Preskoči na glavni sadržaj

Kreativno-razvojne radionice u produženom boravku učenika od 1. do 3. razreda osnovne škole Autorski projekt Tko sam ja?

logo stoo2_1 (no).png

 

Odgoj danas za sutra: 

Premošćivanje jaza između učionice i realnosti 

3. međunarodna znanstvena i umjetnička konferencija Učiteljskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Suvremene teme u odgoju i obrazovanju – STOO4 u suradnji s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti 

 

TomislavIrena Vradnečić, Ivana Zvonković, Magdalena RogošićVitaljić

Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

tomislav.vrandecic@ufzg.unizg.irena.vitaljic@ufzg.hr 

 

Sekcija - Važnost umjetničkog obrazovanja Broj rada: 054

Kategorija članka: Izvorni znanstveniStručni rad

Sažetak

Ovaj               radProduženi boravak u osnovnim školama omogućuje organizirani boravak djece nakon redovne nastave i pri tom pruža priliku za integraciju različitih aktivnosti, radionica i projekata. Osim što doprinose istražujeivanju nastavnog gradiva, ove aktivnosti stvaraju prostor i atmosferu zainakenje slušanjaigrom koncerataunutar vršnjačke skupine potičući razvoj i usvajanje razvojno primjerenih socijalnih i životnih vještina.

               Budući da djeca najbolje zadovoljavaju svoje razvojne potrebe istraživanjem, kretanjem i igrom,  osmišljen je autorski projekt Tko sam ja?, koji koristi igru kao glavni alat za iskustveno učenje u produženom boravku. Projekt se provodi nizom radionica koristeći metode dramskog odgoja, dramske igre, vježbe i odabrane tehnike aktivnih i tjelesno orijentiranih pristupa s elementima dječje psihodrame.

               Integracija navedenih metoda usmjerena je na percepcijupostizanje kvaliteteodgojnih glazbei međuobrazovnih studentimaciljeva.iteljskogenje fakultetapostaje implicitno, a primijenjeno u Zagrebu.kontekstu Većaktivnosti dugipruža nizpodršku godinaza studentiočuvanje imajumentalnog mogućnostzdravlja organiziranote pohađatiunapređuje simfonijske,školski zborske,kurikul komorneizvan redovne nastave.

               Opisom metoda rada u produženom boravku i drugeprimjerima koncerte unutar Glazbene scene Učiteljskog fakulteta, a ovaj rad analizira utjecaj tih iskustava na njihovu osjetljivost prema kvaliteti umjetničke glazbe. Cilj istraživanja je razumjeti kako različiti faktori koncertnog iskustva – vrsta glazbe, izvođači, atmosfera koncerta i interakcijarada s publikomučenicima – utječu naproduženom percepcijuboravku kvalitete(integrirani glazberazred kodprve studenata.tri Ispitujugodine seosnovne studentskiškole) doživljaji i njihove procjene glazbenih izvedbi, kao i stavovi o važnosti kulture slušanja koncerata. Ova tema je relevantna za buduće odgojitelje i učitelje, kojipokazat će use svojojznačaj profesionalnoji praksidoprinos igratiučenja ključnu uloguigrom u oblikovanjuodgojno-obrazovnom glazbenogradu. ukusa djece u ranom razvoju. Rezultati istraživanja pokazuju da sudjelovanje studenata u koncertima može pozitivno utjecati na njihov doživljaj kvalitete glazbe, pri čemu su ključni čimbenici izvođačka interpretacija, repertoar i interakcija s publikom. Unatoč pretežno pozitivnim stavovima, dio studenata izražava rezervu prema obvezatnom sudjelovanju u ovim aktivnostima, ističući organizacijske izazove i nemogućnost sudjelovanja u izboru posjećenih događanja u skladu s osobnim preferencijama za glazbene sadržaje. Dobiveni nalazi mogu poslužiti kao smjernica za daljnje unaprjeđenje organizacije koncertnog programa na Učiteljskom fakultetu.

Ključne riječii:

interakcija,igra; izvođač,inovativni odgojitelj,pristupi; percepcija kvalitete glazbe, publika,iskustvenoiteljenje; mentalno zdravlje; produženi boravak.

Uvod

 

Suvremene smjernice političkih i pedagoških autoriteta na europskoj i svjetskoj razini upućuju na neodvojivu isprepletenost obrazovanja s kulturom (Jurkić Sviben i Mičija Palić, 2023), jer obrazovanje ima za cilj pripremiti pojedinca za samostalan i uspješan život unutar određene sociokulturne sredine. Nužnost razvoja kulturne kompetencije kod djece i mladih ističe i Europska komisija uvrštavajući je u 8 ključnih kompetencija za cjeloživotno obrazovanje. (European Union, 2018). McBride i Bell (2013) naglašavaju da kulturna kompetencija uključuje sposobnost prepoznavanja i razumijevanja različitih kulturnih izraza, uključujući glazbenog, i kao takva može pospješiti ostvarenje obrazovnih ishoda. Comeaux, Grummert i Mireles (2023) ističu da kulturna kompetencija u obrazovanju treba imati transformativnu ulogu, tako da omogući studentima razvoj dubljeg razumijevanja umjetničkih i kulturnih sadržaja. Benuto i sur. (2018) istražuju evoluciju koncepta kulturne kompetencije, naglašavajući važnost interakcije s različitim umjetničkim formama kao ključnog faktora u obrazovanju. Vidulin-Orbanić navodi kako kultura i glazba „osiguravaju osobno i društveno vrijedan i koristan način življenja u vidu učenja, usavršavanja, razvijanja osobnosti i razvoja kreativnosti“, afirmacije kritičkog i estetskog promišljanja i kulturnog prosperiteta. (2008, str. 101)

Međutim,               samaPrilagođavanje dostupnostkreativnih kulturnihmetoda sadržajai pristupa obveznom nastavnom planu i programu ima ključnu važnost u nekojsuvremenom srediniobrazovanju. nijeTakav dovoljnaholistički pretpostavkanačin darada ćeolakšava pojedinacstjecanje od njih moći prosperirati. Potrebno je da obrazovni sustavznanja i obiteljskapotiče zajednicarazvoj zajedničkimemocionalne snagamainteligencije, pedagoški djeluju kako bi prenijeli kulturnu baštinu društva, alikreativnosti i alate za njeno razumijevanje i cijenjenje. Shvaćanje i posjedovanje kulturnih dobara mogući su samo onima koji posjeduju ključ koji im omogućuje njihovo dešifriranje tj. prisvajanje (aproprijaciju). (Bourdieu, 1977) Budući da se prijenos tih alata ne događa automatski u svim društvenim klasama, veliku odgovornost u tom pogledu snose učitelji, koji često ni sami nisu imali priliku takvesocijalnih vještinetina razviti tijekom svoga odrastanja. „Stoga je važno istaknuti da je tercijarno obrazovanje posljednja razina na kojoj je još uvijek moguće i nužno osnažiti kulturni kapital (budućih učitelja) koji do tada nisu imali prilike ni afiniteta za konzumiranjem kulturnih događanja.“ (Jurkić Sviben i Mičija Palić, 2023, str. 148)

 

O Glazbenoj sceni

Iz tog je razloga 24. siječnja 2006. godine odlukom Fakultetskog vijeća, na prijedlog Tomislava Vrandečića, umjetničkog savjetnika, uz podršku tadašnjeg dekana dr. sc. Mile Silova osnovana Glazbena scena Učiteljskog fakulteta. Cilj ove inicijative bio je organizirati koncerte mladih glazbenika, etabliranih umjetnika te studenata i nastavnika glazbenog odjela Fakulteta, namijenjene studentima Učiteljskog fakulteta i Zagrebačkog sveučilišta, ali i široj kulturnoj javnosti grada. djece.

               GlazbenaAutorski scenaprojekt imaTko prvenstvenosam edukativnuja? funkcijurazvijen je povećanjena senzibilitetatemelju budućihdugogodišnjeg učiteljarada u školi, u kazalištu, na Zdravstvenom veleučilištu, asistiranja na edukacijama Somatic Experiencing, SE (tjelesno orijentirani pristup), provođenja i odgojiteljapromatranja premadječje umjetničkojpsihodrame glazbi,te čimeistraživanja utjecaja igre na usvajanje nastavnih sadržaja i razvoj učenika od prvog do trećeg razreda. Projekt se uspješno provodi od 2009. godine u OŠ K. Š. Gjalskoga u Zagrebu kao dio izvannastavne aktivnosti Kreativno-razvojna radionica u organiziranom vremenu produženog boravka učenika jednog razrednog odjeljenja od 1. do 3. razreda.

               Krovna tema projekta Tko sam ja? jest Dijete i komunikacija, a ona se istražuje i provodi izvannastavnom aktivnosti koja obuhvaća niz podprojekata, kreativno-razvojnih i psiho-socijalnih radionica (u nastavku teksta: radionica) pod nazivom Učenje igrom, Dramska, Medina pisma, Bubamarin let, Moji interesi, Moj ritam, Čitanje bajke, Stani-kreni!, Mašta može svašta, Dobar dan, prijatelji! itd. Projekt Tko sam ja? kontinuirano se razvija i obogaćuje novim radionicama koje mogu prerasti u jednogodišnje podprojekte i oni kasnijedobivaju isti naziv kao i radionice iz kojih proizlaze.

               Cilj je projekta stvaranje okruženja u kojem će učenici tijekom radionica aktivno učiti nastavne sadržaje istražujući načine komunikacije sa sobom, s drugima i sa svijetom. Na taj se način teži izgraditi most između školskih izazova i izazova odrastanja te zajedničkim istraživanjima potaknuti razvoj procesa koji promiče mentalno zdravlje.

               Plan i program projekta i radionica usklađen je sa školskim godišnjim planom i programom te predviđa korelaciju s nizom sadržaja propisanih školskim nacionalnim kurikulom Republike Hrvatske, a s naglaskom na glavnoj temi projekta Dijete i komunikacija. Plan i program osmišljen je s ciljem prilagodbe potrebama, interesima i razvojnim etapama učenika unutar trenutnog razrednog odjela kao i nastavnim sadržajima koje učenici trebaju usvojiti.

               Iz tih razloga radionice mogu prenijetiprerasti u jednogodišnje podprojekte koji se usmjeravaju istraživanju određene teme nizom integriranih metoda unutar glavne teme projekta te na taj uvidnačin nadoprinijeti djecusveobuhvatnijem ostvarenju projekta Tko sam ja?. Tako osmišljen dinamičan i timeinteraktivan pridonijetipristup njihovomučenju estetskompotiče istraživanje, otkrivanje i glazbenomprodubljivanje razvoju.novostečenih Osim toga, rad Glazbene scene promovira glazbeni odjel Katedre umjetničkog područja Fakulteta prema Sveučilištuznanja i širojvještina, javnosti.omogućuje Sudjelovanjeintegraciju naučenog u aktivnostimapraktične Glazbenevještine, scenepodržava ponuđenoslobodno je svim studentimaizražavanje i djelatnicima,oslobađanje dokstvaralačkih je za studente prve godine studija Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanjapotencijala te zabrine studenteo drugementalnom godinezdravlju Učiteljskog studija obvezatno, budući da tada započinju sa slušanjem glazbenih kolegija.učenika.              

