težine u prosjeku. Ovaj tip činilo je 49 dječaka i 64 djevojčice i imenovan je kao astenomorfni tip. Ukupno je ubrajao 56 ispitanika (37,5%) posljednjeg izdvojenog taksona koji  karakteriziraju ekstremno niske vrijednosti u svim varijablama mekih tkiva, te blago umanjene vrijednosti ostalih antropometrijskih mjera.  Ovaj morfološki tip imenovan je kao endomorfni morfološki tip prema Heath-Carter-ovoj ili Sheldon-ovoj klasifikaciji ili piknički tip prema Kretschmer-ovoj klasifikaciji odnosno astenomorfni tip (Prot, Bosnar, Hošek i Momirović (2003) zbog naglašeno smanjenih već spomenutih dimenzija morfolških karakteristika. Dakle, prvi takson definira visoke ispitanike, većih prosječnih vrijednosti tjelesne težine (osim dječaka iz Srbije koji u klasteru I imaju prosječno manje vrijednosti tjelesne mase nego u klasteru II), te većih vrijednosti širinskih mjera, opsega struka i kuka. Drugi takson definira niske osobe, za pretpostaviti je da su to ispitanici s kraćim ekstremitima, manje tjelesne mase i manjih širinskih mjera. Posebno se treba istači i to da veća tjelesna masa može biti prisutna i zbog veće količine i ukupne količine masti i kožnih nabora, a samo malim dijelom zbog mišićne mase (Carter i Heath, 1992). Nalazi koje iznosi Jakšić (2010) ukazuju da bi se možda razlozi u ovom uzrastu mogli potražiti i u dužini kostiju (zbog veće longitudinalnosti kostura), a zna se da su ove mjere uzajamno povezane, te takve ispitanike svrstava u teže. Rezultati istraživanja Susanne, Bodzar i Castro (1998) ukazuju da postoji određena visoka razina povezanosti između endomorfije i faktora potkožnog masnog tkiva, te da mezomorfija pozitivno korelira sa mišićnim faktorom. Takođe ova grupa autora ukazuje da postoji visoka povezanost između endomorfije, dobivene procjenom po Heath-Carter-u i faktora kostura (kojeg oni izdvajaju kao jedinstvenog). Ovakvim pristupom problematici, izdvojeni faktori u ovom istraživanju nisu korespondirali sa somatotipom u potpunosti, te je klaster II morao biti definiran kao astenororfni, mada ima obrise i mezomorfne građe, što još više otežava definiranje i jasnu klasifikaciju učenika u ovoj dobi. Uspoređujući dobivene vrijednosti ukupne količine masti kod dječaka i djevojčica, može se reći da se rezultati dobiveni u ovom istraživanju dosta podudaraju sa nalazima do kojih su došli mađarski autori Antal i sur., (2009), gdje su utvrđene prosječne vrijednosti za ovu dob ispitanika (dječaci oko 19.25 % i djevojčice 21.5%). Ovi rezultati imaju dosta sličnosti sa navikama u ishrani učenika zbog sličnog podneblja u kojem žive. Autori također navode da navike u ishrani mogu biti u negativnoj konotaciji, kada se javlja prevelika učestalost pretilosti (Antal i sur., 2009) ili veći udio pothranjenosti.

Zaključci

Na kraju je moguće doći do zaključaka da nisu utvrđene značajne razlike u tjelesnoj konstituciji ispitanika različitog rezidencijalnog statusa, iako se mogu primijetiti određene razlike u tjelesnoj građi dječaka i djevojčica iz dva susjedna područja. Na oba testirana teritorija izolirana su dva jasno definirana klastera kod oba spola koji odgovaraju ektomorfnom tipu građe i endomorfnom koji više vuče prema ili astenomorfnom tipu građe. Treba naglasiti da je jako teško doći do aktualnih normiranih vrijednosti za učenike koji se nalaze u periodu preadolescencije (pojedinci i u adolescenciji) za ovu populaciju na ovom području. Postoji ograničen broj istraživanja u posljednje vrijeme te je gotovo nemoguće utvrditi gdje se nalaze realne vrijednosti dobivene mjerenjima morfoloških značajki na ovoj populaciji učenika. Pretpostavlja se da je ovo relativno nestabilan period rasta i razvoja dječjeg organizma pri čemu su promjene moguće u tjelesnoj građi i na tromjesečnoj razini, naročito s pojavom intenzivnog rasta. Treba istaknuti da rast i razvoj učenika ipak teče u granicama normale za tu dob te da autori preporučuju stalno praćenje učenika i očekuju jasnije, ali ne i mnogo drugačije nalaze tjelesne konstitucije za godinu dana.

Literatura

Antal, M., Péter, S., Biró, L., Nagy, K., Regöly-Mérei, A., Arató, G. i Martos, É. (2009). Prevalence of Underweight, Overweight and Obesity on the Basis of Body Mass Index and Body Fat Percentage in Hungarian Schoolchildren: Representative Survey in Metropolitan Elementary Schools. Annals of Nutrition and Metabolism, 54(3), 171–176. doi:10.1159/000217813

Dibamani Singh, L. (2011). Somatotypes of the Affluent and Non-affluent Meitei Boys of Manipur, India. Anthropologist,  13(1), 9–16. doi:10.1080/09720073.2011.11891170

Drewa, A. i Zorena, K. (2017). Prevention of overweight and obesity in children and adolescents in European countries. Pediatric Endocrinology, Diabetes and Metabolism, 23(3), 152–158. doi: 10.18544/PEDM-23.03.0087.

Caballero, B. (2019). Humans against Obesity: Who Will Win? Advances in Nutrition, 10(suppl_1), S4–S9. doi:10.1093/advances/nmy055

Carter, J. E. L. i Heath, B. A. (1992). Somatotyping ñ development and applications. Cambridge: Cambridge University Press.

Jaacks, L. M., Vandevijvere, S., Pan, A., McGowan, C. J., Wallace, C., Imamura, F., … i Ezzati, M. (2019). The obesity transition: stages of the global epidemic. The Lancet Diabetes & Endocrinology, 7(3), 231–240. doi:10.1016/s2213-8587(19)30026-9

Jakšić, D. (2010). Primena različitih statističkih metoda u definisanju morfoloških tipova. (Magistarski rad). Novi Sad: Univerzitet u Novom Sadu, Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja.

Kassambara, A. i Mundt, F. (2020). factoextra: Extract and Visualize the Results of Multivariate Data Analyses. [R package]. Dostupno na:  https://CRAN.R-project.org/package=factoextra

Klaić, B. (1978). Rječnik stranih riječi. Zagreb: Nakladni zavod MH.

Lean, M.J. i Han, T.S. (2002). Waist worries. The American Journal of Clinical Nutrtion, 76(4) 699–700. doi:10.1093/ajcn/76.4.699

Martinović, D. i Pelemiš, V. (2015). Kinantropološki aspekti učenika. Beograd: Učiteljski fakultet.

Mølgaard, C. i Michaelsen, K. F. (1998). Changes in body composition during growth in healthy school-age children. Applied Radiation and Isotopes, 49(5-6), 577–579. doi:10.1016/s0969-8043(97)00076-6

Nicolaidis, S. (2019). Environment and obesity. Metabolism, 100S, 153942. doi:10.1016/j.metabol.2019.07.006

Ogden, C. L., Carroll, M. D., Lawman, H. G., Fryar, C. D., Kruszon-Moran, D., Kit, B. K. i Flegal, K. M. (2016). Trends in Obesity Prevalence Among Children and Adolescents in the United States, 1988-1994 Through 2013-2014. JAMA, 315(21), 2292. doi:10.1001/jama.2016.6361

Paudel, S., Tran, T., Owen, A. J. i Smith, B. J. (2020). The contribution of physical inactivity and socioeconomic factors to type 2 diabetes in Nepal: a structural equation modelling analysis. Nutrition, Metabolism and Cardiovascular Diseases, 30(10), 1758–1757. doi:10.1016/j.numecd.2020.06.003

Pelemiš, V., Mandić, D., Momčilović, Z., Momčilović, V. i Srdić, V. (2021). Body composition and nutritional status of preschool children. Facta Universitatis Series: Physical Education and Sport, 19(3), 295–304. doi:10.22190/FUPES201213003P

Pilis, K., Stes, K., Pilis A., Mroczek, A., Michalski, C. i Pilis, W. (2019). Body composition and nutrition of female athletes. Rocznicki Panstwowege Zakladu Higieni, 70(3), 243–251. doi: 10.32394/rpzh.2019.0074

Pietrobelli, A., Pecoraro, L., Ferruzzi, A., Heo, M., Faith, M., Zoller, T., … i Heymsfield, S. B. (2020). Effects of COVID‐19 Lockdown on Lifestyle Behaviors in Children with Obesity Living in Verona, Italy: A Longitudinal Study. Obesity, 28(8), 1382–1385. doi:10.1002/oby.22861

Prot, F., Bosnar, K., Hošek, A. i Momirović, K. (2003). Primena neuronskih mreža u identifikaciji morfoloških tipova. U K. Momirović i D. A. Popović (ur.), Konstrukcija i primena taksonomskih neuronskih mreža (str. 245–254). Leposavić: Univerzitet u Prištini, Centar za multidisciplinarna istraživanja Fakulteta za fizičku kulturu.

Radić, I. (2016). Gojaznost i fizička neaktivnost kao javnozdravstveni problem odraslog stanovništva Vojvodina. Novi Sad: Medicinski fakultet Univerziteta u Novom Sadu.

Rexrode, K. M., Carey, V. J., Hennekens, C. H., Walters, E. E., Colditz, G. A., Stampfer, M. J., Willett, W. C. i Manson, J. E. (1998). Abdominal adiposity and coronary heart disease in women. JAMA, 280(8), 1843–1848.

Rimm, E. B., Stampfer, M. J., Giovannucci, E., Ascherio, A., Spiegelman, D., Colditz, G. A. i Willett, W. C. (1995). Body size and fat distribution as predictors of coronary heart disease among middle-aged and older US men. Am J Epidemiol, 141(12), 1117–1127. doi: 10.1093/oxfordjournals.aje.a117385

Rundle, A. G., Park, Y., Herbstman, J. B., Kinsey, E. W. i Wang, Y. C. (2020). COVID-19 related school closings and risk of weight gain among children. Obesity (Silver Spring), 28(6), 1008–1009. doi:10.1002/oby.22813

Sachdev, H. P. S., Osmond, C., Fall, C. H. D., Lakshmy, R., Ramji, S., Dey Biswas, S. K., … i Bhargava, S. K. (2008). Predicting adult metabolic syndrome from childhood body mass index: follow-up of the New Delhi birth cohort. Archives of Disease in Childhood, 94(10), 768–774. doi:10.1136/adc.2008.140905

Susanne, C., Bodzsar, E. B. i Castro, S. (1998). Factor analysis and somatotyping, are these two physique classification methods comparable? Annals of Human Biology, 25(5), 405–414. doi: 10.2147/DMSO.S287954

Taylor, R., Jones, I., Williams, S. i Goulding, A. (2002). Body fat percentages measured by dual-energy x-ray absorptiometry corresponding to recently recommended body mass index cutoffs for overweight and obesity in children and adolescents aged 3–18 y. American Journal of Clinical Nutrition, 76(6), 1416–1421. doi:10.1093/ajcn/76.6.1416

Volaco, A., Cavalcanti, A. M., Pecoits, R. P. i Dalton, B. P. (2018). Socioeconomic Status: The Missing Link Between Obesity and Diabetes Mellitus? Current Diabetes Reviews, 14(4), 321–326. doi: 10.2174/1573399813666170621123227.

Wang, Z. i Hoy, W. (2004). Waist circumference, body mass index, hip circumference and waist-to-hip ratio as predictors of cardiovascular disease in Aboriginal people. European Journal of Clinical Nutrition, 58, 888–893. doi:10.1038/sj.ejcn.1601891

World Medical Association Declaration Of Helsinki. (2013). Ethical Principles for Medical Research Involving Human Subjects, 64th WMA General Assembly, Fortaleza, Brazil, October 2013. Dostupno na: http://www.wma.net/en/30publications/10policies/b3/index.html.

Wilczyński, J., Lipińska-Stańczak, M. i Wilczyński, I. (2020). Body Posture Defects and Body Composition in School-Age Children. Children, 7(11), 204. doi:10.3390/children7110204



stoo2.png


2nd International Scientific and Art Faculty of Teacher Education University of Zagreb Conference
Contemporary Themes in Education – CTE2 - in memoriam prof. emer. dr. sc. Milan Matijević, Zagreb, Croatia
Morphological characteristics of students in relation to place of residence in the Republic of Croatia and the Republic of Serbia
Abstract

The research was performed on a sample of 192 fourth-grade respondents divided by residential status into two subsamples: a group of 98 respondents who represented a subsample from the Republic of Croatia (Petrinja), with 42 boys and 56 girls, and 94 subjects who formed a subsample from the Republic of Serbia (Belgrade), with 53 boys and 41 girls. A non-experimental research design was used, i.e., an ex post facto correlation design. Hypothetical morphological factors of longitudinal dimensionality, transverse dimensionality of skeleton, volume and mass, and subcutaneous adipose tissue were assessed. The body composition of the students was assessed by the BIA method using InBody 230 (Biospace Co., Ltd, Seoul, Korea). The aim of the research was to determine the differences in morphological characteristics and body composition between fourth grade students as well as to define morphological types in relation to residential status. Multivariate analysis of variance and univariate analysis of variance were used to determine differences, and taxonomic analysis was used to define morphological types. Differences in residential status in morphological characteristics for students were found between students from Petrinja and Belgrade in hypothetical morphological factors of transverse dimensionality of skeleton, volume and body weight, and subcutaneous adipose tissue, as well as total body fat in favor of higher average values of Belgrade respondents. Furthermore, morphological types were determined, with students from Belgrade being more suited to the endomorphic type, while respondents from Petrinja were more suited to the ectomorphic type of material. The results obtained in this study, however, indicate that there is no significant acceleration and deceleration in morphological characteristics and body composition in the tested samples of subjects in this age period. It can be stated that their growth and development are within normal limits for that age, but that differences in type have been established. The authors recommend constant monitoring of students.

Key words

anthropometry; classroom teaching; kinesiology; morphological types; students

Eating Disorder Symptoms in Female Sports: Comparison of Rhythmic Gymnasts and Female Handball Players

Josipa Radas, Jasmina Parlov, Rebeka Stojković

University of Zagreb, Faculty of Kinesiology

Kinesiological paradigm in education

Number of the paper: 51

Preliminary communication

Abstract

Previous research shows that female athletes are particularly at risk of eating disorders and control their weight more in aesthetic than non-aesthetic sports. The aim of this research was to determine eating disorders in rhythmic gymnastics using the EAT-26 test. A group of female handball players was also included in the research in order to compare results from aesthetic and non-aesthetic sports. Rhythmic gymnastics is a conventional sport in which the exercise is performed on the ground with a screw, hoop, ball, cones and tape accompanied by music. The sample of respondents consisted of rhythmic players (N=40) and handball players (N=40) aged 14-17. The EAT-26 contains 26 items divided into three levels ('dieting', 'bulimia and preoccupation with food', 'oral control') and was used to test the presence of eating disorder symptoms. The results of the Mann Whitney U test showed that there are significant differences between the two groups of subjects in the total score of EAT-26. A comparison of attitudes about nutrition, age and body mass index (BMI) revealed that rhythmic players control their body weight and diet significantly more than handball players.

Key words

body mass index; EAT-26; female athletes; leann sport;  rhythmic gymnastics

Introduction

It proves to be that eating disorder symptoms are common among female athletes (Bratland-Sanda & Sundgot-Borgen, 2012) and more often observed in a wide range of elite sports (Martinsen & Sundgot-Borgen, 2012). In elite aesthetic sports like rhythmic gymnastics, girls are typically competing very young, at the age of 13-15 years, which is developmental stage of middle adolescence, where major changes are characterized, including physiological and psychological changes, which are well-established risk factors for developing eating disorders (Striegel-Moore & Bulik, 2007). Specific factors in the sport environment may encourage an unhealthy focus on body weight and shape (Bratland-Sanda and Sundgot-Borgen, 2012).

In rhythmic gymnastics, the gymnastic leotards is the only clothes that rhythmic athletes are wearing so every part of the body is visible, both in training and during the competition performance (Norton et al. 2000). Since this sportswear facilitates the comparison of athletes, it encourages dissatisfaction with body image and unhealthy eating behavior (Steinfeldt et al., 2013). Aesthetic sport are specific because referees are giving scores which are subjective and depends on different aesthetic factors, including athlete’s appearance. It is expected that skinnier athletes score higher in artistic impression, although physical appearance is not directly evaluated (Claessens Lefevre et al., 1999), which might contribute to eating disorder behaviors. Rhythmic gymnastics is a conventional sport in which is perform on the floor with the hand apparatuses as rope, hoop, ball, clubs, and ribbon in harmony with music (Eid, 2014). In elite rhythmic gymnastics, a somatotype with reduced subcutaneous adipose tissue is desirable and the ectomorph component of the body is emphasized (Radas et al., 2018). Knowledge of kinanthropological characteristics is directly relevant to all aspects of training that are valid in top sports. In addition to the above, it is known that rhythm gymnasts should be as thin as possible due to landing after performing very demanding elements It could also be expected that leanness sports athletes with greater Body Mass Index (BMI) value are especially at risk for developing eating disorder symptoms and this risk occurs because their actual body weight deviates more from what is considered to be the ideal (i.e. extremely skinny) body weight and shape in these sport disciplines (Parlov, 2020).

The aim of our study was to explore the eating disorder symptoms in rhythmic gymnasts using EAT26 instrument, so assuming similar physiological and psychological developmental changes, we compared a group of rhythmic gymnasts with female handball players of the same age.

Female handball is a sports game in a series of polystructural complex sports characterized by the alternation of cyclic and acyclic complex movements, the result depending on the cooperation of all team members (Malacko, 1991). The game consists of two half time in which the two teams attempt to score goals scoring by throwing the ball into the opponent's goal. Unlike rhythmic gymnastics, female handball is non-leanness sport where aesthetic component is not relevant for the performance and success. Considering the theoretical considerations and results of previous research, we assume that rhythmic gymnasts will show a higher degree of eating disorder symptoms than female handball players. The aim of our research was to explore the eating disorder symptoms in rhythmic gymnast’s athletes by comparing them with female handball players using the EAT-26 test.

Methods

Participants

40 rhythmic female athletes and 40 female handball players aged 13 to 15 participated in the research. Booth participants were from clubs in Osijek, Croatia. The inclusion criteria were: a minimum of three years in competitive training, continually and without major breaks. Both groups participated in the 2019-2021 competitive seasons and already attended at least one major sport competition. The participants’ personal data in the study were anonymized. The only personal data we collected were: year of birth, current weight and height and also, in which sport these participants compete.

Measurements

To test the presence of eating disorder symptoms the Eating Attitudes Test: Eat26 (EAT: Garner et al., 1982) was picked. The Eat26 test examines the presence and frequency of extreme behaviors related to eating habits. The questionnaire consists of a total of 26 questions. Identification of those who are at risk of eating disorders are based on information of the individual's Body Mass Index (BMI) and behavioral symptoms based on individual answers. The Body Mass Index (BMI) is computed and used to determine whether the person is "significantly underweight" compared to age matched norms. The score of BMI for teens at age 13-15 years old is critical under the 18 (Rolland-Cachera et al., 1991; Corbin and Lindsey, 1997).  The Eat26 item self-report scale assesses eating disorder symptoms on three subscales: dieting (13 item), oral control (7 item), bulimia and food preoccupation (6 item). Subscale total scores are a sum of responses to all items in the scale, where the higher score corresponds to higher severity of eating disorder. Participants give responses on a 6-point scale: never (0), rarely (0), sometimes (0), often (1), usually (2), always (3). The first three responses are scored zero, with the other three responses being scored 1, 2 and 3, accordingly. A score greater than 20 is considered to be an indicator of a possible eating disorder problem and individuals who score 20 or more should seek clinical support (Lane H., Lane A. & Matheson, 2004). The severity criteria are adjusted according to the age of the participants. Anonymous self-report questionnaires proved to be the most effective diagnostic tool for eating disorders among athletes, as seeking for help and admitting the problems are not very common in this population (Bardone-Cone, 2011). Following the methodology described for the Eating Disorder Inventory Referral Form (EDI-RF; Garner, 2004), four behavioral questions are included in this version of the EAT-26, in order to determine the presence and frequency of extreme weight-control behaviors. These questions assess self-reported binge eating, self-induced vomiting, use of laxatives, and treatment for an eating disorder over the preceding 6 months.

Procedure

Participants were questioned anonymously and voluntarily with parental permission, exclusively for research purposes. The questionnaire was paper-based after training, without the possibility to communicate with other participants and under the supervision of coaches and researchers. Participation in the research lasted about ten minutes. Results of the questionnaire were subsequently entered into free online Google Forms and exported to a .csv file for further processing. In the research the questionnaire “Eat 26” with verified metric characteristics was used (Lane H. et al., 2004).

Statistical analysis

The Mann-Whitney U Test (MWU) was used to test for the differences in EAT26 total score, individual variables (answers to questions) and the calculated subscales (bulimia and food preoccupation subscale and oral control subscale) between the two sports’. The p-values were Bonferroni corrected, used to counteract with error when doing multiple comparisons. The statistical analysis was conducted in the SPSS 13.4 statistical software.

Results

The results of the research are first presented within the descriptive indicators of the variables used, followed by the results of statistical analyzes. Table 1. shows the results of descriptive statistics of rhythmic gymnasts where is shown BMI, weight, height, ideal weight and response to the questionnaire. In Table 2. are shown the results of descriptive statistics of female handball players of the same variables.

Table 1. Descriptive statistics of rhythmic gymnasts


Valid N

Mean

Minimum

Maximum

Std.Dev.

BMI

40

19.5550

16.3000

24.0000

2.101886

Weight

40

163.6750

149.0000

178.0000

6.995924

Height

40

52.4500

40.0000

68.0000

7.598752

Ideal weight

40

50.0500

35.0000

65.0000

7.709302

fear_gain_weight_1

40

3.7250

1.0000

6.0000

1.999840

avoid_eat_if_hungry_2

40

5.3250

3.0000

6.0000

0.944281

often_think_food_3

40

4.1250

1.0000

6.0000

1.324087

cant_stop_eating_4

40

5.3000

2.0000

6.0000

1.017790

slicing_to_pieces_5

40

3.2250

1.0000

6.0000

1.686865

calc_kcal_6

40

4.1750

1.0000

6.0000

1.599479

avoid_hi_carb_7

40

4.3250

2.0000

6.0000

1.439150

people_push_eat_8

40

4.7500

2.0000

6.0000

1.031553

post_vomit_9

40

5.9500

4.0000

6.0000

0.316228

post_guilt_10

40

5.0500

2.0000

6.0000

1.299901

skinny_wish_11

40

4.0750

1.0000

6.0000

1.831176

burn_kcal_12

40

4.9750

1.0000

6.0000

1.367901

people_think_skinny_13

40

4.5000

1.0000

6.0000

1.198289

think_bodyfat_14

40

4.9750

1.0000

6.0000

1.290746

long_meals_15

40

4.1500

1.0000

6.0000

1.442043

avoid_sugar_16

40

4.7000

2.0000

6.0000

1.159133

dietary_food_17

40

4.8250

2.0000

6.0000

1.393897

nutri_ctrl_life_18

40

4.8000

1.0000

6.0000

1.539231

resist_food_19

40

3.8000

1.0000

6.0000

1.572194

people_convince_eat_20

40

5.1500

3.0000

6.0000

0.975337

think_food_alot_21

40

4.7750

1.0000

6.0000

1.458617

no_sweets_22

40

4.6000

1.0000

6.0000

1.277016

ften_diet_23

40

5.0500

2.0000

6.0000

1.357789

like_feel_empty_stom_24

40

4.9750

1.0000

6.0000

1.671595

have_post_vomit_25

40

5.8250

4.0000

6.0000

0.500641

new_tasty_food_26

40

2.9250

1.0000

6.0000

1.558887

cant_stop_eat_1p

40

1.4500

1.0000

4.0000

0.749359

vomit_induce_2p

40

1.0500

1.0000

3.0000

0.316228

laxative_3p

40

1.0000

1.0000

1.0000

0.000000

practice_60min_4p

40

3.1500

1.0000

6.0000

1.981323

Table 2. Descriptive statistics of female handball players


Valid N

Mean

Minimum

Maximum

Std.Dev.

BMI

40

21.8100

17.1000

28.3000

2.50567

Weight

40

166.5000

151.0000

181.0000

7.79875

Height

40

60.3750

44.0000

80.0000

9.29485

Ideal weight

40

56.0000

4.0000

75.0000

11.53590

fear_gain_weight_1

40

4.5250

1.0000

6.0000

1.41399

avoid_eat_if_hungry_2

40

5.3000

2.0000

6.0000

1.01779

often_think_food_3

40

3.1250

1.0000

6.0000

1.75685

cant_stop_eating_4

40

5.1250

1.0000

6.0000

1.24422

slicing_to_pieces_5

40

4.3750

1.0000

6.0000

1.42662

calc_kcal_6

40

4.2500

1.0000

6.0000

1.75046

avoid_hi_carb_7

40

5.1000

3.0000

6.0000

0.98189

people_push_eat_8

40

4.9250

1.0000

6.0000

1.36603

post_vomit_9

40

5.8750

3.0000

6.0000

0.56330

post_guilt_10

40

5.5000

2.0000

6.0000

0.96077

skinny_wish_11

40

4.0500

1.0000

6.0000

1.58438

burn_kcal_12

40

4.7500

1.0000

6.0000

1.40967

people_think_skinny_13

40

4.9500

2.0000

6.0000

1.29990

think_bodyfat_14

40

4.6500

1.0000

6.0000

1.40603

long_meals_15

40

4.3750

1.0000

6.0000

1.62808

avoid_sugar_16

40

5.0250

2.0000

6.0000

1.16548

dietary_food_17

40

4.7250

1.0000

6.0000

1.08575

nutri_ctrl_life_18

40

4.8500

1.0000

6.0000

1.40603

resist_food_19

40

4.3000

1.0000

6.0000

1.62038

people_convince_eat_20

40

5.1000

1.0000

6.0000

1.10477

think_food_alot_21

40

4.3750

1.0000

6.0000

1.68990

no_sweets_22

40

5.1250

2.0000

6.0000

1.13652

ften_diet_23

40

5.6000

3.0000

6.0000

0.74421

like_feel_empty_stom_24

40

5.4750

2.0000

6.0000

0.93336

have_post_vomit_25

40

5.9000

5.0000

6.0000

0.30382

new_tasty_food_26

40

3.0000

1.0000

6.0000

1.41421

cant_stop_eat_1p

40

1.9750

1.0000

6.0000

1.34903

vomit_induce_2p

40

1.0250

1.0000

2.0000

0.15811

laxative_3p

40

1.0000

1.0000

1.0000

0.00000

practice_60min_4p

40

2.4250

1.0000

6.0000

1.63123

The EAT26 total score and the Dieting subscale show significant differences between the two groups. The median value for EAT26 total score is higher in the rhythmic gymnasts group (C=16) than within the female handball players (C=9). Regarding the other two subscales (bulimia and food preoccupation subscale and oral control subscale) did not show significant differences between the two groups (p > 0.05). In order to evaluate the athlete’s perception of their own weight, an eating disorder relevant variable the weight dissatisfaction is proposed calculated from the obtained data, defined according to equation (1) (Parlov, 2020).                               

                                                                         WD=((weight-ideal weight))/weight   (1)

WD is a measure of how a participant think about her own weight and whether or not he or she should change by means of gaining or losing relative to current weight. The WD was included in all statistical analysis. The results of the MWU test are shown in Table 3. At the BMI and ideal weight, there were also significant differences. Responses to questions 2, 5, 6, 7, 10, 11, 18 and 25 (see supplement for test description) show significant differences among the two groups.   

Table 3. The results of the Mann-Whitney U Test showing significant differences in eating behavior on the Eat26 test

variable/answer to questions

p-value

2. Ever made yourself sick (vomiting) to control your weight or shape?

<0.05

6. Aware of the calorie content of foods that I eat.

<0.01

7. Particularly avoid food with a high carbohydrate content

<0.05

10. Feel extremely guilty after eating.

<0.01

11. Am preoccupied with a desire to be thinner.

<0.05

18. Feel that food controls my life.

<0.05

25. Have the impulse to vomit after meals

<0.01

Weight dissatisfaction (WD)

<0.01

Weight

<0.05

Ideal weight

<0.01

Dieting subscale

<0.05

EAT26 score

<0.05

Question no.9 had an equal response over both groups, which was 0 for all participants, out of the 25 questions in EAT26. Out of 40 female handball players, 29 have a BMI above 21.234, while for rhythmic swimmers there are only 9 above the same criteria.

Disscusion

When it comes to the EAT26, it is important to focus at young athletes because it seems that eating disorders and similar behavior appear at young ages. There is lacking of evidence on these aspects in young group sports. To our knowledge, this is the first research that is comparing two team sports in eating disorders. The score of EAT26 at or above 20 on the EAT-26 suggest the individual to get in contact with a physician or an eating disorders treatment specialist for a follow-up evaluation (Garner, 2004). Rhythmic gymnasts had a higher median value than the female handball players. Six of the forty rhythmic gymnasts have value above 20 and eight more of them are above 18. Since the questionnaire was anonymous, we believe that most participants give honest answers, which means that EAT-26 usually provides very useful information about the symptoms and eating problems that are common in eating disorders. BMI was discriminating variable because it turned out to be that female handball players have a higher weight, which also requires the nature of sport, but there should be no difference in these ages. By comparing the results, we can see the significant difference between rhythmic gymnasts, who are “forced to” look thin and female handball players in whose sport aesthetic component of the body is not needed for success. In their research, Sundgot-Borgen and Torstveit (2004), described a sport-specific variant of anorexia nervosa, where female athletes who have problems with eating disorders show an intense fear of gaining weight or becoming fat, although the athletes are not overweight at all, so there are using variety of pathogenic weight-control techniques to achieve their individually ideal weight. There is a similar research comparing two water sports, where Parlov et.al. (2020) in which it turned out that artistic swimmers might be affected by eating disorders due to the specifics of the sport (leanness sport).

Conclusion

This research has been used to examine the factors that cause eating disorders in rhythmic gymnastics, examine the dimension of Body Mass Index and their relations with possible symptoms of eating disorders and compare them with the group of the same age. Rhythmic gymnasts may be affected by eating disorders because this thinness is positively evaluated by judges, so the aim is that judges became aware of this mental illness and try to influence the change of rating. Coaches and team experts should be educated about eating disorders so they can help athletes and also point to negative physical and psychological consequences. It is important that rhythmic gymnasts know that they can look thin and be strong and healthy, but only with good nutrition which should be achieved by expert team (coach, nutritionist, physiotherapist and psychologist). In future research, it would be good to conduct qualitative research over a longer period of time by comparing the nutrition and sports achievements.

References

Bardone-Cone, A. M., Sturm, K., Lawson, M. A., Robinson, D. P., & Smith, R. (2010). Perfectionism across stages of recovery from eating disorders. International Journal of Eating Disorderd, 43(2), 139–148. doi:10.1002/eat.20674

Bratland-Sanda, S., & Sundgot-Borgen, J. (2012). Eating disorders in athletes: Overview of prevalence, risk factors and recommendations for prevention and treatment. European Journal of Sport Science, 1–10. doi:10.1080/17461391.2012.740504

Claessens, A. L., Lefevre, J., Beunen, G., & Malina, R. M. (1999). The contribution of anthropometric characteristics to performance scores in elite female gymnasts. J Sports Medicine of Physiological Fitness, 39, 355–360.

Corbin, C. B., & Lindsey, R. (1997). Concepts of fitness and wellness with laboratories (2nd ed.). Boston: WCB/McGraw-Hill. 4.

Eid, L., & Sensini, N. (2014). Ginnastica ritmica e piccoli attrezzi. Carate Brianza: Caraba’ Edition 2014.

Garner, D. M. (2004). EDI-3: Eating Disorder Inventory-3: Referral Form (RF) Manual. Psychological Assessment Resources, Incorporated.

Garner, D. M., Olmsted, M.P., Bohr, Y. & Garfinkel, P.E. (1982). The eating attitudes test: psychometric features and clinical correlates. Psychological Medicine, 12(4), 871–878. doi:10.1017/s0033291700049163

Lane, H. J., Lane, A. M., & Matheson, H. (2004). Validity of the eating attitude test among exercisers. J Sports Sci Med, 3(4), 244-53.

Malacko, J. (1991). Osnove sportskog treninga. Kibernetički pristup. Treće prošireno izdanje (Fundamentals of sports training. Cybernetic approach. Third enlarged edition). Novi Sad: FTN Štamparija za grafičku delatnost.

Martinsen, M., Bratland-Sanda, S., Eriksson, A. K., & Sundgot-Borgen, J. (2010). Dieting to win or to be thin? A study of dieting and disordered eating among adolescent elite athletes and non-athlete controls. British Journal of Sports Medicine, 44(1), 70-76. doi:10.1136/bjsm.2009.068668

Norton, K., Olds, T., Olive, S., & Craig, N. (2000). Anthropometry and sports performance. Anthropometrica. Sydney, NSW: University of New South Wales Press.

Parlov, J., Low, A., Lovric, M., & Kern, R. (2020). Body mass index, body image dissatisfaction and eating disorder in female aquatic sports: Comparison of artistic synchronized swimming and female water-polo players. Journal of Physical Education and Sport, 20(3), 2159–2166. doi:10.7752/jpes.2020.s3290

Radaš, J., Furjan-Mandić, G., & Gruić, I. (2018). Anthropometrical Characteristics and Somatotype of Junior Rhythmic Gymnasts of Republic of Croatia. In P. Pezarat-Correia, J. P. Vilas-Boas, O. Rivera and J. Cabri (eds.), Proceedings of the 6th International Congress on Sport Sciences Research and Technology Support (icSPORTS 2018) (pp.165–169). Seville: SciTePress DOI: 10.5220/0007231901650169

Rolland-Cachera, M. F., Cole, T. J., Sempe, M., Tichet, J., Rossignol, C., & Charraud, A. (1991). Body mass index variations: centiles from birth to 87 years. European Journal of Clinics Nutrition, 45(1), 13–21.

Steinfeldt, J. A., Zakraisek, R. A., Bodey, K. J., Middendorf, K. G., & Martin, S. B. (2013). Role of uniforms in the body image of female college volleyball players. The Counseling Psychologist, 41, 791–819. doi:10.1177/0011000012457218

Striegel-Moore, R. H., & Bulik, C. M. (2007). Risk factors for eating disorders. American Psychologist, 62(3), 181–198. doi:10.1037/0003-066X.62.3.181

Sundgot-Borgen, J., & Torstveit, M. K. (2004). Prevalence of eating disorders in elite athletes is higher than in the general population. Clinics Journal of Sport and Medicine, 14, 25–32. doi:10.1097/00042752-200401000-00005


stoo2.png


2nd International Scientific and Art Faculty of Teacher Education University of Zagreb Conference
Contemporary Themes in Education – CTE2 - in memoriam prof. emer. dr. sc. Milan Matijević, Zagreb, Croatia
Simptomi poremećaja hranjenja u ženskim sportovima: usporedba ritmičkih gimnastičarki s rukometašicama
Sažetak

Prethodna istraživanja pokazuju da su sportašice posebno izložene riziku od  poremećaja prehrane i kontroliraju svoju težinu više u estetskim, nego neestetskim sportovima. Cilj ovog  istraživanja bio je utvrditi poremećaje prehrane u ritmičkoj gimnastici pomoću EAT-26 testa. U istraživanje je uključena i grupa rukometašica kako bi se usporedili rezultati iz estetskog i neestetskog sporta. Ritmička gimnastika je konvencionalni sport u kojem se vježba izvodi na tlu s vijačom, obručem, loptom, čunjevima i trakom uz pratnju glazbe. Uzorak ispitanika činile su ritmičarke (N=40) i rukometašice (N=40) u dobi od 14-17 godina. EAT-26 sadrži 26 stavki koje su podijeljene u tri razine ('dijeta', 'bulimija' i preokupiranost hranom', 'oralna kontrola') korišten je za testiranje prisutnosti simptoma poremećaja prehrane. Rezultati Mann Whitney U testa pokazali su da postoje značajne razlike između dvije skupine ispitanika u ukupnom rezultatu EAT-26. Usporedbom stavova o prehrani, starosti i indeksa tjelesne mase (BMI) otkriveno je da ritmičarke značajno više kontroliraju tjelesnu težinu i način prehrane nego rukometašice.

Ključne riječi

EAT-26; indeks tjelesne mase; konvencionalni sportovi; ritmička gimnastika; sportašice

Povezanost morfoloških karakteristika i motoričke efikasnosti kod učenika primarnog obrazovanja

Marko Miljanović1, Marijana Hraski2, Dubravka Basić-Vidović3

1 Osnovna škola Josipa Jurja Strossmayera, Zagreb

2 Sveučilište u Zagrebu, Učiteljski fakultet

3 Osnovna škola Dobriše Cesarića, Zagreb

Kineziološka paradigma odgoja i obrazovanja

Broj rada: 52

Prethodno priopćenje

Sažetak

Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi postoji li povezanost između antropometrijskih karakteristika i postotka tjelesne masti sa motoričkom efikasnošću kod učenika primarne edukacije. Ukupan uzorak sudionika činilo je 35 djevojčica i dječaka drugog i četvrtog razreda Osnovne škole Žitnjak u Zagrebu. Za potrebe istraživanja izmjereno je 5 antropometrijskih obilježja (tjelesna visina, tjelesna težina, opseg podlaktice, kožni nabor leđa, kožni nabor nadlaktice) i izračunat je postotak tjelesne masti. Motoričke sposobnosti provjerene su pomoću šest standardiziranih mjernih instrumenata: taping rukom, skok u dalj s mjesta, pretklon raznožno, poligon natraške, izdržaj u visu zgibom i podizanje trupa. Prikupljeni podaci obrađeni su programskim paketom Statistica 13. Za sve varijable izračunati su osnovni deskriptivni parametri. Povezanost antropometrijskih karakteristika i postotak tjelesne masti sa motoričkim sposobnostima izračunata je pomoću korelacijske analize na razini značajnosti od p < 0.05. Iz rezultata deskriptivne statistike može se konstatirati da su vidljive razlike u izmjerenim varijablama u odnosu na dob i spol. Interesantno je istaknuti da su učenice drugog razreda postigle bolje rezultate u testovima za procjenu brzine, fleksibilnosti, koordinacije i statičke snage od starijih djevojčica. Očekivano, najstariji dječaci bolji su u svim sposobnostima od djevojčica i mlađih učenika. Kod njih je važno istaknuti da  prema prosjeku postotka tjelesne masti pripadaju u skupinu prekomjerno teške djece. Dobiveni rezultati  korelacijske analize pokazali su da postoji statistički značajna negativna povezanost antropometrijskih karakteristika i postotka tjelesne masti sa efektima motoričke izvedbe. Na osnovu dobivenih rezultata u ovoj skupini ispitanika može se zaključiti da djeca koja imaju veći postotak tjelesne masti postižu znatno slabije rezultate u testovima za procjenu motoričkih sposobnosti.

