Važnost glazbe za dobrobit odgojno-obrazovnih djelatnika
Karla Terze, Jelena Blašković, Lana Jurčec1 OŠ Dragutina Tadijanovića, Zagreb 2 Sveučilište u Zagrebu Učiteljski fakultet |
|
Glazbene, likovne i vizualne umjetnosti u obrazovanju |
Izvorni znanstveni rad |
Sažetak |
|
Dosadašnja istraživanja utvrdila su značajnu ulogu glazbe u fizičkoj i psihološkoj dobrobiti pojedinca, bilo koje starosne dobi. Osim za dobrobit odgojno-obrazovnih djelatnika, njeno djelovanje bi se moglo pozitivno odraziti i na obrazovne ishode i dobrobit učenika. Cilj ovog istraživanja je utvrditi koliko često učitelji i nastavnici slušaju glazbu, iz kojih razloga te kako su navedene glazbene navike povezane sa dobrobiti. U online istraživanju sudjelovalo je 360 obrazovnih djelatnika koji rade kao učitelji i nastavnici u osnovnoj ili srednjoj školi, u prosjeku sa šesnaest godina radnog staža (raspon godina 0 – 41), većinom ženskog roda (93 %). Primijenjene su sljedeće skale: prilagođena Skala motiva za slušanje glazbe, Ukupna procjena zadovoljstva poslom i Skala psihološkog procvata kao mjere dobrobiti. Svi sudionici svakodnevno slušaju glazbu, prosječno od jedan do dva sata dnevno i to najčešće iz emocionalnih razloga, kako bi se opustili ili popravili raspoloženje. Hijerarhijske regresijske analize pokazale su da je za psihološki procvat važnije iz kojih razloga se sluša glazbu nego koliko često se sluša, dok je za zadovoljstvo poslom važnije koliko često se sluša glazba. Psihološkom procvatu značajno doprinose emocionalni i društveni motivi slušanja glazbe dok ga umanjuje slušanje glazbe zbog bijega iz svakodnevnice. Zadovoljstvu poslom doprinosi slušanje glazbe iz društvenih razloga. Teorijske i praktične implikacije ovog rada naglašavaju ulogu glazbe u obrazovanju te dobrobiti odgojno-obrazovnih djelatnika. |
|
Ključne riječi |
|
glazba; motivi za slušanje glazbe; odgojno – obrazovni djelatnici; psihološka dobrobit; zadovoljstvo poslom |
Uvod
Učiteljski posao se prema nekim istraživanjima svrstava među najstresnije (Hakanen, Bakker i Schaufeli, 2006). Učitelji su gotovo svakodnevno izloženi stresnim situacijama poput neprimjerenog ponašanja učenika, agresije, loših radnih uvjeta i negativnog stava učenika prema učenju (Ljubin Golub, Olčar i Bezak, 2016; Slavić i Rijavec, 2014). Unatoč tome, većina učitelja navodi kako su zadovoljni svojim poslom i životom (Baluyos, River i Baluyos, 2019; Hakanen i dr., 2006; Rijavec i dr., 2016). Istraživanja pokazuju da dobrobit učitelja djeluje na njihovu posvećenost poslu, kvalitetu rada (Baluyos i dr., 2019), odnos prema učenicima (Ihtiyaroğlu, 2018) te na motivaciju za učenje, akademsko postignuće i dobrobit njihovih učenika (Duckworth, Quinn i Seligman, 2009; Sutton i Wheatley, 2003).
Psihološka dobrobit i glazba
Dobrobit se definira kao optimalno psihološko funkcioniranje i doživljavanje (Diener, Eunkook, Lucas i Smith, 1999), a suvremena koncepcija dobrobiti navodi pojam psihološkog procvata kao psihosocijalnog konstrukta koji uključuje pozitivne odnose, osjećaj kompetentnosti i samopouzdanja te vjerovanje da je život smislen i da ima neku svrhu (Diener i sur., 2009). U istraživanjima često ga se navodi kao indikatora mentalnog zdravlja (Keyes, 2002). Zadovoljstvo poslom izravno je povezano s mentalnim zdravljem (Turner, Barling i Zacharatos, 2002), a razina zadovoljstva proizlazi iz vlastite procjene izaziva li posao ugodna emocionalna stanja ili ne (Kumari i Pandey, 2011). Ukoliko ih izaziva, ona obogaćuju dobrobit izgradnjom psiholoških resursa i povećanjem psihološke otpornosti (Cohn i sur., 2009).