              

Voditeljica

Aktivnostiovih aktivnosti učiteljica je razredne nastave s dodatno završenim edukacijama za integrativnu dječju terapeutkinju, psihodramsku terapeutkinju, SE praktičarku, asistenticu i organizacijadramsku Glazbene scene

               Tijekom 18 godina djelovanja, koncerti Glazbene scene organizirani su prvenstveno u auli Fakulteta,pedagoginju, a ugrupu njimasudionika ječine sudjelovaloučenici višenjezinog odrazreda.         500 izvođača te 3420 studenata. Protekla akademska godina (2023./2024.) bila je specifična jer je zbog obnove fakultetske zgrade Glazbena scena proširila svoje aktivnosti na različite lokacije širom Zagreba. Na temelju sporazuma iz 2013. godine s produkcijom Hrvatske radiotelevizije, studenti i profesori dobili su mogućnost besplatnog slušanja koncerata zborskog, simfonijskog i jazz repertoara s vrhunskim domaćim i svjetskim umjetnicima. Nadalje, koncertni program proširen je organiziranim odlascima na koncertne različitih glazbenih stilova, od renesanse i baroka do jazz-a, dječje opere 21. stoljeća i tradicijske glazbe.

               Kako bi se organizacija ovih događanja prilagodila studentskim obvezama, uložen je dodatni trud u planiranje rasporeda aktivnosti. Studentima i djelatnicima Fakulteta osiguran je besplatan ulaz na većinu ponuđenih koncerata, što je bio jedan od ključnih organizacijskih zahtjeva. U akademskoj godini 2023./2024. ostvarena je suradnja s brojnim izvođačima i ansamblima, uključujući:

1.      Koncerte Gudačkog kvarteta Sebastian (Studio Bajsić u zgradi HRT-a)

2.      Koncerte u suradnji s Radnom jedinicom Glazba HRT-a: Simfonijski orkestar (KD Vatroslava Lisinskog), Jazz-orkestar (MSU – Dvorana Gorgona), Zbor HRT-a (Lauba – kuća umjetnosti)

3.      Koncert ansambla Minstrel (Muzej grada Zagreba)

4.      Koncert u sklopu projekta Violinmusic4all (crkva sv. Leopolda Mandića)

5.      Koncert ansambla Lado (bazilika sv. Antuna Padovanskog)

6.      Koncert komornog zbora Ivan Filipović (crkva sv. Ivana Krstitelja)

7.      Koncert oratorijskog zbora crkve sv. Marka Cantores sancti Marci (crkva sv. Franje Ksaverskog)

8.      Koncert studenata Katoličkog i bogoslovnog fakulteta (crkva Svete Obitelji)

9.      Koncerte studenata Muzičke akademije (dvorane Muzičke akademije u Zagrebu)

10.   Koncerte u sklopu 33. svečanosti Pasionske baštine (bazilika sv. Antuna Padovanskog)

11.   Koncerte u sklopu Festivala Srca Isusova (crkva Kraljice svete Krunice, crkva Majke Božje Lurdske)

12.   Koncerte u sklopu Orguljskog festivala Anabasis (KD Blagoja Berse, Muzička akademija)

13.   Projekt „Školski sat s Ladom“ (prostori Ansambla Lado)

Studentima je bilo ponuđeno 39 koncerata, a profesorima 22, s ukupno 46 koncertnih izvedbi.

              

Prema dogovoru nastavnika glazbenih kolegija, studenti su tijekom akademske godine obvezni poslušati minimalno šest organiziranih koncerata. Koncerti su unaprijed najavljeni, a studenti su dobivali podsjetnike i obrazac za prijavu dolaska. Uz organizacijsku funkciju, obrasci su sadržavali edukativne informacije o skladateljima, djelima i stilskim karakteristikama izvedenih djela, čime su praktično nadopunjavali nastavne sadržaje glazbenih kolegija.

Iskustvo slušanja koncerata pruža studentima priliku doživjeti ono o čemu na nastavi uče uglavnom samo teorijski. Njihovo uključivanje u koncertne aktivnosti Učiteljskog fakulteta može pozitivno doprinijeti razvoju njihove percepcije kvalitete glazbe i senzibilizaciji prema umjetničkoj glazbi.

 

Istraživanje

Uvod

U današnjemradu digitalnom vremenu kulturni su sadržaji, putem interneta, dostupni svima, svugdje i u svako doba. S jedne strane ovo predstavlja prednost za širenje utjecaja umjetnosti: umjetnici imaju (ponekad i besplatnu) platformu za promociju svoje djelatnosti. S druge strane, radi sveopće dostupnosti, status umjetnika i važnost umjetnosti u percepciji javnosti opada. Namećće se iprikazati pitanjekako odgojase estetskogu ukusaradionicama integriraju metode dramskog odgoja, elementi dječje psihodrame i kritičkogSE odabirapristup među mnogim dostupnim sadržajima. Mladi posežu za trendovskom pop-kulturom, a kvalitetna umjetnička glazba, koja ima pozitivan utjecaj na mentalni razvojučenju i zdravlje,poučavanju. pada u drugi plan. Koncertne dvorane i kazališta gube publiku, ili okupljaju većinom starije generacije.

O tome piše i Green (2018), opažajući sve manji interes američkih studenata tzv. Generacije Z (Gen-Z) za klasičnu glazbu. Nastojeći ponuditi moderniji i funkcionalniji pristup poučavanju glazbenim sadržajima studenata na tercijarnoj razini obrazovanja (kod studenata neglazbenog usmjerenja), istražuje stavove, navike i preferencije Generacije Z koji utječu na glazbeni ukus. Pokazuje da su današnji Gen-Z „glazbeni omnivori“, otvoreni prema raznim glazbenim žanrovima i općenito kulturnoj raznolikosti, ali klasičnu glazbu doživljavaju elitističkom. U nedostatku razvijenih alata za aproprijaciju klasične glazbe (Bourdieu, 1977), primjerice znanja o glazbenim oblicima, povijesnim razdobljima, karakteristikama instrumenata, oni ju ne razumiju; a zbog nedostatka direktne izloženosti ne znaju se s njome povezati na osobnoj, emocionalnoj razini. Radi nerazumijevanja etikete ponašanja na koncertima se osjećaju nelagodno, a distanca od izvođača (za razliku od primjerice koncerata pop glazbe) daje im dojam impersonalnosti. Slični se stavovi mogu pronaći i među hrvatskim studentima. Njima Glazbena scena nastoji doskočiti organiziranim odlascima na kvalitetne koncerte, pri čemu se studentima omogućuje direktan kontakt s umjetničkom glazbom; te pripremom edukativnih obrazaca kojiPredstavit će studentese prijemetode slušanja upoznati s kompozitorom, izvođačima, glazbenim posebnostima povijesnih perioda i glazbenih oblika zastupljenihkorištene u programuradu, konkretnogprimjeri koncertnog događanja. Green (2018) pokazuje da glazbeni kurikuli usmjereni na popularnu glazbu mogu poslužiti kao most prema klasičnoj glazbi, što nalaže potrebu za ispitivanjem studentskih glazbenih preferencija i strateškim oblikovanjem koncertnih aktivnosti ubuduće. Jorgensen (2003) pak ističe kako je zapadna klasična glazba sve više marginaliziranaintegracije u obrazovnimnastavni sustavima, dok popularna glazba zauzima dominantno mjesto u kurikulumu. Ona upozorava da takva praksa može dovesti do gubitka kulturne baštineproces i smanjenja glazbene pismenosti među učenicima, što dugoročno može utjecati na njihovu sposobnost razumijevanja kompleksnijih glazbenih formi. S obzirom na ove izazove organizatori Glazbene scene kao imperativ pri odabiru programa uvijek ima na umu umjetničku kvalitetu glazbe, kao i veću zastupljenost oblika klasične glazbe nad drugima.

Prema istraživanjima Jurkić Sviben i Mičije Palić (2023), sudjelovanje u kulturnim događanjima od iznimne je važnosti za razvoj glazbenih kompetencija budućih učitelja. Aktivno slušanje i izlaganje umjetničkoj glazbi može igrati ključnu ulogu u oblikovanju glazbenog ukusa studenata i njihove percepcije kvalitete glazbe, a neposredno iskustvo glazbenih izvedbi pozitivno doprinosi razvoju profesionalnih kompetencija učitelja za poučavanje glazbene kulture. Glazbena scena nekim studentima pruža prvi, možda i jedini doticaj s koncertnom scenom. Isto tako, odgojitelj i učitelj u mnogim slučajevima djetetu predstavlja prvi, možda i jedini doticaj s umjetnošću. Neka djeca nemaju priliku biti u doticaju s klasičnom, jazz ili tradicijskom glazbom, ako im ih učitelj ili odgojitelj ne pokaže. Pedagoški su djelatnici educirani za prepoznavanje i njegovanje dječjih talenata: mnoge su velike umjetnike prepoznali upravo njihovi učitelji. Glazbena scena Učiteljskog fakulteta ima za cilj educirati buduće odgojitelje i učitelje i promijeniti njihove stavove prije ulaska u učionice, kako bi oni svojim profesionalnim djelovanjem mogli utjecati na poboljšanje društvene percepcije važnosti umjetnosti.

Međutim, djelovanje Glazbene scene iziskuje određene organizacijske i vremenske napore. Iskustvo je pokazalo da se studenti ne uključuju u događanja samoinicijativno, pa je donesena odluka da se slušanje koncerata uključi u nastavno opterećenje glazbenih kolegija. Pandemija korone, veliki potresi i obnova zgrade Fakulteta otežali su općenito organizaciju nastave, što je utjecalo i na mogućnosti organizacije koncerata. U akademskoj godini 2023./2024. velik se dio nastave studenata druge godine Učiteljskog studija i prve godine studija Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja (koji su obvezni slušati koncerte) održavao u večernjim satima. To je značilo da je izbor koncerata koje će slušati više ovisio o vremenskim mogućnostima nego o interesu i ukusu. Tome se Glazbena scena pokušala prilagoditi ponudom znatno većeg broja koncerata nego prijašnjih godina.

U suočavanju s organizacijskim izazovima, postavilo se pitanje opravdanosti i koristi djelovanja Glazbene scene. Je li ona prepoznata među studentima? Kako studenti doživljavaju koncerte koje su obvezni slušati? Koji čimbenici utječu na njihovu percepciju kvalitete glazbe? Zato je provedeno istraživanje.