Ključne riječi

antropometrijska obilježja; djeca; motoričke sposobnosti; postotak tjelesne masti

Uvod

Kineziologija je područje koje na znanstveni i sustavan način prati i analizira osobine i sposobnosti učenika kroz njihova razvojna razdoblja tijekom cijelog školovanja. Važnost redovitog praćenja i dijagnostike stanja djece od iznimne je važnosti za njihov skladan rast i razvoj. Kineziološki stručnjaci posebice su orijentirani na praćenje antropoloških obilježja učenika koja na objektivan način pružaju uvid u djetetov morfološki i motorički status. To je od iznimnog značaja kako bi se dobio uvid u djetetovo stanje uhranjenosti i motoričku efikasnost koji su u posljednjih dva desetljeća narušeni zbog sveopćeg sedentarnog načina života i unosa prekomjerne količine kalorija kroz nezdravu prehranu (Hill i Melanson, 1999; Sharkey i Gaskill, 2008). Uvidom u dosadašnja istraživanja koja imaju za cilj proučavanje stanja uhranjenosti djece znanstvenici su utvrdili da je prisutan trend sve više prekomjerno teške i pretile djece (Gardner i Rhodes, 2009; Kunješić, 2015; Prskalo i Sporiš, 2016), odnosno zaključak je da je pretilost među djecom postala globalni javno zdravstveni problem (Fairburn i Brownell, 2002). Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, pretilost ima golemi utjecaj na ljudsko zdravlje na svjetskoj razini (WHO, 2007; Pokrajac-Bulian, 2011). Razlog tome je što se mnoge ozbiljnije bolesti i oboljenja, poput kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa, srčanog udara,  moždanog udara i raznih vrsta karcinoma, povezuju s pretilošću u ranoj dobi (Wolf i Woodworth, 2009). Utvrđeno je da je pretilost iznimno zastupljena u ranoj školskoj dobi jer polaskom u osnovnu školu, djeca smanjuju svoju dnevnu tjelesnu aktivnost čak i do 50%, što bi značilo da djeca unose gotovo jednaku količinu kalorija, a smanjuju upola svoju tjelesnu aktivnost (Mišigoj-Duraković i sur., 1999; Musić Milanović, Lang Morović i Križan, 2021). Osim rizika od pretilosti tjelesna neaktivnost negativno utječe na pravilan razvoj motoričkih sposobnosti, a time i na slabije razvijanje ostalih sposobnosti i osobina djeteta. Ako pojedinac ima nedovoljno razvijene motoričke sposobnosti, doći će do poteškoća u obavljanju svakodnevnih zadaća i obaveza, narušavanja socijalnih i emocionalnih vještina, te pojave depresije (Findak, 1999). Stoga, cilj ovog istraživanja bio je utvrditi postoji li povezanost između antropometrijskih karakteristika i postotka tjelesne masti s izvedbom motoričkog gibanja kod učenika i učenica drugog i četvrtog razreda primarne edukacije.

Metode rada

Ukupan uzorak sudionika u istraživanju činilo je 35 učenika drugog i četvrtog razreda Osnovne škole Žitnjak u Zagrebu od kojih je bilo 16 djevojčica i 19 dječaka. U drugom razredu sudjelovalo je ukupno 20 učenika, a u četvrtom razredu 15 učenika. Provedeno istraživanje odvijalo se tijekom školske godine 2018/2019 u skladu sa Etičkim kodeksom. Za potrebe istraživanja izmjereno je 5 antropometrijskih obilježja (tjelesna visina, tjelesna težina, opseg lijeve podlaktice, kožni nabor leđa i kožni nabor nadlaktice) i izračunat je postotak tjelesne masti (%TM) prema jednadžbi Slaughtera i suradnika (1988) temeljem čega su dobivene vrijednosti stanja uhranjenosti iz referentnih krivulja za djecu prema Jebb, McCarthy, Fry i Prentice (2004). Također, u svrhu ostvarenja cilja, kako bi se dobio uvid u motoričku efikasnost učenika provedeno je mjerenje koje je uključivalo bateriju od šest standardiziranih mjernih instrumenata za procjenu motoričkih sposobnosti: taping rukom, skok u dalj s mjesta, pretklon raznožno, poligon natraške, izdržaj u visu zgibom i podizanje trupa (Findak, Metikoš, Mraković i Neljak, 1996). Prikupljeni podaci obrađeni su programskim paketom Satistica 13. Za sve varijable izračunati su osnovni deskriptivni parametri (aritmetička sredina, minimalni i maksimalni rezultat, te standardna devijacija), a normalnost distribucija provjerena je Kolmogorov-Smirnovljevim testom. Povezanost antropometrijskih karakteristika i postotka tjelesne masti s motoričkim sposobnostima dobivena je pomoću Pearsonovog koeficijenta korelacije.

Rezultati i rasprava

                Na osnovu prikupljenih podataka u ovom istraživanju izračunati su osnovni deskriptivni parametri (aritmetička sredina, minimalni i maksimalni rezultata te standardna devijacija) za sve izmjerene varijable kojima se procjenjivao morfološki status i efikasnost motoričke izvedbe kod učenica i učenika drugog i četvrtog razreda primarne edukacije. Dobiveni rezultati antropometrijskih i motoričkih varijabli prikazani su tablično po dobi i spolu.

Tablica 1. Deskriptivna statistika antropometrijskih karakteristika i motoričkih sposobnosti učenica drugog razreda

VARIJABLE

Br

AS

Minimum

Maksimum

SD

TJELESNA VISINA (cm)

11

131.95

124.00

138.80

4.61

TJELESNA TEŽINA (kg)

11

28.58

22.40

43.20

6.09

OPSEG PODLAKTICE (cm)

11

19.18

17.60

23.70

1.69

KOŽNI NABOR LEĐA (mm)

11

8.97

5.50

16.00

3.48

KOŽ. NAB. NADLAKTICE (mm)

11

13.05

5.40

21.00

5.13

TAPING RUKOM (sec)

11

26.18

21.00

29.00

2.75

PRETKLON TRUPA (cm)

11

52.73

38.00

71.50

11.79

PODIZANJE TRUPA (30sec)

11

19.45

11.00

23.00

4.18

SKOK U DALJ S MJESTA (cm)

11

124.73

98.00

166.00

22.06

POLIGON NATRAŠKE (sec)

11

20.41

11.67

28.49

6.26

IZDRŽAJ U VISU (sec)

11

12.92

2.64

24.12

8.13

% TJELESNE MASTI

11

20.26

10.45

30.19

6.34

Legenda: Br-broj ispitanika, AS-aritmetička sredina, Minimum-minimalna vrijednost, Maksimum-maksimalna vrijednost, SD.-standardna devijacija

Tablica 2. Deskriptivna statistika antropometrijskih karakteristika i motoričkih sposobnosti učenika drugog razreda

VARIJABLE

Br

AS

Minimum

Maksimum

SD

TJELESNA VISINA (cm)

9

137.36

125.00

145.00

7.12

TJELESNA TEŽINA (kg)

9

32.51

27.00

43.30

5.68

OPSEG PODLAKTICE (cm)

9

20.30

18.40

22.90

1.39

KOŽNI NABOR LEĐA (mm)

9

11.42

4.90

33.00

9.19

KOŽ. NAB. NADLAKTICE (mm)

9

17.09

7.20

29.70

8.48

TAPING RUKOM (sec)

9

25.67

19.00

31.00

3.32

PRETKLON TRUPA (cm)

9

45.11

33.00

56.00

8.05

PODIZANJE TRUPA (30sec)

9

18.89

3.00

30.00

7.06

SKOK U DALJ S MJESTA (cm)

9

135.78

80.00

165.00

27.22

POLIGON NATRAŠKE (sec)

9

21.40

13.58

30.71

5.66

IZDRŽAJ U VISU (sec)

9

12.23

1.26

34.52

10.64

% TJELESNE MASTI

9

24.83

12.09

50.69

12.17

Legenda: Br-broj ispitanika, AS-aritmetička sredina, Minimum-minimalna vrijednost, Maksimum-maksimalna vrijednost, SD.-standardna devijacija

Promatrajući tablice deskriptivne statistike može se konstatirati da su kod učenika drugog razreda djevojčice niže i lakše od dječaka (Tablica 1. i 2.). Djevojčice imaju manji opseg podlaktice, manje potkožnog masnog tkiva i % tjelesne masti, te su postigle nešto bolje rezultate u svim testovima motorike izuzev skoka u dalj s mjesta. Obzirom da mnoga dosadašnja istraživanja (Zurc i sur., 2005; Bala, Jakšić i Popović, 2009; Horvat, Babić i Miholić, 2013) ukazuju da su dječaci u toj dobi inače bolji od djevojčica u testovima za procjenu snage, brzine, koordinacije, što pripisuju trendu razvoja morfološke i motoričke strukture te centralnog živčanog sustava i tjelesnoj aktivnosti, u ovom istraživanju se lošiji rezultati dječaka mogu pripisati visokim vrijednostima postotka tjelesne masti. Do sličnih rezultata dolaze Dzinović-Kojić i sur. (2012) koji su na uzorku od 94 djece (50 dječaka i 44 djevojčice) utvrdili kako postoji relacija između morfoloških karakteristika i motoričkih sposobnosti, odnosno kako je voluminoznost kostura i količina potkožnog masnog tkiva u velikoj povezanosti sa slabijim funkcioniranjem koordiniranih pokreta.

Tablica 3. Deskriptivna statistika antropometrijskih karakteristika i motoričkih sposobnosti učenica četvrtog razreda

VARIJABLE

Br

AS

Minimum

Maksimum

SD

TJELESNA VISINA (cm)

5

146.12

140.50

153.50

5.33

TJELESNA TEŽINA (kg)

5

40.54

33.80

49.20

6.61

OPSEG PODLAKTICE (cm)

5

21.20

19.60

23.20

1.41

KOŽNI NABOR LEĐA (mm)

5

11.76

8.00

17.40

3.65

KOŽ. NAB. NADLAKTICE (mm)

5

15.68

12.50

20.00

3.29

TAPING RUKOM (sec)

5

27.20

22.00

34.00

4.66

PRETKLON TRUPA (cm)

5

37.60

31.00

46.00

7.40

PODIZANJE TRUPA (30sec)

5

20.60

18.00

24.00

2.19

SKOK U DALJ S MJESTA (cm)

5

135.40

119.00

145.00

10.45

POLIGON NATRAŠKE (sec)

5

25.57

21.96

29.56

3.49

IZDRŽAJ U VISU (sec)

5

4.71

1.34

9.54

3.22

% TJELESNE MASTI

5

24.75

20.84

29.52

3.77

Legenda: Br-broj ispitanika, AS-aritmetička sredina, Minimum-minimalna vrijednost, Maksimum-maksimalna vrijednost, SD.-standardna devijacija

Iz tablice 3. vidljivo je da su djevojčice četvrtih razreda u skladu sa rastom i razvojem više i teže od mlađih djevojčica, imaju nešto malo više potkožnog masnog tkiva i veći opseg podlaktice i %TM. Zanimljivo je da su starije učenice u motoričkim sposobnostima postigle slabije rezultate od mlađih učenica u testovima taping rukom, pretklon trupa, poligon natraške i izdržaj u zgibu. Moguće je razloge tražiti u većem postotku tjelesne masti ili u stilu života i svakodnevnih navika starijih djevojčica. Swaminathan, Selvam, Thomas, Kurpad i Vaz (2011) u svojem istraživanju također su zaključili da što su učenici stariji, to više vremena provode sjedeći. Dječaci više vremena provode u aktivnostima umjerenog i visokog intenziteta od djevojčica, te je zabilježen pad tjelesne aktivnosti u školi kroz jednu godinu, naročito kod djevojčica.

Tablica 4. Deskriptivna statistika antropometrijskih karakteristika i motoričkih sposobnosti učenika četvrtog razreda

VARIJABLE

Br

AS

Minimum

Maksimum

SD

TJELESNA VISINA (cm)

10

147.76

143.00

156.50

4.24

TJELESNA TEŽINA (kg)

10

42.01

30.60

52.10

7.11

OPSEG PODLAKTICE (cm)

10

21.62

18.30

24.30

1.96

KOŽNI NABOR LEĐA (mm)

10

11.72

5.70

18.50

3.74

KOŽ. NAB. NADLAKTICE (mm)

10

17.36

9.00

22.50

4.43

TAPING RUKOM (sec)

10

26.80

23.00

33.00

3.36

PRETKLON TRUPA (cm)

10

46.05

31.00

72.50

13.23

PODIZANJE TRUPA (30sec)

10

32.80

21.00

43.00

6.83

SKOK U DALJ S MJESTA (cm)

10

150.80

133.00

185.00

14.34

POLIGON NATRAŠKE (sec)

10

20.35

15.96

27.11

3.71

IZDRŽAJ U VISU (sec)

10

13.46

1.58

44.74

15.54

% TJELESNE MASTI

10

25.52

16.18

33.70

4.90

Legenda: Br-broj ispitanika, AS-aritmetička sredina, Minimum-minimalna vrijednost, Maksimum-maksimalna vrijednost, SD.-standardna devijacija

Tablica 5. Povezanost antropometrijskih karakteristika i motoričkih sposobnosti učenica drugog razreda


TAPING RUKOM

PRETKLON TRUPA

PODIZANJE TRUPA

SKOK U DALJ S MJESTA

POLIGON NATRAŠKE

IZDRŽAJ U VISU

TJELESNA VISINA

-0.18

-0.26

-0.61*

0.26

0.28

-0.04

TJELESNA TEŽINA

-0.32

-0.47

-0.58

-0.30

0.35

-0.45

OPSEG PODLAKTICE

-0.18

-0.40

-0.38

-0.35

0.25

-0.40

KOŽNI NABOR LEĐA

-0.71*

-0.76*

-0.36

-0.23

0.41

-0.65*

KOŽNI NABOR NADLAKTICE

-0.71*

-0.63*

-0.26

-0.50

0.53

-0.68*

%TJELESNE MASTI

-0.81*

-0.75*

-0.29

-0.42

0.50

-0.73*

Legenda: *-statistička značajnost koeficijenta korelacije p < 0.05

Nadalje, najstariji učenici su u skladu s rastom i razvojem za svoju dob viši i teži, te su superiorniji od mlađih dječaka i svih djevojčica u svim motoričkim testovima osim u testu za procjenu gibljivosti u kojem su učenice postigle bolje rezultate (Tablica 5.). Kod starijih dječaka je alarmantno što prema prosječnim vrijednostima postotka tjelesne masti spadaju u skupinu prekomjerno teške djece (Jebb, McCarthy, Fry i Prentice, 2004). Do sličnih spoznaja došli su u svojem istraživanju Hands i sur. (2009) koji su na uzorku od 787 dječaka i 752 djevojke u dobi od 7 do 16 godina istraživali povezanost između razine tjelesne aktivnosti te ITM-a i opsega struka kao pokazatelja tjelesne debljine. Zaključili su da čimbenici koji pridonose nakupljanju tjelesne masti, kao što su prehrambene navike i sjedilački način života, imaju veći utjecaj na dječake nego na djevojke.

Tablica 6. Povezanost antropometrijskih karakteristika i motoričkih sposobnosti učenika drugog razreda


TAPING RUKOM

PRETKLON TRUPA

PODIZANJE TRUPA

SKOK U DALJ S MJESTA

POLIGON NATRAŠKE

IZDRŽAJ U VISU

TJELESNA VISINA

0.46

-0.08

-0.04

0.13

-0.13

0.09

TJELESNA TEŽINA

0.15

0.11

-0.35

-0.44

0.39

-0.21

OPSEG PODLAKTICE

-0.11

0.22

-0.50

-0.75*

0.76*

-0.61

KOŽNI NABOR LEĐA

0.04

0.46

-0.83*

-0.81*

0.75*

-0.51

KOŽNI NABOR NADLAKTICE

-0.09

0.10

-0.37

-0.74*

0.69*

-0.62

% TJELESNE MASTI

-0.05

0.34

-0.67*

-0.84*

0.78*

-0.62

Legenda: *-statistička značajnost koeficijenta korelacije p < 0.05

Tablica 7. Povezanost antropometrijskih karakteristika i motoričkih sposobnosti učenica četvrtog razreda


TAPING RUKOM

PRETKLON TRUPA

PODIZANJE TRUPA

SKOK U DALJ S MJESTA

POLIGON NATRAŠKE

IZDRŽAJ U VISU

TJELESNA VISINA

0.59

0.14

-0.83

-0.20

0.79

-0.64

TJELESNA TEŽINA

0.15

0.98*

-0.04

-0.74*

0.44

-0.34

OPSEG PODLAKTICE

-0.06

0.91*

-0.03

-0.69

0.39

-0.22

KOŽNI NABOR LEĐA

0.30

-0.02

-0.75*

0.14

0.83*

-0.78*

KOŽNI NABOR NADLAKTICE

0.05

0.92*

-0.19

-0.79*

0.46

-0.22

%TJELESNE MASTI

0.29

0.75*

-0.64

-0.57

0.92*

-0.71*

Legenda: *-statistička značajnost koeficijenta korelacije p < 0.05

Tablica 8. Povezanost antropometrijskih karakteristika i motoričkih sposobnosti učenika četvrtog razreda


TAPING RUKOM

PRETKLON TRUPA

PODIZANJE TRUPA

SKOK U DALJ S MJESTA

POLIGON NATRAŠKE

IZDRŽAJ U VISU

TJELESNA VISINA

0.26

0.40

0.40

0.64*

-0.29

-0.32

TJELESNA TEŽINA

0.27

0.26

0.45

0.28

0.25

-0.49

OPSEG PODLAKTICE

0.38

0.11

0.24

0.00

0.23

-0.56

KOŽNI NABOR LEĐA

0.14

-0.03

0.43

-0.22

0.14

-0.07

KOŽNI NABOR NADLAKTICE

0.20

-0.26

0.20

-0.20

0.39

-0.22

%TJELESNE MASTI

0.30

-0.17

0.33

-0.12

0.16

-0.09

Legenda: *-statistička značajnost koeficijenta korelacije p < 0.05

Nadalje, sukladno cilju ovog istraživanja provedena je korelacijska analiza kako bi se utvrdila povezanost morfološkog statusa učenika sa motoričkom izvedbom. U tablicama od 5. do 8. prikazani su rezultati korelacijske analize posebno za učenice i učenike drugog i četvrtog razreda osnovne škole. U tablicama su istaknute statistički značajne povezanosti (p < 0.05) između antropometrijskih karakteristika i motoričkih sposobnosti po dobi i spolu. Iz dobivenih rezultata vidljivo je da su kod učenica drugog razreda vrijednosti kožnog nabora leđa, kožnog nabora nadlaktice i postotka tjelesne masti statistički značajno negativno povezane sa efikasnošću u testovima za procjenu brzine, fleksibilnosti i statičke snage. Takvi rezultati ukazuju na činjenicu da djevojčice koje imaju više vrijednosti potkožnog masnog tkiva i postotka tjelesne masti postižu znatno slabije rezultate u izmjerenim motoričkim testovima (Tablica 5).  Kod učenika drugog razreda rezultati korelacijske analize pokazuju da su povećane vrijednosti potkožnog masnog tkiva i %TM statistički značajno negativno povezane sa izvedbom testova za procjenu repetitivne snage, eksplozivne snage, dok je kod testa koordinacije dobivena visoka pozitivna povezanost. Međutim, taj rezultat ukazuje da su dječaci postizali visoke vrijednosti prolaska poligona što je lošiji rezultat (Tablica 6.). Sličan odnos rezultata antropometrijskih karakteristika i motoričkih sposobnosti dobiven je i kod učenica četvrtog razreda. Interesantno je istaknuti da kod starijih djevojčica postoji pozitivna korelacija kožnog nabora nadlaktice i postotka tjelesne masti s pretklonom trupa što govori da djevojčice s većim postotkom tjelesne masti imaju veću gibljivost (Tablica 7.). Kod najstarijih dječaka (Tablica 9.) dobivena je statistički značajna pozitivna korelacija između tjelesne visine i skoka u dalj s mjesta. Isti odnos potvrđuje istraživanje (Hraski, 2013) na uzorka djece i adolescenata u kojemu viši učenici imaju veću duljinu skoka.

Na osnovu rezultata korelacijskih analiza u ovom istraživanju može se konstatirati da postoji niz značajnih povezanosti između morfološkog statusa djece i motoričke efikasnosti. Dobiveni rezultati upućuju na činjenicu da povišene vrijednosti potkožnog masnog tkiva i postotka tjelesne masti kod djece negativno utječu na konačan rezultat u testovima za procjenu motoričkih sposobnosti. Prskalo, Barić i Kunješić (2015) u svojem istraživanju provedenom na uzorku od 333 djece od prvog do četvrtog razreda na osnovu dobivenih rezultata povezuju normalnu tjelesnu težinu djece s boljom koordinacijom u odnosu na djecu s povišenom tjelesnom težinom i pretilom djecom. Djevojčice kojima je izmjerena veća količina potkožnog masnog tkiva ostvaruju lošije rezultate u testovima procjene motoričkih sposobnosti. Autori zaključuju da se porastom tjelesne težine uspješnost u pojedinim testovima smanjuje. Rezultati istraživanja Graf i sur. (2004), te Tokmakidis, Kasambalis i Christodoulus (2006) također ukazuju da prekomjerna tjelesna težina i veći kožni nabori negativno utječu na koordinacijske sposobnosti.  Kondrić, Mišigoj-Duraković i Metikoš (2002) ispitivali su relacije morfoloških i motoričkih obilježja na 200 sedmogodišnjaka i 200 devetogodišnjaka. Na osnovi dobivenih rezultata utvrdili su značajnu povezanost između antropometrijskih karakteristika s motoričkim sposobnostima. Istraživanje također potvrđuje kako morfološke karakteristike imaju zamjetan utjecaj, kako na strukturu, tako i na razvoj latentnih dimenzija motoričkih sposobnosti.

Zaključak

Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi postoji li povezanost između antropometrijskih karakteristika i postotka tjelesne masti s motoričkom manifestacijom kod učenika i učenica drugog i četvrtog razreda primarne edukacije. U skladu s ciljem provedena je detaljna deskriptivna analiza rezultata svih sudionika. Iz rezultata deskriptivne statistike može se zaključiti da su vidljive razlike u izmjerenim varijablama u odnosu na dob i spol učenika. Interesantno je istaknuti da su učenice drugog razreda postigle bolje rezultate u većini testova za procjenu motoričkih sposobnosti od starijih djevojčica na temelju čega se može zaključiti da s povećanjem dobi djevojčice se sve manje kreću, manje su tjelesno aktivne, više provode vrijeme sedentarno i time im opadaju motoričke sposobnosti. Očekivano, najstariji dječaci bolji su u svim sposobnostima od djevojčica i mlađih učenika. Kod njih je važno istaknuti da prema prosjeku postotka tjelesne masti pripadaju u skupinu prekomjerno teške djece što je zabrinjavajući podatak. Na osnovu rezultata korelacijske analize može se zaključiti da djeca koja su teža i imaju više potkožnog masnog tkiva te veći postotak tjelesne masti postižu znatno slabije rezultate u testovima za procjenu motoričkih sposobnosti. Rezultati dobiveni u ovom istraživanju mogu poslužiti prije svega učiteljima kako bi spoznali važnost redovitog provođenja satova tjelesne i zdravstvene kulture i time utjecali na pravilan rast i razvoj djece te povoljan morfološki status i motorički razvoj.

Literatura

Hands, B., Larkin, D., Parker, H., Straker, L. i Perry, M. (2009). The relationship among physical activity, motor competence and health-related fitness in 14-year-old adolescents. Scand J Med Sci Sports, 19(5), 655–663. doi: 10.1111/j.1600-0838.2008.00847

Bala, G. Jakšić, D. i Popović, B. (2009). Trend relacija morfoloških karakteristika i motoričkih sposobnosti predškolske djece. U G. Bala (ur.),  Istraživačka monografija „Relacije antropoloških karakteristika i sposobnosti predškolske dece“ , (str. 63-111). Novi Sad: Faculty of Sport and Physical Education.

Dzinović-Kojić, D., Pelemiš, V. i Mitrović, N. (2012). The effect of morphological characteristics on preschool children coordination. Journal Plus Education, 8(2), 97–108.

Fairburn, C. G. i Brownell, K. D. (2002). Eating disorders and obesity: a comprehensive handbook. New York: The Guilford Press.

Findak, V. (1999). Metodika tjelesne i zdravstvene kulture: priručnik za nastavnike tjelesne i zdravstvene kulture. Zagreb: Školska knjiga.

Findak, V., Metikoš, D., Mraković, M. i Neljak, B. (1996). Primjenjena kineziologija u školstvu: norme. Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor, Fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu.

Gardner, G. S. i Rhodes, P. (2009). Developmental Origins of Obesity: Programming of Food Intake or Physical Activity? Early Nutrition Programming and Health Outcomes in Later Life. Dordrecht: Springer.

Graf, C., Koch, B., Dordel, S., Schindler-Marlow, S., Icks, A. i Schuller, A. (2004). Physical activity, leisure habits and obesity in first-grade children. European Journal of Cardiovascular Prevention & Rehabilitation, 11, 284–290.  DOI: 10.1097/01.hjr.0000129740.30593.18

Hill, O. J. i Melanson, E. L. (1999). Overview of the determinants of overweight and obesity: current evidence and research issues. Med Sci Sports Exerc, 31 (11 Suppl), S515-521. doi: 10.1097/00005768-199911001-00005.

Horvat, V., Babić, V. i Miholić, J. (2013). Gender Differences in Some Motor Abilities of Preschool Children. Croatian Journal of Education, 15(4), 959–980.

Hraski, M. (2013). Vrednovanje kinematičke učinkovitosti testa skok u dalj iz mjesta kod dječaka i adolesenata. (Doktorski rad). Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Jebb, S., McCarthy, D., Fry, T. i Prentice, A. M. (2004) New body fat reference curves for children. Obesity reviews (NAASO Suppl). A156. Dostupno na: https://www.tanita.com/en/healthylivingforkids/ [16.1.2020.]

Kondrič, M., Mišigoj-Duraković, M. i Metikoš, D. (2002). A contribution to understanding relations between morphological and motor characteristics in 7-9 year old boys. Kineziology, 34(1), 5–15.

Kunješić, M. (2015). Dinamika pokazatelja stanja uhranjenosti i tjelesne aktivnosti učenica i učenika u primarnoj edukaciji. (Doktorski rad). Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Mišigoj-Duraković, M. i sur. (1999). Tjelesno vježbanje i zdravlje. Zagreb: Grafos.

Musić Milanović, S., Lang Morović, M. i Križan, H. (2021). Europska inicijativa praćenja debljine u djece, Hrvatska 2018./2019. Zagreb: Hrvatski zavod za javno zdravstvo.

Pokrajac-Bulian, A. (2011). Pretilost: spremnost na promjenu načina življenja Zagreb: Naklada Slap.

Prskalo, I., Barić, M. i Kunješić, M. (2015). The percentage of body fat in children and the level of their motor skills. Coll. Antropol, 39(1), 21–28.

Prskalo, I. i Sporiš, G. (2016). Kineziologija. Zagreb: Školska knjiga.

Sharkey, B. J. i Gaskill, S. E. (2008). Vežbanje i zdravlje. Beograd: Data Status, Subcom.

Slaughter, M. H., Lohman, T. G., Boileau, R. A., Horswill, C. A., Stillman, R. J., Van Loan, M. D. i Bomben, D. A. (1988). Skinfold equations for estimation of body fatness in children and youth. Human Biology, 60(5), 709–723.

Swaminathan, S., Selvam, S., Thomas, T., Kurpad, A. V. i Vaz, M. (2011). Longitudinal trends in physical activity patterns in selected urban south Indian school children. Indian J Med Res, 134(2), 174–180.

SZO (2007). Global Strategy on Diet, Physical Activity and Health. Geneva: WHO.

Tokmakidis, P. S.,  Kasambalis, A. i Christodoulus, A.D. (2006). Fitness levels of Greek primary schoolchildren in relationship to overweight and obesity. European Journal of Pediatrics, 165(12), 867–874.

Wolf, A. M. i Woodworth, K.A. (2009). Obesity prevention: recommended strategies and challenges. The American Journal of Medicine, 122(4 Suppl 1), S19–23, doi: 10.1016/j.amjmed.2009.01.004

Zurc J., Pišot, R. i Stojnik, V. (2005). Gender differences in motor performance in 6,5 – year – old children. Kinesiologija Slovenica, 11(1), 90–104.


stoo2.png


2nd International Scientific and Art Faculty of Teacher Education University of Zagreb Conference
Contemporary Themes in Education – CTE2 - in memoriam prof. emer. dr. sc. Milan Matijević, Zagreb, Croatia
Relationship between morphological characteristics and motor efficiency in primary school students
Abstract

The aim of this study was to determine whether there is an association between anthropometric characteristics and body fat percentage with motor efficiency in second and fourth grade students. The total sample of participants consisted of 35 students of the second and fourth grade of the Elementary School Žitnjak in Zagreb. For the purposes of the research 5 anthropometric characteristics were measured (body height, body weight, forearm circumference, back skin fold, upper arm skin fold) and the percentage of body fat was calculated. Motor abilities were tested using six standardized measuring instruments: arm-plate tapping, standing long jump, sit and reach, polygon backwards, hanging pull-ups and trunk lifting. The collected data were processed by the software package Statistica 13. Basic descriptive parameters were calculated for all variables. The association of anthropometric characteristics and percentage of body fat with motor efficiency was calculated by correlation analysis. The results obtained in the study showed that there is a statistically significant negative association of anthropometric characteristics and percentage of body fat with the motor abilities. Based on the obtained results, it can be concluded that children who are heavier and have more subcutaneous fat and higher percentage of body fat achieve significantly lower results in tests to assess motor abilities.

Key words

anthropometric characteristics; body fat percentage; children; motor abilities

Učinci programiranog procesa vježbanja na razvoj snage kod djece predškolske dobi

Tihana Posavec1, Marijana Hraski2, Vatroslav Horvat2

1 Dječji vrtić Vrbik, Zagreb

2 Sveučilište u Zagrebu, Učiteljski fakultet

Kineziološka paradigma odgoja i obrazovanja

Broj rada: 53

Izvorni znanstveni rad

Sažetak

Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi učinke tjelesnog vježbanja usmjerenog na razvoj snage ruku, trupa i nogu kod djece starije predškolske dobi. Istraživanje je provedeno u jednom zagrebačkom dječjem vrtiću na uzorku od 25 djece (10 djevojčica i 15 dječaka). Uzorak varijabli činile su dvije antropometrijske mjere tjelesna visina (TV) i tjelesna težina (TT) te tri testa snage. Za utvrđivanje eksplozivne snage ruku koristio se test izbačaj lopte (IL), repetitivna snaga trupa mjerena je testom podizanje trupa u 30 sekundi (PT), dok je repetitivna snaga nogu mjerena sunožnim bočnim preskocima preko konopca u 15 sekundi (BP). Svi sudionici mjereni su u dvije vremenske točke. Provedeno je inicijalno mjerenje nakon čega su djeca provodili eksperimentalni program od 4 tjedna gdje su dva puta tjedno imali sat kineziološke kulture usmjeren na razvoj snage, te je izvršeno finalno mjerenje. Prikupljeni podaci obrađeni su statističkim paketom Statistica 13. Za sve varijable izračunati su osnovni deskriptivni parametri, dok je za utvrđivanje razlika između inicijalnog i finalnog mjerenja korištena t-test analiza za zavisne uzorke. Analizom dobivenih rezultata t-testom utvrđena je statistički značajna razlika u sva tri motorička testa za procjenu snage kod djece starije predškolske dobi. Na osnovu rezultata istraživanja može se zaključiti da se pravilnim odabirom vježbi i sadržaja može utjecati na razvoj snage u kraćem vremenskom periodu, te da je važno redovito provoditi organizirano tjelesno vježbanje sa djecom kako bi unaprijedili njihov motorički status.

Ključne riječi

eksplozivna i repetitivna snaga; motorički testovi; starija vrtićka skupina; tjelesno vježbanje

Uvod

Motoričke sposobnosti ne mogu se identificirati same po sebi jer je njihov razvoj usko povezan s razvojem pokreta (Kosinac, 2011). Iz tog razloga važno je djeci predškolske dobi davati zadatke i poticati na igru koji podrazumijevaju različite načine kretanja (Neljak, 2009). Osim pokreta, na razvoj motoričkih sposobnosti bitno utječu genetski i egzogeni čimbenici (Kosinac, 2011). Činjenica je da ukoliko se već u ranoj dobi utječe poticajno na razvoj motoričkih sposobnosti to će imati za posljedicu bitne dobre predispozicije za nadogradnju u kasnijim fazama života.  Područje motoričkih sposobnosti djece predškolske dobi zanimljivo je brojnim autorima. Promatranje i istraživanje jedne određene motoričke sposobnosti nije često jer ona, kako navodi Kosinac (2011), ne postoji u čistom obliku sama za sebe već je povezana s jednom ili više drugih motoričkih sposobnosti. Provedena su do sada brojna istraživanja motoričkog prostora u kojima se promatrao utjecaj tjelesnog vježbanja na promjene motoričkih sposobnosti kod djece predškolske dobi. Tijekom 2012. godine Podunavac i Kolić proveli su istraživanje s ciljem procjene utjecaja atletskog programa na motoričke sposobnosti djece. Nakon pet mjeseci provedeno je završno mjerenje te je analizom dobivenih rezultata inicijalnog i završnog mjerenja dokazano da se sustavnim odabirom vježbi u okviru atletskog vrtića pozitivno utječe na eksplozivnu snagu. Također, istraživanje na djeci predškolske dobi proveli su Matrljan, Berlot i Car Mohač (2015). Analizom rezultata dobivenih inicijalnim i završnim mjerenjem zaključili su da i dječaci i djevojčice postižu bolje rezultate u završnom mjerenju u svim motoričkim testovima. Cilj istraživanja koje su proveli Rački i Šolja (2015) bio je utvrditi učinak šestomjesečnog gimnastičkog treninga na motoričke sposobnosti kod petogodišnjih gimnastičarki početnica. U prikupljenim podacima vidljiv je napredak u gotovo svim testovima snage, te je najveći učinak postignut u testovima za procjenu repetitivne snage. Osnovni cilj ovog istraživanja bio je utvrditi učinke tjelesnog vježbanja tijekom četiri tjedna usmjerenog na razvoj snage ruku, trupa i nogu kod djece starije predškolske dobi. Na osnovu cilja postavljena je alternativna hipoteza da će postojati statistički značajna razlika u testovima snage između inicijalnog i završnog mjerenja na izmjerenoj skupini sudionika.

Metode rada

Istraživanje je provedeno tijekom svibnja i lipnja 2018. godine u DV Jarun u Zagrebu u kojem je sudjelovalo 25 djece. U trenutku istraživanja djeca su bila prosječno 6,5 godina starosti. Sva djeca mjerena su u isto vrijeme, u jutarnjim satima u dvorani vrtića i u istim uvjetima. U vrijeme mjerenja svi ispitanici bili su zdravi, a obzirom da su sudjelovale maloljetne osobe zatražena je suglasnost roditelja, te je istraživanje provedeno sukladno Etičkom kodeksu (Ajduković i Keresteš, 2003). Za procjenu antropometrijskih karakteristika izmjerene su dvije varijable: tjelesna visina (TV) i tjelesna težina (TT). Za procjenu snage korištene su tri varijable motoričkih testova snage ruku, trupa i nogu: izbačaj lopte s dvije ruke (IL), podizanje trupa (PT) i sunožni bočni preskoci (BP). Inicijalno mjerenje provedeno je početkom svibnja, a završno krajem lipnja nakon četverotjednog procesa tjelesnog vježbanja usmjerenog na razvoj snage ruku, trupa i nogu. Obrada podataka izvršena je u programu Statistica 13. Od deskriptivnih parametara izračunati su: aritmetička sredina (AS), minimalan (Min) i maksimalan (Max) rezultat i standardna devijacija (SD). Za utvrđivanje razlika između inicijalnog i završnog mjerenja korišten je t-test za zavisne uzorke na razini značajnosti p≤0,05.

Eksperimentalni program

Prikupljanje podataka započelo je početkom svibnja 2018. godine. Inicijalno mjerenje obuhvaćalo je tjelesnu visinu i tjelesnu masu te tri testa za procjenu snage (izbačaj lopte s dvije ruke, podizanje trupa i sunožni bočni preskoci.). Nakon inicijalnog mjerenja provodili su se satovi kineziološke kulture usmjereni ciljano na razvoj snage kod djece. Tjelesno vježbanje održavalo se u dvorani vrtića, dva puta tjedno tijekom četiri tjedna u trajanju od 35 minuta. Sat tjelesne i zdravstvene kulture sastojao se od četiri dijela – uvodnog, pripremnog, glavnog i završnog dijela sata. Svi dijelovi sata provodili su se u skladu sa metodičkim principima i načelima rada, a s ciljem da se zadanim vježbama i odabranim sadržajima ostvare postavljene zadaće. U uvodnom dijelu sata provodila su se trčanja sa zadacima, dok je u kompleksu opće pripremnih vježbi neizostavan dio bio vježbe s opterećenjem u rukama i vježbe snage. U glavnom A dijelu sata naglasak je bio na temama iz cjelina trčanja, skokova, nošenja, bacanja i hvatanja. U glavnom B dijelu sata slijedila je dinamična elementarna, momčadska ili štafetna igra, dok su u završnom dijelu sata provedene mirnije aktivnosti bazirane na prenošenju, čučnjevima i sl. (Verić, 2018). Nakon provedenog programa rada izvršeno je finalno mjerenje.