Različite umjetničke forme, posebice glazba, mogu utjecati na psihološku dobrobit i poboljšati mentalno zdravlje. Seligman (2011) je identificirao pet glavnih čimbenika psihološkog procvata: pozitivne emocije, odnosi, angažiranost, postignuće i smisao. Croom (2012) navodi kako se svaki od navedenih čimbenika može ostvariti kroz glazbu. Prethodna istraživanja, koristeći kvalitativne, kvantitativne i eksperimentalne metode, utvrdila su da slušanje glazbe može izazvati pozitivne emocije i smanjiti negativne (Hallam i Creech, 2016; Juslin i sur., 2008; Salimpoor i sur., 2009). No, osim hedoničke dobrobiti ispitanici često navode iskustva rasta i razvoja, apsorpcije i transcendencijetijekom slušanja glazbe (Schafer, Smukalla i Oelker, 2014). Groarke i Hogan (2018) navode tri eudemoničke funkcije glazbe koje se održavaju kao vrhunsko iskustvo, zanesenost i transcendencija. Csikszentmihalyi (2008) navodi da je slušanje glazbe najpouzdaniji način za izazivanje ovih transformativnih iskustava te da se od svih slobodnih aktivnosti prakticiranjem glazbe (pjevanje, sviranje individualno ili grupno) najbrže dolazi do stanja zanesenosti.
Motivi slušanja glazbe
Glazba se u svakodnevnom životu koristi iz različitih razloga kao što su regulacija emocija i rapoloženja, zabava, opuštanje, potreba za odmakom od stvarnosti, briga i problema, potreba za interakcijom, društvom, itd. Kako je glazba prisutna u svim sferama ljudskog života, North, Hargreaves i Hargreaves (2004) smatraju da je glazba postala resurs jer ljudi mogu kontrolirati njenu upotrebu u svom životu. Istraživanja su pokazala da se glazba bira u skladu s emocionalnom situacijom u kojoj se osoba nalazi kako bi u njoj pronašla potporu, utjehu, kontrolu nad emocionalnim stanjem (Miloš i Vuger, 2019; Thoma i sur., 2012). Slušanjem glazbe može se smanjiti doživljaj neugodnih emocija poput straha i napetosti (Thayer, Newman i McClain, 1994), pobuditi ugodne emocije (Juslin i dr., 2008; Salimpoor i sur., 2009), pozitivno raspoloženje, skrenuti pažnju s izvora stresa ili različitih negativnih stanja (Thoma i sur., 2012) te smanjiti strah i napetost (Thayer i sur., 1994). Ono omogućava jačanje i izražavanje identiteta (Rice, 2007) što daje smisao životima ljudi, a to onda vodi do zadovoljstva i veće dobrobiti (Hays i Minichiello, 2005).
Chamorro-Premuzic i Furnham (2007) utvrdili su tri glavna motiva korištenja glazbe: emocionalni (regulacija emocija kroz emociju sadržanu u glazbi), racionalno-kognitivni (intelektualni angažman u glazbi) i pozadinski (glazba svira dok nešto radimo). Boer i suradnici (2012) navode 10 funkcija glazbe: društveno povezivanje s prijateljima; društveno povezivanje s obitelji; izbacivanje i smjenjivanje stresa; pobuđivanje emocija; ples; pozadinska, atmosferska; povećavanje fokusa i koncentracije; izraz političkih stavova; kulturni identitet; oblikovanje i izražavanje osobnih vrijednosti/osobnog razvoja. Dobrota, Reić Ercegovac i Habe (2018) utvrdile su spolne razlike u navedenim funkcijama. Muškarci više slušaju glazbu za izražavanje političkih stavova, a iz gotovo svih navedenih razloga. Jedino za slušanje glazbe zbog identiteta i atmosfere nisu utvrđene spolne razlike.