 

Cilj i svrha istraživanja

Ovo je istraživanje provedeno da bi se ispitalo kako studenti 2. godine Učiteljskog studija i studenti 1. godine studija Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja doživljavaju koncerte organizirane u sklopu djelovanja Glazbene scene Učiteljskog fakulteta te koji čimbenici utječu na njihovu percepciju kvalitete glazbe.

 

Metode, instrument, uzorak

Istraživanje je provedeno pomoću anketnog upitnika, kojem su ispitanici pristupili putem platforme Google Forms[1]. Na taj im je način pojednostavljeno sudjelovanje u istraživanju, što je rezultiralo većim odazivom. Upitnik, namijenjen dvjema ciljanim populacijama: studentima 2. godine Učiteljskog studija i studentima 1. godine studija Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, ispunilo je ukupno 87 ispitanika. Svi su ispitanici odgovorili na 14 pitanja, za što im je bilo potrebno izdvojiti 5 – 10 minuta. Upitnik se sastojao pretežito od pitanja višestrukog izbora, s 2 pitanja otvorenog tipa, u kojem su ispitanici objasnili svoja stajališta.

 

Rezultati istraživanja

Anketu je ispunilo 87 ispitanika, velikom većinom ženskog spola (97,7%), od toga 61 student 2. godine Učiteljskog studija i 26 studenata 1. godine studija Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja.




[1] Anketni upitnik priložen je u poglavlju Prilozi.

 

Prema rezultatima, 41,1% ispitanika samostalno posjećuje koncerte u svrhu slušanja glazbe više puta godišnje, 35,6% ih samostalno posjećuje koncerte jednom godišnje, 12 studenata (13,8%) jednom mjesečno, njih 7 više puta mjesečno, a samo jedan student samostalno posjećuje koncerte jednom tjedno.

 

U pitanju o preferiranoj vrsti glazbenih događanja (koncerti, festivali, klubovi) svi su odgovori bili podjednako zastupljeni, s blagom prevagom koncerata.

 

Jedan od glavnih ciljeva ovog istraživanja bio je ispitati zadovoljstvo ispitanika organiziranim aktivnostima Glazbene scene i učinak uloženog truda. Na temelju povratne informacije mogu se razmatrati potencijalne promjene u organizaciji i izboru sadržaja ubuduće. Ocjenom od 1 do 5 ispitanici su ocijenili utjecaj koncerata odslušanih u akademskoj godini 2023./2024. na vlastitu percepciju kvalitete glazbe. 18 ispitanika (20,7%) doprinos sudjelovanja u aktivnostima Glazbene scene svojoj percepciji kvalitete glazbe ocijenilo je ocjenom nedovoljan (1), a 8 ispitanika, odnosno 9,2% dovoljnim (2). Najviše ispitanika, njih 30 (34,5%) procijenilo je ovaj doprinos umjerenim – ocjenom dobar (3), 23 njih (26,4%) ocjenom vrlo dobar (4), a ocjenom odličan (5), 8 ispitanika tj. 9,2%.

 

Pitanjem o čimbenicima koji su ispitanicima bili ključni za povećanje percepcije kvalitete glazbe na koncertima, htjeli smo doći do saznanja koje stavke najviše utječu na (subjektivni) doživljaj nekog koncerta kao kvalitetnog i uspješnog. Odgovori su pokazali da 45 ili 51,7% ispitanika najviše cijeni izvedbu izvođača odnosno njegovu interpretaciju, energiju i interakciju s publikom. Njih 15 ili 17,2% posebnu važnost pridaje emocionalnoj povezanosti ostvarenoj u trenutku slušanja. 13 studenata ili 14,9% ključnim smatra odabir repertoara. Njih 9, odnosno 10,3% posebno izdvaja kvalitetu zvuka, odnosno dobru akustiku prostora. Najmanje ispitanika (5) smatra da za doživljaj presudnu važnost ima produkcija koncerta: svjetlosni efekti, scenografija, vizualna projekcija i sl.

 

Prilikom izbora koncerta važna može biti recenzija prijatelja, odnosno osobe od povjerenja, koja dijeli sličan glazbeni ukus. Ta osoba može pružiti personalizirane i iskrene informacije, dati specifične savjete za poboljšanje iskustva i pomoći ostvariti realna očekivanja o koncertu. Pozitivna recenzija može povećati uzbuđenje i radoznalost, i time ne samo potaknuti na posjet koncertu, već i značajno utjecati na subjektivni doživljaj. 74,7% (65) ispitanika složilo se s tvrdnjom da su recenzije ili preporuke prijatelja važne pri odabiru koncerata koje posjećuju.

 

Znanje o preferiranim žanrovima ispitanika omogućava organizatorima bolje planiranje i prilagodbu događanja interesima i ukusu publike, čime se osigurava bolji odaziv te poboljšava ukupno iskustvo posjetitelja. Među ispitanicima, najviše njih (71) voli slušati pop-koncerte, a najmanje punk (3). Drugi omiljeni žanr je rock, s 31 glasom. Klasičnu glazbu spomenuo je 21 ispitanik, a jazz-glazbu njih 15.

 

Informacija o preferiranim žanrovima u sklopu Glazbene scene pomaže voditeljima i demonstratorima prilagoditi odabir sadržaja i događanja kako biprojekti motiviraliprovedeni studente da putem pozitivnih iskustava zavole koncertnu kulturnu scenu i razviju interes prema samostalnom istraživanju glazbe i posjećivanju koncerata. U okviru ranije navedenih organizacijskih ograničenja, Glazbena scena nastoji studentima (i profesorima) ponuditi što širi pregled žanrova i stilova glazbe, s većim naglaskom (ali ne isključivo) na raznolikost u području klasične glazbe. U protekloj akademskoj godini ispitanicima je omogućeno prisustvovanje koncertima klasične, sakralne i jazz-glazbe. Među njima, ispitanicima se najviše svidjela klasična glazba (49 ili 56,3%), zatim jazz (22 ili 25,3%), a nešto manje sakralna glazba (16 ili 18,4%).

 

Sljedeće pitanje, o atmosferi na posjećenim koncertima, važno je za procjenu kvalitete i uspješnosti organizacije tih događanja. Povratna informacija daje uvid u studentski doživljaj posjećenih koncerata i same organizacije rada. Dobiveni rezultati zadovoljavajući su, ali ostavljaju mjesta budućem napretku. Potrebno je identificirati elemente koji pridonose pozitivnoj atmosferi događanja, kao i one koji je mogu narušiti. Na temelju toga organizatori mogu prilagoditi pristupe kako bi obogatili studentsko iskustvo i povećali angažman.

 

Pitanje o važnosti koncerata za dublje razumijevanje glazbe ističe njihovu ključnu ulogu u pružanju direktne interakcije s glazbenim djelima i izvođačima, koju snimke ne mogu potpuno prenijeti. 70 ispitanika (80,5%) potvrdno je odgovorilo na pitanje „Smatrate li da su koncerti važni za razumijevanje glazbe u njezinom dubljem smislu?“, dok je 17 ili 19,5% odgovorilo NE.

 

 

Ispitanike smo pozvali da objasne odgovor koji su odabrali. Ovo su neki od odgovora:

Ispitanici koji su odgovorili DA:

 

a)     Da, koncerti su važni za razumijevanje glazbe u njezinom dubljem smislu jer omogućuju emocionalnu povezanost s glazbom i izvođačima. Također,radionicama pružaju jedinstvenu priliku za doživljajučenje energije i interakcije uživo,igrom te omogućuju interpretacije i improvizacije koje dodaju nove dimenzije poznatim skladbama. Konačno, koncerti reflektiraju kulturološki kontekst i stvaraju osjećaj zajedništva međpotiču publikom.

cjeloviti

b)razvoj Dobijemoučenika bolju sliku o glazbi.

c)      Slušanjem dolazimo do novih spoznaja.

d)     Educiranje o onomeunutar što ćemo i sami predavati.

e)      Dosta studenata se prvi put s takvom vrstom koncerata srela tek na fakultetu.

f)       Smatram da jesu, jer svaki oblik glazbe donosi nešto novo i neviđeno studentima.

g)     Smatram da je važno ono što smo učili u teoriji iz kolegija Glazbena kultura 1 i 2, čuti u praksi.

h)     Koncerti pružaju jedinstven emocionalni doživljaj koji je teško reproducirati u studijskomkolskog okruženju.enja.

i)       Praksa i doživljavanje same teorije uvijek igraju veliku ulogu u shvaćanja određenog sadržaja pa tako i samo slušanje glazbe jer jedino na taj način možemo u potpunosti shvatit ulogu koja glazba ima u našim životima.

 

Ispitanici koji su odgovorili NE:

a)     Smatram da uz naš raspored i 8 lokacija u Zagrebu na kojim imamo predavanja, nemamo puno slobodnog vremena, a prisiljeni smo na odlazak na koncerte koji nas ne zanimaju/ nisu naš stil glazbe, nam ga još dodatno uskraćuje.

b)     Koncerti ne sudjeluju u razumijevanju glazbe. Sve što se događa na bilo kojem koncertu dostupno je i na internetu. Osobe koje imaju preferencije otići će na koncert uživo.

c)      Ima važnijih stvari od koncerata za razumijevanje glazbe, možda dobro dođe kao neki bonus na prethodno znanje, ali ne kada je nametnuto kao nama.

d)     Ne mislim da su koncerti nužno tu da bi razumjeli glazbu u dubljem smislu...to je samo izvedba nekog djela.

e)      Smatram da glazbu možemo, ako to želimo, percipirati i razumjeti i samostalno bez pohađanja koncerata.

f)       Mislim da nisu, iskreno samo su dodatna obaveza i nisu me potaknuli da bi samostalno to slušala.

g)     Naravno, ali ne ako smo forsirani ići na koncerte glazbe koju ne volimo.

h)     Koga zanima na internetu može naći sve.

i)       Nije toliko važno.

 

StudentiAutorski suprojekt (iliTko baremsam dio njih) prepoznali da doživljaj glazbe u stvarnom vremenu, na koncertu, obogaćuje doživljaj interpretacije i pruža bolji uvid u tehniku i izražajnost izvođača. Koncerti pružaju jedinstven emocionalni doživljaj koji je teško reproducirati u studijskom okruženju, jer on uključuje fizički osjet vibracije zvuka u za to predviđenom prostoru, energiju publike i komunikaciju s izvođačima. Osim toga, koncerti često reflektiraju trenutni kulturni i društveni kontekst, što pruža kontekstualni okvir za razumijevanje glazbenog djela u širem smislu. Ispitanici navode kako se dobar dio njih s takvom vrstom koncerata (misleći na klasičnu i umjetničku glazbu) prvi put susreće tek na studiju. Smatraju i da je važno naučene sadržaje iz glazbene teorije i povijesti glazbe iskusiti iz prve ruke, u izvedbi glazbenog djela. Od studenata koji se s tvrdnjom ne slažu dio njih smatra da je snimka (lako dostupna na internetu iz udobnosti vlastitog doma) adekvatna zamjena žive izvedbe nekog glazbenog djela. Drugi dio zapravo potvrđuje važnost žive izvedbe, ali zamjera element „prisile” u konkretnoj organizaciji koncerata u sklopu programa studija. Izražavaju i nezadovoljstvo zbog manjka slobodnog vremena tijekom studija, te neslaganje izabranih koncerata (žanrova, stilova) s vlastitim glazbenim ukusom.ja?