Rezultati i rasprava

Prikupljeni podaci inicijalnog i završnog mjerenja statistički su obrađeni te su dobiveni rezultati osnovnih deskriptivnih parametara i testova za procjenu eksplozivne i repetitivne snage prikazani tablično.

Tablica 1. Osnovni deskriptivni parametri antropometrijskih karakteristika djece

Varijable

BR

AS

Min

Max

SD

TJELESNA VISINA

25

116,55

107,20

132,10

6,24

TJELESNA TEŽINA

25

22,90

17,90

39,50

5,04

Legenda: broj sudionika (BR), aritmetička sredina (AS), minimalan (Min) i maksimalan (Max) rezultat, standardna devijacija (SD)

U tablici 1. prikazani su osnovni deskriptivni parametri antropometrijskih karakteristika svih sudionika istraživanja (BR=25). Vidljivo je da su djeca starije predškolske dobi prosječne tjelesne visine 116,55 centimetara (SD=6,24) i prosječne tjelesne težine 22,90 kilograma (SD=5,04) iz čega se može izračunati da se nalaze na 73 percentilu indeksa tjelesne mase i pripadaju u skupinu normalno uhranjene djece.

Tablica 2. Osnovni deskriptivni parametri testova snage - inicijalno mjerenje djece

Varijable

BR

AS

Min

Max

SD

IL1

25

210,92

105,00

285,00

37,84

PT1

25

13,00

2,00

18,00

3,59

BP1

25

9,84

7,00

15,00

2,32

Legenda: inicijalno mjerenje (1), izbačaj lopte (IL), podizanje trupa (PT), bočni preskoci (BP), broj sudionika (BR), aritmetička sredina (AS), minimalan (Min) i maksimalan (Max) rezultat, standardna devijacija (SD)

U tablici 2. prikazani su deskriptivni parametri testova snage za cijeli uzorak sudionika inicijalnog mjerenja. Najveća heterogenost rezultata vidljiva je u testu izbačaj lopte s dvije ruke (SD=37,84) što potvrđuje i vidljiv raspon minimalnog i maksimalnog rezultata. Najmanja raspršenost rezultata vidljiva je u testu bočno preskakivanje konopca (BP) u kojem su djeca postignula najsličnije rezultate (SD=2,32).

Tablica 3. Osnovni deskriptivni parametri testova snage - finalno mjerenje djece

Varijable

BR

AS

Min

Max

SD

IL2

25

227,40

145,00

290,00

34,89

PT2

25

16,24

10,00

19,00

2,22

BP2

25

12,92

8,00

19,00

2,53

Legenda: finalno mjerenje (2), izbačaj lopte (IL), podizanje trupa (PT), bočni preskoci (BP), broj sudionika (BR), aritmetička sredina (AS), minimalan (Min) i maksimalan (Max) rezultat, standardna devijacija (SD)

U tablici 3. prikazani su deskriptivni parametri testova snage finalnog mjerenja. Vidljiva je najveća raspršenost rezultata ponovo u testu izbačaj lopte s dvije ruke (SD=34,89) dok su najsličniji rezultati nakon procesa tjelesnog vježbanja postignuti u testu podizanje trupa (SD=2,22).

Tablica 4. Rezultati t-test analize za zavisne uzorke

Varijable

AS

SD

BR

SD

t

p

IL1

210,92

37,84





IL2

227,40

34,89

25

11,94

-6,90

0,00*

PT1

13,00

3,59





PT2

16,24

2,22

25

2,07

-7,84

0,00*

BP1

9,84

2,32





BP2

12,92

2,53

25

1,85

-8,34

0,00*

Legenda: inicijalno mjerenje (1), finalno mjerenje (2), izbačaj lopte (IL), podizanje trupa (PT), bočni preskoci (BP), broj sudionika (BR), aritmetička sredina (AS), standardna devijacija (SD), t vrijednost (t), razina značajnosti p≤05 (p), statistički značajna razlika (*)

U tablici 4. prikazani su rezultati provedene t-test analize inicijalnog i finalnog mjerenja u testovima snage kod djece. Iz dobivenih rezultata vidljiva je statistički značajna razlika u sva tri motorička testa. Najveći napredak postignut je u testu izbačaj lopte (SD=11,94), dok je najmanji napredak postignut u testu sunožni bočni preskoci konopca (SD=1,85). Nakon t-testa potvrđuje se postavljena hipoteza da je došlo do statistički značajnih razlika u rezultatima, to jest da su se u finalnom mjerenju pokazali pozitivni efekti tjelesnog vježbanja.

Sličnost rezultata ovog istraživanja vidljiva je u usporedbi s rezultatima ranijih istraživanja. Autori  De Pivitellio, Caput-Jogunica, Gulan i Boschi (2007) imali su za cilj utvrditi efekte tjelesnog vježbanja na razvoj motoričkih sposobnosti kod djece u dobi od 4 do 6 godina. Također, Hraski i Horvat (2010) provode istraživanje s ciljem utvrđivanja razlika u motoričkim sposobnostima dječaka i djevojčica starije predškolske dobi nakon provedbe jednogodišnjeg procesa tjelesnog odgoja u dječjem vrtiću. Spomenuti autori zaključili su da, osim što je vidljiv napredak kod djece u svim motoričkim sposobnostima, vidljiv je i značajan napredak u rezultatima testova za procjenu snage što je dokazano i u ovom istraživanju. Na osnovu navedenog može se konstatirati da je razvoj snage kod djece predškolske dobi moguć ciljanim procesom vježbanja. Nadalje, cilj istraživanja koje su proveli Hraste, Granić i Mandić Jelaska (2016) bio je utvrditi utjecaj različitih kinezioloških aktivnosti na promjene u nekim antropološkim obilježjima kod djece predškolske dobi u periodu od 6 mjeseci. Zaključili su da je skupina djece koja je organizirano dodatno vježbala statistički značajno napredovala u varijablama kojima se mjeri eksplozivna i repetitivna snaga što također ide u prilog ovom istraživanju te potvrđuje činjenicu da se već  u ranoj dobi može pozitivno utjecati na razvoj snage kod djece usmjerenim, dobro planiranim i programiranim tjelesnim vježbanjem na satu kineziološke kulture u vrtiću.

Zaključak

Ovo istraživanje je provedeno s ciljem utvrđivanja učinka tjelesnog vježbanja usmjerenog na razvoj snage ruku, trupa i nogu kod djece starije predškolske dobi. Baterija testova sastavljena je od tri testa: izbačaj lopte, podizanje trupa u 30 sekundi  te sunožni bočni preskoci preko konopca u 15 sekundi. Usporedbom rezultata inicijalnog i završnog mjerenja, odnosno izračunavanjem t-test analize za zavisne uzorke utvrđeno je da su djeca postignula statistički značajne razlike u sva tri motorička testa. Na osnovu dobivenih rezultata može se zaključiti da se pravilnim odabirom vježbi i sadržaja može utjecati na razvoj snage u kraćem vremenskom period, te da je važno redovito provoditi organizirano tjelesno vježbanje sa djecom kako bi unaprijedili njihov motorički status.

Literatura

Ajduković, M. i Keresteš, G. (2003). Etički kodeks istraživanja s djecom. Zagreb: Vijeće za djecu Vlade Republike Hrvatske Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži.

De Privitellio, S., Caput-Jogunica, R., Gulan, G. i Boschi, V. (2007). Utjecaj sportskog programa na promjene motoričkih sposobnosti predškolaraca. Medicina, 43(3), 204–210.

Hraski, M. i Horvat, V. (2010). Razlike u motoričkim sposobnostima djece predškolske   dobi nakon jednogodišnjeg procesa tjelesnog odgoja u vrtiću. U I. Prskalo (ur.), Individualizacija u kineziološkoj edukaciji (str. 156–164). Zagreb: Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Hraste, M., Granić, I. i Mandić Jelaska, P. (2016). Utjecaj različito programiranih aktivnosti na promjene u nekim antropološkim obilježjima kod djece predškolske dobi. U V. Findak (ur.) Zbornik radova 25. ljetna škola kineziologa Republike Hrvatske, “Kineziologija i područja edukacije, sporta, sportske rekreacije i kineziterapije u razvitku hrvatskog društva” (str. 204–209). Zagreb: Hrvatski          kineziološki savez.

Kosinac, Z. (2011). Morfološko – motorički i funkcionalni razvoj djece uzrasne dobi od 5. do 11. godine. Split: Savez školskih športskih društava grada Splita.

Matrljan, A., Berlot, S. i Car Mohač, D. (2015). Utjecaj sportskog programa na motoričke sposobnosti djevojčica i dječaka predškolske dobi. U V. Findak (ur.) Zbornik            radova 24. ljetna škola kineziologa Republike Hrvatske, “Primjena i utjecaj novih tehnologija        na kvalitetu rada u područjima edukacije, sporta, sportske   rekreacije i kineziterapije” (str. 167–171). Zagreb: Hrvatski kineziološki savez.

Neljak, B. (2009). Kineziološka metodika u predškolskom odgoju. Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Podunavac, Z. i Kolić, L. (2012). Analiza promjena nekih motoričkih sposobnosti kod predškolske djece polaznika atletskog vrtića. U V. Findak (ur.) Zbornik radova 21. ljetna škola kineziologa Republike Hrvatske, “Intenzifikacija procesa vježbanja u područjima edukacije, sporta, sportske rekreacije i kineziterapije” (str. 229–233). Zagreb: Hrvatski kineziološki savez.

Rački, M. i Šolja, S. (2015). Utjecaj gimnastičkog programa početnica na promjene u motoričkim sposobnostima. U V. Findak (ur.) Zbornik radova 24. ljetna škola kineziologa Republike Hrvatske, “Primjena i utjecaj novih tehnologija na kvalitetu rada u   područjima edukacije, sporta, sportske rekreacije i kineziterapije” (str. 176–180). Zagreb: Hrvatski kineziološki savez.

Verić, T. (2018). Efekti procesa vježbanja usmjereni na razvoj snage kod djece starije predškolske dobi. (Diplomski rad). Zagreb: Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.



stoo2.png


2nd International Scientific and Art Faculty of Teacher Education University of Zagreb Conference
Contemporary Themes in Education – CTE2 - in memoriam prof. emer. dr. sc. Milan Matijević, Zagreb, Croatia
The effects of a programmed exercise process on strength development in preschool children
Abstract

The aim of this study was to determine the effects of physical exercise aimed at developing arm, torso and leg strength in older preschool children. The research was conducted in a Zagreb kindergarten on a sample of 25 children (10 girls and 15 boys). The sample of variables consisted of two anthropometric measures- body height (BH) and body weight (BW) and three strength tests. The ball throw test (BT) was used to determine the explosive strength of the arms, the repetitive strength of the torso was measured by the torso lift test in 30 seconds (TL30), while the repetitive leg strength was measured by side jumps over the rope in 15 seconds (SJ15). All participants were measured at two time points. An initial measurement was performed, after which the children conducted a 4-week experimental program focused on strength development during physical education activity twice a week, and a final measurement was performed. The collected data were processed by the statistical package Statistica 13. For all variables, basic descriptive parameters were calculated, while t-test analysis for dependent samples was used to determine the differences between the initial and final measurements. Analysis of the results obtained by t-test revealed a statistically significant difference in all three motor tests to assess strength in older preschool children. Based on the results of the research, it can be concluded that the correct choice of exercises and content can affect the development of strength in a shorter period of time, and that it is important to regularly conduct organized physical exercise with children to improve their motor status.

Key words

explosive and repetitive strength; motor tests; older kindergarten group; physical exercise

Analiza online nastave kineziološke metodike za vrijeme pandemije COVID–19

Marko Badrić

Sveučilište u Zagrebu, Učiteljski fakultet

Kineziološka paradigma odgoja i obrazovanja

Broj rada: 54

Izvorni znanstveni rad

Sažetak

Cilj ovog istraživanja je ispitati mišljenje studenata  učiteljskog studija, o problemu realizacije nastavnih vježbi iz kolegija Kineziološka metodika 3 pojavom koronavirusa i uspostavljanjem nastave na daljinu te njihovo zadovoljstvo s ovakvim načinom poučavanja. Pojavom korona virusne bolesti (COVID-19) i proglašavanjem pandemije, jedina mjera kojom bi se čovječanstvo moglo zaštiti od prijenosa virusa bila je socijalna distanca odnosno izolacija svakog pojedinca. Ovo je imalo za posljedicu ostanak kod kuće i samim time uzrokovane su promjene u načinu života. U takvim izmijenjenim uvjetima života i rada došlo je i do promjena u načinu učenja i poučavanja te su se prelaskom na sustav nastave na daljinu stvorili neki novi uvjeti učenja i poučavanja. U istraživanju je sudjelovalo 30 studentica ženskog spola prosječne dobi 22,53±0,80 godina koji su ispitivani na dva načina. U prvom dijelu ispitanici su popunili anketni upitnik putem Google obrazaca, a u drugom dijelu polustrukturirani intervju preko aplikacije Zoom  sa svakim ispitanikom u obliku razgovora. Rezultati istraživanja  pokazuju zadovoljstvo ovakvim oblikom nastave u ovakvim uvjetima života. Smatraju ga praktičnim i ekonomičnim te najviše naglašavaju mogućnost online konzultacija. Na ovaj su način zabavnije i temeljitije obradili gradivo te stekli trajnija znanja.  Dobivenim materijalima i predavanjima stekli su sve potrebne kompetencije za daljnji rad. Kao nedostatak ovakvog rada navode nemogućnost kontakta s djecom, ali ovakav način smatraju kao izvrsnu nadopunu za kvalitetnu nastavu. Temeljem ovog istraživanja može se zaključiti da bi kombinacija kontaktne i virtualne nastave bila idealan oblik učenja i poučavanja studenata za potrebe kolegija Kineziološka metodika na učiteljskom studiju.

Ključne riječi

kineziološka metodika; koronavirus; nastava; online; tjelesna i zdravstvena kultura

Uvod

Pandemija korona virusne bolesti (COVID-19) još uvijek postoji i širi se globalno. U vremenskom razdoblju od 31. prosinca 2019. do 12. studenog 2020. potvrđeno  je 51.547.733 slučaja COVID-19 u 217 zemalja od čega  1.275.979 smrtnih slučajeva u cijelome svijetu (https://covid19.who.int/). Bolest se u Republici Hrvatskoj prvi puta pojavila se 25.2. 2020 i od tada se reflektirala u broju od 75 922 oboljelih i 925 smrtnih slučajeva. Nakon prve pojave bolesti u Republici Hrvatskoj,  Vlada Republike Hrvatske donijela je  Odluku o obustavi izvođenja nastave u visokim učilištima, srednjim i osnovnim školama te redovnog rada ustanova predškolskog odgoja i obrazovanja i uspostavi nastave na daljinu  s 16. ožujkom 2020.

U tom vremenskom periodu  došlo je do porasta broja istraživanja diljem svijeta kako bi se odgovorilo na neka važna pitanja o prijenosu COVID-19 između ljudi, simptomima infekcije, prenošenju virusa, načinima ispitivanja i dijagnoze COVID-a -19, odgovarajuće liječenje zaraženih pojedinaca, stvaranje cjepiva, kao i bolje razumijevanje podrijetla virusa (Yuen, Ye, Fung, Chan, i Jin, 2020). S obzirom na proglašavanje pandemije i jedina mjera kojom bi se čovječanstvo moglo zaštiti od prijenosa virusa bila je socijalna distanca odnosno izolacija svakog pojedinca. Ovo je imalo za posljedicu ostanak kod kuće i samim time uzrokovane su promjene u načinu života. U takvim izmijenjenim uvjetima života i rada došlo je i do promjena u načinu učenja i poučavanja. Pojavom virusa došlo je i  do smanjene tjelesne aktivnosti odnosno produženi boravak kod kuće doveo je do povećanja sedentarnog ponašanja, koje se reflektiralo u pasivnom korištenju vremena na  igranje igara, gledanje televizije, korištenje mobilnih uređaja (Chen i sur., 2020). Vježbanje kod kuće pruža priliku da ljudi ostanu u tjelesnoj kondiciji i zdravi. Mnoge su zemlje sada uvele obustave rada, prisiljavajući ljude da ostanu kod kuće i izlaze samo u slučaju nužde. Ove će odluke utjecati na mentalni sustav ljudi i njihovog  tjelesnog zdravlja, a posebno onih koji prakticiraju redovitu  tjelesnu aktivnost na otvorenom (Hammami, Harrabi, Mohr,  i Krustrup, 2020). 

Pojavom koronavirusa i proglašavanjem pandemije te prelaskom na sustav nastave na daljinu stvorili su se neki novi uvjeti učenja i poučavanja. Na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu implementiran je sustav 2co2 pomoću kojeg se realizirao dio nastave između ostaloga i iz kolegija Kineziološka metodika 3. Sam kolegij ima u konačnici za cilj  osposobiti buduće učitelje za samostalno izvođenje sata tjelesne i zdravstvene kulture u primarnom obrazovanju. Nastava se realizira kroz predavanja i vježbe. U normalnim okolnosti vježbe se provode unutar osnovnih škola na satovima tjelesne i zdravstvene kulture u primarnom obrazovanju. Svaki student odrađuje samostalno javni sat te se temeljem njegove izvedbe vrednuje njegov rad.

Cilj ovog istraživanja je ispitati mišljenje studenata  učiteljskog studija, o problemu realizacije nastavnih vježbi iz kolegija Kineziološka metodika 3 pojavom koronavirusa i uspostavljanjem nastave na daljinu te njihovo zadovoljstvo s ovakvim načinom poučavanja.

Kineziološka edukacija u obrazovanju učitelja

Gotovo svim antropološkim  znanstvenim disciplina učenje je u središtu, njihov fokus, a pogotovo iz područja edukacije. Tako i u Kineziologiji u kojoj se učenje odvija s različitih aspekata od edukacije i sporta do rekreacije i kineziterapije. Na dosezima kineziologije kao supstratne znanosti te kineziološke metodike njene primijenjene discipline uz čvrste veze s temeljnim kineziologijskim disciplinama te multidisciplinarnim i nematičnim znanostima polja kineziologije utemeljuje se kineziološka edukcija (Prskalo i Sporiš, 2016). Uspoređujući s ostalim područjima primijenjene kineziologije  kineziološka edukacija ima najveću kvalitetu i najveće učinke na cjelokupnu populaciju jer svojim opsegom prati ljudsko biće od vrtića  do visokoškolske dobi (Prskalo i Babin, 2006). Pravilnikom Nacionalnog vijeća za znanost Republike Hrvatske 2009. godine Kineziološka edukacija klasificirana je kao grana neovisnog znanstvenog polja u području društvenih znanosti.

Kada je riječ o kineziološkoj edukaciji, ističe se mjesto i uloga sata tjelesne i zdravstvene kulture koji je  temeljni organizacijski oblika rada u planu i programu. Zadatak i cilj sata tjelesne i zdravstvene kulture je utjecati na morfološke značajke učenika, motoričke i funkcionalne sposobnosti te kognitivne i konativne dimenzije. Učenik usvaja motorička znanja, podiže razinu motoričkih postignuća. Uz to utječe  na razvoj psihičkih osobina, moralnih svojstava te stjecanje u primjenjivih teorijskih znanja u svakodnevnom životu. (Findak, Prskalo i Babin, 2011). Prskalo i Babin (2008) navode kako je sat tjelesne i zdravstvene kulture najorganiziraniji, najplanskiji i jedini nezamjenjiv organizacijski oblik rada. Kineziološka edukacija je prije svega ovisna o kineziološkim čimbenicima, ali  s obzirom na svoju višeslojnost djelatnosti, ovisna je i o društvenim, demografskim i ekonomskim čimbenicima. Zbog višesmjernosti utjecaja kineziološka edukacija utječe i na neke druge čimbenike kao što su to ekološki, etički i mnogi drugi.

Problem današnjice je sedentarni način života, ovisnost o ekranima, povećanje raznih bolesti uzrokovanih takvim načinom života. Važnost kvalitetne edukacije kadrova odgojno obrazovnog sustava koji će biti dovoljno educirani da učinkovito utječu na taj problem današnjice. Bez educiranih stručnjaka koji će voditi i utjecati na antropoloških obilježja djece i mladeži nema mogućnosti za pozitivan pomak (Prskalo i Babin, 2008).  Podcijenjenost predmeta, needucirani učitelji, ograničenost i nedostatak prostora i sprava, financija za opremanje dvorana i jod mnogo drugih faktora utječu na kvalitetu nastave ili nemogućnost njezinog izvođenja. Također je sve vidljiviji pad tjelesnih sposobnosti mladih ljudi, povećanje  pretilosti među djecom te prekid bavljenja sportskim aktivnostima djece i tinejdžera izaziva zabrinutost i uznemirenost (Prskalo i Badrić, 2012).

Učitelji i odgojitelji su nezamjenjiv izvor znanja u osnovnom programu u vrtićima i školama koji imaju mogućnost integriranja  odgojno-obrazovnih područja.  Da bi postigli zadovoljavajuće kompetencije, nastavnici tjelesne i zdravstvene kulture moraju najprije shvatiti pojam fizičke pismenosti u okviru svog profesionalnog razvoja. Razvijanje ovog znanja olakšati će  njihovu učinkovitost da današnje učenike pripreme za zdravi način života (Sum, Wallhead,  Ha i Sit,  2018).

Značajan pozitivan utjecaj na kineziološku edukaciju učitelja i odgojitelja imalo je uvođenje bolonjskog procesa što je obrazovanje toga kadra diglo na sveučilišnu razinu. Uvodi poboljšanje izvođenja nastave Tjelesne i zdravstvene kulture te samim time utječe na bolji razvoj psihosomatskih obilježja djece i mladeži ( Prskalo, Badrić, i Kvesić,  2014). Osim kineziološke educiranosti nastavnika kod rada s djecom i mladeži važno je poznavati njihove razvojne karakteristike u određenoj dobi, mogućnosti i bogatstvo slobodnog vremena, imati ispravan pedagoški pristup te pružiti zanimljivu i plodonosnu nastavu uz pomoć raznih didaktičkih materijala (Kovač, Sloan, i Starc, 2008). Škola utječe na život svakog učenika, oblikuje pojedinca otvarajući mu prostor za nove mogućnosti te stvara pozitivne stavove. Tako Tjelesna i zdravstvena kultura potiče i usmjerava pojedinca te mu usađuje naviku i pobuđuje ljubav prema tjelesnoj aktivnosti. Osim pozitivnih zdravstvenih, socijalnih te psiholoških utjecaja na učenika tjelesna i zdravstvena kultura oblikuje i utječe na cjelokupan razvoj i kvalitetu života. (Ružić, Badrić i Prskalo, 2008). Tjelesna i zdravstvena kultura potiče učenika da svakodnevnu tjelesnu aktivnost prihvatiti kao životni stil (Hardman, 2007.). Također kroz povezane i uravnotežene tjelesne aktivnosti utječe na rast i razvoj, te fizičke i psiho-socijalne kompetencije (Hardman, 2007). Heimer i Sporiš (2016) ističu povezanost tjelesne aktivnosti i optimalnog funkcioniranja. Utjecaj na zdravlje kroz kineziološku edukaciju utječe se na zdravlje neposredno pojačanim aktivitetom prije svega kroz kineziološku aktivnost. Čovjek redovitim vježbanjem stvara naviku organizmu te je njegovo tijelo  cijelog života ovisno o tjelesnom vježbanju. Kroz kineziološku edukaciju promišlja, uči, uviđa i stječe potrebna znanja za očuvanje zdravlja.

Ukupan proces kineziološke edukacije treba staviti pod objektivnu znanstvenu  prizmu, a potvrđene hipoteze i zakonitosti koje slijede iz tog procesa trebaju postati  obvezujući za sve čimbenike kineziološke edukacije pa i edukacije u najširem smislu  te riječi. Naime, problemi do kojih znanost svakodnevno dolazi problemi su cijelog  odgojno-obrazovnog sustava odnosno cijelog društva pa i civilizacije i samo sinergija  svih čimbenika odgoja i obrazovanja može poboljšati stanje i osigurati optimalne  odgovore usmjerene budućnosti (Prskalo i Babin, 2010). Moderna nastava tjelesne i zdravstvene kulture treba biti smještena u širu holističku obrazovnu perspektivu. Ona bi trebala biti "fleksibilna" u kombinaciji s najboljim stvarima iz praktične prošlosti te s najboljim trenutnim praktičnim djelovanjem. Iako je  stvorena na čvrstim temeljima treba pripremiti učenike za životne izazove koji slijede a dinamički se mijenjaju u  socijalnim i kulturnim uvjetima (Hardman, 2011). Uz razvoj kroz školsku dob kineziološka edukacija ostavlja trag za daljnje  još važnije cjeloživotno vježbanje kao presudan segment zdravog životnog stila (Flynn i sur., 2006).

Kineziološka edukacija u procesu učenja

Sasvim je jasna važnost učenja u svim područjima čovjekova života. Stvaranje novih navika te stjecanje znanja iskustva i sposobnosti opisuje sam proces učenja i samim time utječe na znatne promjene u ponašanju. Učenjem pojedinac širi svoje vidike te uviđa spektar novih pozitivnih i negativnih ponašanja. Promjene izazvane učenjem javljaju se kod svih oblika, tipova i metoda učenja te tako i u samoj kineziološkoj edukaciji.

Učenje izaziva kompleksan skup neuroloških promjena kod pojedinca kroz vrijeme. Znanstvenici navode kako učenje možemo promatrati kroz različite etape koje se nadovezuju jedna na drugu a to su kognitivna, asocijativna i autonomna (Adams, 1971; Fitts i Posner, 1967; Gentile, 1972). Iako su sve tri razine različite i logične te se nastavljaju jedna na drugu, prijelaz iz jedne u drugu fazu ne može se jasno razgraničiti. Promatrajući ciljeve procesa učenja kao najutjecajnija ističe se teorija američkog psihologa Benjamina Samuela Blooma objavljena u njegovoj knjizi „Taxonomy of educational objectives: the classification of educational goals“, na čijim će se spoznajama kasnije uspostaviti Bloomova taksonomija. (Anderson, Krathwohl, Airsian i Samuel, 2001). U tom smislu odgojno obrazovne ciljeve u kineziološkoj edukaciji možemo postaviti od stupnja percepcije do ispravka te same inovacije. Cilj je da pojedinac stečeno motoričko znanje razumije, pamti, evaluira te samostalno stvara i primjenjuje naučeno. (Bavčević i Miletić 2015).

Metode

Istraživačka pitanja

Problem istraživanog područja

Metode prikupljanja podataka

Realizacija nastave iz kolegija Kineziološka metodika vježbe uslijed koronavirusa putem sustava učenja na daljinu

Zadovoljstvo ovakvim načinom poučavanja

Uzorak ispitanika

U istraživanju je sudjelovalo 30 studentica ženskog spola prosječne dobi 22,53±0,80 godina. Sve ispitanice pohađale su četvrtu godinu Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Odsjek u Petrinji. Ispitanice su upoznate s ciljem i svrhom istraživanja te su informirane o etičkim načelima provedbe ovog istraživanja.

Instrumenti istraživanja

Tijekom istraživanja koristile su se dvije metoda prikupljanja podataka. Jedan od načina prikupljanja podataka ovog kvalitativnog istraživanja koji se koristio radi preciznijih i boljih rezultata je polustrukturirani intervju. Intervju je proveden preko aplikacije Zoom, individualno sa svakim ispitanikom u obliku razgovora.  Kako bi podaci bili sačuvani, a analiza podataka bolja i detaljnija svi intervjui su snimljeni pomoću istoimene aplikacije. Provedeni intervjui obrađeni su analizom transkripta audio snimki. Trajanje intervjua bilo je u vremenskom periodu od 10 do 15 minuta. Intervjui su u potpunosti anonimni te su se odgovori koristili isključivo za potrebe ovog istraživačkog rada. Intervjui su provedeni nakon završetka semestra i same nastave kolegija Kineziološka metodika 3. Prikupljeni podaci za obradu sastojali su se od transkriptiranja intervjua u pisanom oblik uz minimalno jezično uređivanje. Nakon provedenih intervjua sa studentima, proveden je postupak kodiranja.

Druga metoda prikupljanja podataka bila pomoću elektronskog (online) anketnog upitnika. Instrument je konstruiran pomoću Google obrazaca za izradu online anketa. Ispitanici su samostalno unosili svoje odgovore na postavljena pitanja. Anketni upitnik sadržavao je 28 pitanja otvorenog i zatvorenog tipa. Kod ove vrste ispitivanja, ispitanici dobiju link pomoću kojeg preko Google obrasca ispunjavaju anketne upitnike. Ispitanici dobiju anketne upitnike unaprijed, ispunjavaju ih u vrijeme koje im odgovara te ih šalju natrag preko Google obrasca ispitivaču.  Temeljna prednost ispitivanja putem onlinea odnosno Google obrasca je ta što ispitanici imaju dovoljno vremena proučiti anketu, dok se kao nedostatak može navesti problem relevantnosti odgovora. Prije ispunjavanja upitnika ispitanicima je ukratko objašnjena svrha istraživanja te su zamoljeni da iskreno odgovaraju na pitanja. Naglašeno da je istraživanje anonimno. U prvom dijelu pitanja utvrđena su  sociodemografska obilježja ispitanika, dok su se u  drugom dijelu intervjua ispitivali stavovi ispitanika o realizaciji online nastave. Vrijeme trajanja intervjua bilo je 20 minuta po sudioniku. 

Rezultati

Ovo istraživanje provedeno je s ciljem da se sagledaju načini izvođenja nastave na daljinu, njezina realizacija te njezine prednosti i nedostaci. Ispitanici su iskazivali svoje dojmove o samom izvođenju nastave, nositeljima kolegija, materijalima te stečenim kompetencijama za daljnji rad. Studenti polaznici kolegija Kineziološka metodika 3 predavanja i vježbe pratili su putem aplikacije Zoom te 2co2 sustava za učenje na daljinu (Grafikon 1). Jednom tjedno slušali su predavanja i odrađivali su metodičke vježbe za vrijeme trajanja potpunog zatvaranja fakulteta.

image.png

Grafikon 1. Provođenje nastave putem online aplikacije

Na metodičkim vježbama podijeljeni su u 3 skupine, a  rad sa svakom skupinom trajao je približno 20 minuta. Prvih nekoliko sati metodičkih vježbi profesor je iskoristio kako bi studentima približio realizaciju same nastave. Objasnio je načine izvođenja te odgovorio na sva pitanja studenata kako bi što lakše i kvalitetnije kasnije sudjelovali u nastavi i izvršavali svoje zadatke. Studenti su naveli kako su dobili jasne upute što im je kasnije znatno olakšalo rad. Nakon uvodnih sati studenti su počeli s predstavljanjem svojih zadataka. Zadatak je bio prikazati sat tjelesne i zdravstvene kulture preko samostalno napravljenih videosnimaka. Studenti su morali demonstrirati sat  te sve dijelove koje je bilo moguće snimiti. Svoje snimke su putem aplikacije Zoom i opcije dijeljenje radne površine prezentirali svojim kolegama.  I1: „Nastava se odvijala dva puta tjedno na način da je svaki student morao snimiti dijelove sata koje je moguće snimiti i prikazati preko Zooma svojim kolegicama.“

Nakon izvedenog sata slijedila je analiza u kojoj su sudjelovali svi studenti i profesor. Na taj način studenti su dobili povratnu informaciju o izvođenju nastavnog sata. Također preko same aplikacije Zoom studenti su u jednom tjedno u dogovoreno vrijeme imali konzultacije s profesorima. Na 2co2 sustav studenti su predavali svoje zadaće te pripreme za nastavni sat.

image.png

Grafikon 2. Sviđa mi se ovakav oblik nastave?


image.png

Grafikon 3. Ovakav oblik nastave stvara mi stres?

Studenti su izrazili zadovoljstvo ovakvim oblikom nastave i istaknuli brojne prednosti. To potvrđuju i rezultati vidljivi u Grafikonu 2. gdje se njih 58%  uglavnom slaže da im se sviđa, dok se njih 11% izjasnilo da im se ne sviđa ovakav oblik nastave.

Kao prednost ovakve nastave studenti su navodili uštedu vremena koje ne gube na putovanje do fakulteta, odlaska u školu te odlaska na analizu sata i konzultacije. Također naveli su kao prednost uštedu novca za putovanje te smještaj. I5: „Prednosti su prvenstveno za studente koji nisu s područja Petrinje, nisu morali putovati, plaćati prijevoz, smještaj nego su mogli odraditi taj svoj dio od kuće ili tada dostupnog mjesta.“ Naglasili su kako ih je ovaj oblik nastave više zainteresirao i potakao da se maksimalno angažiraju i najbolje moguće odrade zadatak. Smatraju kako je ovakav oblik nastave znatno manje stresan  nego kada uživo izvode nastavni sat pred kolegama, djecom i profesorom. Rezultati iz Grafikona 3. pokazuju da 41% ispitanika ovakav tip nastave ne smatra stresnim , dok 11% ispitanika stvara stres.  I5: „Nema tog pritiska okoline, ne gleda te nitko osim snimatelja. Stres je po meni puno manji nego što je to za vrijeme provođenja javnog sata uživo“. Također prednošću smatraju mogućnost predaje pripreme online te mogućnost pisanja pripreme na računalu, a ne ručno. Osim praktičnosti studenti naglašavaju da su ovakvim oblikom nastave mogli bolje uočiti pojedinosti sata te detaljnije analizirati sat. Studenti su gledajući snimku, imali bolji uvid u izvođenje sata jer je student koji izvodi sat u prvom planu. I1: „Mogli smo vidjeti bolje kako kolegica izvodi dijelove sata koje je snimala jer u dvorani nam je većinom okrenuta leđa i ne vidimo dobro koliko se sada moglo vidjeti. Dijelove priprema smo bolje upamtili nego u dvorani jer smo obraćali pažnju na to.“  Isto tako vraćanjem snimki te ponovnim gledanjem uvidjeli su stvari koje možda ne bi uočili tijekom sata u dvorani. Tako su kako navode stekli trajnije znanje.

image.png

Grafikon 4. Ne može se zamijeniti nastava uživo i s učenicima?

Kao nedostatak studenti navode nemogućnost kontakta s učenicima. Grafikon 4. pokazuje da 59% ispitanika smatra da je online nastavom nemoguće zamijeniti nastavom uživo s učenicima.  I5: „ Jedini nedostatak koji bi navela je neposredni kontakt s djecom koji mislim da je veoma bitan s obzirom za koju profesiju se obrazujemo. Sigurna sam da ćemo to nadoknaditi praksom kroz cijeli život“  Nastava je nerealna, sve se odvija virtualno. Virtualna nastava pruža idealne uvjete rada i ne priprema studente za nepredvidljive sigurnosne i kontaktne situacije koje su tijekom nastave svakodnevnica. Smatraju da pojedinci koji nemaju kompetencije za rad s djecom u ovakvom obliku nastave ne bi došli do izražaja. I2: „Ovo je sve virtualni svijet i nije u potpunosti realno.“ , I1: „Netko tko se ne bi snašao u dvorani to se sada ne bi vidjelo zbog takvih okolnosti iako smo takve stvari mogli vidjeti već na Metodici 1.“, I4: „ Nema kontakta s djecom. Nema iznenadnih situacija u kojima bi se trebali snaći kako bi najbolje pokazali našu spremnost. Nema situacija koje bi se desile na satu te ne pokazuje kako bi mi postupili tada.“.

image.png

Grafikon 5. Koliko ste utrošili vremena na online nastavu?

Na pitanje koliko su u usporedbi s klasičnom nastavom utrošili vrijeme na online nastavu odgovori su bili vrlo slični. Naveli su kako im je sama online nastava oduzela znatno manje vremena samim time što je demonstracija nastavnog sata trajala upola manje međutim snimanje nastavnog sata je iziskivalo znatno više vremena nego što bi ga utrošili da je nastava odrađena uživo. I5: „ Prednost je ta što je to sve trajalo kraće nego što bi trajao sat. U zimskom semestru smo na nastavnom satu provodili 45 minuta, a sada smo bili prisutni 20 minuta ili koliko je bilo potrebno za prezentaciju. Što je jedino više vremena oduzelo bilo je snimanje jer smo se svi potrudili da taj snimak bude bolji nego što bi to izgledalo uživo. Svi smo puno izrezivali, ali trud je podjednak.“. Kada sagledaju i prednosti uštede vremena putem online konzultacija i online analize sata te sve navedeno zaključuju da im je online nastava oduzimala manje ili jednako mnogo vremena.  Rezultati iz Grafikona 5. pokazuju da većina studenata potroši od jednog do tri sata tjedno (47,1%) ili čak manje od jednog sata tjedno (35,3%) za izvršavanje svojih zadaća za ovaj kolegij  I3: „Radimo pripremu kao i za običan sat, ali više vremena potrošimo na snimanje. Kada smo u dvorani u 45 min. odjednom prikažemo cijeli sat. Kada nešto pogriješimo ispravljamo u tom trenu, a kad ovako na snimci pogriješimo radimo ponovo cijeli snimak. Ja sam imala poligon i na snimanje sam izgubila pola dana, a na satu  bi ispravila to tu sekundu.“, I4: „Snimanje nam je oduzimalo jedino više vremena, ali svaki puta je bio netko drugi. Jednom u semestru nije bilo problem izdvojiti malo više vremena.“

image.png

Grafikon 6. Online nastava je dobro organizirana?

Rezultati iz Grafikona 6. prikazuju da se 65% ispitanika slaže i 29% se uglavnom slaže da je nastava dobro organizirana. Studenti kažu kako s obzirom na takvu organizaciju online nastava je izvediva i u normalnim uvjetima tj. smatraju kako bi mogla olakšati i unaprijediti nastavu. Izjasnili su se kako bi online nastava bila odlična dodatna vježba ili predvježba za izvođenje sata uživo. I1: „Ovaj način bi se sigurno mogao koristiti kao neka dodatna vježba, pripremna vježba studentima koji osjete da im nedostaje sigurnosti.“ Studenti bi na taj način mogli profesoru demonstrirati sat i ispraviti moguće pogreške u izvođenju vježbi i vođenju sata. Takvim načinom bi se postigla bolja kvaliteta, studenti bi bili sigurni u svoje postupke i na vrijeme ispravili sve kako bi sat bio što bolji. I2: „ Kad smo došli prezentirati svoj snimak nismo bili sigurni je li to dobro. Bilo bi dobro kada bi mogli te snimke poslati Vama prije pa nam Vi dati savjete. Tako bi sati bili kvalitetniji.“,  I4: „Bilo bi dobro kada zamislimo neki dio sata da možemo poslati Vama da nam kažete je li to izvedivo u dvorani.“  Studenti su predložili  kako bi im puno značilo kad bi postojala mogućnost ispravka ocjene izvedenog sata preko online sustava. I5: „Neki dijelovi sata koje smo loše odradili na  javnom satu da ispravak pustimo i ispravimo online.“ Najviše ističu pogodnosti konzultacija takvog oblika . Smatraju da su stekli sva potrebna znanja i kompetencije možda i u većoj mjeri, ali naglašavaju da je veliki nedostatak nemogućnost kontakta s djecom.

image.png

Grafikon 7. Općenito sam zadovoljan realizacijom online nastave?