Mnoga istraživanja upućuju na pozitivnu povezanost prakticiranja glazbe i psihološke dobrobiti pojedinca u svim životnim razdobljima, od adolescencije do starosti (Hallam i dr., 2014; Saarikallio, 2011). Groarke i Hogan (2015) navode da i mlađi i stariji odrasli vjeruju kako glazba utječe na njihovu dobrobit no razlozi zbog koje je slušaju se razlikuju. Mlađi odrasli slušaju glazbu jer ih oslobađa stresa, opušta, zabavlja, poboljšava raspoloženje, olakšava im radnu atmosferu te bolje povezuje s ljudima prilikom socijalizacije, dok stariji odrasli ljudi slušanje glazbe povezuju s eudemoničkom funkcijom koja se odnosi na osobni rast i iskustva transcendencije te smanjenim osjećajem usamljenosti. U istraživanju Hallam i Creech (2016) osobe starije od 50 godina su imale zdravstvene koristi od slušanja glazbe poput vitalnosti, poboljšanja mentalnog zdravlja i osjećaja pomlađivanja; emocionalne koristi poput pozitivnih osjećaja, zaštite od stresa i depresije, podrške pri teškim životnim situacijama, samopouzdanja i povećanja kreativnosti; kognitivne koristi poput bolje koncentracije i pamćenja te stjecanja novih vještina što im je izazvalo veći osjećaj postignuća. Weinberg i Joseph (2017) istraživali su povezanost psihološke dobrobiti s prakticiranjem glazbe na 1000 odraslih ispitanika. Oni koji su doticaj s glazbom imali preko plesa i odlazaka na glazbena događanja, pokazuju značajno viši osjećaj subjektivne dobrobiti u usporedbi s onim ispitanicima kojima glazba nije prisutna kao aktivnost u životu.
Cilj istraživanja
Prethodna istraživanja utvrdila su da je zadovoljstvo učitelja i nastavnika važno za kvalitetu njihovog rada. Ovim istraživanjem ispitalo se koliko često učitelji i nastavnici slušaju glazbu, iz kojih razloga te njihovo zadovoljstvo poslom i psihološki procvat. Pretpostavilo se da svakodnevno slušanje glazbe zadovoljava različite potrebe učitelja i nastavnika koje su povezane sa njihovom dobrobiti. Za slušanje glazbe iz emocionalnih razloga očekivalo se da najviše doprinosi objašnjenju zadovoljstva poslom i psihološke dobrobiti učitelja i nastavnika.
Metoda
Sudionici
U online istraživanju je sudjelovalo ukupno 360 obrazovnih djelatnika od kojih je 93% ženskog roda. Njih 36% poučava u razrednoj nastavi, 40% u predmetnoj nastavi u osnovnoj školi, a 24% u srednjoj školi. Obzirom na starosnu dob oko 18% učitelja i nastavnika su 20 do 30 godina stari, 32% od 31 do 40 godina, 27% od 41 do 50 godina, a preostalih 23% stariji od 51 godine. Raspon radnog staža u obrazovanju je od 0 do 41 godine, a u prosjeku 16 godina. Odaziv ispitanika bio je iz 21 županije s time da oko 29% njih radi u Gradu Zagrebu.
Instrumenti
Upitnik je sadržavao je pitanja o sociodemografskim obilježjima ispitanika (spol, vrste obrazovnog posla, godine radnog staža i mjesta rada), o navikama slušanja glazbe (prosječna dnevna izloženost glazbi) te mjere za ispitivanje motiva za slušanje glazbe, zadovoljstva poslom i psihološke dobrobiti.