 

               

ZaBrze krajpromjene suu ispitanicidruštvu izložilipostavljaju izazove pred odgojno-obrazovni sustav zahtijevajući uvođenje novih metoda, tehnologija i obrazložilikurikula. svojAktivno stavučenje, okoje važnostise konceratasve zaviše obrazovanjeističe budućihkao odgojno-obrazovnihdominantan djelatnikapristup (koji crpi inspiraciju iz integrativnog iteljaenja i odgojitelja):konstruktivističke 72,4%teorije, ispitanikanije dovoljno konceptualizirano te se nedovoljno primjenjuje u nastavnoj praksi. (63)Terhart, odgovorilo2003). jePsihološka, kakosociološka smatrajui pedagoška istraživanja potvrđuju da supoticajna koncertiatmosfera važniu zarazredu njihovomože obrazovanje;potaknuti preostalihrazvoj 27,6%pozitivnih (24)odnosa semeđu sučenicima, timespriječiti neprobleme slaže.u ponašanju te smanjiti rizik od negativnog ponašanja u nastavku školovanja.

               Iz dostupnih znanstvenih i stručnih radova proizlazi da se u nastavnoj praksi škola u Republici Hrvatskoj primjenjuje širok spektar dramskih tehnika i metoda i potvrđeni su pozitivni učinci njihove primjene. Zvjezdana Ladika svojim je djelima 1970. godine strukturirala prvu metodiku dramskog odgoja i dala značajan doprinos današnjoj praksi dramskog odgoja i pedagogije u Hrvatskoj.

utjecaj

Ispitanikena smopovezivanje pozvalidramske daumjetnosti, objasneškole odgovori kojisvakodnevnog suživota odabrali.ima OvoHrvatski su neki od odgovora:

Ispitanici koji su odgovorili DA:

a)    Da, koncerti su važnicentar za obrazovanjedramski budućihodgoj. odgojno-obrazovnih djelatnika jer omogućuju praktično razumijevanje glazbe, štoZnačajna je ključnouloga Učilišta Zagrebačkog kazališta mladih koje provodi obrazovne programe za kvalitetno podučavanje. Iskustvo uživo pomaže razviti dublju emocionalnu povezanost i razumijevanje glazbenih djela,voditelje štokolskih možedramskih biti preneseno na učenike. Također, koncerti nude uvid u kulturne i društvene aspekte glazbe, obogaćujući pedagoški pristup.

b)    Smatram da poučavamo primjerom. Mi ne možemo poučavati o nečemu što sami ne radimo. Ako želimo da mlade generacije slušaju klasičnu glazbu moramo im dati prostor i priliku kako bi je mogli zavoljeti.

c)    Glazba je bitna isto kao i matematika, kineziološka kultura i sve ostale sposobnosti koje se moraju razvijati kako bi samima sebi poboljšali osjetljivost na finoće umjetnosti i znanosti.

d)    Vrlo je važno upoznati se sa ovakvom vrstom glazbe i shvatiti njezinu emociju. Isto tako, vrlo je važno naučiti se kulturno ponašati u ustanovama u kojima se takvi koncerti održavaju.

e)    Sigurna sam da će nam koristiti u nastavi Glazbene kulture.

f)     Lakše je prenijeti znanje koje si doživio sam.

g)    Pomažu nam pri razumijevanju određenih sadržaja.

h)    Kako bi svoja znanja i iskustvo mogli prenijeti na naše učenike.

i)     Kao prenositelji glazbe na učenike, važno je da je i sami poznajemo.

j)     Važno je naučiti djecu kvalitetnoj glazbi.

Ispitanici koji su odgovorili NE:

a)    Ovakvi koncerti na koje smo MORALI IĆI u nepoznatu svrhu zasigurno ne doprinose mojem obrazovanju kao budućoj učiteljici jer smatram da nikada djecu neću voditi na takve koncerte. Ovo ni na koji način ne doprinosi kompetencijama učitelja. Ukoliko djecu odvedemo na ovakva događanja vjerojatno će početi gajiti izuzetno neugodna iskustva prema pohađanju koncerata, kulturnih ustanova i sl. Druga stvar bi dakako bila da smo mogli prisustvovati predstavama, mjuziklima, koncertima na koja bismo mogli jednom odvesti i svoj razred. Na taj način bi to isto pohađanje dobilo svrhu upoznavanju sadržajaskupina te kulturnihza ustanovastudente što bi jednom u budućnosti moglo koristit svakom učitelju prilikom planiranjaKroatistike i organiziranja plana i programa rada i izvanškolske nastave.

b)    Mislim da bi oni trebali biti osoban odabir svakog pojedinca jer ne vole svi pohađati ovakvu vrstu aktivnosti posebno ne kad ih se na to prisiljava pri čemu se zapravo stvara otpor prema odlasku na koncerte. Također ne vole svi vrstu glazbe koja se nudi u ovom kolegiju, a dužni su je slušati.

c)    Ne naučimo na njima ništa bitno što ćemo raditi u svom budućem poslu.

d)    Smatram da kroz te koncerte nismo dobili potrebne informacije o instrumentima, vrsti glazbe, izvođača i slično.

e)    Ne vidim kontekst u kojem su toliko bitni, osobno mislim da se previše izražava taj neki filozofski aspekt glazbe od kojeg mi je samo muka.

f)     Uistinu nije potrebno nekoga slati nagovoreno na koncerte glazbe koju ne sluša te se njome ne želi baviti u životu. Pokazati video da, pustit pjesmu da, ali gubiti 3 sata po koncertu ne. Za to vrijeme osoba može raditi nešto što voli puno više ili unaprjeđivati svoj hobi, sport ili obveze fakulteta.

g)    Koncerti kao koncerti da, društveno i kulturno se obrazujemo, ali neki koncerti koje smo slušali su bili nepotrebni i možda bi bilo bolje da možemo odabrati koncerte nekada.

h)    Ta vrsta glazbe nije baš povezana s našim zanimanjem.

i)     Na satovima glazbene kulture dovoljno učimo o klasičnoj glazbi.

Koncerti kao dio obrazovnog iskustva mogu inspirirati i motivirati buduće odgojno-obrazovne djelatnike da upoznaju svoje učenike s glazbenom umjetnosti, te im pružiti praktično iskustvo koje obogaćuje njihovo razumijevanje glazbene teorije i izvedbe. Velik dio ispitanika to je i prepoznao, pa navode da učitelj ne može poučavati nečemu što sam ne razumije. Smatraju da je glazba (i umjetnost općenito) jednako važna kao matematika ili kineziološka kultura i da će im iskustva koncerata u sklopu Glazbene scene pomoći u izvođenju nastave Glazbene kulture. Slušanje glazbe u nastavi omogućuje stvaranje emocionalne veze učenika s glazbom te učenika s učiteljem kroz zajedničko iskustvo glazbenog uživanja. Prvo služi razvijanju pozitivne navike samostalnog slušanja glazbe, koja dugoročno obogaćuje duševni život pojedinca i pomaže u nošenju s emocijama. Drugo pomaže u jačanju odnosa međusobnog povjerenja, koji je potrebna baza za kvalitetno poučavanje i učenje bilo kakvih sadržaja. Neki ispitanici spominju i socijalnu važnost odlaska na koncerte (i studenata i njihovih učenika): „važno je naučiti se kulturno ponašati u ustanovama u kojima se takvi koncerti održavaju.” S druge strane, nešto više od četvrtine ispitanika ne slaže se s uključivanjem slušanja koncerata u obvezatan dio obrazovanja učitelja i odgojitelja, ili barem s praktičnom izvedbom ove ideje. Neki smatraju da u razvoj vlastite glazbene kompetencije dovoljno vremena ulažu na nastavi glazbenih kolegija, te da je odlazak na koncerte (koji ih ne zanimaju) gubitak dragocjenog vremena. Drugi, pak, kažu da edukativni aspekt organizacije Glazbene scene nije dovoljno naglašen jer: „kroz te koncerte nismo dobili potrebne informacije o instrumentima, vrsti glazbe, izvođača i slično”. Mnogi zamjeraju izbor repertoara koji: „nije baš povezan s našim zanimanjem” i koji se ne poklapa s njihovim glazbenim ukusom. Izražavaju nezadovoljstvo nametanjem obveze odlaska na koncerte – smatraju da se tako među studentima razvija otpor prema klasičnoj glazbi, te da bi se to dogodilo i kod učenika. Neki se ipak slažu s potrebom slušanja glazbe uživo, ali smatraju da izbor događanja treba biti prepušten studentima, ili barem usmjeren na upoznavanje dijela kulturne scene koji je stilski i sadržajno primjeren dječjem uzrastu. Željeli bi da se organizacija Glazbene scene okrene isključivo predstavama, mjuziklima i koncertima za djecu, na koje bi budući učitelji i odgojitelji jednog dana mogli odvesti svoje učenike.

Zaključak

Istraživanje je provedeno s ciljem ispitivanja učinka djelovanja Glazbene scene Učiteljskog fakulteta na stavove studenata druge godine Učiteljskog studija i prve godine studija Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja tijekom akademske godine 2023./2024., kada suSveučilišta u sklopuZagrebu. studijskih obveza organizirano pohađali koncerte klasične, jazz i sakralne glazbe. Povratna informacija o djelovanju služi kao uporište za daljnje planiranje aktivnosti, ali i kao opravdanje za nastavak rada. Organizacija koncerata iziskuje trud u pronalaženju atraktivnih i ujedno besplatno dostupnih, raznolikih, ali kvalitetnih koncerata umjetničke glazbe, u terminima koji se ne podudaraju s ostalom nastavom ciljane skupine studenata. Uz to, ulažIstiče se velika količina vremena za svakodnevnu komunikaciju s organizatorima, studentima i profesorima,Poslijediplomski pripremanjespecijalistički edukativnihstudij obrazacadramske za studente i vođenje evidencije dolazaka. Kroz godine su u djelovanje Glazbene scene ulagana i financijska sredstva, kako Fakulteta za organizaciju događanja u auli, tako i HRT-a, kao također javne ustanove, koja je prepoznala važnost mlade publike i putem besplatnih ulaznica uložila znatna sredstva. Postavlja se pitanje je li učinak djelovanja na stavove studenata dovoljno velik da opravda sve navedeno; je li godina dana i šest „obvezatnih” dolazaka dovoljno za potaknuti promjenu.