Sudionici su iskazali svoje zadovoljstvo ovakvim načinom poučavanja i veliko zadovoljstvo angažmanom profesora. Najveće oduševljenje bile su  snimke koje su snimili sami voditelji namijenjenih baš njima i kolegiju. Smatraju da su sama predavanja bila izvrsna bez ikakvih poteškoća i nedostataka. Rezultati iz Grafikona 7. pokazuju da 70,6% studenata organizaciju online nastave smatraju izvrsnom. Zadaci su jasno i temeljito objašnjeni te prilagođeni uvjetima online nastave. To potvrđuju rezultati iz Grafikona 8. gdje je 72 % ispitanika potvrdilo da su zadaci bili jasni i razumljivi.  I5: „Jako sam zadovoljna. Profesor je svaki zadatak objasnio. Postavljao je materijale i videe. Nikome ništa nije bilo nejasno, ako je pogledao materijale na 2co2.“ Kao veliku prednost ovog kolegija naglašavaju mogućnost kontakta s profesorom u vrijeme koje odgovara studentu, njegovu točnost te povratnu informaciju o svakom satu. Naglašavaju trud profesora oko snimanja prezentacija te maksimalnu obzirnost i rasterećenje samih studenata. I3: „Nije mi bilo naporno. Bilo je zanimljivo prilagoditi se takvoj nastavi. Profesor nam je dao jasne upute rečeno je što treba snimiti kako i koliko. Samo smo se morali prilagoditi ovoj situaciji i odraditi sve sto bi morali da nije ovakva situacija.“

image.png

Grafikon 8. Prezentirani zadatci bili su jasno i razumljivo postavljeni?

image.png

Grafikon 9. Potican sam na aktivno sudjelovanje na nastavi?

Profesori su uložili nemjerljiv trud i dali svoj maksimum kako bi studenti izvršili sve potrebne zadatke i obveze. Profesori su kako navode studenti svaki tjedan objavljivali različite materijale, a ne samo zadaće koje moraju izvršiti, kako je to na drugim kolegijima. Takav način rada potaknuo je studente na aktivno sudjelovanje u nastavi. Rezultati vidljivi u Grafikonu 9. pokazuju da 66% studenata smatra da su kroz nastavu bili poticani na aktivno sudjelovanje. I5: „ Iskreno jako sam zadovoljna ažurnošću profesora. Rijetki su ti koji su svakog tjedna stavljali materijale, ne samo zadaće. Davali su nam  snimljena predavanja, prezentacije, održavali konzultacije, sastanke. " Sadržaji su bili svakom prilagođeni i dostupni  te su usvojili sva potrebna znanja, a zadatke izvršavali bez stresa i nepotrebne napetosti. Zadovoljstvo angažmanom profesora potvrđuju i rezultati prikazani u Grafikonu 10. gdje je 50 % ispitanika zadovoljno, a njih 44% uglavnom zadovoljno.

image.png

Grafikon 10. Zadovoljstvo ovakvim načinom poučavanja i zadovoljstvo angažmanom profesora?

image.png

Grafikon 11. Realizacijom ovakve nastave dobili ste potrebne kompetencije?

Studenti navode kako su izvedeni sati te pripreme za sat bili temeljito analizirani te su tako stekli dovoljno kompetencija i znanje potrebno za izvođenja nastave Tjelesne i zdravstvene kulture. Rezultati vidljivi u Grafikonu 11. pokazuju da se 43% studenata uglavnom slaže da su stekli kompetencije za daljnji rad, a samo njih 5% smatraju da nisu. I3: „Da svakako jer smo svaku pripremu prošli detaljno, komentirali od početka do kraja. Sat koji smo Vam predstavili također ste ga detaljno analizirali.“ Smatraju kako bi bez problema i sigurni u sebe mogli izvesti sat uživo. Ispitanici su prethodno bili u kontaktu s djecom u dvorani te iz tog razloga nisu zakinuti potpuno što ne utječe na njihovu kompetentnost. Mnoštvo materijala kako tekstualnih tako i videosnimaka omogućilo im je da steknu svo potrebno znanje kako bi bili vrhunski učitelji i djeci omogućili kvalitetnu, zanimljivu i inovativnu nastavu. I2: Mislim da sam stekla kompetencije jer sam gledala satove od drugih kolega. Vi ste stavili puno materijala i videa različitih vježbi koje izvodite vi i vaša asistentica. Vaša je angažiranost bila na visokom nivou. Imali smo sve kao da smo uživo odradili.“     

image.png

Grafikon 12. Materijali dobiveni za kolegij pomogli su mi u izvršavanju postavljenih zadataka?

Kako s predavačima tako su studenti u potpunosti bili zadovoljni i s dostupnim materijalima. Rezultati vidljivi u Grafikonu 12. pokazuju kako je 49% studenata odgovorilo da su im dobiveni materijali pomogli u izvršavanju zadataka. Obrazlažu da su imali sve potrebne materijale kako bi savladali teorijski dio, pisali kvalitetne pripreme za nastavni sat te izvršavali zadaće. Kao veliku pomoć ističu ogledne vide koje su snimali sami profesori gdje su prikazane nastavne teme te sve vježbe i objašnjenja koja su potrebna. Snimke su mogli vraćati te pogledati neke dijelove više puta te tako bolje analizirati te učiti po principu modela.  I5: „ Kad gledamo uživo vidimo to što vidimo ne možemo pauzirati i vraćati nazad kao kod snimke. Mogli bi više puta pogledati sat i učiti po modelu.“ Ispitanici su bili oduševljeni koliko su novih i djeci zanimljivih vježbi usvojili što će razbiti monotoniju nastalu ponavljanjem istih vježbi iz sata u sat.  I3: „ Zadovoljna sam u potpunosti jer sam naučila nove vježbe koje ste nam stavljali. Na primjer u zadnjoj pripremi koju sam Vam predala stavila sam potpuno nove vježbe. Gledajući video materijale i nazive pokusala sam ih izvesti. Svaki put većinom radimo slične vježbe. Pokušala sam kombinirati neke nove da djeci bude zanimljivije, jer ako stalno radimo isto i djeci dosadi. Imali smo sasvim dovoljno materijala  za realizaciju.“ Neki od njih navode kako ne samo da su im sada ti sadržaji potrebni već da će ih koristiti sigurno i kasnije kako bi si pomogli i poboljšali svoje sate.  I2: „Ove snimke su veliki korak i za kasniju realizaciju sata. Motivirali su me te sam snimila i dodatne materijale. Te i već snimljene sam poslala učiteljici i  učenicima kod kojih sam pohađala praksu. Snimkama sam potakla djecu da izađu van i da vježbaju. Spremila sam sve materijale i mislim da će mi puno značiti za kasnije.“

image.png

Grafikon 13. Online nastava je zahtjevnije za realizirati od nastave u dvorani?

Na pitanje bi li bilo bolje da javne satove izvode preko Zoom-a uživo ili ovako kako su dosad puštajući snimljeni materijal svi su se složili da je lakše snimkom.  Najveći problem snimanja uživo smatraju nedovoljno dobre uvjete, što otežava izvođenje nastave. Da je online nastavu zahtjevnije za realizirati od nastave u dvorani potvrđuju i rezultati vidljivi iz Grafikona 13. u kojem 36% studenata potvrđuje tu tvrdnju. Većina studenata snimala se laptopom ili mobitelom samostalno gdje je kamera fiksirana na jednom mjestu te je svaki put potrebno pomaknuti kameru. Ukoliko ne bi pomakli kameru kolege ne bi mogli vidjeti dovoljno dobro vježbu jer bi osoba izlazila iz kadra.  I1: „ Ne bi bilo nikako dobro da je uživo jer bi oduzimalo puno više vremena. Dok mi pomaknemo laptop da nas svi vide pa pokažemo jednu vježbu, pa dok razmaknemo stvari za drugu. Opuštenije je ovako i psihički lakše, a to je vrlo bitno“. Lokacija i vremenski uvjeti su također ključni kod snimanja nastavnog sata.  Studenti su kod kuće ograničeni prostorom, a vani oborinama i vjetrom. Smatraju da bi lakše bilo izvedivo kada bi svima bila dostupna dvorana za snimanje. I3: „Ne nikako jer nemamo uvjete. Ne bi bilo izvedivo zbog loših uvjeta kiše vjetra. Jedino kada bi svi imali pristup dvorani i dovoljno dobre uvjete. I ovako kako smo vidjeli neki su morali puno improvizirati.“ Kao veliki plus također smatraju manjak treme i stresa koji bi zasigurno bio više prisutan tijekom sata uživo. Studenti su svjesni su da bi bilo prirodnije i realnije, ali svakako im je ovako lakše. I5: „To ima svoje pozitivne i negative strane. Uživo je veći pritisak i stres na studente iako je taj pritisak realniji.“  Studentima bi značilo što bi neke stvari uživo mogli ispraviti dok na snimci nema popravka. I5: „Na snimci ne možemo ništa ispraviti u tom trenutku, a uživo možemo na Vaš znak ili na znak kolega ispraviti neku veliku grešku.“

Također može doći do tehničkih poteškoća kao što je to pucanje internetske veze što može utjecati na kvalitetu sata.  I2: „Kako smo kroz dosadašnja predavanja vidjeli ponekad dolazi do prekidanja veze i poteškoća. Snimku uvijek možemo poslati Vama na mail a ovako kada smo uživo to ne bi bilo moguće“.

Kako bi se još poboljšala i unaprijedila nastava studenti su predlagali nove ideje i načine provedbe nastave Kineziološke metodike 3. pod uvjetima koje donosi epidemija COVID 19.  Najboljom opcijom smatraju odlazak u školu i snimanje satova. Jedan student bi izvodio sat dok bi ga drugi snimao ili prenosio uživo video preko Zoom aplikacije. Nakon izvedenog sata svi studenti zajedno bi analizirali pogledani sat. Takvim načinom gotovo svi nedostaci bi bili nadomješteni, a kontakt minimalan. I4: „Unaprijediti nastavu bi mogli u ovakvim uvjetima tako da se jedan od kolega pojavi i preko svoje Zoom aplikacije snimi sat. Da je kontakt što manji , a da kasnije svi možemo analizirati‘‘.

 Rasprava

Jedno od glavnih pitanja ovog istraživanja bilo je zadovoljstvo studenata online nastavom Kineziološke metodike 3. Istraživanje je pokazalo kako gotovo većina ispitanika smatra online nastavu izvrsnom te su u potpunosti zadovoljni. Studenti navode kako im je nastava bila mnogo interesantnija nego što bi bilo klasično izlaganje uz prezentaciju. Rezultati Azeem i sur. (2019) studija pokazali su također pozitivne reakcije i zanimanje prema učenju na daljinu. Studenti su naveli kao veliku prednost to što ne moraju putovati, samim time ne troše vrijeme ni novac na put ili smještaj u mjestu studiranja. Isto se spominje u drugim istraživanjima gdje je naglašena prednost interaktivne udaljenosti učenja, kao isplativost. Također na taj je način moguće nadoknaditi nedostatak fakulteta na nekom području te time omogućiti dostupnost svakome i potaknuti na obrazovanje (Arkorful i Abaidoo, 2015; Akçayır, M. i Akçayır G., 2017; Katane, Kristovska i Katans, 2015; Corum, Gadbury-Amyot,  Johnson i Strait, 2014; Catalano, 2014).

Učenje na daljinu oblik je obrazovanja u kojem profesor i student komuniciraju na daljinu pomoću informacijske tehnologije (Melnyk, 2020). Pandemija COVID-19 pružila nam je mogućnost da ukažemo na učinkovitost ovog oblika obrazovanja. Tijekom učenja na daljinu, student samostalno uči u skladu s razvijenim programom, rješava probleme, savjetuje se s profesorom preko različitih aplikacija i povremeno mu predaje svoj rad na provjeru. Online nastava postaje sve popularnija otvarajući velik broj novih mogućnosti. Učenje na daljinu pomaže u suočavanju s mnogim problemima. COVID-19 pandemija je prisilila studente da napuste prostorije fakulteta, ali dobra organizacija dovela je do kvalitetne štoviše sudeći po studentima još kvalitetnije i zanimljivije nastave. Vrijeme karantene rezultiralo je napretkom uštede vremena. Studentima sama mogućnost da prate nastavu koja je moguća od kuće olakšava učenje uz mnoštvo materijala te ne troše vrijeme na putovanje do fakulteta. Ovaj je problem relevantniji za one koji kombiniraju posao i studij. Drugim riječima, onima koji ne mogu pohađati studije i tečajeve nudi fleksibilan program tijekom, pauze, nakon posla, vikendom itd. Poslovnim ljudima koji su prezauzeti obavezama daje mogućnost da to malo slobodnog vremena ne troše na putovanje ili što drugo već da ga provedu učeći i informirajući se o onome što ih zanima.

S obzirom na sve raspoložive materijale i organizaciju same nastave studenti smatraju da su dobili sva potrebna znanja i stekli kompetencije za budući rad. Nastava je bila zorna, štoviše i zornija uz multimedijske materijale, slike i ostale dodatke te je svo gradivo bilo maksimalno približeno studentima i detaljno obrađeno. Osim kompetencija smatraju da su neke stvari na ovaj način bolje uvidjeli te detaljnije analizirali nego što bi to nastavom uživo. Dobivena znanja smatraju trajnijima i cjelovitima. To je u skladu s rezultatima istraživanja  Klein,  Hannum,  Koroluk,  Proffit (2012) i Bednar i suradnici (2007) koji su pokazali da su studenti stekli više znanja nastavom na daljinu nego uživo.  Brojnim drugim istraživanjima je dokazano da tehnologija u obrazovanju dovodi do poboljšanja postignuća u učenju. Istraživanja su pokazala da online nastava nudi poboljšane performanse učenja. (Chang, Hou, Pan, Sung i Chang, 2015; Ferrer-Torregrosa, Torralba, Jimenez, García i Barcia 2015).

Online nastava nailazi i na neke probleme u samoj realizaciji. Kada bi studenti morali online uživo izvoditi sate smatraju da nemaju dovoljno dobre uvjete za to. Lošija internetska veza, pucanje veze, nedostupnost kamere te nedostupnost brojnih drugih  uvjeta može umanjiti kvalitetu same online nastave. Osim samih tehničkih uvjeta vrlo je bitna informatička pismenost i organizacijske vještine samoga profesora. S time se slaže i istraživanje Azeem i sur. (2019). Dobili su podatke da postoje određena ograničenja učenja na daljinu, kao što su nedostupnost brzog interneta, nedostatak resursa, vremena, ne rada na socijalnim vještinama i nedostatak nastavnih vještina za vođenje ovakvog tipa učenja.

Ovo istraživanje je pokazalo da studente ovakav oblik nastave uveseljava te budi njihovu zainteresiranost.  Proširene mogućnosti te dostupnost mnoštva materijala i podataka potaknulo je studente da se maksimalno angažiraju te najbolje moguće odrade zadatke. Bolju angažiranost studenata potvrđuju i druga istraživanja. (Chang i sur., 2014).  Lu i Liu (2015) izjavili su da su studenti u njihovom istraživanju usvojili, pozitivan stav prema aktivnostima online učenja. Navode kako su bili sretni i zaigrani kao da uče kroz igru.

Ovakav oblik nastave studenti smatraju kako je znatno manje stresan. Ovakvim oblikom nastave mogu prikazati svoja znanja bez izlaska direktno pred publiku. Smatraju da su opušteniji, manje psihički opterećeni te nema tolike napetosti. Isto tako dodatnim materijalima olakšano im je usvajanje gradiva. Santos i sur. (2014) pokazali su da virtualni tekst i drugi simboli (npr. slike, videozapisi), smanjuju kognitivno opterećenje u radu. Bressler i Bodzin, (2013) su također izjavili da dobro dizajnirani sustavi mogu smanjiti kognitivno opterećenje učenika. Cheng i Tsai (2013) te Dunleavy, Dede, i Mitchell (2009) smatraju da bi studenti mogli doživjeti kognitivno preopterećenje online nastavom zbog količine gradiva i složenost zadataka. Ukoliko student nema razvijene organizacijske vještine te od mnoštva materijala ne može razlučiti što je najpotrebnije može dovesti do velikog pritiska.

Studenti su istaknuli kvalitetu dobivenih materijala. Navode kako zadaci nisu bili zahtjevni zbog dostupnosti detaljnih, opširnih i kvalitetnih materijala i uputa. Bez većih problema i napetosti izvršavali su zadatke. Dani materijali poticali su ih na rad i motivirali u izvršavanju zadataka. Azeem i sur. (2019) smatraju da dobro integrirani i organizirani, relevantni materijali (npr. slike, tekstovi, videozapisi) mogu pomoći u sprečavanju kognitivnih opterećenja kod studenata. To također poboljšava uspjeh studenata u učenju. Kvaliteta materijala pojačava motivaciju za učenje, stvara pozitivan stav te povećava zadovoljstvo učenja (Ibáñez, Di Serio, Villarán i Kloos, 2014; Lu i Liu, 2015). Različiti materijali kao što su  videozapisi i 3D slike studentima omogućavaju potpunije razumijevanje sadržaj učenja (Yoon, Elinich, Wang, Steinmeier i Tucker, 2012). Prema Chiang, Yang i Hwang (2014). kroz ovaj način nastave studenti traže neposredne i relevantne informacije te  smjernice za svoje zadatke što povećava njihovu motivaciju za učenjem.

Zaključak

Nakon provođenja istraživanja i analize svih podataka, može se odgovoriti na istraživačko pitanje: Što studenti misle o realizaciji nastavnih vježbi iz kolegija Kineziološka metodika 3 učenjem na daljinu te koliko su zadovoljni ovakvim načinom poučavanja? Studenti pokazuju znatno zadovoljstvo ovakvim oblikom nastave. Zadovoljni su njezinom organizacijom u svim segmentima. Smatraju ga praktičnim i ekonomičnim. Najviše naglašavaju mogućnost online konzultacija. Na ovaj su način zabavnije i temeljitije obradili gradivo te stekli trajnija znanja.  Dobivenim materijalima i predavanjima stekli su sve potrebne kompetencije za daljnji rad. Navode kao nedostatak nemogućnost kontakta s djecom, ali ovakav način smatraju kao izvrsnu nadopunu za kvalitetnu nastavu. Stoga možemo zaključiti da bi kombinacija virtualne i online nastave bila idealan oblik. Zadovoljni su profesorima i materijalima koji su bili dostupni na sustavima za učenje. Ovakav oblik nastave smanjuje kognitivno opterećenje studenata te su sve zadatke odrađivali s lakoćom i bez stresa. Studentima daju nove ideje te samim izvođenjem ovakve nastave postaju sigurniji u svoje vještine da ih koriste prije samog kontakta s djecom. Studente potiče na veću angažiranost te poboljšava njihov uspjeh i rezultate.

Sve je više istraživanja na ovu temu što zasigurno doprinosi samom napretku ovakvog oblika nastave. Ovo istraživanje je također donijelo nove ideje za unapređenje nastave. Također donosi pregled učinkovitosti primjene u polju obrazovanja.

Svaki oblik nastave donosi sa sobom neke pozitivne i negativne strane. U uvjetima današnjice kada svako kućanstvo raspolaže bar jednim računalom  realizacija online nastave je i više nego moguća i dostupna svima. Tehnologija nam nudi mnoge informacije i znanja na dohvat ruke koja bez nje možda nikada ne bi spoznali. Oku ne vidljive stvari čini vidljivima. Današnje generacije su željne promjena i noviteta zato iste treba uvoditi i u školstvo. U nemogućnosti nastave uživo te potaknuti željom za ostvarenjem najbolje moguće nastave rodile su se neke nove ideje. Na površinu su izašle kvalitete multimedijskih sadržaja, različitih aplikacija i izvora znanja koji su u tradicionalnoj nastavi bili potisnuti. Današnjica zahtjeva informatičku pismenost koja je neophodna za napredovanje u svakom smislu. Dobra organizacija i kvalitete koje nudi današnja tehnologija obrazovanje može podići na višu razinu te ga učiniti privlačnim i dostupnim svima.

Literatura

Adams, J. A. (1971). A closed - loop theory of motor learning. Journal of motor behavior, 3, 111–150.

Akçayır,  M. i  Akçayır, G. (2017). Advantages  and  challenges  associated  with  augmented  reality  for  education:  A  systematic  review  of  the  literature.  Educational Research Review, 20, 1–1. doi: 10.1016/j.edurev.2016.11.002

Anderson, L.W., Krathwohl, D.R., Airasian, P.W. i Samuel, B. (2001). A Taxonomy for Learning, Teaching, and Assessing: A Revision of Bloom’s Taxonomy of Educational Objectives. New York: Longman.

Arkorful. V. i Abaidoo, N. (2015). The   role   of   e-learning,   advantages  and  disadvantages  of  its  adoption  in  higher education. International Journal of Instructional Technology and Distance Learning, 12(1), 29–42.

Azeem, M., Quddoos,  U.M., Ejaz, A., Tarique N., Iqbal, J. i Arfan ul haq (2019). Distance learning. The Professional Medical Journal, 26(04), 678-682. doi: 10.29309/TPMJ/2019.26.04.3377

Bavčević,T. i Miletić, Đ. (2015). Primjena i utjecaj novih tehnologija na kvalitetu učenja. U V. Findak (ur.), Zbornik radova 24. ljetne škole kineziologa Republike Hrvatske (str.71–81). Zagreb: Hrvatski kineziološki savez.

Bednar, E.D.,  Hannum, W.M.,  Firestone, A.,  Silveira, A.M., Cox, T.D. i Proffit, W.R. (2007). Application  of  distance  learning  to   interactive   seminar   instruction   in   orthodontic   residency programs. American Journal of Orthodontics and  Dentofacial  Orthopedics, 132(5), 586–594. DOI: 10.1016/j.ajodo.2007.06.008

Bressler, D. i Bodzin, A. (2013). A mixed methods assessment of students' flow experiences during a mobile augmented reality science game. Journal of Computer Assisted Learning, 29(6), 505–517. doi: 10.1111/jcal.12008

Catalano, A. (2014). Improving    distance    education    for    students  with  special  needs:  A  qualitative  study  of  students’ experiences with an online library research course. Journal  of  Library  &  Information  Services  in  Distance Learning, 8(1-2), 17–31. doi: 10.1080/1533290X.2014.902416

Chang, K.-E., Chang, C.-T., Hou, H.-T., Sung, Y.-T., Chao, H.-L. i Lee, C.-M. (2014). Development and behavioral pattern analysis of a mobile guide system with augmented reality for painting appreciation instruction in an art museum. Computers & Education, 71, 185–197. doi: 10.1016/j.compedu.2013.09.022

Chang, Y.-L., Hou, H.-T., Pan, C.-Y., Sung, Y.-T. i Chang, K.-E. (2015). Apply an Augmented Reality in a Mobile Guidance to Increase Sense of Place for Heritage Places. Journal of Educational Technology & Society, 18(2), 166–178.

Chen, P., Mao, L., Nassis, G. P., Harmer, P., Ainsworth, B. E. i Li, F. (2020). Returning Chinese school-aged children and adolescents to physical activity in the wake of COVID-19: Actions and precautions. Journal of sport and health science, 9, 103–104, doi:10.1016/j.jshs.2020.04.003

Cheng, K.-H. i Tsai, C.-C. (2013). Affordances of augmented reality in science learning: Suggestions for future research. Journal of Science Education and Technology, 22(4), 449–462. doi: 10.1007/s10956-012-9405-9

Chiang, T. H., Yang, S. J. i Hwang, G.-J. (2014). Students' online interactive patterns in augmented reality-based inquiry activities. Computers & Education, 78, 97–108. doi: 10.1016/j.compedu.2014.05.006

Corum, K.A.,  Gadbury-Amyot, C.C.,  Johnson, K. i Strait, T.M. (2014)  US  dental  hygiene  faculty  perceptions  of  learner  outcomes in distance education courses. Journal of dental education, 78(4), 530–540.

Dunleavy, M., Dede, C. i Mitchell, R. (2009). Affordances and limitations of immersive participatory augmented reality simulations for teaching and learning. Journal of Science Education and Technology, 18(1), 7–22.

Ferrer-Torregrosa, J., Torralba, J., Jimenez, M., García, S. i Barcia, J. (2015). ARBOOK: Development and Assessment of a Tool Based on Augmented Reality for Anatomy. Journal of Science Education and Technology, 24(1), 119–124.

Findak, V., Prskalo, I. i Babin, J. (2011). Sat tjelesne i zdravstvene kulture u primarnoj edukaciji. Zagreb: Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Fitts, P.M. i Posner, M. I. (1967). Human performance. Belmont, CA: Brooks/Cole.

Flynn, M.A.T., McNeil, D.A., Maloff, B., Mutsingwa, D., Wu, M., Ford, C. i Tough, S.C. (2006). Reducing obesity and related chronic disease risk in children and youth: a synthesis of evidence with „best practice“ recommendations. Obesity Reviews, 7 (Suppl. 1), 7–66.

Gentile, A. M. (1972). A working model of skill acquistion with application to teaching. Quest Monograph , 17, 3–23. doi: 10.1080/00336297.1972.10519717

Hammami, A., Harrabi, B., Mohr, M. i Krustrup, P.  (2020). Physical activity and coronavirus disease 2019 (COVID-19): specific recommendations for home-based physical training.  Managing Sport and Leisure, 27, 26-31. doi: 10.1080/23750472.2020.1757494

Hardman, K. (2007). Current Situation and prospects for physical education in the European Union. Directorate General Internal Policies of the Union, Policy Department Structural and Cohesio Policies, Culture and Education. Brussels: European Parliament

Hardman, K., (2011). Recent International Initiatives and Developments in Physical Education and Related Areas of Youth Sport, Physical Activity, Health and Fitness. British Journal of Sports Medicine.

Heimer, S. i Sporiš, G. (2016). Kineziološki podražaji i ukupna tjelesna aktivnost u zaštiti zdravlja i prevenciji kroničnih nezaraznih bolesti. U I. Prskalo i G. Sporiš (ur.), Kinezologija (str. 171-190). Zagreb: Školska knjiga d.d., Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Ibáñez, M. B., Di Serio, Á., Villarán, D. i Kloos, C. D. (2014). Experimenting with electromagnetism using augmented reality: Impact on flow student experience and educational effectiveness. Computers & Education, 71, 1–13.

Katane, I., Kristovska, I. i Katans, E. (2015). Evaluation of distance education environmental advantages, Engineering for Rural Development, 20, 720–8.

Klein, K.P., Hannum, W.M., Koroluk, L.D. i Proffit, W.R. (2012). Interactive    distance    learning    for    orthodontic    residents:   Utilization  q and   acceptability.   American   Journal  of  Orthodontics  and  Dentofacial  Orthopedics,  141(3), 378–85. DOI: 10.1016/j.ajodo.2011.08.028

Kovač, M., Sloan, S. i Starc, G. (2008). Competencies in physical education teaching: Slovenian teachers’ views and future perspectives. European Physical Education Review, 14(3), 299–323.

Lu, S.-J. i Liu, Y.-C. (2015). Integrating augmented reality technology to enhance children’s learning in marine education. Environmental Education Research, 21(4), 525–541. doi: 10.1080/13504622.2014.911247

Melnyk, K. (2020). Effectiveness of distance learning. Theoretical and empirical scientific research: concept and trends: Collection of scientific papers, 3, 13–14.

 Prskalo, I. i Babin, J. (2006). Kvaliteta rada u području edukacije. U. V. Findak (ur.), Zbornik radova „15. ljetna škola kineziologa Republike Hrvatske (str. 26–34). Zagreb: Hrvatski kineziološki savez.

Prskalo, I. i Sporiš, G. (2016). Kineziologija. Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Prskalo, I. i Babin, J. (2010) Individualizacija rada u području edukacije. U V. Findak (ur.), Zbornik radova 19. ljetne škole kineziologa Republike Hrvatske – Individualizacija rada u područjima edukacije, sporta, sportske rekreacije i kineziterapije (str. 22–35). Zagreb: Hrvatski kineziološki savez.

Prskalo, I. i Badrić, M. (2012) Kineziološka Edukacija u Modernom Europskom Društvu. U I. Prskalo, V. Findak, i J. Strel (ur.), Kinesiology Education in the Modern European Environment (str. 27–40). Zagreb: Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Prskalo, I., Badrić, M. i Kvesić, I. (2014). Organizational forms of work in kinesiological education and curriculum differences in some European countries. U D. Dasheva, B. Antala, S. Djobova i M. Kuleva (ur.), 9th FIEP European Congress And 7th International Scientific Congress ''Sport, Stress, Adaptation''  (st. 424-431). Sofia: Sport, stress, adaptation - Scientific journal

Prskalo, I. i Babin, J. (2008). Stanje i perspektiva razvoja u području edukacije. U V. Findak (ur.), Zbornik radova „17. ljetna škola kineziologa Republike Hrvatske“ (str. 30–41). Zagreb: Hrvatski kineziološki savez.

Ružić, E., Badrić, M. i Prskalo, I. (2008). Stanje i razlike u kurikulumu nastave tjelesne i zdravstvene kulture u nekim europskim zemljama,  Napredak, 4, 442–459.

Santos, M. E. C., Chen, A., Taketomi, T., Yamamoto, G., Miyazaki, J. i Kato, H. (2014). Augmented reality learning experiences: Survey of prototype design and evaluation. IEEE Transactions on Learning, 7(1), 38–56. doi: 10.1109/TLT.2013.37

Sum, K. W. R., Wallhead, T., Ha, S. C. A. i Sit, H. P. C. (2018). Effects of physical education continuing professional development on teachers’ physical literacy and self-efficacy and students’ learning outcomes, International Journal of Educational Research, 88, 1–8. doi: 10.1016/j.ijer.2018.01.001

Yoon, S. A., Elinich, K., Wang, J., Steinmeier, C. i Tucker, S. (2012). Using augmented reality and knowledge-building scaffolds to improve learning in a science museum. International Journal of Computer-Supported Collaborative Learning, 7(4), 519–541. doi: 10.1007/s11412-012-9156-x

Yuen, K. S., Ye, Z. W., Fung, S. Y., Chan, C. P. i Jin, D. Y. (2020). SARS-CoV-2 and COVID-19: The most important research questions. Cell Biosci, 10, 40. doi: 10.1186/s13578-020-00404-4.


stoo2.png


2nd International Scientific and Art Faculty of Teacher Education University of Zagreb Conference
Contemporary Themes in Education – CTE2 - in memoriam prof. emer. dr. sc. Milan Matijević, Zagreb, Croatia
Analysis of online teaching of kinesiological teaching methods for time pandemic COVID–19
Abstract

The aim of this research is to examine the opinion of students of teacher education, on the problem of realization of teaching exercises from the course Kinesiological teaching methods 3 with the appearance of coronavirus and the establishment of distance learning and their satisfaction with this way of teaching. With the emergence of the coronavirus disease (COVID-19) and the declaration of a pandemic, the only measure that could protect humanity from the transmission of the virus was social distance or isolation of each individual. This resulted in staying at home and thus caused lifestyle changes. In such changed living and working conditions, there have been changes in the way of learning and teaching, and the transition to the system of distance learning has created some new conditions for learning and teaching. The study involved 30 female students with an average age of 22.53 ± 0.80 years who were examined in two ways. In the first part, the respondents filled in a semi-structured survey questionnaire via Google forms, and in the second part a structured interview via the Zoom application with each respondent in the form of a conversation. The results of the research show satisfaction with this form of teaching in such living conditions. They consider it practical and economical and emphasize the possibility of online consultations. In this way, they processed the material more fun and thoroughly and gained more lasting knowledge. With the obtained materials and lectures, they acquired all the necessary competencies for further work. As a disadvantage of this kind of work, they state the impossibility of contact with children, but they consider this method as an excellent supplement for quality teaching. Based on this research, it can be concluded that a combination of contact and virtual teaching would be an ideal form of learning and teaching students for the course of Kinesiological teaching methods in teacher education.

Key words

coronavirus; online; pandemic; physical education; teaching

Analiza kurikuluma tjelesne i zdravstvene kulture u prvom obrazovnom razdoblju primarnog obrazovanja

Leona Roca

Osnovna škola Mladost, Lekenik

Kineziološka paradigma odgoja i obrazovanja

Broj rada: 55

Pregledni rad

Sažetak

Cilj istraživanja je kvalitativnom analizom predmetnih kurikuluma tjelesne i zdravstvene kulture u zemljama okruženja  usporediti i utvrditi razlike između njih koje se odnose na ciljeve i ishode učenja te vremensko trajanje sata u primarnom obrazovanju. Tjelesna i zdravstvena kultura može doprinijeti svestranom razvoju učenika kroz kognitivni i motorički napredak te utjecati na sveobuhvatni razvoj. Također, mora zadovoljavati određene kriterije koji se nazivaju kurikulumskim kriterijima. Istraživanje je  po prvi puta obuhvatilo sadržaje novog kurikuluma tjelesne i zdravstvene kulture u osnovnoj  školi u Republici Hrvatskoj te važeće kurikulume odnosno nastavne planove i programe u Sloveniji, Bosni i Hercegovini (Kanton Sarajevo), Srbiji i Crnoj Gori. Komparativnom analizom obuhvaćeno je razdoblje od 1. do 3. razreda u primarnom obrazovanju. Analizom kurikuluma tjelesne i zdravstvene kulture dobiveni su podaci o općem cilju, ishodima učenja, kao i o tjednom broju sati obvezne nastave tjelesne i zdravstvene kulture. Metode prikupljanja podataka uključuju pretraživanje službenih dokumenata koji su dostupni na web stranicama ministarstava obrazovanja istraživanih zemalja. Temeljem provedenog istraživanja vidljivo je kako istraživane zemlje imaju vrlo slične pristupe razvoju nacionalnih dokumenata koji se odnose na obrazovanje učenika u predmetu Tjelesna i zdravstvena kultura.  U svim zemljama primjećuje se da  je postajao  proces promjena u strateškim dokumentima u odnosu na proteklih pet do deset godina. Sve istraživane zemlje promijenile su ili revidirale svoje dokumente vezane uz obrazovanje učenika u predmetu tjelesna i zdravstvena kultura. Za kvalitetne strateške dokumente koji su vezani uz područje tjelesne i zdravstvene kulture izuzetno je važno obratiti pažnju na znanstvene dokaze koji donose vrlo važne informacije o nedovoljnoj tjelesnoj aktivnosti učenika koji počinju već u primarnom obrazovanju.