Skala motiva za slušanje glazbe prilagođena je verzija Skale motiva za gledanje televizije (Haridakis i Rubin, 2003; Rubin, 1983) koja je u nekoliko istraživanja modificirana za ispitivanje koristi i zadovoljenja pri uporabi različitih medija ili izloženosti različitim sadržajima, primjerice motiva za čitanje knjiga (Gerlich, Drumheller i Sollosy, 2012), gledanje sporta (Chung, 2015) i nasilja na televiziji (Haridakis i Rubin, 2003). Tvrdnje prilagođene za slušanje glazbe ispituju motive uzbuđenja/zabave, opuštanja, navike, bijega i društva, a izostavljen je motiv informacija tj. učenja koji se inače nalazi u Rubinovim inicijalnim faktorima (Rubin, 2002). Sudionici su slaganje sa svakom tvrdnjom o razlozima za slušanje glazbe procjenjivali na skali s pet stupnjeva, od (1) u potpunosti se ne slažem do (5) u potpunosti se slažem te viši rezultati ukazuju na veću prisutnost navedenih motiva. Provedena je faktorska analiza s varimax rotacijom koja kroz četiri faktora s karakterističnim korijenom iznad jedan objašnjava 58,8% varijance motivacije za slušanje glazbe. Motivi uzbuđenja/zabave i opuštanja su se saturirali u isti faktor koji sadrži devet tvrdnji, nazvan je motivom raspoloženja a odnosi se na slušanje glazbe zbog opuštanja, odmaranja i podizanja raspoloženja. Motiv navike čine četiri tvrdnje koje upućuju na pasivno slušanje glazbe za vrijeme obavljanja nekih drugih aktivnosti ili iz dosade. Motiv slušanja glazbe kao bijega od misli o svakodnevnom životu, problema i usamljenosti također sadrži četiri tvrdnje. Motiv društva s tri tvrdnje ispituje slušanje glazbe kako bi se uklopilo u društvo, zbog bavljenja glazbom i kao doprinos boljoj atmosferi u društvu. Koeficijenti pouzdanosti za motiv raspoloženja, motiv navike i motiv bijega iznose α = 0,78; α = 0,66; α = 0,75, dok je za motiv društva, faktor od tri tvrdnje, prosječna korelacija r = 0,31.
Zadovoljstvo poslom mjereno je jednom tvrdnjom koja se odnosila na općenito zadovoljstvo poslom (Scarpello i Campbell, 1983) procjenjivano na skali sa sedam stupnjeva, od (1) potpuno nezadovoljstvo do (7) potpuno zadovoljstvo.
Skala psihološkog procvata (Diener i sur., 2009) integrirana je mjera hedoničke i eudemoničke dobrobiti. Sadrži osam tvrdnji koje ispituju dobrobit u psihološkom i socijalnom funkcioniranju. Ispitanici su procjenjivali u kojoj mjeri je pojedina tvrdnja primjenjiva za njihov život na skali od sedam stupnjeva, od (1) potpuno netočno do (7) potpuno točno. Viši rezultat ukazuje na višu razinu psihološkog procvata. Pouzdanost skale je α = 0,87.
Rezultati
Učestalost i motivi za slušanje glazbe, zadovoljstvo poslom i psihološki procvati
U ispitivanom uzorku 14,7% učitelja i nastavnika sluša glazbu do pola sata dnevno, 29,9% do jedan sat dnevno, 19,5% do dva sata dnevno, 14,7% do šest sati dnevno, a preostalih 21,1% više od šest sati dnevno. Učitelji i nastavnici se značajno ne razlikuju u učestalosti slušanja glazbe (ꭓ2 = 1,30; p > 0,05), u prosjeku slušaju glazbu jedan do dva sata dnevno. U Tablici 1 prikazani su rezultati deskriptivne statistike i koeficijenata korelacije.
Tablica 1.