Rezultati ovog istraživanja pokazali su kako velik dio ispitanika (studenata) prepoznaje svrhovitost djelovanja Glazbene scene te se slaže s idejama koje stoje iza ovog dijela studijskog obrazovanja. Ohrabrujuće je bilo vidjeti da od 87 ispitanika njih 64,4% samostalno posjećuje koncerte barem nekoliko puta godišnje, što govori o postojećem interesu za glazbu općenito. Ovi su podatci u skladu s podatcima dobivenim na Učiteljskom fakultetu u Osijeku (Nikolić, 2020) ipedagogije na Učiteljskom fakultetu u ZagrebuZagrebu. godinu ranije (JurkićKrušić, Sviben,2014).

2023).

 Većina             (52%)Ideja smatraprimjene kakotehnika i metoda dramskog odgoja u redovnoj nastavi nije nova, ali nov je izvedbaholistički umjetnikapristup učeniku koji objedinjuje većinu teorija i interakcijaznanstvenih spoznaja. Progresivističke pedagogije značajno su doprinijele cjelovitom pristupu učeniku a njihove teorije i metode uz manje prilagodbe ponovno se primjenjuju u suvremenom obrazovanju.

             "Kreativna dramatika" način je rada Zvjezdane Ladika koji je na pravcu promišljanja Jacoba L. Morena o spontanosti i kreativnosti usmjeren holističkom razvoju djeteta.

                    U školama i vrtićima pokazao se pristup psihijatrice Zane Dobroshi-Shita, nazvan improvizirana dramatizacija, učinkovitim za prevenciju poteškoća i kao podrška mentalnom zdravlju. Ovaj pristup opisan je kao spoj Ladikinih metoda i igre "Kao da..." prema teorijama K. Buhlera i E. Hurlock (Nikolić, 1983).

                   Praktičar i osnivač SE pristupa Peter Levine naglašava važnost sigurnog i poticajnog okruženja u razredu jer učenici mogu biti izložena različitim oblicima svakodnevnih izazova i traume koji mogu značajno utjecati na njihovo ponašanje, emocionalno stanje i učenje (Levine, 2017 i Levine i sur.,2021). Radovi ovog autora i njegove edukacije omogućuju učiteljima dublje razumijevanje utjecaja trauma na dječje ponašanje i učenje te ih opremaju alatima i tehnikama temeljenim na neuroznanosti, a potrebnima za stvaranje sigurnog i podržavajućeg okruženja u učionici.

                   Da bi se sve navedene teorijske postavke pretočile u pedagošku praksu, od školske godine 2008./9. razvijaju se i provode radionice i aktivnosti autorskog projekta Tko sam ja? u produženom boravku koje se temelje na metodama koje podržavaju holistički pristup učeniku iskustvenim učenjem. 

                Projektom Tko sam ja? istražuje se u radionicama krovna tema Dijete i komunikacija. Projekt se svakodnevno tijekom nastavne godine provodi s publikomoko ključna25 zaučenika poboljšanjeistog njihoverazreda percepcijeu glazbe,produženom boravku od prvog do trećeg razreda u trajanju od jednog školskog sata nizom već navedenih radionica koje mogu prerasti u podprojekte. Primjerice: Iz radionice Čitanje bajke (bajka Ružno pače H. C. Andersena lektirni je naslov iz Hrvatskog jezika) može nastati podprojekt Ružno pače u okviru kojeg se nizom aktivnosti može provoditi integracija s nastavnim sadržajima iz Prirode u društva, Matematike, Glazbenog odgoja, Tjelesnog odgoja i Likovnog odgoja. U radionici Moji interesi istražuje se život pataka. U radionici Učenje igrom učenici, inspirirani pričom, smišljaju zadatke riječima, crtaju matematičke skupove, dok u radionici Moj ritam učenici slušaju i pjevaju pjesme te plešu. 

               Na Dramskoj istražuje se tema Jesi li možda i ti „ružno pače“?. Aktivnosti uključuju čitanje bajke, crtanje i izradu likova i njihovog doma od raznih materijala, pisanje pisama, povezivanje teme bajke sa svakodnevnim situacijama i zajednički se stvara predstava Ružno pače. Poseban je naglasak na štorazumijevanju posebnoosjećaja upućuje„ružnog Greenpačeta“ (2018),te tvrdećpromišljanja utjecaja ružnih riječi da Generacija Z traži konekciju, interakciju i osobnipostupaka pristupna kodpojedince. izvođača.Igrom, Većinaimprovizacijama, ispitanikazamjenom (81%)uloga, vjerujekombinacijom neverbalnih i verbalnih tehnika svaki učenik proživljava različita iskustva - doživljaj osjećaja odbačenosti, pronalaska vlastitog mjesta u grupi koja pruža podršku i prihvaćanje. Prepoznavanjem i izražavanjem svojih osjećaja u sigurnom okruženju učenici uče suprotstaviti se nepravdi i vrijeđanju.

                     Zapažanja tijekom provedenih radionica i nakon njih pokazala su da su koncertiučenici važnisudjelovala s velikim interesom. Prezentacija igrokaza na školskom Projektnom danu omogućuje učenicima dijeljenje svojih spoznaja s ostatkom školske zajednice.

               Svaka je navedena radionica strukturno podijeljena u tri dijela: uvodni dio sata (uglavnom razgovor ili/i dramske igre i refleksija), glavni dio sata (aktivnosti usmjerene na istraživanje zadane teme uz refleksiju) i završetak sata (dramska igra, refleksija i samoprocjena). Sve navedeno istovremeno obogaćuje glavni projekt Tko sam ja? istražujući temu Jesam li i ja „ružno pače”?.

               Aktivnosti autorskog projekta Tko sam ja? raspoređene su prema mjesečnom planu uz korelaciju sa svim predmetima s naglaskom na Hrvatskom jeziku te istraživanju domena hrvatski jezik, komunikacija, književnost i stvaralaštvo, a vezano uz predmet Priroda i društvo prate se sve propisane teme: Škola i ja, Dom i obitelj, Snalaženje u vremenu, Brinem o sebi, okolišu i vremenu, Moje mjesto, Promet, Godišnja doba i Blagdani (sve navedene teme uglavnom se ponavljaju i proširuju u drugom i trećem razredu).

               Sve radionice u sklopu projekta Tko sam ja? temelje se na integriranoj primjeni elemenata dramskog odgoja, dječje psihodrame i SE pristupa. Ovaj inovativni autorski koncept, razvijen u okviru autorskog projekta Tko sam ja?, nosi naziv TIGAR – Tjelesno istraživanje gradnje aktivnosti regulacijom koje se odvija dok se uči igrom.

                 Ovaj pristup usmjeren je na cjelovit razvoj djeteta iskustvenim učenjem, tjelesnom svjesnosti, prisutnošću i razvijanjem procesa samoregulacije, a istovremeno pruža učiteljima konkretne alate za svakodnevni rad. Učitelj u stvarnom vremenu prati grupnu dinamiku, prepoznaje izazove i koristi ih kao priliku za male intervencije – kada se dogodi da neki učenik ne može pratiti redovnu aktivnost ili ako u grupi dođe do konflikta, trenutna se aktivnost zaustavlja, potiče se izražavanje osjećaja, aktivno slušanje i zajedničko rješavanje problema. Tako učenici ne uče samo teorijski “što napraviti” u određenoj situaciji, već rješavanje doživljavaju i provode u sigurnom okruženju. To je gradnja aktivnosti regulacijom u trenutku zbivanja.

Metode rada u radionicama projekta Tko sam ja?

               U idućem će se poglavlju predstaviti metode rada korištene u radionicama i podprojektima da bi se dobio potreban okvir za razumijevanje glazbeprocesa provedbe opisanih aktivnosti. 

 Metoda dramskog odgoja

               Dramski odgoj obuhvaća skup tehnika i pristupa temeljenih na doživljenom, iskustvenom učenju kao osnovnom načinu poučavanja i teži postizanju sveobuhvatnog razvoja učenika. Dramskim odgojem postižu se sljedeći ciljevi: razvoj osjećaja pripadnosti grupi, poticanje jezičnih vještina, suočavanje s poteškoćama, problematičnim situacijama i njihovo rješavanje te poticanje kreativnosti pisanjem, crtanjem, čitanjem, promatranjem i istraživanjem (O'Neill, 1995).

               Integracija dramskog odgoja u njezinomnastavni dubljemplan smislu,i štoprogram obogaćuje nastavni proces, olakšava usvajanje nastavnih sadržaja te potiče razvoj govornih i izražajnih vještina, maštu, kreativnost i razumijevanje društvene odgovornosti (Stanišić, 2015).                                     

Dječja psihodrama

               Dječja psihodrama u Hrvatskoj je urelativno skladunova metoda rada s nalazimadjecom. JurkićVode Svibenje (2023)dječji integrativni psihoterapeuti. Ova aktivnost obično se odvija u kojimamanjim grupama djece (4 do 6) u dobi od 4 do 12 godina. Cilj je pružiti sigurno okruženje za igru u kojem učenici na simboličan način igraju svoje svakodnevne situacije i izazove da bi ih iskusili, procesuirali, pronašli rješenja i osnažili se 95%za studenatastvarni slažsvijet. Voditeljski par aktivno sudjeluje u dječjoj igri. Prije sudjelovanja u grupi provodi se inicijalni razgovor s roditeljima. Radionice se održavaju jednom tjedno u trajanju od 60 minuta tijekom 6 do 15 susreta.

               Iako za vođenje psihodrame treba certificirana izobrazba, elementi ove metode mogu se integrirati u rad produženog boravka.

 Somatic Experiencing - SE

               SE je tjelesno orijentiran i znanstveno utemeljen pristup za rad s fizičkim i psihičkim simptomima stresa, šoka i traume. Ovaj prirodni neurobiološki pristup temelji se na aktivnom uključivanju tijela u proces iscjeljivanja. On podržava živčani sustav da postupno dovrši nedovršene - fiziološke odgovore na izazovne situacije omogućujući oslobađanje blokirane energije u živčanom sustavu nakon traumatskog iskustva. SE pomaže da jese slušanjeosoba glazbe intenzivnije uživovrati u koncertnimstanje dvoranamaravnoteže ilii kazalištima,sigurnosti negopoticanjem putemsamoregulacije digitalnihživčanog platformi.sustava, 74% ispitanika smatraa da suse recenzijepritom vršnjakaponovno utjecajne pri odabiru koncerta, a najviše njih (82%) preferira žanr pop-glazbe, za čim slijede rock (36%), hip-hop (28%), folk (26%) i klasična glazba (24%). Vrlo slične rezultateaktiviraju pronašlatraumatska je i Jurkić Sviben (2023) ispitujući preferencije studenata 2., 3., 4. i 5. godine Učiteljskog fakulteta u Zagrebu: pop (89 %), rock (44 %), turbofolk (40 %), rap (32 %), klasična glazba (30 %). Uspoređujući ove nalaze s međunarodnim istraživanjima, možemo primijetiti značajne razlike u percepciji klasične glazbe među studentima Učiteljskog fakulteta i američkih studenata pripadnika Generacije Z. Green (2018) u svojoj studiji navodi kako analiza Spotify korisnika na 40 američkih sveučilišta potvrđuje da je klasična glazba među najmanje slušanima u toj dobnoj skupini. S obzirom na ove podatke, studenti Učiteljskog fakulteta imaju znatno višu razinu interakcije s klasičnom glazbom nego njihovi vršnjaci, što potvrđuje važnost institucionalnog poticanja na slušanje koncerata. Posebno, Jurkić Sviben i Mičija Palić (2023) su pokazale da studenti koji samostalno slušaju klasičnu glazbu u većoj mjeri smatraju da je za uspješno izvođenje nastave glazbene kulture potrebno da učitelj aktivno posjećuje koncerte klasične glazbe, ali i općenito sve vrste glazbenih događsjećanja.              