Ključne riječi

komparativna analiza; kurikulum; kineziološka edukacija; škola; učenici

Uvod

Kineziološka edukacija jedina podrazumijeva potpuni obuhvat populacije kroz obvezni nastavni predmet Tjelesna i zdravstvena kultura tijekom cijelog trajanja obveznog obrazovanja uz već uvriježeno konsenzualno prihvaćene vrijednosti tjelesne i zdravstvene kulture (Prskalo, Badrić i Tomić, 2019). Tjelesna i zdravstvena kultura čini jedinstveni doprinos za obrazovanje svih učenika te im pruža uz znanje, vještine i razumijevanje potrebno za obavljanje različitih tjelesnih aktivnosti i održavanje razine tjelesne kondicije kao doprinos zdravlju. Tjelesnu aktivnost treba prihvatiti kao dio svakodnevnog životnog stila (Hardman, 2007). Kineziološka edukacija ne može pobjeći od temeljne uloge u razvitku hrvatskog društva kao i globalne civilizacije jer je sveobuhvatna zbog svoje obveznosti te dobne vertikale djelovanja na populaciju od predškolske do visokoškolske dobi (Prskalo i Babin, 2016). Imajući u vidu značaj kretanja, a posebice kinezioloških aktivnosti koje su definirane ciljem svih ostalih oblika tjelesnih aktivnosti, značaj i odgovornost  kineziološke  edukacije  je  svakim  danom  sve  veći,  a  poglavito  zbog  suvremenih  promjenama  životnih  uvjeta (Findak, Prskalo i Babin 2018). Kako bi nastava Tjelesne i zdravstvene kulture bila dobro organizirana te doprinijela svestranom razvoju učenika kroz kognitivni i psihomotorni napredak te utjecala na tjelesni, kognitivni, moralni, estetski i radni razvoj, mora zadovoljavati određene kriterije koji se nazivaju kurikulumskim kriterijima. Formirani su posebno odabranim i didaktički obrađenim vrijednostima koje osiguravaju uspješan razvoj ličnosti kod učenika. Značajni doprinos napretku i kvaliteti poučavanja daju brojna znanstvena istraživanja na temu edukacije u kojima su analizirani propisani planovi i programi (Ružić, Badrić i Prskalo, 2008; Fiore, Jobstraibizer, Da Silva i Cervato-Mancuso, 2012;  Macedo, 2012;  Sun, Chen, Zhu i Ennis, 2012;  Thompson i Hrbaugh, 2013; Tura, 2012;  Prskalo, Badrić i Kvesić 2014;  Alić, Petrić i Badrić 2016;   Badrić, 2017;  Žnidarec Čučković, 2018). Istraživanjima su dobiveni odgovarajući sadržaji koji znatno utječu na ciljeve i zadaće poučavanja to jesr njihovog programa (Lynch, 2014;  Milner, 2014;  Venance, LaDonna i Watling 2014).  Alić, Petrić i Badrić, (2016) naglašavaju važnost istraživanja radi usporedbe ovakvih programa sa znanstvenim postignućima te njihov doprinos. Ukazuju na nužnost prilagođavanja programa individualnim promjenama učenika kroz generacije te isto tako društvenim promjenama kako bi se zadovoljili opći ciljevi učenja. Primjena odgovarajućih modaliteta rada, primjerenih značajkama djece,  učenika  i  studenata,  uz  primjenu  suvremene nastavne  tehnologije doprinijet  će  individualizaciji  rada,  a  tako  primjeren  rad  subjektu  kao  epicentru  edukacije značajno doprinijeti kvaliteti rada u ovom području (Findak, Prskalo i Babin 2018). Kineziološka edukacija ovisna je kako o kineziološkim tako i o mnogim drugim čimbenicima. Njih je nemoguće zanemariti ako želimo u potpunosti dobiti projekciju perspektive te sami uvid u stanje. Osim što različiti čimbenici utječu na nju, Kineziološka edukacija utječe na niz drugih čimbenika izvana gotovo ne spojivih poput ekologije, etike i mnogih drugih. Kineziologija se uvukla u gotovo sva područja ljudskog života te kao temeljno pitanje struke stavlja stanje i perspektivu razvoja pojedinca u kineziološkoj edukaciji (Prskalo i Babin, 2008). Tjelesna i zdravstvena kultura pozitivno utječe na zdravstveni status svih sudionika (Badrić i Ravlić, 2016) što je njezina glavna uloga i čini  ju sastavnim i obaveznim djelom ovog sustava.  Tjelesna i zdravstvena kultura sastavni je i obvezni dio tijekom cijele vertikale ovoga sustava koji ima ulogu biti jedan od temelja zdravlja cijele populacije (Novak, Petric, Jurakić i Rakovac, 2014). Svojim sadržajima potiče na tjelesnu aktivnost i stjecanje različitih kompetencija te samim time povećava broj tjelesno aktivne djece (UNESCO, 2015). Takva nastava pruža priliku djeci da nauče vježbati te da steknu različite vještine. Osim što utječe na zdravlje i fizički razvoj djece (WHO, 2010) te na njihovu dugovječnost, ima i pozitivan doprinos zdravlju kasnije u starijoj dobi (Eyler, Browson, Bacak i Housemann, 2003;  Ruiz i sur., 2007;  Ortega i sur., 2011). Dječja dob najbolje je razdoblje u kojem će trčanjem, strukturiranim igrama, plivanjem i raznim drugim sportovima kroz sat Tjelesne i zdravstvene kulture dijete usvojiti i razumjeti vrijednosti tjelesnih aktivnosti. Prema Association for Physical Education  (AFPE, 2008) tjelesna i zdravstvena kultura je unaprijed  planirano, razvojno učenje. Nastavni sati tjelesne i zdravstvene kulture odvijaju se u točno određenom trajanju koje se ne mijenja te se odvija u školi prema nastavnom planu i programu. Tjelesna i zdravstvena kultura kao nastavni predmet može odigrati veliku ulogu u stvaranju pozitivnih stavova prema uobičajenoj tjelesnoj aktivnosti od osnovnih do najviših razina. Programi nastave tjelesne i zdravstvene kulture nisu samo ključna preventivna za visoke zdravstvene rizike i anti-socijalno ponašanje, već imaju pozitivan utjecaj na svestrano oblikovanje pojedinca kroz njegov razvoj, a samim time i na povećanje kvalitete življenja (Ružić, Badrić i Prskalo, 2008). Findak (1999; 2009) navodi neke od ciljeva Tjelesne i zdravstvene kulture. Jedan od ciljeva njezinog odgojno-obrazovnog područja smatra zadovoljavanje biopsihosocijalnih motiva za kretanjem. Potiče optimalan razvoj osobina i sposobnosti, kao i pravilan rast i razvoj svakog pojedinca. Iako djeca imaju praktičnu nastavu u pokretu te stječu različita motorička znanja, nastavom Tjelesne i zdravstvene kulture također usvajaju i brojna kineziološka teorijska znanja kao i što postižu odgojne učinke. Tjelesna i zdravstvena kultura nudi ljudskom biću za život neophodna znanja i sposobnosti kako bi mogli učinkovito živjeti i raditi. (Findak, 2009). Čimbenici životnog stila imaju različiti utjecaj na status tjelesne aktivnosti i stoga je važno istražiti sve elemente povezanosti kao što su tjelesna spremnost, sedentarni način života ili status pretilosti (Tambalis, Panagiotakos, Psarra i Sidossis, 2019). Kvaliteta života suvremenog čovjeka u današnje vrijeme, zahvaljujući dostignutoj vrijednosnoj orijentaciji u značajnoj je mjeri ograničena razinom zdravlja. Veza kineziološke aktivnosti i zdravlja afirmira se kroz sam naziv, smisao i sadržaj tjelesnog i
zdravstvenog odgojno-obrazovnog područja. Kako kineziološka aktivnost ne
može biti potpuna bez potrebne razine zdravlja, bez obzira o kojem se primijenjenom  području govori, tako zdravlje ne može biti potpuno bez tjelesne aktivnosti u najširem  smislu, a koje značajan dio čini kineziološka aktivnost (Prskalo i Babin, 2016). Razvoj pretilosti je značajno povezan, u negativističkom trendu, s nedovoljnom količinom kretanja odnosno smanjenom tjelesnom aktivnošću kod djece i mladih. Tjelesna aktivnost djece u primarnom obrazovanju mora biti prvenstveno usmjerena na kontinuiranu provedbu nastave tjelesne i zdravstvene kulture te treba tražiti prostor za povećanjem broja tjelesno aktivnih učenika (Roca, Badrić i Sporiš, 2019). Smanjivanje vremena posvećenog vježbanju dolazi u vrijeme kad postoji snažna uznemirenost zbog sve uočljivijeg opadanja tjelesnih sposobnosti mladih ljudi, zbog porasta broja pretile školske djece te vrlo velikog broja mladih ljudi koji prekidaju svoje bavljenje sportskim i/ili tjelesnim aktivnostima još u tinejdžerskoj dobi (Hardman, 2008). Potrebu za tjelesnom aktivnošću važno je razvijati od najranije dobi. Povećanje tjelesne aktivnosti u školi potaknut će učenike na bavljenje tjelesnom aktivnošću i izvan odgojno obrazovnih ustanova (Roca i Badrić, 2019). Tjelesna i zdravstvena kultura ima sve značajniju razvojno kompenzacijsku ulogu u životu djece, učenika i mladih. Ta uloga s jedne strane proizlazi iz suvremenih uvjeta života i rada najmlađih i mladih koje, uz ostalo, karakterizira tjelesni inaktivitet, a s druge strane iz raznovrsnog utjecaja tjelesnog vježbanja na njihov rast i razvoj (Findak, 2014). Kako bi cilj bio ostvaren potrebno je uvođenje većeg broja sati Tjelesne i zdravstvene kulture kao i samih izvannastavnih programa (Prskalo i Babin, 2008). Od samog početka obrazovanja u povijesti čovjeka tjelesni odgoj, sada tjelesna i zdravstvena kultura, imala je svoje mjesto u planu i programu obrazovanja. U Hrvatskoj točnije tada na području Banske hrvatske  od 1874. godine uvedena je u škole kao obavezni predmet (Jajčević, 1999). Za vrijeme bivše Jugoslavije odnosno dok je Republika Hrvatska bila u njenom sastavu više od pola stoljeća primjenjivala se standardna metodologija izrade plana i programa, dok se u ostalim razvijenijim zemljama svijeta primjenjuje kurikulumska metodologija. Republika Hrvatska u zadnjih desetak godina počela je primjenjivati kurikulumsku metodologiju. Polazište  izrade novog kurikuluma u obrazovnom sustavu Republike Hrvatske bili su Hrvatski nacionalni obrazovni standard (2006) i Nacionalni okvirni kurikulum (2011).  Cilj izrade je bio usklađivanje s potrebama i razvojnim ciljevima hrvatskog društva i pojedinca. Hrvatski odgojno obrazovni sustav se temelji na kompetencijama učenika (Prskalo, 2016). Posljednja inačica kurikula predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura ostvarena je potpunim konsenzusom i suradnjom učiteljskih i kinezioloških fakulteta. Na žalost, ostaje još niz otvorenih pitanja diseminacije ovakvih rješenja i opravdane opasnosti da se reforma, prevelikim uplivom politike,  odvija na dva odvojena smjera što bi u konačnici moglo biti pogubno i za reformu,  ali i za prosperitet i optimalnu perspektivu odgojno-obrazovnog sustava uopće pa i kineziološke edukacije kao njenog integralnog i naglašeno značajnog dijela. U slijedećim fazama reforme treba sagledati stvarne potrebe u koncipiranju nastavnog plana podređenog životnim uvjetima i rizicima koje on nosi. Uključivanje znanstvene terminologije i nazivlja koji odražava jedinstvo znanosti, struke i stručnjaka s predmetom jedan je od uvjeta ozbiljnosti aktualne odgojno-obrazovne teorije i prakse (Prskalo, Badrić i Lorger, 2019).

Cilj ovog istraživanja je kvalitativnom analizom predmetnih kurikuluma tjelesne i zdravstvene kulture u zemljama okruženja  usporediti i utvrditi razlike između njih koje se odnose na ciljeve i ishode učenja te vremensko trajanje sata u primarnom obrazovanju. 

Metode

Istraživanje je provedeno kvalitativnom analizom nastavnih sadržaja te su komparativnom analizom uspoređeni predmetni kurikulumi  tjelesne i zdravstvene kulture u zemljama koje geografski pripadaju području bivše Jugoslavije. Metoda analize sadržaja pogodna je za znanstveni pristup školskoj dokumentaciji te stručnim publikacijama i praćenju razvoja školstva (Halmi, 2005).  Istraživanje je  po prvi puta obuhvatilo sadržaje novog kurikuluma tjelesne i zdravstvene kulture u osnovnoj  školi u Republici Hrvatskoj (Ministarstvo znanosti i obrazovanja, 2019), te važeće kurikulume odnosno nastavne planove i programe u  Sloveniji (Ministrstvo za šolstvo in šport –Republike Slovenije, 2011), Bosni i Hercegovini (Kanton Sarajevo- Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kanton Sarajevo, 2018), Srbiji (Službeni glasnik Republike Srbije - Prosvetni glasnik, 2004) i Crnoj Gori (Zavod za školstvo Crne Gore, 2018). Za Bosnu i Hercegovinu koristili su se planovi i programi Kantona Sarajeva jer je Sarajevo glavni grad i smatra se da  reprezentativno može predstavljati cijelo područje države. Komparativnom analizom obuhvaćeno je razdoblje od 1. do 3. razreda u primarnom obrazovanju. Analizom kurikuluma tjelesne i zdravstvene kulture dobiveni su podaci o općem cilju, ishodima učenja, kao i o tjednom broju sati obvezne nastave tjelesne i zdravstvene kulture. Metoda prikupljanja podataka uključuju pretraživanje službenih dokumenata koji su dostupni na web stranicama ministarstava obrazovanja istraživanih zemalja.

Analiza kurikulumskih dokumenata

Tabela 1. Prikaz naziva predmeta, tjedni fond sati u tjelesnom odgoju za učenike od 1-3 razreda

ZEMLJA

Hrvatska

Slovenija

Bosna i Hercegovina*

Srbija

Crna Gora

NAZIV PREDMETA

Tjelesna i zdravstvena kultura

Športna vzgoja /Sportski odgoj

Tjelesni i zdravstveni odgoj


Fizičko vaspitanje/ Tjelesni odgoj



Fizičko vaspitanje/ Tjelesni odgoj


Imena dokumenata

Kurikulum za nastavni predmet Tjelesne i zdravstvene kulture za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj

Nastavni plan i program za osnovnu školu

Nastavni plan i program devetogodišnje osnovne škole

Nastavni plan i program osnovnog obrazovanja i odgoja


Predmetni program  Fizički odgoj osnovne škole


Načini ostvarivanja ciljeva

Odgojno-obrazovni ishodi

Operativni  ciljevi

Ishodi učenja

Operativni zadatci

Obrazovno-odgojni ishod

broj sati tjedno 1. razred/ godišnji broj sati

3/105

3/105

3/105

3/108

3/102

broj sati tjedno 2. razred/ godišnji broj sati

3/105

3/105

3/105

3/108

3/102

broj sati tjedno 3. razred/ godišnji broj sati

3/105

3/105

2(3)/70 (105)

3/108

3/102

* U istraživanju su korišteni planovi i programi Kantona Sarajevo

Podaci iz tablice 1. prikazuju nazive predmeta prema odabranim zemljama gdje je vidljivo da se oni nešto razlikuju od zemlje do zemlje s obzirom na različitost jezika, ali su u principu slične tematike. Važeći dokumenti predmeta tjelesna i zdravstvena kultura u četiri zemlje nazivaju se nastavni plan i program, dok u Republici Hrvatskoj kurikulum predmeta. Načini ostvarivanja ciljeva također se razlikuju. Promatrajući tjedni odnosno godišnji fond sati tjelesne i zdravstvene kulture od 1. do 3. razreda primarnog obrazovanja, vidljivo je da je tjedno opterećenje identično za svih pet zemalja i iznosi 3 sata osim kod Bosne i Hercegovine u 3. razredu gdje se tjedni fond sati spušta na 2 sata obvezne nastave dok je jedan sat predviđen za fakultativne sadržaje. Promatrajući na godišnjoj razini fond sati kreće se od 102 sata u Crnoj Gori do 108 sati u Srbiji, dok je u ostalim zemljama 105 sati godišnje. Ova razlika se odnosi na broj obveznih radnih tjedana nastavnog opterećenja odnosno broj obveznih školskih dana.

Tablica 2. ciljevi u kurikulumima Tjelesne i zdravstvene kulture

ZEMLJA

Cilj nastave tjelesne i zdravstvene kulture

Hrvatska

Stjecati kineziološka teorijska i motorička znanja s ciljem samostalne primjene u svakodnevnome tjelesnom vježbanju. Osposobiti za praćenje morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti te obilježja pravilnoga tjelesnog držanja radi kontrole, održavanja i unaprjeđivanja osobne tjelesne spremnosti. Osposobiti za samostalnu provedbu programa usmjerenog podizanju razine motoričkih sposobnosti i postignuća s naglaskom na provođenje tjelesnog vježbanja u prirodi i ostalim odgovarajućim otvorenim i zatvorenim sportskim vježbalištima. Razviti pozitivno stajalište prema kineziološkim aktivnostima, usvojiti navike redovitoga tjelesnog vježbanja radi podizanja razine zdravlja i kvalitete življenja. Usvojiti odgojne vrijednosti tijekom tjelesnog vježbanja i primjenjivati ih u svakodnevnim životnim situacijama (Ministarstvo znanosti i obrazovanja, 2019).

Slovenija

Opći cilj usmjeren je na zadovoljavanje učenikovih iskonskih potreba za kretanjem i igrom,  osobno prilagođen razvoj motoričkih  i funkcionalnih sposobnosti, stjecanje brojnih i različitih motoričkih sposobnosti i znanja, emocionalna i racionalna percepcija sporta.  Briga za skladan fizički i mentalni razvoj, skladan tjelesni razvoj, ispravno držanje tijela, zdrav stil života, jačanje zdravog osjećaja samopoštovanja i samopouzdanja, stvaranje pozitivnih obrazaca ponašanja, razumijevanje korisnosti sporta i usmjeravanje u kvalitetno provođenje slobodnog vremena, razvoj kreativnosti, olakšanje i opuštanje, pozitivno doživljavanje sporta koji obogaćuje pojedinca, stvaranje pravog, emotivnog, kulturnog i poštovanog odnosa prema prirodi i okolišu, kao specifične vrijednosti, poštovanje prirodne i kulturne baštine. Stvaranje pozitivnih obrazaca ponašanja (promicanje međusobne suradnje, tolerancije i prihvaćanje različitosti, razvoj zdravog natjecanja i poštivanje sportskog ponašanja, poštena igra). (Ministrstvo za šolstvo in šport –Republike Slovenije, 2011).

Bosna i Hercegovina

Cilj nastave tjelesnog i zdravstvenog odgoja u osnovnoj školi je zadovoljavanje biološke, psihološke i socijalne potrebe učenika ovog uzrasta za kretanjem kao izrazom zadovoljenja određenih potreba kojima pospješujemo adaptivne, kreativne sposobnosti u uvjetima koji okružuju učenika. Cilj je da se raznovrsnim i sistematičnim motoričkim aktivnostima u povezanosti s ostalim odgojno obrazovanim područjima doprinese integralnom razvoju ličnosti učenika, razvoju motoričkih sposobnosti, stjecanju, usavršavanju i primjeni motoričkih znanja, navika i neophodnih teorijskih znanja u svakodnevnim i specifičnim uvjetima života i rada. Ciljevi kao i ocjenjivanje realiziraju se u skladu s mogućnostima i materijalnim uvjetima kojima škola raspolaže, ali i maksimalnim angažmanom nastavnika da osigura što bolje uvjete za realizaciju zacrtanog plana i programa iz tjelesnog i zdravstvenog odgoja (Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kanton Sarajevo, 2018).

Srbija

Cilj tjelesnog odgoja  je da raznovrsnim i sistematskim motoričkim aktivnostima, u povezanosti sa ostalim odgojno-obrazovnim područjima, doprinese integralnom razvoju ličnosti učenika (kognitivnom, afektivnom, motoričkom), razvoju motoričkih sposobnosti, stjecanju, usavršavanju i primjeni motoričkih učenja, navika i neophodnih teorijskih znanja u svakodnevnim i specifičnim uvjetima života i rada (Službeni glasnik Republike Srbije - Prosvetni glasnik, 2004).

Crna Gora

Zadovoljavanje potrebe za kretanjem i igrom, realna motorička efikasnost i stvaranje uvjeta  za zdrav način života: skladan fizički i motorički razvoj, svjesna kontrola tijela u izvođenju različitih položaja i pokreta, zdrav način života. Stjecanje motoričkih, praktičnih i teorijskih znanja o fizičkim aktivnostima i njihova primjena u svakodnevnom životu i u prirodnim uvjetima; usvajanje odgojnih i društveno poželjnih vrijednosti i njihova primjena u svakodnevnom životu; razvijanje motoričkih i funkcionalnih sposobnosti adekvatnih individualnim sposobnostima i karakteristikama; stvaranje čvrste navike za svakodnevnim fizičkim vježbanjem; stvaranje mogućnosti za stjecanje osnovnih znanja, vještina i navika potrebnih za prilagođavanje novim fizičkim aktivnostima; postizanje moguće razine sportsko-tehničkog postignuća; osposobljavanje za racionalno korištenje slobodnog vremena, posebno aktivnim odmorom; razvijanje zdravstvene kulture, zdravstvene forme, čuvanje i unapređivanje vlastitog zdravlja i čuvanje prirodne sredine; osposobljavanje za slobodno, kreativno i stvaralačko izražavanje u različitim oblicima fizičke kulture, a posebno onim koji doprinose humanizaciji i socijalizaciji ličnosti; osposobljavanje za samokontrolu i samoocjenjivanje radi praćenja i vrednovanja efekata tjelesnog vježbanja i transformacijskih procesa koji su rezultat organiziranog, planskog i sistematskog tjelesnog  vježbanja (Zavod za školstvo Crne Gore, 2018).

Tablica 3. Ishodi učenja za 1. razred

Hrvatska

Predmetno područje A: Kineziološka teorijska i motorička znanja

1.1. Izvodi prirodne načine gibanja (Izvodi raznovrsne prirodne načine gibanja za ovladavanje prostorom, preprekama, otporom i baratanjem predmetima, Prepoznaje raznovrsne prirodne načine gibanja)

1.2.Provodi jednostavne motoričke igre (Sudjeluje u jednostavnim motoričkim igrama)

Predmetno područje B: Morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti

1.3.Slijedi upute za svrstavanje u prostoru i prema tjelesnoj visini (Sudjeluje u praćenju svoje visine i tjelesne mase; Razlikuje tjelesnu visinu od tjelesne mase; Pronalazi svoje mjesto u svrstavanju prema visini (vrsta...).

Predmetno područje C: Motorička postignuća

1.4. Prati motorička postignuća (Prati i prepoznaje osobna postignuća u svladanim obrazovnim sadržajima)

Predmetno područje D: Zdravstveni i odgojni učinci tjelesnog vježbanja

1.5.Primjenjuje postupke za održavanje higijene pri tjelesnim vježbanjem i brine se o opremi za TZK (Primjenjuje postupke za održavanje higijene pri tjelesnom vježbanju;

1.6. Slijedi upute za rad i pravila motoričke igre (Prihvaća pravila igre; Razmatra prihvatljiva i neprihvatljiva ponašanja u igri)


Slovenija

Adekvatna motorička učinkovitost (Tjelesni razvoj, razvoj motoričkih i funkcionalnih sposobnosti)

- svjesnom kontrolom tijela oblikuju ispravno držanje tijela; poboljšati motoričke i funkcionalne sposobnosti: koherentnost (koordinaciju) pokreta, snage, brzine, pokretljivost, točnost, ravnoteža, opća izdržljivost; izvode  pokrete u različitim ritmovima uz glazbu; uspoređuju svoju motoričku učinkovitost s obzirom na svoj biološki razvoj

Usvajanje različitih prirodnih oblika kretanja, igara i sportskih znanja

- opušteno izvode prirodne oblike kretanja; svjesno kontroliraju tijelo u različitim položajima i pokretima, izvodeći ih u različitim smjerovima i ravninama i oko različitih tjelesnih osi; oponašaju razne predmete, životinje, pojave i pojmove u prirodi; svoja osjećanja i raspoloženja izražavaju pokretom; rukovati raznim sportskim rekvizitima: sanduk, klupa, letvica, kozlić, lopte, vijače, palice, obruči, prepreke, reketi i slično; izvode osnovne elemente atletike, gimnastike i igara s različitim loptama; koristiti pokrete različitim loptama u timskim igrama prema jednostavnim pravilima; plešu odabrane dječje i narodne plesove; prilagođavaju  se na vodu i klizanje; izvode različite motoričke igre na snijegu

Ugodan doživljaj  sporta i obrazovanja kroz igru

- testiraju svoje sposobnosti upravljajući svojim tijelom i izražavajući se pokretima; razvijaju samopouzdanje, odlučnost, borbenost i ustrajnost; steći osnovne higijenske navike povezane sa sportskim vježbanjem; oblikuju pozitivne obrasce ponašanja (tolerantno i prijateljsko ponašanje u grupi, poštivanje pravila u igrama i sportskom ponašanju, odgovorno rukovanje sportskom opremom, odgovoran odnos prema prirodi i okolišu)

Shvaćanje važnosti kretanja i sporta

-  upoznaju pravilno tjelesno držanje; upoznaju se s odgovarajućom sportskom odjećom i obućom; imenuju položaje tijela, različite pokrete i neke oblike učenja; poznaju razne sportske površine i sprave, imenuju neke rekvizite i pomagala; razumiju jednostavna pravila elementarnih i drugih igara; znaju osnovna načela sigurnosti u dvorani, na igralištu, u bazenu, na snijegu i u pohodima

 

 

 

 

Bosna

i

Hercegovina

Ciljevi i ishodi učenja

Očuvanje i unapređivanje zdravlja

- Razlikuje pravilno od nepravilnog držanja tijela; Vodi računa o pravilnom držanju tijela u sjedećem i u stojećem položaju; Posjeduje informacije o značaju zdravlja; Posjeduje informacije o značaju tjelesne aktivnosti i boravka u prirodi za pravilan rast, razvoj i otpornost organizma; Uz pomoć odraslih usklađuje svoje aktivnosti (učenje, igra, odmor, spavanje); Uči da izbjegne situacije u kojima može da se povrijedi i umije da traži pomoć; Razlikuje i tumači termine tipa: zlostavljanje, zanemarivanje, agresivnost i dr. Upoznaje se sa osnovnim principima pravilne ishrane; Održava ličnu higijenu (pranje ruku i zuba, umivanje, tuširanje i dr.); Održava kolektivnu higijenu (provjetravanje prostorija i odlaganje otpadaka);Posjeduje informacije o štetnosti duhana, alkohola i droga; Posjeduju informacije da može da traži pomoć ukoliko je zlostavljano i zanemareno, ili zna za takav slučaj; Redovno i aktivno učestvuje u nastavi tjelesnog odgoja

Usavršavanje motoričkih sposobnosti u skladu sa uzrasnim i individualnim karakteristikama i stjecanje i razvijanje vještina i navika

- Izvodi pokrete i kreće se u zadatom smjeru (gore, dolje, lijevo, desno, naprijed, nazad); Izvodi pokrete i kreće se po pravolinijskoj putanji;  Usklađuje svoje kretanje sa kretanjem rekvizita u jednostavnijim kretnim zadacima; Unaprjeđuje motoričke sposobnosti (brzinu, koordinaciju, snagu, fleksibilnost, izdržljivost, ravnotežu i preciznost) u skladu sa individualno postavljenim normama; Sposoban da boravi u blizini vode i u samoj vodi; Vješto izvodi jednostavne forme prirodnih oblika kretanja (hodanje, skakanje, trčanje...); Primjenjuje prirodne oblike kretanja u jednostavnim igrama i poligonima, pravilno izvodi  jednostavne vježbe oblikovanja bez rekvizita; Pravilno izvodi osnovni korak dva izabrana plesa; Vlada izabranim vještinama iz vježbi na tlu i sportskih igara; Posjeduje i druga motorička iskustva u ovisnosti od ličnih interesiranja i mogućnosti sredine (npr. vožnja bicikla, skijanje, sanjkanje, klizanje, pješačenje u prirodi, tenis, ples itd.).

Osposobljavanje za samostalno vježbanje u slobodno vrijeme

- Razlikuje osnovne položaje i stavove (uspravni stav, sjedeći i ležeći položaj, čučanj); Imenuje dijelove tijela i zna njihovu osnovnu ulogu prilikom vježbanja;  Zna da odredi kojem dijelu tijela je namijenjena vježba oblikovanja (za ruke, za noge, za  trup); Prepoznaje fiziološke znake umjerenog opterećenja i zamora (npr. brži rad srca, znojenje, nesvjestica itd.) i zna da traži pomoć ako se loše osjeća; Vježba u odgovarajućoj odjeći i obući; Pridržava se dogovorene procedure dolaska u salu (igralište), ponašanja na času i odlaska iz sale (sa igrališta); Uz podršku odraslih primjenjuje naučene vježbe.

Promoviranje pozitivnih socijalnih interakcija

- Ne ugrožava one koji se od njega razlikuju na bilo koji način;  Tokom vježbanja i igre prijateljski komunicira i surađuje sa vršnjacima, uz poticanje i  nadzor nastavnika;  Poštuje pravila elementarnih igara i pridržava ih se uz podsticaj i nadzor nastavnika;  Pozitivno vrednuje uspješne poteze i uloženi trud svih učesnika u igri, uz poticanje i nadzor nastavnika

Razvijanje pozitivne slike o sebi

-Primjećuje svoje motoričke i druge sposobnosti i osobine; Uočava sličnosti i razlike među vršnjacima;  Istražuje svoje sposobnosti.

Razvijanje i kreativnost  kroz pokret

- Jednostavne pokrete usklađuje sa muzikom;  Pantomimom i pokretom prikazuje različite pojave i svakodnevne situacije

Srbija

- zadovoljavanje osnovnih dječjih potreba za kretanjem i igrom; - razvijanje koordinacije, gipkosti, ravnoteže i eksplozivne snage; - stjecanje motoričkih znanja u svim prirodnim (filogenetskim) oblicima kretanja u različitim uvjetima: elementarnim igrama, ritmici, plesnim vežbama i vežbama na tlu; upoznavanje sa kretnim mogućnostima i ograničenjima sopstvenog tela; - stvaranje pretpostavki za pravilno držanje tela, jačanje zdravlja i razvijanje higijenskih navika; - formiranje i ovladavanje elementarnim oblicima kretanja - "motoričko opismenjavanje"; - stvaranje uslova za socijalno prilagođavanje učenika na kolektivan život i rad

Crna Gora

1.1.Izvodi jednostavne prirodne oblike kretanja

Tijekom učenja učenik će moći da:

-        Prepozna značaj pravilnog držanja tijela; Objasni načine za kontroliranje pravilnog držanja tijela; Ima  pravilan položaj  tijela kod prirodnih oblika kretanja; Oponaša pojave, predmete i životinje pomoću igre; Razlikuje jednostavne prirodne pokrete; Uskladi izvođenje  jednostavnih prirodnih oblika kretanja; Prepozna osnovne elemente atletike; Uskladi izvođenje osnovnih elemenata atletike; Prepozna osnovne elemente gimnastike; Uskladi izvođenje osnovnih elemenata gimnastike; Sudjeluje u školskom krosu  primenjujući stečene  osnovne elemente atletike

1.2. Orijentira se u prostoru za vježbanje u odnosu na sebe i druge

Tijekom učenja učenik će moći da:

- Uoči značaj pronalaženja svog mjesta za nesmetano vježbanje; Prepozna svoje mjesto za nesmetano izvođenje vježbi u odnosu na sebe i druge; Prilagodi svoj položaj u odnosu na druge u ograničenom prostoru; Orijentira se u prostoru za vježbanje primenjujući stečena znanja.

1.3. Igra jednostavne elementarne igre poštujući uputstva za rad

Tijekom učenja učenik će moći da:

- Prepozna jednostavne elementarne igre; Opiše jednostavne elementarne igre; Sudjeluje  u organiziranim elementarnim igrama; Zna koji su prihvatljivi i neprihvatljivi  obrasci ponašanja u elementarnim igrama; Objasni  važnost  ispravnog ponašanja u toku igranja elementarnih igara; Primjenjuje pravilne obrasce ponašanja u elementarnim igrama

1.4. Izvodi jednostavne ritmičke strukture

Tijekom učenja učenik će moći da:

Prepozna povezanost pokreta i muzike; Poveže  jednostavne pokrete sa  muzičkom pratnjom; Uskladi  pokrete ruku i nogu tako da budu sliveni i pravilni; Izvodi jednostavne pokrete uz muzičku pratnju kroz slobodno kreativno izražavanje; Prepozna različite ritmove u muzici i pokrete koji im odgovaraju; Uskladi pokrete sa ritmom muzike; Improvizira različite pokrete uz muzičku i ritmičku pratnju kroz slobodno kreativno izražavanje

1.5. Primijeni postupke za održavanje higijene u tjelesnom vježbanju

Tijekom učenja učenik će moći da:

Prepozna pravila održavanja higijene u tjelesnom vježbanju; Objasni  postupke za održavanje higijene; Primijeni pravila za održavanje higijene u fizičkom vježbanju; Prepozna potrebu korištenja opreme za Fizičko vaspitanje; Prepozna značaj korišćenja opreme za Fizičko vaspitanje.

Tablica 4. Ishodi učenja za 2. razred

Hrvatska

Predmetno područje A: Kineziološka teorijska i motorička znanja

2.1. Izvodi prirodne načine gibanja i mijenja položaj tijela u prostoru (Prepoznaje i izvodi raznovrsne promjene položaja i gibanja tijela u prostoru; Razlikuje i izvodi jednostavne prirodne načine gibanja; Izvodi prilagođene prirodne načine gibanja.

2.2. Provodi elementarne igre (Sudjeluje u elementarnim igrama)

Predmetno područje B: Morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti

2.3. Sudjeluje u provjeravanju antropološkog statusa i pravilnoga tjelesnog držanja (Praćenje morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti te statusa tjelesnog držanja)

Predmetno područje C: Motorička postignuća

2.4. Uključen je u praćenje osobnih motoričkih postignuća (Prati i prepoznaje osobna motorička postignuća u svladanim obrazovnim sadržajima obuhvaćenih kurikulumom)

Predmetno područje D: Zdravstveni i odgojni učinci tjelesnog vježbanja

2.5. Prepoznaje i primjenjuje postupke za održavanje higijene pri tjelesnoj aktivnosti te se brine o opremi za tjelesno vježbanje (Preuzima odgovornost i razvija svijest o potrebi provođenja tjelesnog vježbanja u primjerenim zdravstveno-higijenskim uvjetima)

2.6. Usvaja mogućnosti tjelesnog vježbanja na otvorenim i zatvorenim sportskim vježbalištima (Primjenjuje poznate kineziološke motoričke aktivnosti na otvorenim i zatvorenim sportskim vježbalištima)

2.7. Surađuje u elementarnim igrama i prihvaća pravila igara (Prihvaća pravila igara i surađuje sa suigračima)

2.8. Aktivno sudjeluje u elementarnim igrama koje razvijaju samopoštovanje, samopouzdanje i ustrajnost (Izvodi elementarne igre koje razvijaju samopoštovanje i samopouzdanje; Ustrajnošću postizati ciljeve)

Slovenija

Ishodi su Isti kao u 1. razredu uz dodatak nekoliko ishoda

Usvajanje različitih prirodnih oblika kretanja, igara i sportskih znanja

- jednom od tehnika plivanja preplivati 25 metara u dubokoj vodi,

- izvodi različite motoričke  igre  na snijegu i ledu, kliže, skija, hoda i trče na skijama, surfa po snijegu*

Shvaćanje važnosti kretanja i sporta

-razumiju  važnost pravilnog držanja tijela i higijene

-pridržavaju se osnovnih načela sigurnosti u dvorani, na igralištu, u bazenu, na snijegu i planinarenju*

Bosna

i

Hercegovina

Ciljevi i ishodi učenja

Očuvanje i unapređenje zdravlja

-Razlikuje pravilno od nepravilnog držanja tijela; Razumije značaj pravilnog držanja tijela za zdravlje; Pravilno drži tijelo; Posjeduje znanja o značaju zdravlja; Posjeduje znanja o značaju tjelesne aktivnosti za očuvanje i unaprjeđivanje zdravlja, Posjeduje znanja o značaju prirodnih faktora (zrak, sunce, voda) i tjelesne aktivnosti u prirodi; Porodično koristi zdravstvene usluge; Ima usklađen dnevni ritam odmora, spavanja, učenja i igre, primjeren uzrastu, uz asistenciju odraslih; Izbjegava situacije u kojima može da se povrijedi i umije da traži pomoć; Poznaje principe pravilne i redovne ishrane, ima kulturu objedovanja; Posjeduje osnovne navike lične i kolektivne higijene; Poznaje rodne (spolne) karakteristike, uvažava suprotan spol; Zna da su psihoaktivne supstance štetne; Tražit će pomoć ukoliko je zlostavljano (tjelesno, emocionalno ili seksualno) i (ili) zanemareno, ili zna za takav slučaj; Pozitivno doživljava i vrjednuje nastavu tjelesnog i zdravstvenog odgoja.

Razvijanje motoričkih sposobnosti, umijeća i navika u skladu sa uzrasnim i individualnim karakteristikama

-Izvodi pokret/ kretanje u zadatom smjeru i po zadatoj putanji; Usklađuje svoje kretanje sa kretanjem rekvizita; Usklađuje svoje kretanje sa kretanjem para (partnera) u jednostavnijim kretnim zadacima; Unapređuje motoričke sposobnosti (koordinaciju, agilnost, ravnotežu, preciznost gipkost, snagu, brzinu i izdržljivost); Vješto izvodi raznovrsne forme prirodnih oblika kretanja (hodanje, skakanje, trčanje...); Povezuje prirodne oblike kretanja (npr. trčanje i skakanje...); Primjenjuje prirodne oblike kretanja i njihove kombinacije u igrama i poligonima (sa i bez rekvizita); Pravilno izvodi jednostavnije vježbe oblikovanja, sa i bez rekvizita, Samostalno izvodi jednostavne plesne korake: Vlada izabranim vještinama iz vježbi na spravama, tlu, i sportskih igara; Posjeduje i druga motorička iskustva u zavisnosti od ličnih interesiranja i mogućnosti sredine (npr. vožnja bicikla, skijanje, sanjkanje, klizanje, pješačenje u prirodi, stolni tenis, sportski ples itd.).

Osposobljavanje za samostalno vježbanje u slobodno vrijeme

-Poznaje termine za označavanje osnovnih položaja, stavova, pokreta i kretanja; Zna ulogu dijelova tijela prilikom vježbanja; Prepoznaje osnovne vrste vježbi oblikovanja (vježbe jačanja, vježbe istezanja, vježbe labavljenja); Prepoznaje fiziološke znake umjerenog opterećenja i zamora (npr. brži rad srca, znojenje, nesvjestica itd.) i umije da traži pomoć ako se loše osjeća; Poznaje osnovna načela sigurnosti u sali, na igralištu i bazenu; Samostalno primjenjuje naučene modele tjelesne aktivnosti (igre, jutarnja gimnastika, zagrijavanje i smirivanje organizma).

Promoviranje pozitivnih socijalnih  interakcija

- Prihvaća one koji se od njega razlikuju; Ophodi se s pažnjom prema vršnjacima i pokazuje spremnost da im pomogne; Igra se i vježba u grupi uspostavljajući suradničke odnose; Poštuje postavljena pravila uz poticanje i nadzor učitelja; Pozitivno vrednuje uspješne poteze i uloženi trud svih učesnika u igri; Prepoznaje nesportsko ponašanje (gruba igra, kršenje pravila, nepristojno ponašanje...).

Razvijanje pozitivne slike o sebi

-Upoznaje i prihvaća svoje sposobnosti, osobine i ograničenja značajna za učešće u tjelesnoj aktivnosti; Posjeduje pozitivno iskustvo uspješnosti kroz ovladavanje sve složenijim kretnim zadacima; Upoznaje i prihvaća sebe; Upoznaje svoje sposobnosti

Razvijanje kreativnosti kroz pokret

- Pokretom izražava svoje emocije i iskustva, pokret usklađuje sa muzikom; Pantomimom i pokretom prikazuje različite životne situacije

Srbija

Isti kao u prvom razredu uz usavršavanje kretanja i vježbi iz prvog razreda, njihova kombinacija i primjena u složenijim uvjetima izvođenja.

Crna Gora

2.1. Izvodi prirodne oblike kretanja

Tijekom učenja učenik će moći da:

-Primijeni pravilno držanje tijela kod prirodnih oblika kretanja; Uskladi  pravilno držanje tijela  pri različitim položajima tijela   i promjenama položaja tijela; Poveća kontrolu pravilnog držanja tijela  pri različitim položajima tijela i promjenama položaja tijela; Uskladi i kontroliše koordinaciju pokreta ruku i nogu pri različitim položajima i promjenama položaja tijela; Izvodi vježbe koje utiču na razvoj mišića kako bi osigurali normalan rast i razvoj; Poveže pokrete tijela  kod izvođenja osnovnih vježbi za razvoj mišića; Izvodi  osnovne  elemente atletike; Poveže pokrete kod izvođenja osnovnih elemenata atletike; Izvodi osnovne  elemente gimnastike; Poveže pokrete kod izvođenja osnovnih elemenata gimnastike; Izvodi prirodne oblike kretanja; Primijeni različite položaje, promjene položaja tijela u prostoru; Učestvuje u školskom krosu primenjujući stečena znanja iz atletike.