Deskriptivna statistika i koeficijenti korelacije
|
|
Dob |
Izlož. |
Raspoloženje |
Navika |
Bijeg |
Društvo |
Zad. posl. |
Psih. procvat |
|
|
Dob |
|
,05 |
-,12* |
-,09 |
,08 |
-,01 |
,03 |
-,15** |
|
|
Izloženost glazbi |
|
|
,35** |
-,10 |
,10* |
,12* |
,13* |
,17** |
|
|
Raspoloženje |
|
|
|
,04 |
,31** |
,21** |
,09 |
,32** |
|
|
Navika |
|
|
|
|
,40** |
,23** |
,04 |
,05 |
|
|
Bijeg |
|
|
|
|
|
,24** |
,04 |
-,10* |
|
|
Društvo |
|
|
|
|
|
|
,16** |
,19** |
|
|
Zadovoljstvo poslom |
|
|
|
|
|
|
|
,44** |
|
|
Psihološki procvat |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
M |
2,59 |
2,97 |
4,42 |
3,06 |
3,00 |
2,61 |
5,75 |
6,04 |
|
|
SD |
1,03 |
1,37 |
0,56 |
0,82 |
0,91 |
0,92 |
0,98 |
0,63 |
|
* p < ,05, ** p < ,01, *** p < ,001
Razlog zbog kojeg najviše slušaju glazbu je opuštanje i popravljanje raspoloženja, a najmanje zbog društva. Slušanje glazbe zbog bijega od problema i iz navike je podjednako umjereno prisutno. Pomoću skale od sedam stupnjeva učitelji i nastavnici visoko su procijenili svoje zadovoljstvo poslom kao i psihološki procvat. Rezultati korelacija pokazuju da je dob značajno negativno povezana sa slušanjem glazbe zbog opuštanja i podizanja raspoloženja te s psihološkim procvatom. Zadovoljstvo poslom je pozitivno povezano s prosječnim dnevnim slušanjem glazbe i slušanjem glazbe tijekom socijalnih interakcija. Psihološki procvat je pozitivno povezan s dnevnom izloženosti glazbi, slušanjem glazbe zbog raspoloženja i prilikom socijalnih interakcija te negativno sa slušanjem glazbe zbog bijega od svakodnevnih misli i problema.
Razlike u motivima za slušanje glazbe i dobrobiti učitelja i nastavnika
Inferencijalnom analizom utvrđene su značajne razlike u motivima za slušanje glazbe i dobrobiti učitelja i nastavnika (Tablica 2).
Tablica 2.
Razlike u motivima slušanja glazbe obzirom na vrstu posla
|
Varijable |
Učitelj/nastavnik |
M |
SD |
F(2,357) |
p |
η2 |
|||
|
Motiv raspoloženja |
Razredna nastava |
4,51 |
0,47 |
4,73 |
,009 |
,026 |
|||
|
Predmetna nastava OŠ |
4,41 |
0,54 |
|
||||||
|
Predmetna nastava SŠ |
4,28 |
0,66 |
|
||||||
|
Motiv navike |
Razredna nastava |
3,22 |
0,83 |
4,10 |
,017 |
,022 |
|||
|
Predmetna nastava OŠ |
2,95 |
0,83 |
|
||||||
|
Predmetna nastava SŠ |
2,99 |
0,78 |
|
||||||
|
Motiv bijega |
Razredna nastava |
3,22 |
0,89 |
6,09 |
,003 |
,033 |
|||
|
Predmetna nastava OŠ |
2,86 |
0,92 |
|
||||||
|
Predmetna nastava SŠ |
2,91 |
0,87 |
|
||||||
|
Motiv društva |
Razredna nastava |
2,87 |
0,96 |
9,06 |
,000 |
,048 |
|||
|
Predmetna nastava OŠ |
2,52 |
0,90 |