Međutim,Primjer dokintegracije Jurkić Sviben i Mičija Palić (2023) govore o prednosti kulturnog pristupa glazbenom obrazovanju, rezultati ovog istraživanja pokazuju da se sudionici, studenti i organizatori, suočavaju s praktičnim izazovima, poput vremenskih ograničenja, osjećaja nametnutosti i neslaganja s ponuđenim repertoarom, što kod nekih stvara otpor prema klasičnoj glazbi. Kritike studenata vezane uz žanrovsku selekciju i obvezatnost sudjelovanja mogu se promatratimetoda u kontekstuprovedbi izazovaradionice kojeDramska ističu ranija istraživanja – važnost motivacije i slobode izbora u kulturnom obrazovanju. Navedene kritike i „negativni“ odgovori mogu i moraju poslužiti kao smjernica za daljnje planiranje i promjene u načinu rada Glazbene scene. Većina zamjerki sastoji se u činjenici da je sudjelovanje u aktivnostima „nametnuto“ kao studijska obveza, čime se iskustvo odlaska na koncerte može vezati uz negativne emocije. Ispitanici predlažu da sudjelovanje bude opcionalno, međutim praksa je kroz godine pokazala da takav pristup ne ostvaruje rezultate. Odaziv je, u tom slučaju, slab, pa sam cilj – da budući učitelji i odgojitelji dođu u neposredan doticaj s kvalitetnom glazbom, razviju interes za koncertnu scenu i poboljšaju vlastitu percepciju kvalitete glazbe – ne može biti ostvaren. Kritike vezane uz izbor koncertnog repertoara također su važne za daljnje oblikovanje programa. Kako bi studente doveli do samostalnog posezanja za klasičnom glazbom, Green (2018) zagovara povezivanje popularne glazbe s klasičnom (načelo od poznatog ka nepoznatome) kako bi se postepeno poboljšalo razumijevanje i percepcija klasične glazbe. Ovakva strategija mogla bi se dodatno implementirati u daljnjem radu Glazbene scene Učiteljskog fakulteta kako bi se olakšala tranzicija studenata prema aktivnijem sudjelovanju u koncertnim aktivnostima.

U svakom slučaju, ohrabrujuće je vidjeti da velik broj budućih učitelja i odgojitelja razumije i ovaj dio svoje profesionalne odgovornosti. Ovo je istraživanje pokazalo da 72% studenata druge godine Učiteljskog fakulteta smatra da je slušanje koncerata važno za njihovo obrazovanje, kao budućih pedagoških djelatnika. Koliko je to posljedica jednogodišnjeg sudjelovanja u programu Glazbene scene – nije sasvim jasno: u budućem radu Glazbene scene trebalo bi ustaliti proces ispitivanja stavova prije i nakon sudjelovanja, kako bi se dobila preciznija povratna informacija. Ipak, uz određene prilagodbe programa, vjerujemo da će buduće generacije učitelja i odgojitelja kroz svoje djelovanje malo po malo mijenjati percepciju glazbene umjetnosti u društvu. Jedan lijepo sročen odgovor iz upitnika glasi: „Smatram da poučavamo primjerom. Mi ne možemo poučavati o nečemu što sami ne radimo. Ako želimo da mlade generacije slušaju klasičnu glazbu moramo im dati prostor i priliku kako bi je mogli zavoljeti.“ – a to se odnosi, kako na djecu u školama i dječjim vrtićima, tako (i najprije) na studente Učiteljskog fakulteta.

 

Prilozi

Na sljedećoj poveznici nalaze se preslika primjera obrazaca za prijavu za sudjelovanje u događanjima Glazbene scene i preslika anketnog upitnika koji je proveden među studentima radi prikupljanja podataka potrebnih za izradu ovoga istraživačkog rada:

https://drive.google.com/file/d/1tYmb7rpovkizee0MitzpHSC3AnWkBvSo/view?usp=sharing.

 

Literatura

Benuto, L. T., Singer, J., Casas, J., González i F., Ruork, A. (2018). The evolving definition of cultural competency: A mixed methods study. International Journal of Psychology & Psychological Therapy. 18(3), 371–384. https://psycnet.apa.org/record/2019-31832-009 (Pribavljeno 10. svibnja 2025.)

              

U

Bourdieu,svakoj P.radionici (1977).moguće Culturalje Reproductionprepoznati andelemente Socialpojedinih Reproduction.metoda Powerprema andspecifičnim ideologykarakteristikama in Education (str. 487–511). Oxford University Press.aktivnosti.

              

Elementi

Comeaux,dramskog E.,odgoja, Grummert, S. E.igre i Mireles,dječje D.psihodrame C.jasno (2023).su Avidljivi criticalu reviewradionicama ofkoje theuključuju literatureigru onuloga, culturalsimboličku competencyigru, inzamišljene studentdijaloge, affairs:improvizaciju Towardi transformativekreativno culturalizražavanje. responsiveness.Ovim Journalaktivnostima ofučenici Diversityistražuju invlastita Higherunutarnja Education,stanja, 16(5),međuljudske 563–574.odnose https://doi.org/10.1037/dhe0000363i društvene situacije dok istovremeno uče ili ponavljaju nastavne sadržaje.

 

           

EuropeanElementi Union.SE (2018).pristupa Officialintegrirani Journalsu ofu thesve Europeanaktivnosti Union,produženog Cboravka 189.od (Pribavljenoprvog 10.do svibnjatrećeg 2025.)

razreda. 

 Osobito su izraženi tijekom vođenih refleksija ili kada pojedinom učeniku ili grupi treba podrška u samoregulaciji. U tim trenucima koriste se jednostavne tjelesno usmjerene aktivnosti:

Green, T. (2018). Music Appreciation: Bridging the Gap between Generation Z & Classical Music.- https://digitalcommons.liberty.edu/masters/490/„orijentacija” (Pribavljeno- 10.podrazumijeva svibnjasvjesno 2025.)

usmjeravanje

pažnje na okolinu: pogledati oko sebe, primijetiti boje, oblike, zvukove – da bi se aktivirao osjećaj sigurnosti i prisutnosti u prostoru što  pomaže učeniku da prođe neugodno iskustvo na reguliraniji način.

Jorgensen, E. R. (2003).- Western„uzemljenje“ Classical- Musicpovezivanje ands Generaltijelom Education.i Philosophytjelesnim ofsenzacijama Musici Educationosjećajem Reviewsigurnosti 11(2),"ovdje 130–140.i Indianasada": Universityusmjeravanje Press.pažnje na  osjet u stopalima, osjećaj tijela kako sjedi ili disanje – ono što može pomoći učeniku osjetiti stabilnost i prisutnost u sadašnjem trenutku.

               Iako su ove metode i pristupi proizašli iz terapijskih praksi, u okviru radionica koriste se isključivo u odgojno-obrazovne i razvojne svrhe. 

JurkićTijek Sviben,Dramske T. (2023). The advantages of a cultural approach to music education for students at the University of Zagreb’s Faculty of Teacher Education. Glazbena pedagogija u svjetlu sadašnjih i budućih promjena 8 - Glazba i dobrobit u obrazovanju i umjetnosti, 497–516.radionice

              

Radionica

Jurkićzapočinje Sviben,uvodnom T.igrom Pretvori se, pretvori u kućanski uređaj koja potiče spontanost, kreativnost i Mičijatjelesno Palić,izražavanje. M.Ova (2023).dramska Pohađanjeigra kulturnihkombinira događanjaelemente dječje psihodrame i stjecanjeSE kulturnogpristupa. kapitalaUčenici se tjelesno i simbolički pretvaraju u konteksturazličite razvojakućanske glazbenihuređaje, kompetencijašto budućihaktivira učiteljamaštu, za podučizražavanje predmetapokretom, glazbenaglasom kultura.i Školskigovorom vjesnik,te 72(2),razvija 135–157.suradnju doi:i 10.38003/sv.72.2.6timski duh.

               SE pristupom

McBride,slijedi D.razgovor F.o karakteristikama jednog kućanskog uređaja u kojem učenici verbaliziraju svoja opažanja i Bell,iskustva C.i C.pritom (2013).jačaju Culturalsvoje competency.samopouzdanje. ModernPrva communitygrupa mentalučenika health:pretvara Anse interdisciplinaryu approachtaj aparat istražujući njegove osobine, funkcije i „osjećaje“, 155–169.što Oxfordrazvija Universitysposobnost Press.refleksije https://psycnet.apa.org/record/2013-08779-011te (Pribavljenopovezivanje 10.tjelesnog svibnjaiskustva 2025)s verbalnim izražavanjem.

            Zatim u manjim grupama učenici stvaraju nove kućanske aparate i postupno smišljaju priču ili voditelj zadaje temu improvizacije.  Aktivnost potiče međusobnu suradnju, empatiju te učenje interakcijom. Kombinacija metoda dramskog odgoja i dječje psihodrame omogućuje istraživanje uloga, odnosa i različitih perspektiva igrom.

Vidulin-Orbanić               U glavnom dijelu radionice slijedi improvizacija pod nazivom Život u obitelji kućanskih aparata. Učenici stvaraju i uvježbavaju scenu, razrađuju uloge (npr. Mama pegla) metodom dramskog odgoja i   zatim simboličnom igrom „kao da“ (elementom dječje psihodame) izvode scenu.  Dok su u učenici u ulogama, učiteljica prepoznaje da učenici preslikavaju iskustava iz vlastitog obiteljskog života i osigurava njihovo odigravanje u sigurnom prostoru igre. Smišljajući i igrajući igrokaz, učenici istražuju unutarnja emocionalna iskustva i obiteljske odnose te razvijaju samopoštovanje i razumijevanje različitosti te postoji mogućnost doživljavanja korektivnog iskustva.