2.2. Održava stabilnost i ravnotežu tijela prilikom vježbanja

Tijekom učenja učenik će moći da:

- Prepozna svoje mjesto u vrsti, koloni ili grupi; Pronađe svoje mjesto u vrsti, koloni ili grupi; Uskladi svoje mjesto u ograničenom prostoru za vježbanje: Orijentira se u ograničenom prostoru za vježbanje; Objasni što su  stabilnost i ravnoteža prilikom vježbanja; Prepozna značaj održavanja stabilnosti i ravnoteže prilikom vježbanja; Održi stabilnost i ravnotežu prilikom vježbanja.

2.3. Aktivno učestvuje u elementarnim igrama i prihvata pravila igara

Tijekom učenja učenik će moći da:

Učestvuje  u  jednostavnim elementarnim igrama; Objasni značaj pravila u elementarnim igrama; Zna pravila u elementarnim igrama; Objasni  značaj poštovanja pravila u  elementarnim igrama; Prilagodi svoje učešće u elementarnim igrama  sa postavljenim pravilima; Igra  u  elementarnim igrama  primenjujući pravila.

2.4. Igra i razlikuje elementarne igre prema složenosti, upotrebi rekvizita i pomagala

Tijekom učenja učenik će moći da:

-Razlikuje  elementarne igre sa rekvizitima i pomagalima; Opiše  elementarne igre sa rekvizitima i pomagalima; Zna pravila kod elementarnih igara sa upotrebom rekvizita i pravila; Učestvuje u  elementarnim igrama sa upotrebom rekvizita i pomagala primenjujući pravila igre.

2.5. Izvodi ritmičke strukture i igra jednostavne narodne igre (kolo).

Tijekom učenja učenik će moći da:

-Prepozna jednostavne ritmičke strukture; Poveže pokrete u jednostavne ritmičke strukture; Uskladi pokrete u određenoj  ritmičkoj strukturi; Primijeni naučene pokrete u ritmičkim strukturama uz muziku; Prepozna jednostavne narodne igre – kolo; Poveže  elemente jednostavne narodne igre; Primijeni korake  u jednostavnim strukturama kola uz muzičku pratnju; Učestvuje u izvođenju narodne igre-kola.

2.6. Objasni važnost higijenskih navika u fizičkom vježbanju

Tijekom učenja učenik će moći da:

-Prepozna važnost higijenskih navika u fizičkom vježbanju; Objasni važnost higijenskih navika u fizičkom vježbanju; Prepozna važnost preuzimanja odgovornosti za higijenu u fizičkom vježbanju; Primijeni  higijenske navike u fizičkom vježbanju; Objasni značaj korišćenja opreme za Fizičko vaspitanje; Prepozna značaj preuzimanja odgovornosti za korišćenje opreme za Fizičko vaspitanje

* Kod ishoda u Sloveniji zvjezdicom označeni odnose se samo na 2. razred dok su ostali ishodi (odnosno operativni ciljevi identični kao i za 1. razred)

Tablica 5. Ishodi učenja za 3. razred

Hrvatska

Predmetno područje A: Kineziološka teorijska i motorička znanja

3.1. Usavršava prirodne načine gibanja (Izvodi prilagođene prirodne načine gibanja temeljnih struktura)

3.2. Igra i razlikuje elementarne igre prema složenosti (Razlikuje vrste elementarnih igara prema složenosti)

3.3. Izvodi ritmičke i plesne strukture (Prepoznaje i izvodi ritmičke i plesne strukture)

Predmetno područje B: Morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti

3.4. Sudjeluje u provjeravanju morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti te procjeni pravilnoga tjelesnog držanja (Prepoznaje morfološke značajke, motoričke i funkcionalne sposobnosti te važnost pravilnoga tjelesnog držanja)

Predmetno područje C: Motorička postignuća

3.5. Prati osobna motorička postignuća (Prati i uspoređuje osobna postignuća u svladanim obrazovnim sadržajima)

Predmetno područje D: Zdravstveni i odgojni učinci tjelesnog vježbanja

3.6.  Koristi osnovne kineziološke aktivnosti na otvorenim vježbalištima (Sudjeluje u tjelesnim aktivnostima na otvorenom ovisno o posebnostima zavičaja)

3.7. Izvodi raznovrsne vježbe u svrhu poboljšanja sustava za kretanje (Usavršava jednostavne vježbe za poboljšanje sustava za kretanje)

3.8. Surađuje sa suigračima i poštuje pravila igre (Surađuje tijekom igre i prihvaća pravila igre)

Slovenija

Ishodi su isti kao u 1. i 2. razredu uz dodatak nekoliko ishoda

Shvaćanje važnosti kretanja i sporta

- razumjeti pravila složenijih elementarnih i nekih timskih igara s loptom **

Bosna

i

Hercegovina

Ciljevi i ishodi učenja

Očuvanje i unapređenje zdravlja

- Zna zašto je zdravlje osnov i preduvjet za sve ljudske aktivnosti; Zna zašto tjelesna aktivnost utiče na očuvanje i unapređivanje zdravlja; Zna zašto je pravilno držanje tijela uvjet da se spriječe deformacije kičme, grudnog koša, ekstremiteta i da se osigura normalano funkcioniranje organizma; Zna zašto je prekomjerna tjelesna težina izvor brojnih tegoba i zdravstvenih problema i da joj je najčešći uzrok nepravilna ishrana i nekretanje; Zna zašto je tjelesna aktivnost izvor dobrog raspoloženja, koje pomaže zdravlju; Zna da je čovjek dio prirode i da su tjelesne aktivnosti u prirodi posebno važna za djecu; Zna zašto kvaliteta, oblik i veličina, te vanjskim prilikama i aktivnostima neprimjerena obuća i odjeća mogu negativno utjecati na zdravlje; Porodično koristi zdravstvene usluge; Ima usklađen dnevni ritam odmora, spavanja, učenja i igre, primjeren uzrastu, uz asistenciju odraslih; Izbjegava situacije u kojima može da se povrijedi i umije da traži pomoć; Poznaje principe pravilne i redovne ishrane, ima kulturu objedovanja; Posjeduje osnovne navike lične i kolektivne higijene: Zna zašto su psihoaktivne supstance štetne;

Rast i razvoj - Antropometrijska obilježja

- U početnom i u završnom stanju, utvrđena karakteristična odstupanja među učenicima od prosjeka (razreda, škole) i izvršena klasifikacija učenika prema njihovom stvarnom stanju i razvojnim potrebama:  U početnom i u završnom stanju, utvrđeno stvarno stanje: stopala, ekstremiteta, kičme i grudnog koša; potrebne aktivnosti za korekciju; U početnom i u završnom stanju, utvrđen napredak u visini: prosječan, nadprosječan, podprosječan;  U početnom i u završnom stanju, utvrđen napredak u težini: normalan, povećan, smanjen;  U početnom i u završnom stanju, utvrđen odnos težina – visina: normalan, mršavost, gojaznost; potrebne aktivnosti za normaliziranje odnosa; U početnom i u završnom stanju, utvrđen odnos potkožnog masnog tkiva i mišićne mase: izvrstan, nadprosječan, prosječan, podprosječan, loš, potrebne aktivnosti za normaliziranje odnosa.

Rast i razvoj - Funkcionalne sposobnosti

- U početnom i u završnom stanju, za tri minute pretrči distancu za ocjenu aerobne izdržljivosti: loše, podprosječno, prosječno, nadprosječnu, izvrsno; predložene aktivnosti za normaliziranje stanja; U početnom i u završnom stanju, puls u mirovanju je: vrlo nizak, nizak, umjeren, visok, vrlo visok; potrebne aktivnosti za praćenje i normaliziranje stanja; U početnom i u završnom stanju, krvni pritisak je: vrlo nizak, nizak, normalan, visok, vrlo visok; potrebne aktivnosti za praćenje i normaliziranje stanja; U početnom i u završnom stanju, funkcionalne sposobnosti osiguravaju mu da se adaptira na primjerene tjelesne napore: normalno, s primjetnim znacima zamora, s izraženim znacima zamora, s izrazito izraženim znacima zamora; potrebne aktivnosti za praćenje i normaliziranje stanja.

Rast i razvoj –psihomotoričke sposobnosti

- U početnom i u završnom stanju, ocjena za taping rukom: loše, podprosječno, prosječno, nadprosječno, izvrsno; potrebne aktivnosti za stimuliranje napretka; U početnom i u završnom stanju, ocjena za skok udalj s mjesta: loše, podprosječno, prosječno, nadprosječno, izvrsno; potrebne aktivnosti za stimuliranje napretka; U početnom i u završnom stanju, ocjena za poligon natraške: loše, podprosječno, prosječno, nadprosječno, izvrsno; potrebne aktivnosti za stimuliranje napretka; U početnom i u završnom stanju, ocjena za izdržaj u visu zgibom: loše, podprosječno, prosječno, nadprosječno, izvrsno; potrebne aktivnosti za stimuliranje napretka: U početnom i u završnom stanju, ocjena za podizanje trupa: loše, podprosječno, prosječno, nadprosječno, izvrsno; potrebne aktivnosti za stimuliranje napretka; U početnom i u završnom stanju, procijenjene psihomotoričke sposobnosti: loše, podprosječne, prosječne, nadprosječne, izvrsne; potrebne aktivnosti za stimuliranje napretka.

Usvajanje znanja, razvijanje sustava vrijednosti, stavova i navika-znanja

- Zna zašto je period djetinjstva i mladosti odlučujući za potpun rast i razvoj čovjeka, njegovih osobina i sposobnosti; Zna zašto su osobine i sposobnosti čovjeka nedjeljiva cjelina: Zna da je visina pretežno urođena karakteristika, različito važna za razne sportove; Zna da je, u odnosu na visinu, normalna težina preduvjet za optimalno funkcioniranje organizma i uspjeh u psihomotoričkim i drugim aktivnostima; Zna zašto je potkožno masno tkivo izvor tjelesnih i psihičkih problema; Zna zašto je pravilna ishrana i svakodnevno vježbanje smanjuje potkožno masno tkivo i povećava mišićnu masu; Zna zašto tjelesna aktivnost utiče na pravilan rast, razvoj i funkcioniranje organizma ukoliko vježba svakodnevno; Zna da bez kisika čovjek ne može živjeti i da je dovoljna količina kisika uvjet za normalan rast, razvoj i dobro funkcioniranje organizma tokom svih ljudskih aktivnosti; Zna da se svakodnevnim vježbanjem pomaže organizmu da optimalno regulira potrebu za kisikom; Prepoznaje fiziološke znake umjerenog opterećenja i zamora (npr ; brži rad srca, znojenje, nesvjestica itd i umije da traži pomoć ako se loše osjeća; Zna da je kretanje čovjekova prirodna potreba i da je svakodnevno kretanje uvjet za normalan rast, razvoj i funkcioniranje organizma; Zna da čovjek posjeduje kretne sposobnosti, koje se mogu povećavati i prilagođavati potrebama čovjeka svakodnevnim vježbanjem u djetinjstvu i mladosti; Zna da su za povećavanje nivoa i kvaliteta različitih kretnih sposobnosti potrebne i različite vježbe; Zna zašto je igra posebno značajna za razvoj dječjih osobina i sposobnosti; Zna ulogu dijelova tijela prilikom vježbanja; Poznaje termine za označavanje osnovnih vježbovnih položaja, stavova, pokreta i kretanja; Zna tri kompleta jutarnjih vježbi u trajanju od po 12 minuta; Zna pravilno izvesti raznovrsne forme prirodnih oblika kretanja, kao atletskih sadržaja: trčanje, visoki i niski start, skok u dalj iz mjesta i zaleta, skok u vis i bacanje predmeta; Zna pravilno izvesti osnovne elemente gimnastike – vježbe oblikovanja: jačanja, istezanja i labavljenja; Zna pravilno izvesti osnovne sadržaje planiranih elementarnih i sportskih igara; Zna pravilno izvesti osnovne sadržaje planiranih elemenata ritmike, plesa i narodnih igara; Umije pantomimom i pokretom prikazati različite životne situacije;

Vrijednosti, stavovi i navike

- Naviklo je pravilno držati tijelo pri sjedenju, stajanju i hodanju; Pozitivno doživljava i vrednuje nastavu tjelesnog i zdravstvenog odgoja; Upoznaje i prihvata svoje osobine, sposobnosti i ograničenja značajna za učešće u tjelesnoj aktivnosti; Samostalno primjenjuje naučene modele tjelesne aktivnosti: jutarnja gimnastika, zagrijavanje i smirivanje organizma, igre; Posjeduje pozitivno iskustvo uspešnosti kroz ovladavanje sve složenijim kretnim zadacima; Poznaje rodne (spolne) karakteristike, uvažava suprotan spol; Uvažava kolektiv i međusobnu saradnju; Podstiče prijateljstvo i strpljivo ponašanje u grupi; U igri je aktivno, interaktivno i kreativno; Razvija smisao za takmičenje uz poštovanje pravila igre i takmičenja; Prepoznaje nesportsko ponašanje: gruba igra, kršenje pravila, nepristojno ponašanje; Razvija dobre ekološke navike.

Srbija

- zadovoljavanje osnovnih dječjih potreba za kretanjem i igrom; - razvijanje koordinacije, gipkosti, ravnoteže i eksplozivne snage; - stjecanje motoričkih znanja u svim prirodnim (filogenetskim) oblicima kretanja u različitim uvjetima: elementarnim igrama, ritmici, plesnim vježbama i vježbama na tlu; upoznavanje sa kretnim mogućnostima i ograničenjima vlastitog tijela; - stvaranje pretpostavki za pravilno držanje tijela, jačanje zdravlja i razvijanje higijenskih navika; - formiranje i ovladavanje elementarnim oblicima kretanja - "motoričko opismenjavanje"; - stvaranje uvjeta za socijalno prilagođavanje učenika na kolektivan život i rad.

Crna Gora

3.1. Izvodi složene prirodne oblike kretanja

Tijekom učenja učenik će moći da:

- Kontrolira pravilno držanje tijela; Izvodi  vježbe koje utiču na razvoj određenih grupa mišića; Pokaže napredak u izvođenju  jednostavnih vježbi koje utiču na razvoj određenih grupa mišića; Utvrdi i proširi opseg prirodnih oblika kretanja; Izvodi  osnovne pokrete na koje je moguće razvijati složenije pokrete; Utvrdi osnovne pokrete na koje je moguće razvijati složenije pokrete; Izvodi složene prirodne oblike kretanja; Utvrdi izvođenje osnovnih elemenata atletike; Prepozna  nove elemente atletike; Poveže  elemente atletike u cjeline; Utvrdi izvođenje osnovnih elemenata gimnastike; Prepozna  nove elemente gimnastike; Poveže  elemente gimnastike u cjeline; Učestvuje u školskom krosu primenjujući stečena znanja iz atletike.

3.2. Potpuno vlada orijentacijom u prostoru i ravnotežom prilikom vježbanja

Tijekom učenja učenik će moći da:

-Zna da uskladi i pronađe svoje mjesto za nesmetano izvođenje vježbi; Uskladi svoje kretanje  u prostoru u odnosu na druge prilikom izvođenja specifičnih  vježbi i igara, Izvodi  specifične vježbe koje unapređuju orijentaciju u prostoru; Vlada orijentacijom u prostoru u odnosu na sebe i druge prilikom izvođenja  vježbi i igara; Izvodi specifične vježbe koje unapređuju ravnotežu; Kontrolira ravnotežu i pokrete prilikom vježbanja

3.3. Izvodi vježbe oblikovanja i koristi  osnovnu terminologiju

Tijekom učenja učenik će moći da:

-Zna  terminologiju osnovnih stavova i položaja tijela; Prepozna osnovnu terminologiju u određenim vježbama oblikovanja; Uskladi izvođenje vježbi oblikovanja sa terminološkim navođenjem; Prati instrukcije nastavnika i izvodi vježbe oblikovanja uz terminološke navođenje

3.4. Aktivno učestvuje u elementarnim igrama

Tijekom učenja učenik će moći da:

Prepozna  složenije elementarne igre; Zna pravila u složenijim elementarnim igrama; Sudjeluje u složenijim elementarnim igrama primenjujući pravila igre; Objasni značaj suradničkog odnosa u igri; Primijeni suradnički odnos u igri; Poveća razinu suradnje sa suigračima u igri; Donosi i provodi odluke sa suigračima u elementarnim igrama

3.5. Izvodi ritmičke strukture i plesne strukture

Tijekom učenja učenik će moći da:

Prepozna korake u jednostavnim elementima konkretnog plesa; Izvodi predvježbe za konkretan ples; Izrazi različita raspoloženja i osećanja kroz ritmičke i plesne korake u jednostavnim koreografijama; Kreativno se izrazi i iskaže stvaralaštvo kroz raznovrsne pokrete; Uskladi ritmičke i plesne pokrete u jednostavnim koreografijama; Izvodi  ritmičke i plesne strukture u jednostavnim koreografijama; Uskladi plesne i ritmičke pokrete u paru, uz muziku kroz slobodno kreativno izražavanje

3.6. Primijeni postupke za održavanje higijene u fizičkom vježbanju i brine o opremi za fizičko vaspitanje.

Tijekom učenja učenik će moći da:

- Objasni važnost  primjene postupaka za održavanje higijene u fizičkom vježbanju; Primijeni postupke za održavanje higijene u fizičkom vježbanju; Objasni važnost preuzimanja odgovornost za higijenu i korišćenje opreme za Fizičko vaspitanje; Preuzme odgovornost za higijenu i korišćenje  opreme za Fizičko vaspitanje.

* Kod ishoda u Sloveniji zvjezdicom označeni odnose se samo na 3. razred dok su ostali ishodi (odnosno operativni ciljevi identični kao i za 1. i 2.  razred)

Promatrajući ishode u tablicama 1., 2. i 3. vidljivo je da se u kurikulumu Republike Hrvatske nalazi četiri predmetna područja. Prvo predmetno područje je Kineziološka teorijska i motorička znanja u kojima se daje naglasak na usvajanje, usavršavanje i primjenu raznovrsnih kinezioloških teorijskih i motoričkih znanja. U ovom predmetnom području ishodi su prvenstveno usmjereno na izvedbu prirodnih oblika kretanja te provedbu odnosno sudjelovanje u jednostavnim motoričkim igrama te jednostavnim i složenim elementarnim igrama. U Predmetnom području koje opisuje Morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti naglasak se daje  na ljudsko tijelo i na njegova obilježja. U 1. razredu ishod se odnosi na svrstavanje učenika u prostoru te razlikovanju tjelesne visine i mase tijela. U 2. i 3. razredu ishodi se ostvaruju kroz praćenje i provjeravanje pravilnog držanja tijela te morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti. U trećem predmetnom području Motorička postignuća, ishodi se ostvaruju kroz prepoznavanje i praćenje motoričkih postignuća koji se očituju u savladanim obrazovnim sadržajima. Četvrto predmetno područje Zdravstveni i odgojni učinci tjelesnog vježbanja ponajprije je usmjeren na razvoj pozitivnog stava i kritičkog mišljenja prema tjelesnom vježbanju kao i usvajanju i praćenju zdravstvenih, higijenskih i ekoloških navika te navika svakodnevnoga tjelesnog vježbanja. Ovo predmetno područje fokusirano je i  na odgojne vrijednosti kao jednu od najvažnijih komponenti tjelesne i zdravstvene kulture. Ishodi u Nastavnom planu i programu u Sloveniji koncepcijski su sastavljeni tako da se većina ishoda proteže kroz prve tri godine prvog obrazovnog razdoblja u primarnom obrazovanju. U 1. razredu ishodi su razrađeni prema područjima. Tako se prvo područje odnosi na Adekvatnu motoričku učinkovitost (Tjelesni razvoj, razvoj motoričkih i funkcionalnih sposobnosti) i ishodi se temelje na ispravnom držanju tijela, razvoju i poboljšanju motoričkih i funkcionalnih sposobnosti te izvođenju pokreta uz glazbu. Drugo područje Usvajanje različitih prirodnih oblika kretanja, igara i sportskih znanja ostvaruje ishode kroz prirodne oblike kretanja, koristi se različitim sportskim rekvizitima, izvode osnovne elemente atletike, gimnastike i igara s loptama u kojima sudjeluje prema jednostavnim pravilima te pleše odabrane plesove kao ostale aktivnosti koje nisu vezane uz dvoranu (snijeg, voda i led). U višim razredima se očekuje da učenici podignu razinu usvojenosti elemente plivanja, skijanja i klizanja. U trećem području koji se naziva Ugodan doživljaj  sporta i obrazovanja kroz igru učenici testiraju svoje sposobnosti, razvijaju samopouzdanje, odlučnost, borbenost i ustrajnost, stječe osnovne higijenske navike koje su povezane s tjelesnim vježbanjem, oblikuje pozitivne obrasce ponašanje i poštuje pravila igre i ponašanja. U četvrtom području Shvaćanje važnosti kretanja i sporta uz pravilno držanje, učenici se trebaju upoznati s odgovarajućom sportskom opremom upoznaje sprave i rekvizite, sportske površine te razumije jednostavna pravila elementarnih i drugih igara. Promatrajući ciljeve i ishode u Nastavnom planu i programu za osnovnu školu u Bosni i Hercegovini (Kanton Sarajevo) vidljivo je da su zajedno definirani ciljevi učenja s razrađenim ishodima. Ciljevi učenja u 1. i 2. razredu gotovo su identično postavljeni dok su u 3. razredu postavljani na višu razinu. Prvi cilj odnosi se na Očuvanje i unapređivanje zdravlja i ishodi koji su postavljeni u njemu odnose se ponajprije na ispravno držanje tijela, zatim o važnosti tjelesnog vježbanja za očuvanje i unapređivanje zdravlja. Također, važni ishodi u tom cilju odnose se i na osobnu higijenu učenika  i razlikovanje prihvatljive vrste ponašanja od neprihvatljive te utjecaja štetnih supstanci na organizam čovjeka. Drugi cilj je postavljen s time da će učenici usavršavati i razvijate svoje motoričke sposobnosti  u skladu s razvojnim karakteristikama. Tako su ishodi postavljeni s ciljem da učenici mogu izvoditi svoje pokrete u svim smjerovima kroz prirodne oblike kretanja. Zatim, unapređivanje svojih motoričkih sposobnosti kroz rukovanje rekvizitima, usvaja i razvija elemente atletike i gimnastike na nižim razinama, te izvodi plesne korake. Pravilno koristi i izvodi  vježbe oblikovanja i posjeduje druga motorička iskustva  koja se odnose  na vožnju bicikla, skijanje, sanjkanje, klizanje i ostalo. Nadalje, ciljevi koji se odnose na osposobljavanje za samostalno vježbanje u slobodno vrijeme i promoviranje pozitivnih socijalnih interakcija ponajprije definiraju ishode koji učenici moraju ostvariti u smislu prepoznavanja dijelova tijela kao i stavova i položaja koje se koriste u tjelesnom vježbanju, te prepoznavanje  fizioloških karakteristika tjelesnog vježbanja koji se primjerice odnose na rad srca i pojavu opterećenja i umora. Također, potrebno je da prihvati socijalno prihvatljivo ponašanje kroz igru i odnos prema ostalim učenicima. Poštivanje pravila igre i prepoznavanje nesportskog ponašanja u tim igrama. Razvijanje pozitivne slike o sebi i razvoj kreativnosti kroz pokret definirani su ciljevi koji se ostvaruju kroz uočavanje osobnih sposobnosti i usporedbu s drugim učenicima te pokretom izražava svoje emocije i iskustva koje usklađuje s muzikom. Ishodi odnosno operativni zadatci u Nastavnom planu i programu za Srbiju u 1. i 2. razredu postavljeni su identično s time da se u 2. razredu njihova primjena odvija u složenijim uvjetima izvođenja. U 3. razredu operativni zadatci postavljeni su na višim razinama njihovog ostvarivanja.  Učenici moraju zadovoljiti osnovnu potrebu za kretanjem i igrom, razvoj motoričkih sposobnosti te stjecanje motoričkih znanja kroz izvedu prirodnim oblicima kretanja te elementarnim igrama, plesu i vježbama gimnastike i atletike. Isto tako moraju se stvoriti pretpostavke za ispravno držanje tijela, jačanje zdravlja i razvijanje higijenskih navika te stvaranje uvjeta za socijalnu prilagodbu učenika. Predmetni program nastave tjelesnog odgoja u Crnoj Gori ima za cilj ostvariti odgojne obrazovne ishode kroz sva tri razreda. Oni se odnose na izvedbu jednostavnih i složenijih prirodnih oblika kretanja u kojima učenici moraju prepoznati značaj ispravnog držanja tijela, izvodi osnove elemente atletike, gimnastike u jednostavnoj i složenoj formi. Drugi ishod prvenstveno je fokusiran na orijentaciju u prostoru za vježbanje gdje učenik pronalazi svoje mjesto za neometano vježbanje u jednostavnim i složenijim uvjetima rada. Igranje jednostavnih i složenijih elementarnih igara slijedeći je ishod koji se proteže kroz sve tri godine gdje učenici trebaju biti aktivni sudionici u elementarnim igrama i poštovati njihova pravila. Također, ishod koji se odnosi na ritmičke i plesne strukture ima za cilj da učenike osposobi za izvođenje jednostavnih i složenijih struktura uz glazbenu pratnju. Posljednji ishod temeljen je na održavanju osobne higijene učenika, higijene za vrijeme i poslije tjelesnog vježbanja. Isto tako, upoznaje se s korištenjem opreme za tjelesno vježbanje te je na višoj razini i samostalno primjenjuje.

Zaključak

Temeljem provedenog istraživanja odnosno komparacije dokumenata vidljivo je kako istraživane zemlje imaju vrlo slične pristupe razvoju nacionalnih dokumenata koji se odnose na obrazovanje učenika u predmetu Tjelesna i zdravstvena kultura. U svim zemljama primjećuje se da je postajao  proces promjena u strateškim dokumentima u odnosu na razdoblje od 2010. do 2020. godine. Sve istraživane zemlje promijenile su ili revidirale svoje dokumente vezane uz obrazovanje učenika u predmetu tjelesna i zdravstvena kultura. Istraživani dokumenti ukazuju na postojanje ciljeva u svim zemljama u odgojno-obrazovnom području tjelesne i zdravstvene kulture. Isto tako sve zemlje imaju postavljene ishode učenja odnosno operativne ciljeve i zadaće koji se tako nazivaju u nekim dokumentima istraživanih zemalja. Iako su im nazivi drugačiji smisao je identičan odnosno propisuju one ishode koji bi učenici trebali ostvariti na kraju prvog odgojno-obrazovnog područja u primarnom obrazovanju odnosno od prvog do trećeg razreda. U svim istraživanim zemljama ciljevi i ishodi se relativno dobro povezuju i nastavljaju kroz vertikalnu odnosno horizontalnu prohodnost prema višim razredima. Sami ishodi opisani su u dijelu široko postavljenih elemenata koji se odnose na usvajanje znanja, iskazivanja stavova te usavršavanja različitih motoričkih vještina. Također, postavljeni su tako da sežu u spektar razvoja  antropološkog statusa učenika s ciljem dobivanja potrebnih kompetencije za područje tjelesnog vježbanja. Za kvalitetne strateške dokumente koji su vezani uz područje tjelesne i zdravstvene kulture izuzetno je važno obratiti pažnju na znanstvene dokaze koji donose vrlo važne informacije o nedovoljnoj tjelesnoj aktivnosti učenika koji počinju već u primarnom obrazovanju. Svi dokumenti moraju osobito pratiti društvene trendove s obzirom na pojavu novih tehnologija koje pridonose i različitim pogledima na tjelesno vježbanje kod mladih ljudi.  Kontinuirano participiranje u tjelesnoj aktivnosti učenika moguće je ostvariti samo s sadržajima tjelesnog vježbanja koji će izazvati osjećaj motiviranosti  i zadovoljstva. U današnjem sedentarnom načinu života mladih koji je zauzeo razmjere epidemije, a možemo slobodno reći i pandemije tjelesne neaktivnosti, povećanju pretilosti i smanjenja broja organiziranog tjelesnog vježbanja učenika, ovaj problem još više aktualizira. Unapređivanje zdravlja, usvajanje motoričkih i teorijskih znanja, utjecaj na skladan antropološki rast i razvoj djece i mladih te postizanje optimalne razine motoričkih i funkcionalnih sposobnosti trebaju biti ciljani segment pri definiranju ciljeva i postavljanju ishoda učenja u strateškim dokumentima koji se odnose na područje nastave tjelesne i zdravstvene kulture.

Literatura

Alić, J., Petrić, V. i Badrić, M. (2016). Tjelesna i zdravstvena kultura u osnovnom školstvu: analiza propisanih nastavnih sadržaja. Napredak: časopis za pedagogijsku teoriju i praksu, 157(3), 341–361.

Association for Physical Education (AFPE) (2008). Health position paper. Physical education’s contribution to public health. Physical Education Matters, 3(2), 8–12.

Badrić, M. (2017). Analiza kurikuluma tjelesne i zdravstvene kulture. U O. Bajrić i Đ. Nićin (ur.), VII. Međunarodna konferencija ''Sportske nauke i zdravlje.'' (str. 16–25). Banja Luka: Panevropski univerzitet ''Apeiron'' .

Badrić, M., i Ravlić, K. (2016). Relacije funkcionalnog kapaciteta i tjelesne aktivnosti učenika. U I. Prskalo, M.  Badrić i V. Horvat (ur.), The Future of Education and Education for the Future/Kinesiological Education in the Future (str. 43–54). Zagreb: Faculty of Teacher Education University of Zagreb.

Europska komisija/EACEA/Eurydice. (2013). Tjelesna i zdravstvena kultura i sport u europskim školama. (engl. Physical Education and Sport at School in Europe). Izvješće Eurydicea. Luksemburg: Odjel za izdavaštvo Europske unije. Dostupno na: http://eacea.ec.europa.eu/education/eurydice [5.2.2016.]

Eyler, A. A., Browson, R. C., Bacak, S. J. i Housemann, R. A. (2003). The epidemiology of walking for physical activity in the United States. Medicine and Science of Sport in Exercise, 35, 1529–1536. DOI: 10.1249/01.MSS.0000084622.39122.0C

Findak, V. (1999.). Metodika tjelesne i zdravstvene kulture. Zagreb: Školska knjiga.

Findak, V. (2009). Kineziološka paradigma kurikula tjelesnog i zdravstvenog odgojno-obrazovnog područja za 21. stoljeće. Metodika – časopis za teoriju i praksu metodika u predškolskom odgoju, školskoj i visoko školskoj izobrazbi, 10(2), 371–382.

Findak, V. (2014). Kinesiology Education – a Challenge for Modern Theory and Practice in Educaion. Croatian Journal of Education, 16(3), 623–641.

Findak, V., Prskalo, I. i Babin, J. (2018). Kvaliteta kineziološke edukacije - uvjet opstanka. Inovacije u nastavi - časopis za savremenu nastavu, 31, 2, 84–93. DOI: 10.5937/inovacije1802084F

Fiore, E. G., Jobstraibizer, G. A., da Silva, C. S. i Cervato-Mancuso, A. M. (2012). Approach to Food and Nutrition issues in Teaching Materials in Elementary School: interface with food and nutritional security and national curriculum parameters. Saude e sociedade, 21(4), 1063–1072. doi: 10.1590/S0104-12902012000400023

Halmi, A. (2005). Strategije kvalitativnih istraživanja u primijenjenim društvenim znanostima. Zagreb: Naklada Slap.

Hardman, K. (2007). Current Situation and prospects for physical education in the European Union. Directorate General Internal Policies of the Union, Policy Department Structural and Cohesio Policies, Culture and Education. Brussels: European Parliament

Hardman, K. (2008). Physical education in schools: a global perspective. Kinesiology, 40(1), 5–28.

Jajčević, Z. (1999). 125 godina obavezne nastave tjelesnog odgoja u hrvatskim školama. U K. Delija (ur.), Zbornik radova 8. Ljetne škole kineziologa RH (str. 43–45). Zagreb: Hrvatski savez pedagoga fizičke kulture.

Lee, I. M. i Paffenbarger, R. S. (2000). Associations of light, moderate, and vigorous intensity physical activity with longevity - The Harvard Alumni Health Study. American journal of epidemiology, 151(3), 293–299. DOI: 10.1093/oxfordjournals.aje.a010205

Lynch, T. (2014.). Australian curriculum reform II: Health and physical education. European physical education review, 20(4), 508–524.  doi: 10.1177/1356336X14535166

Macedo, E. (2012). Curriculum and knowledge: approaches between education and teaching. Cadernos de Pesquisa, 42(147), 716–726.

Milner, H. R. (2014). Scripted and Narrowed Curriculum Reform in Urban Schools. Urban education, 49(7), 743–749. doi: 10.1177/0042085914549685

Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo (2018). Nastavni plan i program za osnovnu školu, Predmet: Tjelesni i zdravstveni odgoj. Preuzeto https://mon.ks.gov.ba/sites/mon.ks.gov.ba/files/npip_tjelesni_i_zdravstveni_odgoj.pdf [22.09.2022]

Ministarstvo znanosti i obrazovanja (2019).  Odluka o donošenju kurikuluma za nastavni predmet Tjelesne i zdravstvene kulture za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa

Ministarstvo, znanosti obrazovanja i športa (2006). Nastavni plan i program za osnovnu školu,- HNOS 2006. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa

Ministarstvo, znanosti obrazovanja i športa (2011). Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obra­zovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa

Ministrstvo za šolstvo, znanost in šport, Zavod RS za šolstvo (2011). Učni načrt, program osnovnošolskega izobraževanja Športna vzgoja, Ljubljana. Preuzeto http://www.mss.gov.si/fileadmin/mss.gov.si/pageuploads/podrocje/os/devetletka/predmeti_obvezni/Sportna_vzgoja_obvezni.pdf [22.09.2022]

Novak, D., Petric, V., Jurakic, D. i Rakovac, M. (2014). Trends and Future Visions of Physical Education: Croatian Challenges. U M-K. Chin i C.R. Edginton (ur.), Physical education and health. Global Perspectives and Best Practice, (str. 121–133). Urbana, IL: Sagamore Publishing.

Ortega, F. B., Artero, E. G., Ruiz, J. R., España-Romero, V., Jiménez-Pavón, D., Vicente-Rodriguez, G., Moreno, L. A., Manios, Y., Béghin, L., Ottevaere, C., Ciarapica, D., Sarri, K., Dietrich, S., Blair, S. N., Kersting, M., Molnar, D., González-Gross, M., Gutiérrez, A., Sjöström, M. i Castillo, M. J. (2011). Physical fitness levels among European adolescents: the HELENA study. Br J Sports Med, 45(1), 20–29. doi: 10.1136/bjsm.2009.062679

Prskalo, I. (2016). Prilog izradi kurikula tjelesnoga i zdravstvenoga područja te predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura. U I. Prskalo, M.  Badrić i V. Horvat (ur.), The Future of Education and Education for the Future/Kinesiological Education in the Future, (str. 14–19). Zagreb: Faculty of Teacher Education University of Zagreb.

Prskalo, I. i Babin, J. (2016). Kineziološka edukacija u razvitku hrvatskog društva. U V. Findak (ur.), Kineziologija i područja edukacije, sporta, sportske rekreacije i kineziterapije u razvitku hrvatskog društva, (str.  32–40). Zagreb: Hrvatski kineziološki savez.

Prskalo, I., Badrić, M. i Kvesić, I. (2014). Organizational forms of work in kinesiological education and curriculum differences in some European countries. U D. Dasheva, B. Antala, S. Djobova i M. Kuleva (ur.), Physical Educaction and Sport- Competences for Life, (str. 424–431). Sofia: Sport, stress, adaptation - Scientific journal.

Prskalo, I. i Babin, J. (2008). Stanje i perspektiva razvoja u području edukacije. U B. Neljak (ur.), Zbornik radova "17. ljetna škola kineziologa Republike.'', (str. 30–41). Zagreb: Hrvatski kineziološki savez.

Prskalo, I., Badrić, M. i Lorger, M. (2019). Kurikul predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura i suglasje s odgojno-obrazovnim trendovima. U I. Prskalo, S. Jenko Miholić i M. Badrić (ur.), Proceedings of the Symposium Kinesiological Trends in Education, (str. 9–21). Zagreb: Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Prskalo, I., Badrić, M. i Tomić, D. (2019). Kinesiology and Sustainable Future,Croatian Journal of Education, 21(Sp.Ed.No.1), 213–223. doi: 10.15516/cje.v21i0.3724

Roca, L. i Badrić, M. (2019). Participating in kinesiology activities in primary-education students' free time. Sports Science and Health, 9(2), 85–91. DOI: 10.7251/SSH1902085R

Roca, L., Badrić, M. i Sporiš, G. (2019).  The correlation between physical activity and body composition in primary school students, Homosporticus,  21(2), 23–30.

Ruiz, J. R., Castro-Piñero, J., Artero, E. G., Ortega, F. B., Sjöström, M., Suni, J. i Castillo, M. J. (2009). Predictive validity of health-related fitness in youth: a systematic review. Br J Sports Med, 43(12), 909–23. DOI: 10.1136/bjsm.2008.056499

Ružić, E., Badrić, M. i Prskalo, I. (2008).  Stanje i razlike u kurikulumu nastave tjelesne i zdravstvene kulture u nekim europskim zemljama, Napredak, časopis za pedagogijsku teoriju i praksu, 149(4), 442–459.

Službeni glasnik RS – Prosvetni glasnik (2004). Program fizičkog vaspitanja za osnovne škole. Beograd.

Sun, H., Chen, A., Zhu, X. i Ennis, C. D. (2012). Curriculum matters: Learning science-based fitness knowledge in constructivist physical education. Elementary School Journal, 113(2), 215–229.  doi: 10.1086/667405

Tambalis, K. D., Panagiotakos, D. B., Psarra, G. i Sidossis, L. S. (2019). Concomitant Associations between Lifestyle Characteristics and Physical Activity Status in Children and Adolescents. J Res Health Sci, 19(1).

Thompson, G. i Harbaugh, A. G. (2013). Preliminary analysis of teacher perceptions of the effects of NAPLAN on pedagogy and curriculum. Australian educational researcher, 40(3), 299–314. doi: 10.1007/s13384-013-0093-0

Tura, M. L. R. (2012). New curriculum proposals and pedagogical practice. Cadernos de Pesquisa, 147(42), 790–805.

United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization - UNESCO (2015).  Quality physical education (QPE). Guidelines for policy-makers. Paris: United Nations Educational. Pristupljeno  http://unesdoc.unesco.org/images/0023/002311/231101E.pdf [15.10.2020.]