|
||||||
|
Predmetna nastava SŠ |
2,38 |
0,81 |
|
||||||
|
Zadovoljstvo poslom |
Razredna nastava |
5,97 |
1,00 |
5,43 |
,005 |
,030 |
|||
|
Predmetna nastava OŠ |
5,66 |
0,92 |
|
||||||
|
Predmetna nastava SŠ |
5,57 |
1,02 |
|
||||||
|
Psihološki procvat |
Razredna nastava |
6,09 |
0,64 |
1,25 |
,287 |
,007 |
|||
|
Predmetna nastava OŠ |
6,05 |
0,63 |
|
||||||
|
Predmetna nastava SŠ |
5,95 |
0,61 |
|
|
|||||
Učitelji razredne nastave značajno više slušaju glazbu iz različitih razloga u usporedbi s nastavnicima u predmetnoj nastavi osnovne i srednje škole. Motiviraniji su slušati glazbu kako bi se opustili i/ili popravili raspoloženje (CI[1]PSŠ = 0,470 – 0,424), kako bi maknuli misli od problema i/ili samoće (CIPOŠ = ,094 - ,630, CIPSŠ = ,002 - ,618), u društvenim interakcijama učitelja razredne nastave (CIPOŠ = ,085 - ,623, CIPSŠ = ,186 - ,803). Češće ju slušaju i iz ritualnih motiva poput navike ili samo zato što je u tom trenutku prisutna (CIPOŠ = ,028 – 0,514). Zadovoljniji su poslom (CIPOŠ = ,02 - ,60, CIPSŠ = ,07 - ,73) dok dobrobit mjerenu psihološkim procvatom procjenjuju podjednako visoko i kao predmetni učitelji i nastavnici.
Ispitane su i dobne razlike kao i interakcija dobi i vrste posla no efekti se nisu pokazali značajnima za prosječno slušanje glazbe (Fdob = 2,37, p > ,05; Fint = 1,06, p > ,05), motiv raspoloženja (Fdob = 2,42, p > ,05; Fint = 0,39, p > ,05), motiv navike (Fdob = 1,14, p > ,05; Fint = 1,49, p > ,05), motiv druženja (Fdob = 0,08, p > ,05; Fint = 0,70, p > ,05) i zadovoljstvo poslom (Fdob = 1,05, p > ,05; Fint = 1,99, p > ,05). Efekt dobi značajan je za motiv bijega (Fdob = 3,03, p < ,05, η2 = ,025 ; Fint = 0,41, p > ,05) i psihološki procvat (Fdob = 2,82, p < ,05, η2 = ,024; Fint = 0,41, p > ,05. Učitelji i nastavnici u dobi od 30 do 40 godina značajno rjeđe slušaju glazbu kako bi pobjegli od svakodnevnice u usporedbi s kolegama u dobi od 20 do 30 godina i od 50 godina na više (CI = -,64 - -,09, CI = -,71 - - ,20). Niži psihološki procvat doživljavaju učitelji i nastavnici stariji od 50 godina u usporedbi s kolegama od 20 do 40 godina (CI20-30 = -,44 - -,03, CI30-40 = -,39 - - ,04).
Hijerarhijskim regresijskim analizama (Tablica 3) provjeravani su doprinosi navika slušanja glazbe na zadovoljstvo poslom i psihološku dobrobit odgojno-obrazovnih djelatnika. U prvom koraku kontrolirana je dob i vrsta posla (učitelj razredne nastave, predmetni nastavnik u srednjoj školi). U drugom koraku uvedeno je prosječno vrijeme slušanja glazbe, a u trećem koraku motivi za slušanje glazbe.
Tablica 3.