               Na primjer: Učenici su osmislili priču u kojoj je lik Mame pegle često vruć, glasan i ljut, što izaziva strah kod Djece pegli. Učenici grupnim osmišljavanjem priče zajednički pronalaze rješenja, čime se primjenjuje SE pristup – podrška ostalih sudionika kao resurs za nošenje s izazovima. Učenici odlučuju da u priči Tata pegla izvadi mamin kabel iz utičnice čime se temperatura pegle smanjuje, ona postaje tiša i mirnija, a djeca doživljaju smiraj.             

               Tijekom improvizacije voditelj može zaustaviti izvedbu da bi proveo kratki intervju s likovima – tehnika iz dječje psihodrame. Time se istražuju unutarnji monolozi likova, osjećaji, senzacije i potrebe. Uloga se produbljuje, a učenici imaju priliku osvijestiti osobne reakcije i tražiti moguće alternative ponašanja likova.     

               Nakon izvedbe učenici sudjeluju u refleksiji: dijele kako su se osjećali u ulozi, što im se svidjelo, što im nije bilo ugodno i bi li sada nešto učinili drugačije. U ovom dijelu koriste se elementi dramskog odgoja, psihodrame i SE pristupa – omogućuje se verbalna i neverbalna obrada iskustva, izražavanje  osobnim simbolima, slikama, pokretom ili gestom i podržava se integracija svega doživljenog.

               U Dramskoj, kao i svim drugim radionicama projekta Tko sam ja?, sve se metode isprepleću tijekom rada nadopunjujući se i stvarajući bogato razvojno iskustvo učenika.

Primjeri iz prakse provođenja podprojekata i radionica autorskog projekta Tko sam ja?

               Rad prikazuje primjere procesa radionica prilagođenih dobi i interesima učenika od prvog do trećeg razreda, provedene s jednom generacijom učenika. U prvom razredu predstavljene su etape nastanka radionica. U drugom razredu prikazana su tri podprojekta i jedna radionica te aktivnosti kojima se provode. Treći razred pokazuje rezultate istraživanja teme Dijete i komunikacija i napredak u razvoju: učenici koriste usvojene vještine stvarajući dramsku izvedbu. 

 Podprojekti od prvog do trećeg razreda osnovne škole (2021. - 2024. godina)

                Polazak djece u prvi razred osnovne škole vrlo je značajan. Dijete ulazi u školsko okružje koje sadrži specifične obveze, obrasce, pravila, kompromise i neusklađenosti s ritmom pojedinca. Mnoga djeca trebaju pomoć pri snalaženju u toj zahtjevnoj situaciji. Na primjer, kad dijete ulazi u složenije društvene odnose nego je do tada iskusilo, može se ponašati neprimjereno. Ponekad će razgovor pomoći, ali često će biti uzaludan jer dijete jednostavno ne razumije što ne radi dobro i zašto.

               Dramske i psihodramske igre te niz vježbi i tehnika akcijskog i tjelesno orijentiranog pristupa djetetu pružaju drugačiju mogućnost sagledavanja vlastitog ponašanja. Mogućnošću ulaženja u različite uloge dijete iz više aspekata sagledava svoj trenutni problem koji može biti Nitko se ne želi igrati sa mnom! Dijete ne zna zašto se nitko ne želi s njim igrati, ne vidi svoje postupke, možda izrazitu zahtjevnost ili naglost. Dijete nije svjesno svog ponašanja, a neprekidno dobiva poruke: Ne možeš k nama!, Ne želimo te!, Makni se! te postupno gubi samopouzdanje, povlači se u sebe ili postaje agresivno. Radioničkim aktivnostima dijete osvještava i upoznaje postupke koji će mu pomoći da se lakše snalazi i uspješnije prevladava svakodnevne prepreke u odnosima s vršnjacima. Tako spontano i nenametljivo prepoznaje ponašanje koje će mu omogućiti prilaženje i druženje s drugom djecom te otvara mogućnost za mijenjanje vlastitih obrazaca ponašanja od neprihvatljivih i neprimjerenih u prihvatljive i primjerene. 

 Tijek procesa u prvom razredu (školska godina 2021./22.)

           1. etapa. Projekt Tko sam ja? započinje uvodnom radionicom pod nazivom Dobar dan, prijatelji! na kojoj se formira izvannastavna aktivnost i učenici se upoznaju sa sadržajem projekta i s nizom radionica kojima se projekt provodi, s naglaskom na podprojekt Učenje igrom u kojem učenici igrajući se usvajaju nastavne sadržaje. Tijekom ove radionice učenici predlažu simbole koji predstavljaju sadržaje radionica i crtaju ih na ploči kad se održava određena radionica. Na taj način sudjeluju u zajedničkom dogovoru plana i program rada radionice. Radionica Dobar dan, prijatelji! provodi se svaki dan. Cilj je radionice istraživanje teme Tko sam ja? odgovaranjem na pitanje Kako sam upravo sad? te učenje dogovaranjem i osmišljavanjem dnevnog rasporeda i kvalitetnog korištenja vremena u uvjetima koji ih okružuju.

                 2. etapa. Tijekom radionica i prateći učenikov ritam učiteljica provodi početne vježbe i igre i oslobađa kreativnu spontanost učenika. Da bi dramske metode bile učinkovite, učiteljica postupno razumijeva individualne i grupne razvojne potrebe učenika te osmišljava igre kojima se na zabavan način usvajaju, vježbaju i ponavljaju nastavni sadržaji. Tako za nastavni sadržaj Dijelovi tijela i njihova funkcija u projektu Tko sam ja? na radionici Učenje igrom učenici oblikuju slova tijelom, na radionici Moj ritam stvaraju koreografije nastale tom igrom, slijedi izražavanje crtežom i postupno učenje pisanja slova.

                  3 etapa. Smišljaju se i ilustriraju priče, pjesme, koreografije i organiziraju se kratki scenski prikazi, predstave i koncerti.  Uvodi se korištenje lutke kao metode učenja. Izrađuju se lutke od različitih predmeta, stvaraju se igrokazi, a naglasak je na tome da sve može postati lutka, samo je potrebno pronaći način kako je oživjeti. Učenici interaktivno komuniciraju s lutkom medvjedićem koji potiče kreativno rješavanje problema i osvještavanje različitosti. Plišana bubamara približava im funkcioniranje vlastitog tijela i mozga, uči ih verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji i nizom igara pokazuje kako mozak daje naredbe tijelu te kako se mozak i tijelo razvijaju u interakciji sa svijetom koji ih okružuje. Nastaju radionice Medina pisma i Bubamarin let na kojima se istražuju neke od sljedećih tema koje proizlaze iz nastavnih sadržaja, sati razrednika i dinamike razreda: Komunikacija, Moja prava i dužnosti, Kreativno rješavanje problema, Moje kvalitete i vrijednosti, Odgovornost...

            Plišani medvjedić i bubamara postaju važni likovi koji se koriste sve do trećeg razreda kao razredni prijatelji. Oni pomažu učenicima u izražavanju osjećaja, boljem razumijevanju složenih situacija, rješavanju problema razgovorom ili zamjenom uloge s „plišancem“.

               4. etapa. Tijekom cijele školske godine provodi se radionica Čitanje bajke i tema Moji interesi istražuje se na radionicama nizom aktivnosti. Kad učenici usvoje čitanje, čitaju ili smišljaju bajke te ih ilustriraju i igraju u Dramskoj gdje i razgovaraju o svojim interesima. Prolazeći proces svih radionica, uz vježbe refleksije, samoprocjene i procjene tijekom i nakon radionica, učenici imaju priliku predstaviti sebe i svoje interese, što rezultira stvaranjem knjige To sam ja. Na kraju prvog razreda roditelji sudjeluju u zajedničkoj radionici s djecom ili se prikazuje scenski presjek svih provedenih aktivnosti u produženom boravku.                                                                                                                                                                                       

               Na navedeni način postupno se ostvaruju zadani odgojno-obrazovni ishodi uz praćenje ostvarivanja i usvojenosti ciljeva zadanih kurikulom. 

Tijek procesa u drugom razredu (školska godina 2022./23.)

              U drugom razredu aktivnostima radionica podprojekta Učenje igrom realiziraju se teme  projekta Tko sam ja?. Obrađuje se tema Moj ritam i interesi i iz nje nastaje podprojekt Stani- Kreni i Moj ritam kojim se istražuje tema Tijelo kao instrument.

               Slijedi sažeti opis i primjeri podprojekata Učenje igrom, Moj ritam i Stani-kreni i radionice  Mali izumitelji.

              Podprojekt Učenje igrom provodi se radionicama Dramska (koja je opisana u prvom poglavlju) i Mali izumitelj. Tema istraživanja je Kućanski aparati i Obitelj i rodbina. Cilj je ovih radionica ponavljanje i usvajanje naučenog nastavnog sadržaja uz povezivanje nastavnih jedinica iz područja Prirode i društva, Hrvatskog jezika i Likovne kulture radi poticanja individualizma i timskog rada te jačanja kreativnosti, mašte i samopouzdanja. Primjenjuju se metode dramskog odgoja s elementima dječje psihodrame i SE pristupa učenju igrom.

               Tijekom radionica neke aktivnosti se fotografiraju i snimaju. Fotografije se objavljuju uz suglasnost roditelja učenika.

        Tijek sata radionice Mali izumitelji. Radionica Mali izumitelji s temom Čudesni kućanski aparat provodi se sljedećim aktivnostima: razgovor, crtanje, bojanje i predstavljanje crtež, izložba i analiza procesa psihodramskom tehnikom Tri stolca. Učenici se izražavaju crtanjem izmaštanog čudesnog kućanskog aparata koju bi svaka obitelj poželjela. Nakon što svoje radove predstave u nekoliko rečenica, učenici postavljaju pitanja „izumiteljima“ vježbajući komunikacijske vještine i maštovitost.

               Slijedi analiza procesa rada kratkom psihodramskom tehnikom Tri stolca. Tu tehniku učitelj može primjenjivati kao tehniku samoprocjene, refleksije u svakodnevnom radu. Ovom tehnikom učenici i učitelj dobivaju povratne informacije o tijeku radionice, suradnji i emocionalnom stanju sudionika nakon fizičkog pozicioniranjem učenika u prostoru oko stolaca s obzirom na učenikov stav u odnosu na zadano pitanje (npr. Kako smo surađivali? Prvi stolac predstavlja negativni odgovor na pitanje npr. Nismo dobro surađivali. Drugi stolac: predstavlja polovičan odgovor npr. Povremeno smo surađivali. Treći stolac: predstavlja potvrdan odgovor npr. Da, u potpunosti smo surađivali).   