Venance, S. L., LaDonna, K. A. i Watling, C. J. (2014). Exploring frontline faculty perspectives after a curriculum change. Medical education, 48(10), 998–1007. DOI: 10.1111/medu.12529

WHO (2010). Global Recommendations on Physical Activity for Health. Preuzeto http://whqlib­doc.who.int/publications/2010/9789241599979_eng.pdf  [10.2.2017.]

Zavod za školstvo Crne Gore (2018). Predmetni program za fizičko vaspitanje I, II, III, IV, V, VI, VII, VIII i IX razred osnovne škole. Pristupljeno  https://zzs.gov.me/naslovna/programi/osnovno [15.10.2020.]

Žnidarec Čučković, A. (2018). Komparativna analiza nacionalnih kurikuluma tjelesne i zdravstvene kulture primarnog obrazovanja u Europi. (Doktorska disertacija). Rijeka: Filozofski fakultet u Rijeci.



stoo2.png


2nd International Scientific and Art Faculty of Teacher Education University of Zagreb Conference
Contemporary Themes in Education – CTE2 - in memoriam prof. emer. dr. sc. Milan Matijević, Zagreb, Croatia
Analysis of physical education curriculum in the first period of primary education
Abstract

The aim of the research is to compare and determine the differences between qualitative analysis of physical education and subject culture curricula in the surrounding countries in terms of learning goals and outcomes and the duration of hours in primary education. Physical education can contribute to the all-round development of students through cognitive and motor progress and affect the overall development. It must also meet certain criteria called curriculum criteria.  For the first time, the research included the contents of the new curriculum of physical education and health in primary schools in the Republic of Croatia and current curricula in Slovenia, Bosnia and Herzegovina (Sarajevo Canton), Serbia and Montenegro. The comparative analysis covers the period from 1st to 3rd grade in primary education. The analysis of the physical education curriculum provided data on the general goal, learning outcomes, and the weekly number of hours of compulsory physical education. Data collection methods include searching for official documents available on the websites of the Ministries of Education of the surveyed countries. Based on the conducted research, it can be seen that the researched countries have very similar approaches to the development of national documents related to the education of students in the subject of Physical Education. In all countries, it can be seen that there has been a process of change in strategic documents compared to the past five to ten years. All surveyed countries have changed or revised their documents related to the education of students in the subject of physical education. For quality strategic documents related to the field of physical education, it is extremely important to pay attention to scientific evidence that provides very important information about the lack of physical activity of students who begin in primary education.

Key words

comparative analysis; curriculum; physical education; school; students

Motor creativity of five to six year old children

Miran Muhič

University of Maribor, Faculty of Education

Kinesiological paradigm in education

Number of the paper: 56

Original scientific paper

Abstract

Motor talented child is a child who masters rough motor skills well and correctly and uses it for sports achievements and achieves above-average sports results. Talent does not show itself. The best way to discover motor creativity is a multidisciplinary approach. The research presents a way to detect motor talent using the TCAM test. Assuming that children find it easier to express their thoughts through movement, Torrance designed the TCAM (Thinking Creatively in Action and Movement) test in 1981. The TCAM test is a valid and reliable instrument with which it is possible to measure creative movement in preschool children. Four motor tasks with different sports equipment (ball, small balls, jump rope, gym ring) allow the evaluation of three aspects of motor creativity: fluency, originality and flexibility. The main purpose of the research was to investigate in more detail the motor creativity of preschool children. The non-random sample represents 167 children aged 3 to 6 years. 82 (49,1 %) children are female and 85 (50,9 %) are male. A causal-non-experimental research method and a quantitative data collection technique were used. The measuring instrument represents the TCAM test of creative thinking, where the fluency, originality and flexibility of four motor tasks are evaluated in four movement tasks: guiding the ball from point A to point B, throwing small balls in the basket and various movements with jump rope and gym ring. Based on the t-test for independent samples, it was found that there was no statistically significant difference in motor creativity in preschool children according to gender and age (p > 0.05). The findings of our research can be help to kindergard teacher to encourage children to creative ways of movement.

Key words

motor development; motor fluency; originality and flexibility; TCAM

Introduction

In modern Western societies, most children living in an urban area do not have free spaces and opportunities for motor play, they are also protected by parents who drive them to school and play with them indoors. All this leads to a greater connection of children with information and communication technologies. These cause children to become less active, and in the long run there is also a decrease in creative thinking. Constant physical activity is essential for the normal growth and development of children, especially in early childhood, when learning through the body and movement is a major part of a child's learning. Early childhood physical education is an ideal period for fostering a healthy lifestyle and a positive attitude towards exercise and movement, it can also be a bridge between a child's need for motor play game and creative expression and formal approaches to learning in kindergartens and schools. In 1981, Vygotsky (cited in Ourda, Gregoriadis, Mouratidou, Grouios, & Tsorbatzoudis, 2017) hinted that the establishment of motor development affects creativity and that one process can be developed through another. Learning is more effective when children give something their meaning, which they gain through experimentation, asking questions and finding solutions. A representative result of motor development and creativity is motor creativity, which can be described as a child’s effort to create movements that enable the solution of motor problems (Ourda et al., 2017). Wyrik (1968, cited in Sturza Milić, 2014) states that motor creativity is the ability to create numerous and original motor responses to a stimulus. Most of the known concepts of motor creativity are based on Guildford's theory and the divergent factor of production, which includes fluency, originality and flexibility. Preschool children in the sensorimotor and preoperative period find it easier to express creativity through movement and symbolic games (Bournelli, Makri, & Mylonas, 2009). Creativity is a complex syndrome, which emerges from cognitive, affective, social, and physical areas, the use of creative teaching in physical and sports activity to help to the kindergard teacher in creating a learning environment focused on children’s physical, cognitive and social development.(Zachopoulou et al., 2006). The basic mechanisms of creative behavior determine performance in implementation of motor tasks (Hüttermann et al., 2018). Trevlas et al. (2003) discussed the connection between motor play and motor creativity among preschool children and is motor-creative, which means that it is currently creating new patterns of movement. Such a child has a more developed ability of divergent thinking, which is considered to be the result of creative and critical thinking. Renzulli (1994; cited in Sturza Milić, 2014) believes that children's motor creativity is poorly studied, although it is considered to be one of the most valued human qualities. It is common knowledge that children are creative by nature, but creativity also depends on the environment and intrinsic motivation. Torrents et al. (2021) state that, compared to other areas in the field of movement and sport, the study of encouragement creativity is ignored. Sturza Milić (2014) emphasizes that reduced physical activity has a negative impact on quality of life. No-encouragement of motor abilities can lead to reduced motor creativity and generally poorer development of the child.

What exactly is motor creativity? Torrance (1981; cited in Dominguez et al., 2015) designed the TCAM (Thinking Creatively in Action and Movement) test, assuming that children find it easier to express their thoughts through movement. Four motor tasks (Ball, Little ball, Jump drop, Gym ring) enable the evaluation of three aspects of motor creativity: fluency, originality and flexibility. Fluency is defined as the ability to come up with new ideas and is measured as the number of relevant responses made (Dominguez et al., 2015), Is the total number of different responses to stimuli (Trevlas et al., 2003). Originality is defined as the ability for new, unique, or unusual motor responses (Dominguez et al., 2015), is the uniqueness of the answer in relation to the answers of the whole sample (Trevlas et al., 2003). Flexibility is the diversity of responses based on changes in meaning, interpretation, use of an object (Trevlas et al., 2003), is a quick change of perspective or. from the point of view of solving or rapidly changing the approach and strategy (Marentič Požarnik, 2000).

The TCAM test is a valid and reliable instrument to measure creative movement in preschool children, this test aso yielded adequate internal consistency for measuring the dimensions of children’s motor creativity (Zachopoulou, Makri and Pollatou, 2009).

The purpose of the study was to determine whether there is a difference in motor creativity between the gender and between different ages (3-4 years and 5-6 years) of preschool children. The TCAM (Thinking Creatively in Action and Movement) test was used.

Methods

The TCAM test is a valid and reliable instrument with which it is possible to measure creative or. creative movement in preschool children. Four motor tasks with different sports equipment (ball, small balls, jump rope, gym ring) were used. The results allow the evaluation of three aspects of motor creativity: fluency, originality and flexibility. The performance of the task was evaluated by three evaluators. The result (number of performances of different motor tasks) is the average score of all three evaluators. To verify differences between two groups by gender (Table 1) and two groups by age (Table 2), an Independent Samples t-Test (p) was used. As the strength of the relationship between two variables in a population was used Cohen’s d effect size.


Table 1. Sample by GENDER according to AGE


Frequency

Percent


age 3-4 years

27

16.2


girls

12

14.6


boys

15

17.6


age 5-6 years

140

83.8


girls

70

85.4


boys

70

82.4


Total

167

100.0


girls

82

100.0


boys

85

100.0


Table 2. Sample by AGE according to GENDER


Frequency

Percent


girls

82

49.1


age 3-4 years

12

44.4


age 5-6 years

70

50.0


boys

85

50.9


age 3-4 years

15

55.6


age 5-6 years

70

50.0


Total

167

100.0


age 3-4 years

27

100.0


age 5-6 years

140

100.0


Results

Statistically significant difference in age (p < .01) was shown in fluency when using the ball, Effect Size is large (d > 0.5). For other aspects of creativity, there is no statistically significant difference in motor creativity by age when using different props (Table 3) .

Table 3. Difference in TCAM scores by AGE



TCAM

task

age years

Mean

Std. Dev.

p

Cohen’s d

Fluency

Ball

 3-4

3.59

1.89

.000***

-.964

 5-6

5.84

2.40

Little ball

 3-4

2.68

1.00

.503

-.141

 5-6

3.07

2.95

Jump drop

 3-4

4.49

2.10

.844

.042

 5-6

4.22

6.86

Gym ring

 3-4

4.68

2.71

.345

-.199

 5-6

5.59

4.86

Originality

Ball

 3-4

1.45

1.98

.206

-.267

 5-6

2.08

2.41

Little ball

 3-4

0.63

0.69

.339

-.202

 5-6

1.22

3.20

Jump drop

 3-4

1.76

1.59

.987

.003

 5-6

1.73

7.12

Gym ring

 3-4

2.24

2.42

.891

.029

 5-6

2.10

5.22

Flexibility

Ball

 3-4

0.66

0.81

.383

-.184

 5-6

0.95

1.68

Little ball

 3-4

0.23

0.33

.616

-.106

 5-6

0.55

3.32

Jump drop

 3-4

1.34

1.21

.896

.028

 5-6

1.15

7.36

Gym ring

 3-4

1.25

1.05

.968

-.008

 5-6

1.29

5.36

***p < .01

There was no statistically significant difference in motor creativity by gender (Table 4).

Table 4. Difference in TCAM scores by GENDER



TCAM

task

gender

Mean

Std. Dev.

p

Cohen’s d

Fluency

Ball

girls

5.38

2.38

.620

-.077

boys

5.57

2.56

Little ball

girls

2.84

1.49

.451

-.117

boys

3.16

3.54

Jump drop

girls

3.71

2.57

.265

-.173

boys

4.80

8.51

Gym ring

girls

4.91

2.55

.137

-.232

boys

5.97

5.89

Originality

Ball

girls

1.80

2.25

.349

-.145

boys

2.15

2.45

Little ball

girls

0.97

1.33

.504

-.168

boys

1.27

3.93

Jump drop

girls

1.18

1.62

.279

-.251

boys

2.28

9.03

Gym ring

girls

1.50

1,80

.107

-.104

boys

2.72

6.57

Flexibility

Ball

girls

0.86

1.24

.750

-.049

boys

0.94

1.85

Little ball

girls

0.23

0.41

.267

-.172

boys

0.76

4.25

Jump drop

girls

0.58

0.99

.256

-.176

boys

1.77

9.41

Gym ring

girls

0.73

0.90

.149

-.224

boys

1.83

6.82


A more detailed presentation of differences in motor creativity by boys (Table 5) according to age shows that there is a statistically significant difference only in fluency when using the ball (p < .01), Effect Size is large (d > 0.5).

Table 5. Difference in TCAM scores by AGE - boys



TCAM

task

age years

Mean

Std. Dev.

p

Cohen’s d

Fluency

Ball

 3-4

3.65

2,30

0.001***

-0.965

 5-6

5.98

2,44

Little ball

 3-4

2.83

1,04

0.689

-0.114

 5-6

3.23

3,88

Jump drop

 3-4

4.61

2,12

0.922

-0.028

 5-6

4,84

9,34

Gym ring

 3-4

5.29

2,89

0.629

-0.138

 5-6

6.11

6,36

Originality

Ball

 3-4

1.91

2,47

0.680

-0.118

 5-6

2.20

2,47

Little ball

 3-4

0.71

0,69

0.541

-0.175

 5-6

1.40

4,31

Jump drop

 3-4

1.97

1,55

0.884

-0.042

 5-6

2.34

9,94

Gym ring

 3-4

2.57

2,58

0.923

-0.028

 5-6

2.75

7,15

Flexibility

Ball

 3-4

0.70

0,92

0.582

-0.157

 5-6

0.99

1,99

Little ball

 3-4

0.25

0,38

0.615

-0.144

 5-6

0.87

4,68

Jump drop

 3-4

1.49

1,13

0.899

-0.036

 5-6

1.83

10,37

Gym ring

 3-4

1.41

0,98

0.794

-0.074

 5-6

1.92

7,51

***p < .01

Table 6. Difference in TCAM scores by AGE - girls



TCAM

t task

age years

Mean

Std. Dev.

p

Cohen’s d

Fluency

Ball

 3-4

3.52

1.31

0.003***

-0.964

 5-6

5.69

2.38

Little ball

 3-4

0.88

0.95

0.126

-0.483

 5-6

1.96

2.37

Jump drop

 3-4

0.61

0.69

0.447

-0.239

 5-6

0.91

1.31

Gym ring

 3-4

2.50

0.97

0.392

-0.269

 5-6

2.90

1.56

Originality

Ball

 3-4

0.53

0.71

0.058

-0.393

 5-6

1.04

1.40

Little ball

 3-4

0.20

0.28

0.766

-0.093

 5-6

0.24

0.43

Jump drop

 3-4

4.33

2.15

0.364

0.286

 5-6

3.60

2.63

Gym ring

 3-4

1.49

1.66

0.470

0.227

 5-6

1.12

1.62

Flexibility

Ball

 3-4

1.16

1.33

0.113

0.701

 5-6

0.48

0.90

Little ball

 3-4

3.92

2.35

0.146

-0.459

 5-6

5.08

2.56

Jump drop

 3-4

1.83

2.24

0.501

0.211

 5-6

1.44

1.72

Gym ring

 3-4

1.06

1.14

0.169

0.434

 5-6

0.67

0.85

***p < .01

Also by girls (Table 6) there was a statistically significant difference in age only in fluency when using the ball (p < .01), Effect Size is large (d > 0.5).

Discussion

Some studies have focused on differences in motor creativity between boys and girls. The results of the research by Sturza Milić (2014) showed that certain motor skills are poorer, especially in girls, and that this consequently also affects motor creativity. In a sample of our study, differences in motor creativity between boys and girls (except fluency / ball) were not detected. The authors of the study Karaca et al. (2020) in their study did not detect a difference between boys and girls in motor creativity. In their study, Jekovec & Bucik (2015) used a pattern similar in gender and age to that used in our study. They state that creativity is not rigidly tied to age. In our study, we detected a statistically significant difference in motor creativity between 3-4 year and 5-6 year old children only by boys and by girls in fluency in ball use. Finding that children's motor creativity is poorly studied and that no-encouragement of motor abilities can lead to reduced motor creativity and generally poor child development (Sturza Milić, 2014), the presented research is another piece in the mosaic of motor research. creativity. The findings of our research can help kindergard teacher to encourage children to creative ways of movement, which according to Torrents et al. (2021) can lead to the emergence of new forms of motor behavior and new solutions to motor tasks. The results of the research could, according to Zachopoulou et al. (2006) had consequences in the implications on three areas: to deepen our understanding of creativity as an integral part of the early childhood curriculum; to expand the use of movement during early years education; and to design in-service professional development of kindergard teacher  with training programs in order to improve the implementation of creative contets.

Conclusions

Children are creative by nature, but creativity also depends on the environment and intrinsic motivation. In order for creativity to develop and grow in a healthy way, it is necessary to provide children with environments that can also help develop their creativity in the field of motor skills. Kindergard teacher play an important role in planning and implementing physical activities to promote children's motor creativity.

References

Bournelli, P., Makri, A., & Mylonas, K. (2009). Motor creativity and self-concept. Creativity Research Journal, 21(1), 104–110. doi: 10.1080/10400410802633657

Dominguez, A., Diaz Pereira, P. M., & Martinez-Vidal, A. (2015). The Evolution of Motor Creativity during Primary Education. Journal of Human Sport and Exercise, 10(2), 583–591. DOI: 10.14198/jhse.2015.102.05

Hüttermann, S., Nerb, J., & Memmert, D. (2018). The role of regulatory focus and expectation on creative decision making. Human movement science62, 169–175. doi: 10.1016/j.humov.2018.10.006

Jekovec, J. F., & Bucik, V. (2015). Odnos med ustvarjalnostjo in igralnim materialom v kontekstu simbolne igre. Psiholoska Obzorja, 24(1), 33–43. DOI: 10.20419/2015.24.424

Karaca, N. H., Uzun, H., & Metin, Ş. (2020). The relationship between the motor creativity and peer play behaviors of preschool children and the factors affecting this relationship. Thinking Skills and Creativity, 38, 100716. doi: 10.1016/j.tsc.2020.100716

Marentič Požarnik, B. (2000). Psihologija učenja in pouka. Ljubljana: DZS.

Ourda, D., Gregoriadis, A., Mouratidou, K., Grouios, G., & Tsorbatzoudis, H. (2017). Α motor creativity intervention in the Greek early childhood education settings: Effects on beliefs about health. Journal of Early Childhood Education Research, 6(1), 22–42.

Sturza Milić, N. (2014). The influence of motor experience on motor creativity (fluency) of preschool children. Kinesiology46(Supplement 1.), 82–87. doi: 10.18690/rei.11.3.201 -214.2018

Torrents, C., Balagué, N., Ric, Á., & Hristovski, R. (2021). The motor creativity paradox: Constraining to release degrees of freedom. Psychology of Aesthetics, Creativity, and the Arts, 15(2), 340. doi: 10.1037/aca0000291

Trevlas, E., Matsouka, O., & Zachopoulou, E. (2003). Relationship between playfulness and motor creativity in preschool children. Early Child Development and Care, 173(5), 535–543. doi: 10.1080/0300443032000070482

Zachopoulou, E., Makri, A., & Pollatou, E. (2009). Evaluation of children's creativity: psychometric properties of Torrance's ‘Thinking Creatively in Action and Movement’test. Early Child Development and Care, 179(3), 317–328. doi: 10.1080/03004430601078669

Zachopoulou, E., Trevlas, E., Konstadinidou, E., & Archimedes Project Research Group. (2006). The design and implementation of a physical education program to promote children’s creativity in the early years. International Journal of Early Years Education14(3), 279–294. doi: 10.1080/09669760600880043


stoo2.png


2nd International Scientific and Art Faculty of Teacher Education University of Zagreb Conference
Contemporary Themes in Education – CTE2 - in memoriam prof. emer. dr. sc. Milan Matijević, Zagreb, Croatia
Motorička kreativnost djece u dobi od pet do šest godina
Sažetak

Motorički darovito dijete je dijete koje dobro i pravilno svlada grubu motoriku i iskoristi je za sportska postignuća te ostvaruje natprosječne sportske rezultate. Najbolji način za otkrivanje motoričke kreativnosti je multidisciplinarni pristup. Istraživanje predstavlja način otkrivanja motoričke darovitosti pomoću TCAM testa. TCAM test je valjan i pouzdan instrument kojim je moguće mjeriti motorička kreativnost djece predškolske dobi. Četiri motorička zadatka s različitim sportskim rekvizitima (lopta, loptice, vijača, obruč) omogućuju evaluaciju tri aspekata motoričke kreativnosti: fluentnost, originalnost i fleksibilnost. Glavna svrha istraživanja bila je detaljnije istražiti motoričku kreativnost djece predškolske dobi. Neslučajni uzorak predstavlja 167 djece u dobi od tri do šest godina. 82 (49,1 %) djece je žensko i 85 (50,9 %) muško. Korištena je bila kauzalno-neeksperimentalna metoda istraživanja i kvantitativna tehnika prikupljanja podataka. Mjerni instrument je TCAM test kreativnog mišljenja gdje se kod četiri zadataka kretanja ocjenjuju fluentnost, originalnost i fleksibilnost četiri motoričkih zadataka: vođenje lopte od točke A do točke B, bacanje malih loptica u koš te različiti pokreti s vijačom i gimnastičkim obručem. Na osnovi t-testa za neovisne uzorke je utvrđeno da ne postoji statistički značajna razlika u motoričkoj kreativnosti djece prema spolu i dobi (p>0,05). Nalazi istraživanja mogu pomoći odgajateljima da potaknu djecu na kreativno kretanje.

Ključne riječi

motorička fluentnost; motorički razvoj; originalnost i fleksibilnost; TCAM

Correlation between Morphological Characteristics and Physical Activity of Female Students at the Faculty of Teacher Education

Ivana Nikolić1, Snježana Mraković1, Marko Kranjčević2

1 University of Zagreb, Faculty of Teacher Education

2 Primary School Grigor Vitez, Sveti Ivan Žabno

Kinesiological paradigm in education

Number of the paper: 57

Original scientific paper

Abstract

This research aimed to determine whether there is a correlation between the morphological components of fitness and the level of physical activity of female students enrolled at the Faculty of Teacher Education – Department in Čakovec. The sample consisted of 146 first-year full-time and part-time female students. The sample of variables was composed of eight anthropometric measures and the Baecke questionnaire on habitual physical activity. Spearman’s correlation coefficients between physical activity and anthropometric measures were calculated (body mass index, upper arm skinfold, suprailiac skinfold, thigh skinfold, percentage of body fat, abdominal circumference, and obesity risk index). The results showed that a large percentage of female students have a normal body mass of 75.9%, but the percentage of 24.1% of increased body weight and obesity is of concern. The results also showed that 91.7% of students have a normal obesity index, while only 8.3% have an increased index. With the descriptive parameters of the Baecke questionnaire, the highest average value was achieved in the domain of leisure time, smaller in sports. In contrast, the lowest average value of physical activity was achieved in the domain of faculty. Spearman’s correlation coefficients between morphological variables and physical activity indicate low negative values in all morphological variables, except in the abdominal range. The variable leisure time index showed a significant negative correlation only with the thigh skinfold. A poor negative correlation was obtained between total physical activity and body mass index, upper arm skinfold, thigh skinfold, percentage of body fat, and hip size.

Key words

Baecke questionnaire; morphological components; physical activity

Introduction

Nowadays, we are witnessing an increase in overweight in children and adults. According to the World Health Organization (WHO, 2021), in 2016, 39% (39% of men and 40% of women) were overweight, and 13% (11% of men and 15% of women) were obese. In the Republic of Croatia, in 2019, 65% were overweight or obese (42% overweight and 23% obese) (HZJZ, 2021). Several studies underscore that a high percentage of body fat (%BF) is an independent factor in cardiovascular risk and coronary heart disease (Lee, 2016; Calling, Hedbland, Engstrom, Berglund, and Janzon, 2006). Physical activity (PA) has been shown to reduce the risk of many chronic non-communicable diseases associated with high body fat (Buchowski, Townsend, Chen, Acra, and Sun, 1997). However, worldwide, in 2016, about 28% of adults aged 18 and older did not meet the minimum level of 150 minutes per week of aerobic physical activity (WHO, 2021). A longitudinal study conducted by Yang, Telama, Viikari, and Raitakari (2006) indicated that maintaining a high level of physical activity from a young age to adulthood is associated with a lower risk of abdominal obesity in women but not in men. Based on a large sample of adult participants, Mišigoj Duraković et al. (2001) concluded that active versus inactive women show significantly better morphological characteristics and functional and motor abilities; more precisely, active women have a smaller waist circumference and a lower obesity risk index (waist-to-hip ratio, WHR). A study conducted in nine European countries to determine the correlation between PA and body mass index (BMI) and waist circumference cited negative correlations (Besson et al., 2009). Observational research showed a negative correlation between PA and BMI (Orsini, Bellocco, Bottai, Pagano, and Wolk, 2007). Likewise, higher PA is correlated with a lower BMI, lower waist circumference, and lower body fat percentage (Du et al., 2013). Studies carried out on adults mostly indicated negative correlations. In contrast, others, in which the average age was 21 years, reported no significant correlations due to a higher proportion of lean body mass in young adulthood (Bowen et al., 2015; Correa-Rodriguez, Rueda-Medina, Gonzales-Jimenez, and Schmidt-RioValle, 2017). The student population belongs to the transitional period between adolescence and adulthood, a period during which the PA level decreases significantly (Stephens et al., 1985). Continuous education of students about healthy habits and raising the awareness of PA significance can reduce the occurrence of various diseases and improve the quality of life.

This research aims to determine whether there is a correlation between the morphological components of fitness and the usual physical activity of female students.

Methods

Female students (N = 146) enrolled at the Faculty of Teacher Education in Čakovec participated in the research. The participants were first-year students of Teacher Education and Early and Preschool Care and Education programs, with an average age of 20 ± 0,60 years. Participation in the research was voluntary, and testing was conducted in March 2021 as part of regular Physical Education classes. The sample does not include those female students who were exempted from classes on the basis of medical certificates and female students who attended online classes due to epidemiological reasons caused by the COVID-19 pandemic. For the purposes of this research, eight anthropometric variables were measured: body height, body mass, body mass index, triceps skinfold, thigh skinfold, suprailiac skinfold, abdominal circumference, and hip circumference. Body mass index was calculated as the ratio of body mass (kg) to square body height (m), and the nutritional status was categorized as malnutrition (<18.50), normal nutritional status (18.50-24.99), and overweight 25–29.99), obesity of the first (30-34.99), second (35-39.99) and third-degree (≥40). The obesity risk index was calculated from the ratio of abdominal to hip circumference (WHO, 2008). The percentage of body mass was calculated by summing the upper arm, thigh, and suprailiac skinfolds, measured with a Lange caliper. Body density was determined with an equation (Jacskon and Pollock, 1985) and body fat percentage with the Siri formula (1956). The participants’ usual physical activity was determined with a multi-topic Baecke questionnaire (Baecke, Burema, and Frijters, 1982). Basic descriptive parameters were calculated for all variables, and the normality of the distribution was tested with the Kolmogorov-Smirnov test. Spearman’s correlation coefficients were calculated to determine the correlation. All data were processed in IBM SPSS Statistics 19.

Results

Slika zaslona 2022-11-16 u 20.58.58.png

Figure 1. Share of participants in the total sample according to nutritional status

Figure 1 shows that the highest percentage of female students have a normal body mass (69%), increased body mass (18%), and 7% are malnourished, while class 1 obesity is recorded in 5% of female students. One female student in the total sample has type 2 obesity.

Slika zaslona 2022-11-16 u 20.59.15.png

Figure 2. The proportion of participants for obesity risk assessment

Figure 2 shows the distribution of participants according to the obesity risk index. The risk of developing diseases associated with obesity increases with the obesity risk index value above 0.8 for women (Bray and Gray, 1988). Of the total sample, 91.7% of female students have a normal index, and 8.3% have an increased risk index above 0.8.

Table 1. Descriptive parameters of morphological variables and the Baecke questionnaire

Variables

Min

Max

AS

SD

Skew

Kurt

KS-Z

Body height

155

196

167.00

6.29

1.03

2.55

.00

Body mass

47.00

102.00

63.83

10.98

1.12

1.24

.00

Upper arm skinfold

6.00

40.00

21.62

6.98

0.62

0.08

.00

Thigh skinfold

12.00

50.05

32.22

7.45

-0.49

-0.62

.00

Suprailiac skinfold

4.00

60.00

16.53

9.13

1.22

2.57

.00

Abdominal circumference

60.00

111.00

76.20

9.74

1.08

1.41

.00

Hip circumference

55.00

129.50

99.59

10.52

-0.46

3.43

.00

Body mass index (BMI)

14.60

35.29

22.91

3.70

0.92

1.00

.00

Obesity risk index (WHR)

0.65

1.35

0.77

0.08

3.89

23.02

.00

Body fat percentage (BF%)

11.30

41.12

26.43

6.12

-0.01

-0.54

.20

Faculty index

1.88

3.38

2.57

0.26

0.25

1.09

.00

Sports index

1.50

4.25

2.63

0.62

0.41

-0.04

.00

Leisure time index

1.75

5.00

3.26

0.61

0.31

-0.25

.00

Total physical activity

6.00

11.25

8.47

1.03

0.17

-0.13

.09

Table 1 shows the average values of morphological variables and the Baecke questionnaire. According to the values of the minimum and maximum results, large ranges in the variables of body mass, skinfolds, and abdominal and hip circumferences can be observed. The values of asymmetry coefficients in thigh skinfold and hip circumference variables indicate the grouping of results in the area of higher values. The highest average values were achieved in leisure time (3.26) and sports (2.63), and the lowest in faculty (2.57). The results of the Kolmogorov-Smirnov test show a statistically significant deviation from the normal distribution in all morphological variables, except in the percentage of body fat and total physical activity that have a normal distribution.

             Table 2. Spearman’s correlation coefficients between morphological variables and physical activity

Variables

BMI

UAS

SS

TS

%BF

AC

HC

WHR

Faculty index

-.04

.04

.00

.17

.06

-.03

.01

-.11

Sports index

-.21

-.20

-.18

-.26

-.22

-.09

-.22

.10

Leisure time index

-.12

-.11

-.10

-.19

-.15

-.02

-.13

.06

Total PA

-.18

-.17

-.15

-.21

-.19

-.05

-.19

.08

Note. BMI = body mass index; UAS = upper arm skinfold; SS = suprailiac skinfold; TS = thigh skinfold; %BF =percentage of body fat; AC = abdominal circumference; HC = hip circumference; WHR = obesity risk index

Table 2 shows the correlation coefficients between morphological measures and different PA domains. Significant correlations between the sports index and all morphological variables, except for abdominal circumference and WHR, indicate low negative correlations (r = -.18; r = -.26). The variable leisure time index shows a significant negative correlation only with the thigh skinfold (r = -.19). A weak negative correlation was obtained between the total PA and body mass index (r = -.18), upper arm skinfold (r = -.17), thigh skinfold (r = -.21), body fat percentage (r = -.19), and hip circumference (r = -.19).

Discussion

The results indicate that 24% of female students are overweight and obese, which is similar to the 27% found in a survey conducted on a sample of adults aged 18 to 24 in Croatia, in 2019, as part of the European Health Interview Survey (EHIS) (HZJZ), 2021). An increased WHR was found in 8.3% of participants, while 91.7% had a normal obesity risk index. Compared to the average values ​​of morphological variables (Mraković, 2011) obtained on a sample of female students of the same age at the Faculty of Medicine (FM), Faculty of Kinesiology (FK), and Faculty of Teacher Education (TE), female students in this research have a higher percentage of body fat (26.43%) compared to TE (21.79%), FM (24.16%), and FK (18.26%) female students. The measure of abdominal circumference also shows higher average values ​​(76.20) compared to peers from other faculties (TE=70.66; FM=71.48; FK=69.55), including the measure of the hip circumference (99.59) compared to earlier results (TE=98.57; FK=97.09; FM=92.30). Participants from the Faculty of Kinesiology have the lowest values ​​of skinfolds, which leads to the conclusion that they have a significantly greater muscle mass and less subcutaneous adipose tissue (Medved et al., 1992). Also, Kinesiology participants have higher average values ​​in all PA indices (Mraković, 2011). Comparing the results with the research conducted by Heimer et al. (2004) on a large sample of male and female participants aged 20 to 65, approximately similar work/faculty indices were observed (2.52; 2.57), while the sports index, including the leisure time index (3.26; 2.89), of the participants in this research (2.63) was slightly higher in relation to adult participants (2.21). Research results obtained by Prendl (2014) on a sample of 143 male and female participants ranging in age from 20 to 64 years indicate an overall PA index of 8.16, while in this research, the index is 8.47. Compared to a survey conducted on a sample of 867 students from four Lithuanian universities (Miežienė, Šiupšinskas, and Jankauskiene, 2018) ranging from 18 to 22 years, the results indicate a higher sports index among Lithuanian male students (2.99) compared to the results of this research (2.63) and are approximately equal to the leisure time indices and higher average values ​​of the faculty index of the participants in this research (2.62; 2.02).

In terms of correlations between morphological variables and PA, the obtained results are consistent with a study on a sample of female students (You, Tan, and Mat Ludin, 2020) in which a weak negative correlation (r = -.225) was found between PA and body fat percentage. Also, research on a sample of adolescent girls (Lohman et al., 2008) shows a low negative correlation between PA and the body mass index (r = -.14) and PA and the body fat percentage (r = -.12). Furthermore, there are significant negative correlations between the sports index and all skinfolds and body fat percentage. Since the sports index includes items related to the participants’ sports frequency and intensity, we assume that a higher value in the index includes more frequent activities of moderate and/or moderate to high intensity, so negative correlations indicate that those with higher body fat and subcutaneous fat tissues in the abdomen, upper arm, and thigh are less likely to participate in moderate and/or moderate to high-intensity activities, and vice versa. The results of this research are consistent with the results obtained from a sample of American students (Zanovec, Lakkakula, Johnson, and Turri, 2009) who show a negative association between PA and the body mass percentage. Moderate-intensity PA negatively correlates with body mass percentage in a sample of Lebanese students (Harmouche-Karaki et al., 2020). Also, Bradbury, Guo, Cairns, Armstrong, and Key (2017) stated a negative association between PA and the body mass index and body fat percentage in a sample of adult participants aged 40-69 years. In other words, more active participants had a lower percentage of body mass, despite equal values ​​of body mass index. Yurdakul and Baydemir (2020) reported a negative correlation between PA levels and the triceps, thigh, and suprailiac skinfolds in a sample of 12-year-olds.

Insight into the descriptive parameters of circumference measures shows the grouping of participants in the area of lower values ​​in the waist circumference and higher in the hip circumference. The negative correlation between the hip circumference and sports index indicates that those female participants who lean towards the gynoid type have a lower index in the domain of sports and total PA, while measures of waist circumference and WHR did not show a significant correlation with domains of PA. According to Cameron et al. (2012), waist and hip circumference measure different aspects of body composition and fat distribution and often have independent and opposite effects on cardiovascular disease risk factors. Thus, a narrower waist and wider hips can protect against cardiovascular disease. The individual effects of each circumference measure are poorly visible in the waist-to-hip ratio, which defines obesity with respect to subcutaneous fat distribution (Seidell, Perusse, Despres, and Bouchard, 2001). Thigh skinfold also shows the grouping of the participants in the area of higher values ​​and a negative association with all PA domains. The results are consistent with research showing a negative correlation between thigh skinfold and endurance tests in women (Doymaz and Cavlak, 2007). Eliakim, Burke, and Cooper (1997) state that body fat distribution in adolescent girls depends on many factors, such as body weight and PA levels.

A positive correlation between thigh thickness and the faculty index is difficult to interpret meaningfully. However, one can assume that participants with higher subcutaneous adipose tissue in the thigh area subjectively overestimated their physical activity at the faculty.

We hypothesize that organized forms of physical exercise with the female student population would contribute to the regulation and reduction of body mass and subcutaneous adipose tissue, as shown by the research carried out by O’Connor and Lamb (2003) that studied the effects of resistance training on the thickness of skinfolds and muscle strength in women. The results showed a significant reduction in the sum of skinfolds and increased muscle strength.

This research has its limitations because PA was tested with the indirect method of self-assessment, so it is possible that the participants overestimated or underestimated their physical activity. Further research should examine the factors that limit regular PA. Since the research was conducted during the COVID-19 pandemic, the results can also be attributed to the limited mobility imposed to prevent and reduce the risk of virus transmission.

Conclusions

This research aimed to determine whether there is a correlation between the morphological components of fitness and the usual physical activity of female students. It was found that 24% of participants have increased body mass and obesity, and 3.8% have an increased obesity risk index. Significant negative correlations were obtained between the sports index and the body mass index, measures of skinfolds, body fat percentage, and hip circumference. The thigh skinfold showed a positive correlation with the college index and a negative correlation with the leisure time index. WHR and waist circumference showed no significant correlation with PA domains. Participants with higher values ​​of subcutaneous adipose tissue are less likely to participate in activities of moderate and high intensity. The obtained results lead us to contemplate the importance of students’ life habits. Studying is a period of transition from adolescence to adulthood and is vital for acquiring healthy habits, especially in terms of increasing and maintaining PA and regulating body mass. In other words, students become more independent and responsible for personal choices in terms of health and well-being. Even though university enrollment changes students’ life habits such as moving, changing one’s diet, transport, abandoning organized PA, disproportionate time spent in sedentary and physical activities, and the availability of organized forms of exercise, we believe that it is necessary to monitor morphological characteristics and levels of PA and to continuously conduct education aimed at a healthy lifestyle. In particular, the need for education and intervention applies to faculties with a higher proportion of women.

References

Baecke, J. A., Burema, J., & Frijters, J. E. (1982). A short questionnaire for the measurement of habitual physical activity in epidemiological studies. The American Journal of Clinical Nutrition, 36(5), 936–942. DOI: 10.1093/ajcn/36.5.936

Besson, H., Ekelund, U., Luan, J., May, A. M., Sharp, S., Travier, N., ... & Peeters, P. H. (2009). A cross-sectional analysis of physical activity and obesity indicators in European participants of the EPIC-PANACEA study. International Journal of Obesity33(4), 497–506. doi: 10.1038/ijo.2009.25

Bowen, L., Taylor, A. E., Sullivan, R., Ebrahim, S., Kinra, S., Radha Krishna, K. V., ... & Kuper, H. (2015). Associations between diet, physical activity and body fat distribution: a cross sectional study in an Indian population. BMC Public Health, 15, 281. doi: 10.1186/s12889-015-1550-7

Bradbury, K. E., Guo, W., Cairns, B. J., Armstrong, M. E., & Key, T. J. (2017). Association between physical activity and body fat percentage, with adjustment for BMI: a large cross-sectional analysis of UK Biobank. BMJ open7(3). doi: 10.1136/bmjopen-2016-011843

Bray, G. A., & Gray, D. S. (1988). Obesitiy: Part I - Pathogenesis. West Journal of Medicine, 149(4), 429–441.