Hijerarhijska regresijska analiza za zadovoljstvo poslom i psihološki procvat
|
|
Zadovoljstvo poslom |
Psihološki procvat |
|
|||||||||
|
Prediktori |
∆R2 |
F |
B |
SE B |
β |
∆R2 |
F |
B |
SE B |
β |
||
|
Korak 1: Demografske var, |
,03 |
3,68* |
,03 |
3,47* |
|
|
|
|||||
|
Dob |
,02 |
,05 |
,02 |
|
|
-,14 |
,05 |
-,15** |
||||
|
Razredna nastava |
,31 |
,12 |
,15* |
|
|
,10 |
,12 |
,05 |
||||
|
Predmetna nastava SŠ |
-,10 |
,14 |
-,04 |
|
|
-,10 |
,14 |
-,05 |
||||
|
Korak 2: Učestalost slušanja glazbe |
,02 |
5,81* |
|
|
|
,03 |
10,94** |
|
|
|
||
|
Dob |
,02 |
,05 |
,02 |
|
|
-,15 |
,05 |
-,16** |
||||
|
Razredna nastava |
,32 |
,12 |
,15** |
|
|
,11 |
,12 |
,05 |
||||
|
Predmetna nastava SŠ |
-,07 |
,14 |
-,03 |
|
|
-,08 |
,14 |
-,03 |
||||
|
Izloženost glazbi |
,13 |
,05 |
,13* |
|
|
,17 |
,05 |
,17** |
||||
|
Korak 3: Motivi za slušanje glazbe |
,01 |
1,30 |
|
|
|
,10 |
10,05*** |
|
|
|
||
|
Dob |
,03 |
,05 |
,03 |
|
|
-,09 |
,05 |
-,10 |
||||
|
Razredna nastava |
,28 |
,12 |
,13* |
|
|
,02 |
,12 |
,01 |
||||
|
Predmetna nastava SŠ |
-,06 |
,14 |
-,02 |
|
|
-,02 |
,13 |
-,01 |
||||
|
Prosječno dnevno |
,11 |
,06 |
,11 |
|
|
,07 |
,05 |
,07 |
||||
|
Motiv raspoloženja |
,03 |
,06 |
,03 |
|
|
,30 |
,06 |
,30*** |
||||
|
Motiv navike |
,02 |
,06 |
,02 |
|
|
,07 |
,06 |
,07 |
||||
|
Motiv bijega |
-,04 |
,06 |
-,04 |
|
|
-,16 |
,06 |
-,16** |
||||
|
Motiv druženja |
,12 |
,06 |
,12* |
|
|
,14 |
,05 |
,14* |
||||
|
Ukupan model |
,06 |
2,78** |
|
|
|
,15 |
8,00*** |
|
|
|
||
Napomena. Referentna skupina su učitelji/nastavnici predmetne nastave osnovne škole.
* p < ,05, ** p < ,01, *** p < ,001
Rezultati regresijskih analiza pokazuju kako je količina slušanja glazbe uvedena u drugom koraku značajan prediktor zadovoljstva poslom i psihološke dobrobiti. U završnom koraku regresijske analize za zadovoljstvo poslom, motivi slušanja glazbe nisu značajno povećali postotak objašnjene varijance a jedini značajni prediktori zadovoljstva poslom su vrsta posla i slušanje glazbe u društvenim interakcijama. Učitelji razredne nastave i svi oni koji češće slušaju glazbu u društevnim interakcijama, zadovoljniji su poslom. Cijeli model objašnjava tek 4–6% varijance zadovoljstva poslom. S druge strane, gotovo svi motivi za slušanje glazbe, osim slušanja glazbe iz navike, značajni su prediktori psihološkog procvata. Njihov doprinos je 10% dok cijeli model objašnjava 14–15% varijance psihološkog procvata. Slušanje glazbe zbog podizanja dobrog raspoloženja i u društvenim interakcijama doprinose psihološkom procvatu. Međutim, slušanje glazbe zbog bijega od problema, svakodnevnog života i samoće, negativan je prediktor psihološkog procvata. Obzirom na prediktivnu snagu motiva, slušanje glazbe kako bi se opustili, podigli energiju i popravili raspoloženje, najviše doprinosi psihološkom procvatu učitelja i nastavnika.
[1] CI: 95% interval sigurnosti; POŠ – predmetna nastava osnovne škole, PSŠ – predmetna nastava srednje škole
|
|
2nd International Scientific and Art Faculty of Teacher Education University of Zagreb Conference Contemporary Themes in Education – CTE2 - in memoriam prof. emer. dr. sc. Milan Matijević, Zagreb, Croatia |
The role of digital technology in teacher’s professional development |
Abstract |
|
|
|
Keywords |
|
|