               Navedena igra potiče na suradnju i suosjećanje, uočavanje kako je „biti u tuđim cipelama“ i ističe važnost razumijevanja nesporazuma, traženja rješenja problema te učenje procesa opraštanja i ispričavanja. Uglavnom se nađe rješenje, a ponekad nesporazum ostane da bi učenici uočili da se nesporazumi ne moraju uvijek razriješiti. Time se razvija empatija, svjesnost o pravu na vlastite osjećaje i o postojanju različitih doživljavanja.

           Prikaz podprojekata Moj ritam i Stani-kreni!. Nizom aktivnosti učenici istražuju teme Tijelo kao instrument i Moj ritam i interesi. Raznim oblicima izražavanja (igrom, crtežom, slušajući glazbu i plešući u njenom ritmu i sl.) otkrivaju kako utječu na njih i na njihovo tijelo različiti ritmovi i uče kako se povezati sa sobom i drugima, razvijajući samoregulaciju i komunikaciju.

               Učenici nizom proba i priprema prolaze zahtjevan proces upoznavanja osnovnih elemenata dramskog odgoja i izvode kratku točku Rasplesani orkestar na školskom božićnom koncertu.

               Tijek procesa podprojekta Stani-kreni!. Nakon provođenja niza različitih aktivnosti, igara i vježbi na temu Moj ritam i interesi, učenici osmišljavaju priče, izrađuju likove i scenografiju te snimaju  pomake likova. Zatim snimke povezuju u cjelinu tehnikom stop-animacija (tehnika u kojoj se niz fotografija/snimki lika u pokretu spaja i dobiva se iluzija kretanja). Tako dobiven animirani film učenici predstavljaju roditeljima u sklopu Kino-druženja.  

Tijek procesa u trećem razredu (školska godina 2023./24.)

               U trećem razredu nastavlja se provoditi projekt Tko sam ja? nizom radionica koje istražuju temu Mašta i nastaje podprojekt Mašta može svašta. Nakon što su učenici usvojili osnove dramskog odgoja i naučili većinu nastavnih sadržaja predviđenih kurikulom od prvog do trećeg razreda, sudjeluju u procesu stvaranja predstave. Predstava nastaje provođenjem niza aktivnosti na temu Mašta. Gledateljima učenici  pokazuju koliko su im važne igra i mašta. Predstava se izvodi na smotri učenika osnovnih škola Grada Zagreba LiDraNo i na Danu škole.

Slika 1

Predstava Maštoplov prema igrokazu Ive Milley

image.png

Rezultati trogodišnjeg provođenja radionica  - praćenje učeničkog razvoja samoprocjenom i refleksijom: aktivnosti i doživljaji učenika 

               Zaključci o razvoju učenika i razredne zajednice temeljeni su na sustavnom praćenju napretka  učenika tijekom tri školske godine nizom osmišljenih pedagoških aktivnosti, refleksivnih i tjelesno-orijentiranih metoda.

               Ključna aktivnost u prvom razredu izrada je osobne knjige To sam ja koju svaki učenik vodi tijekom školske godine. U knjizi učenici crtaju i bilježe svoja razmišljanja, osjećaje, doživljaje i promjene –  što vole, s kim se druže, najugodnije i najneugodnije trenutke, ono što nisu znali, a što su tijekom godine naučili.  Na kraju godine uspoređuju kakvi su bili na početku nastavne godine i što se promijenilo do kraja godine.

               U drugom i trećem razredu radionice s razrednim prijateljima (Bubamara i Medo) potiču učenike na introspekciju i razgovor: kakvi su bili na početku godine, što se promijenilo, u čemu su napredovali, tko/što im je pomoglo na tom putu. Uočavaju svoja postignuća u raznim područjima (pisanju i učenju, lakšem rješavanju sukoba i nošenjem s tremom). Time učiteljica prepoznaje emocionalni i socijalni napredak učenika i korištenje naučenog znanja u životnim situacijama.

               Od prvog do trećeg razreda koristi se psihodramska tehnika Tri stolca. Tehnika učiteljici daje uvid u stanje u razredu, u razinu usvojenosti određenih vještina i eventualnom potrebom za daljnjom podrškom.        

               Roditelji na početku i na kraju godine ispunjavaju obrazac svojih zapažanja o napredovanju učenika.                              

               Nakon tri godine primjene projekta Tko sam ja? s navedenom generacijom učenika postignuti su značajni pomaci u razvoju svakog učenika i razreda kao zajednice. Emocionalna i socijalna zrelost očitovala se u sposobnosti iskrenog izražavanja osjećaja, mirnijem rješavanju sukoba i boljoj samoregulaciji. Razredna povezanost značajno je ojačala. U školskim vještinama učenici su pokazali veće samopouzdanje u pisanju, govoru, izražavanju misli i rješavanju zadataka.

               Iako su neke korištene aktivnosti izvorno terapeutske, učitelji njihove elemente mogu uspješno koristiti u razredu, ako i nemaju obrazovanje iz terapijskih pravaca. Ukoliko su učitelji zainteresirani za dublje istraživanje navedenih pristupa mogu se uključiti u kraće edukacije iz osnova dramske pedagogije, uvodnog tečaja iz SE pristupa te terapije igrom u obrazovnom kontekstu.  

Zaključak

               Trogodišnjim procesom učenja, integrirajući sadržaje radioničkim aktivnostima, učenici su iskusili aktivno učenje u odgojno-obrazovnom procesu. Učeći nastavne sadržaje igrom, istražujući ih nizom metoda i pristupa, doživjeli su zadovoljstvo tijekom procesa učenja istovremeno primjenjujući nova znanja i vještine u stvarnim situacijama nastalim u tom trenutku u razrednom odjeljenju. Sagledavajući s učiteljicom vlastiti napredak tijekom triju godina, svjedočili su zajedničkom odrastanju i razvoju. Učenici od prvog razreda postupno su primjećivali rast kreativnosti, otvorenosti i komunikativnosti te poboljšanje međuodnosa i tolerancije u razredu. Gledajući na pređeni proces, u trećem razredu učenici primjećuju značajan cjeloviti napredak te uočavaju osnažujući doprinos zajednički stvorene podržavajuće atmosfera u kojoj su se osvjedočili da su usavršili određene vještine i znaju i da sa sobom nose alate i iskustva koji će im pomoći u snalaženju i savladavanju izazova četvrtog razreda.

               Primjerima iz prakse i opisom integracije dramskog odgoja, elemenata psihodrame i SE pristupa u produženom boravku, pokazala se važnost stalnog stručnog usavršavanja da bi učitelj mogao primjenjivati potrebne alate i strategije za stvaranje poticajnog okruženja u učionici s ciljem očuvanja mentalnog zdravlja i obogaćivanja školskog kurikula, čime se doprinosi stvaranju sigurnog i podržavajućeg okruženja u školama. Takav pristup ne zahtijeva velike reforme, već otvorenost, podršku struke i spremnost na profesionalni razvoj.

LITERATURA

Krušić, V. (2014). Okvir za različitost: Razvoj suvremene dramske pedagogije u Hrvatskoj. Scena, 1(2), 56-61

Ladika, Z. (1970). Dijete i scenska umjetnost. Zagreb: Školska knjiga

Levine, P.A. (2017). Buđenje tigra.  Zagreb: Planetopija

Levine P.A. i Kline M. (2021). Zaštite svoju djecu od traume - Vodič za roditelje. Split: Harfa

Nikolić S. (2008)1983). GlazbenomScenska umjetnošćekspresija i psihoanaliza. Zagreb: Naprijed 22-23.

O'Neill, C. (1995) Drama Worlds: A Framework for Process Drama. Portsmouth, NH: Heinemann

Stanišić, E. (2004). Hrvatski časopis za teoriju i praksu nastave hrvatskoga jezika, književnosti, govornoga i  pismenoga izražavanja te medijske                 kulture. Dramske metode u premanastavi cjeloživotnomHrvatskoga učenju.jezika. 13(2), 67-77.  Pribavljeno Travnja 11, 2024, s http://hrcak.srce.hr/160872 

Terhart, E. (2003). Constructivism and teaching: A new paradigm in general didactics? MetodičkiJournal ogledi,of 15Curriculum Studies, 35(1), 99–114.25-44. Pribavljeno                 Travnja 9, 2024, s https://doi.org/10.1080/00220270210163653

 


logo stoo2_1 (no).png

 

Teaching (Today for) Tomorrow:

Bridging the Gap between the Classroom and Reality

3rd International Scientific and Art Conference
Faculty of Teacher Education, University of Zagreb in cooperation with the Croatian Academy of Sciences and Arts

Creative

development workshops
in
Listeningthe extended stay program for students in grades 1 to Concerts to Enhance Students' Perception3 of Musicelementary Qualityschool
Author project Who am I?


Abstract

This               studyExtended exploresstay programs in elementary schools provide organized care for children after regular classes, offering an opportunity for integrating various activities, workshops, and projects. Apart from contributing to the impactexploration of concertcurriculum attendancecontent, onthese students'activities perceptioncreate space and atmosphere for learning through play within peer groups, fostering the development and acquisition of musicdevelopmentally qualityappropriate atsocial and life skills.

               Recognizing that children best meet their developmental needs through exploration, movement, and play, the Facultyauthor’s project Who am I?, has been developed, using play as the main tool for experiential learning in the extended school program.

               Project is implemented through a series of Teachercreative-development Educationworkshops inusing Zagreb.methods Forof manydrama years,education, studentsdrama havegames, hadexercises, theand opportunityselected techniques of active and body-oriented approaches with elements of child psychodrama.

               The integration of these methods aims to attendachieve symphonic, choral, chamber,educational and otherdevelopmental concertsgoals. Learning becomes implicit and applied within the Faculty’scontext Musicof Scene,activities, providing support for preserving mental health and this paper examines how these experiences influence their sensitivity toenhancing the qualityschool ofcurriculum artisticbeyond music.regular The research aims to understand how different factors of concert experiences – such as the music genre, performers, concert atmosphere, and interaction with audience – shape students’ perception of music quality. It examines students’ experiences and evaluations of musical performances, as well as their attitudes toward the importance of concert-listening culture. This topic is particularly relevant for future educators and teachers, who will play a key role in shaping children's musical taste from an early age.classes.

The               findingsDescribing indicatethe thatmethods students’ participationused in concertscreative candevelopment positivelyworkshops influenceand theirproviding perceptionexamples of music quality,work with keychildren contributingin factorsextended beingstay artisticprograms interpretation,(integrated repertoire,classes for the first three years of elementary school) will demonstrate the significance and interaction with audience. Despite mostly positive attitudes, some students express reservations about mandatory attendance at these activities, citing organizational challenges and the lackcontribution of personallearning choicethrough play in selectingeducational concerts aligned with their musical preferences. These findings can serve as a guideline for further improvements in the organization of concert programs at the Faculty of Teacher Education.work.

Key wordswords:

interaction,after-school performer,program; educator,experiential musiclearning; qualityinnovative perception,approaches; audience,mental teacherhealth; play.