Buchowski, M. S., Townsend, K. M., Chen, K. Y., Acra, S. A., & Sun, M. (1997). Energy expenditure determined by self-reported physical activity is related to body fatness. Obesity Research, 7(1), 23–33. DOI: 10.1002/j.1550-8528.1999.tb00387.x

Calling, S., Hedblad, B., Engstrom, G., Berglund, G., & Janzon, L. (2006). Effects of bodyfatness and physical activity on cardiovascular risk: risk prediction using the bioelectrical impedance method. Scandinavian Journal of Public Health, 34(6), 568–75. DOI: 10.1080/14034940600595621

Cameron, A. J., Magliano, D. J., Shaw, J. E., Zimmet, P. Z., Carstensen, B., Alberti, K. G., ... & Söderberg, S. (2012). The influence of hip circumference on the relationship between abdominal obesity and mortality. International Journal of Epidemiology, 41(2), 484–494. doi: 10.1093/ije/dyr198

Correa-Rodriguez, M., Rueda-Medina, B., Gonzalez-Jimenez, E., & Schmidt-RioValle, J.  (2017). Associations between body composition, nutrition, and physical activity in young adults. American Journal of Human Biology, 29(1), 1–7. DOI: 10.1002/ajhb.22903

Doymaz, F., & Cavlak, U. (2007). Relationship between thigh skinfold measurement, hand grip strength, and trunk muscle endurance: differences between the sexes. Advances in therapy24(6), 1192–1201. doi: 10.1007/BF02877765

Du, H., Bennett, D., Li, L., Whitlock, G., Guo, Y., Collins, R., ... & China Kadoorie Biobank Collaborative Group (2013). Physical activity and sedentary leisure time and their associations with BMI, waist circumference, and percentage body fat in 0.5 million adults: the China Kadoorie Biobank study. The American Journal of Clinical Nutrition, 97(3), 487–496. doi: 10.3945/ajcn.112.046854

Eliakim, A., Burke, G. S., & Cooper, D. M. (1997). Fitness, fatness, and the effect of training assessed by magnetic resonance imaging and skinfold-thickness measurements in healthy adolescent females. The American Journal of Clinical Nutrition66(2), 223–231. DOI: 10.1093/ajcn/66.2.223

Harmouche-Karaki, M., Mahfouz, M., Mahfouz, Y., Fakhoury-Sayegh, N., & Helou, K. (2020). Combined effect of physical activity and sedentary behavior on body composition in university students. Clinical Nutrition, 39(5), 1517–1524. doi: 10.1016/j.clnu.2019.06.015

Heimer, S., Mišigoj-Duraković, M., Ružić, L., Matković, B.R., Prskalo, I., Beri, S., ... & Tonković-Lojović, M. (2004). Fitness level of adult population in the Republic of Croatia estimated by EUROFIT system. Collegium Antropologicum, 28(1), 223–233.

Hrvatski zavod za javno zdravstvo HZJZ (2021). Pristupljeno  https://www.hzjz.hr/sluzba-promicanje-zdravlja/gotovo-dvije-trecine-odraslih-osoba-u-hrvatskoj-ima-prekomjernu-tjelesnu-masu-ili-debljinu/  [22.09.2022]

Jackson, A. S., & Pollock, M. L. (1985). Practical assessment of body composition. The Physician and Sportsmedicine, 13(5), 76–90. doi: 10.1080/00913847.1985.11708790

Lee, W. S. (2016). Body fatness charts based on BMI and waist circumference. Obesity, 24(1), 245–9. DOI: 10.1002/oby.21307

Lohman, T. G., Ring, K., Pfeiffer, K., Camhi, S., Arredondo, E., Pratt, C., ... & Webber, L. S. (2008). Relationships among fitness, body composition, and physical activity. Medicine and Science in Sports and Exercise40(6), 1163–1170. doi: 10.1249/MSS.0b013e318165c86b

Medved, R., Janković, S., & Ivanek, M. (1992). Morfološke osobitosti studenata kineziologije. Kineziologija, 24(1-2), 24–26.

Miežienė, B., Šiupšinskas, L., & Jankauskiene, R. (2018). Relationships between sport, work and leisure-time physical activity among Lithuanian University students. Baltic Journal of Sport and Health Sciences, 2(81), 24–30. doi: 10.33607/bjshs.v2i81.327

Mišigoj-Duraković, M., Ružić, L., Heimer, S., Prskalo, I., Matković, B.R., & Babić, Z. (2001). Active vs. inactive population according to body size, body composition and functional abilities. In M. Bartoluci, S. Heimer i L. Ružić (Eds.), Proceedings of the 2nd CESS Conference “Sport for All-Health-Tourism”, (pp. 148-152). Zagreb: Faculty of physical education, University of Zagreb.

Mraković, S. (2011). Antropološka obilježja studentica različitih studijskih programa. (Magistarski rad). Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

O'Connor, T. E., & Lamb, K. L. (2003). The effects of Bodymax high-repetition resistance training on measures of body composition and muscular strength in active adult women. Journal of Strength and Conditioning Research17(3), 614–620. DOI: 10.1519/1533-4287(2003)017<0614:teobhr>2.0.co;2

Orsini, N., Bellocco, R., Bottai, M., Pagano, M., & Wolk, A. (2007). Correlates of total physical activity among middle-aged and elderly women. The International Journal of Behavioral Nutrition and Physical Activity, 4, 16. doi: 10.1186/1479-5868-4-16

Prendl, D. (2014). Odnos kvalitete života i tjelesne aktivnosti u funkciji dobi. (Diplomski rad). Osijek: Filozofski fakultet Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. https://repozitorij.ffos.hr/islandora/object/ffos:1265

Seidell, J. C., Pérusse, L., Després, J. P., & Bouchard, C. (2001). Waist and hip circumferences have independent and opposite effects on cardiovascular disease risk factors: the Quebec Family Study. The American Journal of Clinical Nutrition74(3), 315–321. doi: 10.1093/ajcn/74.3.315

Siri, W. E. (1956). The gross composition of the body. Advances in biological and medical physics, 4, 239–280. doi: 10.1016/b978-1-4832-3110-5.50011-x

Stephens. T., Jacobs, D. R. & White, C. C. (1985). A descriptive epidemiology of leisure-time physical activity. Public Health Reports, 100(2), 147–158.

World Health Organization (WHO) (2008). Waist circumference and waist-hip ratio: report of a WHO expert consultation. Retrieved  https://www.who.int/publications/i/item/9789241501491

 [05.03.2022]

World Health Organization (WHO) (2021). Overweight and obesity report fact sheet /online/. Retrieved https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/obesity-and-overweight  [05.03.2022]

Yang, X., Telama, R., Viikari, J., & Raitakari, O. T. (2006). Risk of obesity in relation to physical activity tracking from youth to adulthood. Medicine and Science in Sports and Exercise, 38(5), 919–925. doi: 10.1249/01.mss.0000218121.19703.f7

You, H. W., Tan, P. L., &  Mat Ludin, A. F.  (2020). The relationship between physical activity, body mass index and body composition among students at a Pre-University Centre in Malaysia. International Medical Journal Malaysia, 19(2), 83-88. doi: 10.3390/healthcare8040570

Yurdakul, H., & Baydemir, B. (2020). Comparison of physical activity and skinfold thickness of students living in rural and city center. Pedagogy of Physical Culture and Sports24(5), 271–277. doi: 10.15561/26649837.2020.0508

Zanovec, M., Lakkakula, A. P., Johnson, L. G., & Turri, G. (2009). Physical activity is associated with percent body fat and body composition but not body mass index in white and black college students. International Journal of Exercise Science2(3), 175–185.


stoo2.png


2nd International Scientific and Art Faculty of Teacher Education University of Zagreb Conference
Contemporary Themes in Education – CTE2 - in memoriam prof. emer. dr. sc. Milan Matijević, Zagreb, Croatia
            Povezanost morfoloških karakteristika i tjelesne aktivnosti studentica Učiteljskog fakulteta
Sažetak

Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi postoji li povezanost morfoloških sastavnica fitnesa s razinom tjelesne aktivnosti studentica Učiteljskog fakulteta u Čakovcu. Uzorak ispitanika činilo je 146 studentica prve godine redovnoga i izvanrednoga studija. Uzorak varijabli sastajao se od osam antropometrijskih mjera i Baeckeova upitnika tjelesne aktivnosti. Izračunati su Spearmanovi koeficijenti korelacije između tjelesne aktivnosti i antropometrijskih mjera (indeks tjelesne mase, kožni nabor nadlaktice, kožni nabor suprailiokristalni, kožni nabor bedra, postotak tjelesne masti, opseg trbuha, opseg bokova i indeks rizičnosti tipa pretilosti). Rezultati su pokazali da je veliki postotak studentica normalne tjelesne mase od 75,9 %, međutim, zabrinjava postotak od 24,1 % povećane tjelesne mase i pretilosti. Rezultati također pokazuju da 91,7 % studentica ima normalni indeks rizičnosti tipa pretilosti, dok samo 8,3 % ima povećani indeks. Deskriptivnim parametrima Baeckeova upitnika najveća prosječna vrijednost postignuta je u području slobodnoga vremena, manja je u području sporta, dok je najmanja prosječna vrijednost tjelesne aktivnosti postignuta na fakultetu. Spearmanovi koeficijenti korelacije između morfoloških varijabli i tjelesne aktivnosti ukazuju na niske negativne vrijednosti u svim morfološkim varijablama osim u opsegu trbuha. Varijabla indeks slobodno vrijeme pokazuje značajnu negativnu korelaciju samo s kožnim naborom bedra. Slaba negativna povezanost dobivena je između ukupne tjelesne aktivnosti i indeksa tjelesne mase, kožnoga nabora nadlaktice, kožnoga nabora bedra, postotka tjelesne masti i opsega bokova.

Ključne riječi

Baeckeov upitnik tjelesne aktivnosti; morfološke sastavnice; tjelesna aktivnost

Relationship between motor abilities, physical activity, and cardiorespiratory endurance

Ivana Nikolić1, Snježana Mraković1, Tomislav Hublin2

1 University of Zagreb, Faculty of Teacher Education

2 The Polytechnic of Međimurje

Kinesiological paradigm in education

Number of the paper: 58

Original scientific paper

Abstract

Cardiorespiratory fitness is a dimension of physical health associated with physical activity in a way that leads to many health benefits. The aim of this research was to determine the relationship between motor skills, physical activity (PA), and cardiorespiratory fitness (CRF). The sample consisted of 129 female students enrolled at the Faculty of Teacher Education, University of Zagreb - Department in Čakovec, with an average age of 21±0.12 years. The predictor set consisted of a variable body mass index (BMI), 7 Eurofit tests to assess motor abilities and three indices of PA of the Baecke questionnaire (sports, leisure and faculty index). The criterion variable for assessing CRF was the Beep test. The results were calculated by the regression stepwise method. Pearson's correlation coefficients between CRF and motor abilities, BMI, and physical activity index showed low to moderate correlations. Cardiorespiratory endurance significantly correlates negatively with the BMI, and positively with the sports and leisure time index and variables for assessing muscular endurance, agility, trunk strength and explosive leg power. However, regression analysis showed that significant predictors in explaining the variance in CRF were the variables bent arm hang (BETA=.20; p=.031), standing broad jump (BETA=.19; p=.043), sports index (BETA=.19; p=.020 and 10x5 m shuttle run test (BETA=-.17; p=.039) which explained 27% of the variance of the criterion variable. This research provides evidence that CRF is generally associated with BMI, TA in sports and leisure time, and motor abilities of energy regulation in female students. However, bent arm hang, standing broad jump, sports index and 10x5 m shuttle run were considered the most important predictors of cardiorespiratory endurance.

Key words

cardiorespiratory endurance; motor abilities; physical activity

Introduction

Physical activity (PA) is any body movement made by skeletal muscles and involves energy expenditure, while cardiorespiratory fitness (CRF) is a property and is also defined as the ability of the vascular, respiratory, and muscular systems to supply oxygen during prolonged moderate or vigorous dynamic exercise (Zeiher, Ombrellaro, Perumal, & Neil, 2019). Regular physical activity, high levels of cardiorespiratory capacity, and maintaining a normal weight are known to strongly contribute to positive health outcomes. It is also known that moderate and high intensity physical activity is an important means of maintaining adequate cardiorespiratory capacity and normal body weight (Tammelin, 2013). Cardiorespiratory fitness is a dimension of physical health associated with physical activity in a way that leads to healthy benefits such as prevention of various diseases such as cardiovascular disease, lung, osteoporosis, colon cancer, high cholesterol, high blood pressure, and prevention of obesity, anxiety, and depression (Laukkanen et al., 2001). Na et al. (2019) state that frequency, i.e., daily aerobic physical activity, has a more significant role in relation to maximum oxygen intake (VO2max) in the prevention of cardiovascular diseases and alleviation of aortic stiffness in people with hypertension. There are a number of cross-sectional studies showing that low CRF in youth is associated with a higher cardiometabolic risk, including higher fasting glucose, abdominal obesity, triglycerides, and blood pressure, regardless of sociodemographic factors, diet, and physical activity (Andersen et al., 2006; Lobelo, Pate, Dowda, Liese, & Ruiz, 2010; Ruiz et al., 2006). In addition, longitudinal studies have shown that healthy CRF in childhood and adolescence is associated with a healthier cardiometabolic profile later in life (Ortega, Ruiz, Castillo, & Sjostrom, 2008). Some research shows that CRF is related to sex, age, anthropometric characteristics, and level of habitual physical activity (Koch et al., 2009; Takken et al., 2019). Although sex, age, body composition, and health status of an individual can significantly affect the level of cardiorespiratory fitness, physical activity has the greatest impact (Parikh & Stratton, 2011). Regular physical activity has long been one of the most important components of healthy living, especially today, when the younger population is preoccupied with advanced technology and increasing use of various motor and electric vehicles, while the COVID-19 virus has contributed to inactivity in the last two years.

This research aims to determine the relationship between cardiorespiratory ability and body mass index, motor skills and physical activity in faculty, sports, and leisure.

Methods

The sample consisted of 129 female students enrolled at the Faculty of Teacher Education, University of Zagreb – Department in Čakovec, average age 21 ± 0.12 years. The predictor set of variables consisted of the body mass index calculated as the ratio of body mass and square of body height expressed in meters, then 7 motor Eurofit tests to assess agility (10x5 m shuttle run), flexibility (sit and reach), speed of limb movement (hand tapping), repetitive torso power (sit-ups), static arm power (bent arm hang), balance (Flamingo test), explosive leg power (standing broad jump). Physical activity was examined with the Baecke questionnaire (Baecke, Burema, & Frijters, 1982), which assesses normal physical activity in the last 12 months and contains 16 questions that check physical intensity during work, sports activity, and leisure time. For the purposes of this research, workplace-related questions were reformulated only on physical activity in college. Physical activity at the faculty contains seven questions (faculty index), sports physical activity contains four questions, or seven if a person is engaged in another sport (sports index), while physical activity during leisure time contains seven questions (leisure index). The higher the value of an individual index, the better the level of physical activity (Baecke, Burema, & Frijters, 1982). The criterion variable was the Beep test or the 20m shuttle run test assessing aerobic endurance (Léger, Mercier, Gadoury, & Lambert, 1988), showing satisfactory reliability and validity in estimating maximal oxygen uptake (VO2max) in children and adults (Léger & Lambert, 1982). To estimate the maximum oxygen uptake, the standard equation used was: VO2max (ml/kg/min) = 18.043461 + (0.3689295 x TS) + (-0.000349 x TS x TS), where TS is the total number of shuttles (Léger & Gadoury, 1989). Measurements were conducted in April 2021. The survey results were processed in IBM SPSS Statistics 23. Central and dispersive parameters were calculated for all variables: arithmetic mean (AS), standard deviation (SD), minimum (MIN) and maximum score (MAX), distribution asymmetry coefficient (SKEW), distribution curvature coefficient (KURT). The skewness-kurtosis normality distribution test was used to determine whether the measurements were suitable for normal distribution. According to Tabachnick and Fidell (2013), kurtosis-skewness values should be between +1.5 and -1.5. Previously, the variables that showed deviations from the normal distribution were subjected to the normalization of the distribution by the procedure (log 10) which enabled further processing using regression analysis. The interrelationship between predictor and criterion variables was calculated with Pearson’s correlation coefficient. To explain the variance of the criterion variable VO2max, stepwise regression analysis was applied using the stepwise method.

Results

 Table 1. Descriptive and dispersive parameters of the predictor and criterion variable


Min

Max

AS±SD

Skew

Kurt

BMI

14.60

35.29

23.06±3.75

0.88

0.98

Flamingo (s)

2.36

78.56

11.90±12.61

2.06

10.26

Hand tapping (number)

 21.00

39.00

32.25±3.42

-0.35

-0.02

Sit and reach (cm)

43.00

103.00

74.75±11.60

-0.07

0.01

Standing broad jump (cm)

70.00

220.00

159.81±23.05

-0.49

1.37

Sit up (30s)

12.00

34.00

24.28±4.04

0.05

-0.07

Bent arm hang (s)

1.00

72.00

18.68±16.17

1.48

2.35

10x5m (s)

16.18

28.30

21.82±2.17

0.46

0.64

Sports index

1.50

4.25

2.61±0.61

0.47

-0.05

Faculty index

1.88

3.38

2.58±0.26

0.30

1.042

Leisure time index

1.75

5.00

3.23±0.62

0.30

-0.214

Vo2max (ml/kg/min)

19.60

33.30

23.71±2.95

1.06

0.97

Based on the research results shown in Table 1, the mean value of VO2max is 23.7 ml/kg/min. Furthermore, the highest average value (3.23) was obtained in the domain of leisure, while the lowest was in the domain of sports (2.61). The lowest result is visible in the sports index (1.58), and the highest in the leisure index whose value is the maximum of the possible (5). According to the asymmetry coefficients (Skew), the variables flamingo and bent arm hang show that most participants are grouped in the zone of lower results, and the roundness values (Kurt) of these variables show a homogeneous results distribution.

Table 2. Correlations between the predictor and criterion variables


BMI

Flam

tap

flex

standbj

situp

bentah

10x5m

IS

IF

ILT

Vo2max

BMI

1












FLAM

-.16

1











TAP

-.16

.20

1










FLEX

.16

.02

.19

1









STANBJ

-.38

-.06

.15

.15

1








SITUP

.01

.11

.05

.23

.08

1







BENTAH

-.60

.18

.20

-.05

.52

.23

1






10x5m

-.16

.19

.12

.09

.37

-.09

.25

1





IS

-.20

.2

.09

.15

.21

.11

.32

.22

1




IF

-.07

-.01

-.06

-.08

.08

.16

.05

.02

-.08

1



ILT

-.09

.02

-.06

-.01

.09

.07

.14

.05

.35

.01

1


VO2max

-.23

.12

.17

.11

.39

.18

.40

.33

.33

.03

.23

1

Table 2 shows the correlation coefficients of predictor and criterion variables. Significant associations of VO2max indicate a negative association with BMI (r = -.23) and a positive association with hand tapping (r = .17), standing broad jump (r = .39), sit-ups (r = .18), bent arm hang (r = .40), shuttle run 10x5m (r = .33), sports index (r = .33) and leisure time index (r = .23). Intercorrelations of predictor variables indicate low to moderate correlations. Thus, BMI shows low negative correlations with the sports index (r = -.20), standing broad jump (r = -.38), flamingo test (r = -0.16), hand tapping (r = -.16), and shuttle run 10x5 m (r = -.16) and moderately negative correlations with the bent arm hang (-.38). The sports index has a significant positive correlation with motor tests that are under the direct influence of the mechanism for energy regulation of movement; standing broad jump (r = .21), bent arm hang (r = .32), and shuttle run 10x5m (r = .22).

Table 3. Regression analysis for the cardiorespiratory endurance (VO2max)

R=.52; R2=.27; Adj.R=.25

F(4.124)=11.60; p=.00; SEE=2.55

B

SE

Beta

t

p

Bent arm hang

.03

.01

.20

2.185

.031

Shuttle run 10x5m

.23

.13

.17

2.083

.039

Sports index

.91

.39

.19

2.351

.020

Standing broad jump

.02

.01

.19

2.041

.041

Based on the multiple correlation coefficient value (R = .52; p = .00), there is a statistically significant correlation between the predictor and criterion variables VO2max (Table 3). The value of the determination coefficient shows that the predictors explain 27% of the variance of the criterion variable, i.e., according to the corrected coefficient of determination 25% of the variance of the criterion variable. The bent arm hang has the highest partial impact (BETA = .22; p = .031), followed by the sports index (BETA = .19; p = .020), standing broad jump (BETA = .19; p = .041), and shuttle run 10x5 m (BETA = .17; p = .039).

Discussion

This research has found an association between VO2max and BMI, motor skills, and physical activity in sports, faculty, and leisure. The average value of the participants’ VO2max (23.70 ml/kg/min) in this research is lower compared to Indian female students (32.10) (Bandyopadhyay, 2013), as well as American 16-year-olds (34.2) (Gutin, Yin, Humphries, & Barbeau, 2005), Colombian 17-year-olds (32.70) (Ramos-Sepúlveda, Ramírez-Vélez, Correa-Bautista, Izquierdo, & García-Hermoso, 2016), and sedentary women aged 17-24 from Brazil (35.6) (Herdy & Uhlendorf, 2011). Norwegian women aged 20-29 show twice the average values ​​(43.00) (Loe, Rognmo, Saltin, & Wisløff, 2013). The results of the participants in this research are consistent with medical students from India who are not engaged in sports (23.54) (Shete, Bute, & Deshmukh, 2014) and 64-year-old women (22.20) (Ogawa et al., 1992). The BMI shows a negative correlation with all tests that are directly influenced by the mechanism for energy regulation (standing broad jump, bent arm hang, shuttle run 10x5m), VO2max and sports index. Similar results were obtained in research conducted by Rausavljević (1995), which shows the negative impact of body weight and adipose tissue on the performance of motor tests that measure explosive power and the ability to solve complex motor tasks and endurance. Also, in a sample of healthy Israeli women (N = 181) aged 26–65 years, a significant negative correlation was obtained between BMI and VO2max (r = −.514) (Dagan, Segev, Novikov, & Dankneret, 2013). It seems that higher body fat mass can affect the result in the 20m shuttle run test. Goran, Fields, Hunter, Herd, and Weinsier (2000) stated that fat mass is partly metabolically inactive and constitutes an additional load to carry, increased fat mass will decrease VO2max, and excess fatness has a detrimental effect on submaximal aerobic capacity. It is also possible that increased fat mass will increase the oxygen cost of running at any given speed relative to the total body mass (Olds, Ridley, & Tomkinson, 2007), and peripherally located fat mass (on the arms and legs) increases both rotational and translational kinetic energy (Cavanagh & Kram, 1989). Also, the results in the 20m shuttle run test can depend on psychosocial factors, e.g., motivation, effort, and self-efficacy (Tomkinson et al., 2017).

The results of the regression analysis show that 27% of the VO2max variance was explained by the bent arm hang, standing broad jump, and shuttle run 10x5m tests and the sports index. Similar results on a large sample of Lithuanian children (N = 15,200) aged 11 to 18 years were obtained in research (Venckunas, Mieziene, & Emeljanovas, 2018) in which the highest association of the 20m shuttle run test was obtained with standing broad jump and shuttle run 10x5m test, and each of them explains 10% of the variance of cardiorespiratory capacity, while the bent arm hang test showed a slightly smaller share of the variance of 7%. According to the determination coefficient (r2), the standing broad jump test shows 15%, the bent arm hang shows 16%, and shuttle run 10x5m shows 11% of the variance of the 20m shuttle run test. An explanation for the significant impact of these tests could be found in similar patterns of movement in shuttle run tests and the involvement of the same muscle groups (leg extensors) that are important for locomotion, especially when accelerating and slowing the whole body. Also, Zamparo, Zadro, Lazzer, Beato, and Sepulcri (2014) state that cardiorespiratory parameters increase in shuttle run tests of 180° direction change, which is more demanding, and are the same effective means of improving VO2max. From the domain of physical activity, only the sports index showed significant predictive value in explaining the VO2max variance, and according to the correlation coefficient (r2), 11% of VO2max variance can be explained by moderate to high intensity physical activity. The Baecke questionnaire showed satisfactory validity of the sports index and total physical activity compared to accelerometry, and it can be used to assess moderate to high physical activity in adults (Garcia, Osti, Ribeiro, & Florindo, 2013). A lower proportion of the total variance (5.7%) of VO2max and self-assessed physical activity are reported by Loe et al. (2013). In a large sample of 8,002 children aged 10–16 years, physical activity measured by the questionnaire accounted for 36% of the VO2max-20mshutle run test variance (Newill, Duncan, & Sandercock, 2020). Similar correlation coefficients (r = .30) between cardiorespiratory endurance and moderate PA measured by accelerometers were obtained by the research carried out by Gutin et al. (2005). In the same research, the authors reported a higher correlation (r = .45) of VO2max and high-intensity PA. In the sample of women (N = 181) aged 26-65 only age, hours of training per week, and weekly caloric expenditure in physical activity were significantly associated with the cardiorespiratory fitness level (20% of the total CRF variance explained). In research by Dagan et al. (2013), on a sample of 123 women aged 60 to 91 years, the physical activity examined with the Baecke questionnaire was not significantly associated with VO2max. The sample of Brazilian male students at the Faculty of Kinesiology did not show significant correlations between VO2max and physical activity domains, nor the overall result of the Baecke questionnaire due to homogeneity of VO2max values, because the average group value was high with small variations, which impaired the analysis (Florindo & Latorre, 2003).

Conclusions

The low average values ​​of the female students’ VO2max in this research can be explained by the COVID-19 pandemic because organized forms of indoor exercise were prohibited in the year prior to the testing, followed by a lack of contact classes in Kinesiology at the faculty, i.e., all classes were conducted online. Also, their movement in the social environment was reduced, and thus the time spent in sedentary activities was certainly increased. We can assume that only highly motivated individuals engaged in moderate to high intensity physical activity. On the other hand, the results in the 20m shuttle run test can depend on other parameters, such as mechanical efficiency, anaerobic capacity, agility, fat mass, as also motivation and effort. All of this may have affected the results of the association between VO2max and the body mass index, motor ability, and physical activity level in this research.

The testing of motor and cardiorespiratory fitness should be conducted throughout higher education in order to obtain feedback about their status and, finally, education about the consequences of an inactive lifestyle, as well as motivation to increase physical activity from moderate to high intensity.

References

Andersen, L. B., Harro, M., Sardinha, L. B., Froberg, K., Ekelund, U., Brage, S., & Anderssen, S.A. (2006). Physical activity and clustered cardiovascular risk in children: A cross-sectional study (the European youth heart study). The Lancet, 368, 299–304. DOI: 10.1016/S0140-6736(06)69075-2

Bandyopadhyay, A. (2013). Validity of the 20 meter multi-stage shuttle run test for estimation of maximum oxygen uptake in female university students. Indian Journal of Physiology and Pharmacology, 57, 77–83.

Cavanagh, P. R., & Kram, R. (1989). Stride length in distance running: velocity, body dimensions, and added mass effects. Medicine and Science in Sports and Exercise, 21(4), 467–479.

Dagan, S. S., Segev, S., Novikov, & Dankner, R. (2013).  Waist circumference vs body mass index in association with cardiorespiratory fitness in healthy men and women: a cross sectional analysis of 403 subjects. Nutritional Journal, 12:12.  doi: 10.1186/1475-2891-12-12

Florindo, A. A., & Latorre. M. R. D. O. (2003). Validation and reliability of the Baecke questionnaire for the evaluation of habitual physical activity in adult men. Revista Brasileira de Medicina do Esporte, 9(3). doi: 10.1590/S1517-86922003000300002

Garcia, L., Osti, R., Ribeiro, E., & Florindo, A. (2013). Validação de dois questionários para a avaliação da atividade física em adultos (Validation of two questionnaires to evaluate physical activity in adults). Revista Brasileira de Atividade Física e Saúde, 18(3), 317–331. 10.17533/udea.rfnsp.v38n1e334156.

Goran, M., Fields, D. A., Hunter, G. R., Herd, S. L., & Weinsier, R. L. (2000). Total body fat does not influence maximal aerobic capacity. International journal of obesity and related metabolic disorders: Journal of the International Association for the Study of Obesity, 24(7), 841–848.  doi: 10.1038/sj.ijo.0801241

Gutin, B., Yin, Z., Humphries, M. C., & Barbeau, P. (2005). Relations of moderate and vigorous physical activity to fitness and fatness in adolescents, The American Journal of Clinical Nutrition, 81(4), 746–750,  doi: 10.1093/ajcn/81.4.746

Herdy, A. H., & Uhlendorf, D. (2011). Reference values for cardiopulmonary exercise testing for sedentary and active men and women. Arquivos brasileiros de cardiologia96(1), 54–59.  doi: 10.1590/s0066-782x2010005000155

Koch, B., Schäper, C., Ittermann, T., Spielhagen, T., Dörr, M., Völzke, H., Opitz, C. F., Ewert, R., & Gläser, S. (2009). Reference values for cardiopulmonary exercise testing in healthy volunteers: The SHIP study. The European Respiratory Journal, 33(2), 389–397.  doi: 10.1183/09031936.00074208

Laukkanen, J. A., Lakka, T. A., Rauramaa, R., Kuhanen, R., Venäläinen, J. M., Salonen, R., & Salonen, J. T. (2001). Cardiovascular fitness as a predictor of mortality in men. Archives of Internal Medicine161(6), 825–831.  doi: 10.1001/archinte.161.6.825

Léger, L. A, Mercier, D., Gadoury, C., & Lambert, J. (1988). The multi-stage 20 m shuttle runtest for aerobic fitness. Journal of Sports Sciences, 6(2), 93–101. DOI: 10.1080/02640418808729800

Léger, L., A., & Gadoury, C. (1989). Validity of 20m multistage fitness test to estimate maximal oxygen uptake. British Journal of Sports Medicine, 22, 141–52. doi: 10.1136/bjsm.2004.012500

Lobelo, F., Pate, R. R., Dowda, M., Liese, A. D., & Ruiz, J. R. (2009). Validity of cardiorespiratory fitness criterion referenced standards for adolescents. Medicine and Science in Sports and Exercise, 41, 1222–1229. DOI: 10.1249/MSS.0b013e318195d491

Léger, L. A., & Lambert, J. (1982). A maximal multistage 20-m shuttle run test to predict VO2 max. European Journal of Applied Physiology and Occupational Physiology, 49(1),1–12. DOI: 10.1007/BF00428958

Loe, H., Rognmo, Ø., Saltin, B., & Wisløff, U. (2013). Aerobic Capacity Reference Data in 3816 Healthy Men and Women 20–90 Years. PLoS ONE, 8. doi: 10.1371/journal.pone.0064319 

Na, S. H., Kim, Y. S., Bae, J., Nah, D., Kim, Y. K., Lee, M. M., Kim, H., & Rhee, M. (2009). Effects of physical activity and aerobic exercise capacity on aortic stiffness in patients with untreated hypertension. Korean Circulation Journal, 39, 52–56. DOI:10.4070/KCJ.2009.39.2.52

Ogawa T., Spina R. J., Martin W. H. 3rd, Kohrt W. M., Schechtman K. B., Holloszy J. O., & Ehsani A. A. (Aug 1992). Effects of aging, sex, and physical training on cardiovascular responses to exercise. Circulation, 86(2), 494–503. DOI: 10.1161/01.cir.86.2.494

Olds, T. S., Ridley, K., & Tomkinson, G. R. (2007). Declines in aerobic fitness: are they only due to increasing fatness? Medicine and Sport Science, 50, 226–240.  doi: 10.1159/000101394

Ortega, F. B., Ruiz, J. R., Castillo, M. J., & Sjostrom, M. (2008). Physical fitness in childhood and adolescence: A powerful marker of health. International Journal of Obesity, 32, 1–11. DOI: 10.1038/sj.ijo.0803774

Parikh, T., & Stratton, G. (2011). Influence of intensity of physical activity on adiposity and cardiorespiratory fitness in 5-18 year olds. Sports Medicine (Auckland, N.Z.)41(6), 477–488.  doi: 10.2165/11588750-000000000-00000

Ramos-Sepúlveda, J. A., Ramírez-Vélez, R., Correa-Bautista, J. E., Izquierdo, M., & García-Hermoso, A. (2016). Physical fitness and anthropometric normative values among Colombian-Indian schoolchildren. BMC Public Health16(1), 962.  doi: 10.1186/s12889-016-3652-2

Rausavljević, N. (1995). Kanonička razmerja med morfološkimi značilnostmi in motoričnimi sposobnostmi učencev prvih razredov osnovnih šol. Šport, 43(2), 38–40.

Ruiz, J. R., Ortega, F. B., Meusel, D., Harro, M., Oja, P., & Sjostrom, M. (2006). Cardiorespiratory fitness is associated with features of metabolic risk factors in children. Should cardiorespiratory fitness be assessed in a European health monitoring system? The European Youth Heart Study. Journal of Public Health, 14, 94–102 DOI: 10.1007/s10389-006-0026-8

Shete, A. N., Bute, S. S., & Deshmukh, P. R. (2014). A study of VO2max and body fat percentage in female athletes. Journal of Xlinical and Diagnostic Research: JCDR, 8(12), BC01–BC3.  doi: 10.7860/JCDR/2014/10896.5329

Tabachnick, B. G., & Fidell, L. S. (2013). Using multivariate statistics. 6th Edn., Boston: Pearson Education.

Takken, T., Mylius, C. F., Paap, D., Broeders, W., Hulzebos, H. J., Van Brussel, M., & Bongers, B. C. (2019). Reference values for cardiopulmonary exercise testing in healthy subjects – An updated systematic review. Expert Review of Cardiovascular Therapy, 17(6), 413–426.  doi: 10.1080/14779072.2019.1627874

Tammelin, T. (2013). Physical activity from adolescence to adulthood and health-related fitness at age 31: Cross-sectional and longitudinal analyses of the Northern Finland birth cohort of 1966. (Doctoral Dissertation). Finnish Institute of Occupational Health, Oulu Regional Institute of Occupational Health; University of Oulu, Faculty of Medicine, Department of Public Health Science and General Practice. Retrieved  http://urn.fi/urn:isbn:9514272331 [05.03.2022]

Tomkinson, G. R., Lang, J. J., Tremblay, M. S., Dale, M., LeBlanc, A. G., Belanger, K., Ortega, F. B., & Léger, L. (2017). International normative 20 m shuttle run values from 1 142 026 children and youth representing 50 countries. British Journal of Sports Medicine, 51(21), 1545–1554.  doi: 10.1136/bjsports-2016-095987

Venckunas, T., Mieziene, B., & Emeljanovas, A. (2018). Aerobic capacity is related to multiple other aspects of physical fitness: A study in a large sample of Lithuanian schoolchildren. Frontiers in Physiology, 9, 1797.  doi: 10.3389/fphys.2018.01797

Zamparo, P., Zadro, I., Lazzer, S., Beato, M., & Sepulcri, L. (2014). Energetics of shuttle runs: the effects of distance and change of direction. International Journal of Sports Physiology and Performance, 9(6), 1033–1039.  doi: 10.1123/ijspp.2013-0258

Zeiher, J., Ombrellaro, K. J., Perumal, N., Keil, T., Mensink, G., & Finger, J. D. (2019). Correlates and determinants of cardiorespiratory fitness in adults: A systematic review. Sports Medicine – Open, 5(1), 39. doi: 10.1186/s40798-019-0211-2



stoo2.png


2nd International Scientific and Art Faculty of Teacher Education University of Zagreb Conference
Contemporary Themes in Education – CTE2 - in memoriam prof. emer. dr. sc. Milan Matijević, Zagreb, Croatia
Povezanost motoričkih sposobnosti, tjelesne aktivnosti i kardiorespiratorne sposobnosti
Sažetak

Kardiorespiratorna sposobnost je dimenzija tjelesnoga zdravlja povezana s tjelesnom aktivnošću tako da dovodi do mnogih zdravstvenih beneficija poput prevencije različitih kroničnih nezaraznih bolesti. Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi povezanost motoričkih sposobnosti, tjelesne aktivnosti i kardiorespiratorne sposobnosti. Uzorak ispitanika činilo je 129 studentica Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu – Odsjeka u Čakovcu, prosječne dobi 21 ±0,12 godine. Prediktorski skup činile su varijable indeks tjelesne mase, zatim 7 Eurofit testova za procjenu motoričkih sposobnosti (agilnost – trčanje 10 x 5 m; fleksibilnost – pretklon u sjedu; brzina frekvencije pokreta – taping rukom; repetitivna snaga trupa – podizanje iz sjedu u 30 s; statička snaga ruku – izdržaj u visu zgibom; ravnoteža – flamingo test; eksplozivna snaga nogu – skok u dalj s mjesta) te tri indeksa tjelesne aktivnosti Baeckeova upitnika (indeks sporta, slobodnoga vremena i fakulteta). Kriterijsku varijablu za procjenu kardiorespiratorne sposobnosti činio je Beep test. Rezultati su izračunati regresijskom stepwise metodom. Pearsonovi koeficijenti korelacije između kardiorespiratorne izdržljivosti i motoričkih sposobnosti, indeksa tjelesne mase te indeksa tjelesnih aktivnosti pokazale su niske do umjerene povezanosti. Kardiorespiratorna izdržljivost značajno negativno korelira s indeksom tjelesne mase, a pozitivno s indeksom sporta i slobodnoga vremena te varijablama za procjenu statičke snage ruku, agilnosti, repetitivne i eksplozivne snage nogu. Međutim, regresijska analiza je pokazala da su značajni prediktori u objašnjenju varijance kardiorespiratorne sposobnosti varijable izdržaj u visu zgibom (BETA = .28; p = .00), indeks sporta (BETA = .21; p = .01) i trčanje 10 x 5 m (BETA = -.20; p = .02) kojima je objašnjeno 23 % varijance kriterijske varijable. Ovo istraživanje pokazuje da je kardiorespiratorna sposobnost općenito povezana s indeksom tjelesne mase, tjelesnim aktivnostima u sportu i slobodno vrijeme te motoričkim sposobnostima energetske regulacije kod studentica. Međutim, izdržaj u visu zgibom, indeks sporta i trčanje 10 x 5 m smatrani su najvažnijim prediktorima za kardiorespiratornu izdržljivost.

Ključne riječi

kardiorespiratorna sposobnost; motoričke sposobnosti; tjelesna aktivnost