Percepcija učenika primarnog obrazovanja o nastavi Glazbene kulture i izvannastavnim i izvanškolskim glazbenim aktivnostima
Odgoj danas za sutra: Premošćivanje jaza između učionice i realnosti 3. međunarodna znanstvena i umjetnička konferencija Učiteljskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Suvremene teme u odgoju i obrazovanju – STOO4 u suradnji s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti |
|
|
Sekcija - Važnost umjetničkog obrazovanja | Broj rada: |
Kategorija članka: |
Sažetak |
Temeljna djelatnost odgojno-obrazovnog sustava je utjecaj na cjelokupni razvoj učenika. Važan doprinos cjelokupnom razvoju učenika leži u glazbenom obrazovanju. Nastava Glazbene kulture u primarnom obrazovanju temelji se na aktivnostima: pjevanja, slušanja, sviranja, glazbenim igrama, stvaralaštvu, upoznavanju instrumenata i pjevačkih glasova, upoznavanju osnovnih karakteristika stilskih razdoblja, skladatelja i glazbenih oblika. Sadržaji redovne nastave mogu biti poticaj učenicima za odabir dodatnih glazbenih aktivnosti u školi ili izvan nje. Učenici imaju mogućnost pohađati izvannastavne aktivnosti poput zbornog pjevanja, sviranje u orkestrima, folklorne grupe, instrumentalne i plesne grupe. S druge strane, postoje i izvanškolske aktivnosti koje su usmjerene ka formalnom obrazovanju u glazbenim školama i neformalnom obrazovanju u kulturno-umjetničkim društvima, privatnim podukama, pop-rock školama, različitim vokalnim ili instrumentalnim amaterskim sastavima.
Rezultati
|
Ključne riječi |
|
Uvod
PojamPrimarni kreativnostisustav vrloobrazovanja u Hrvatskoj obuhvaća obvezno školovanje djece od šest ili sedam godina starosti do četrnaest godina. Raspoređen je složenna razrednu nastavu (prva četiri razreda) i predmetnu nastavu (od petog do osmog razreda). Nacionalni kurikulumski dokument navodi osnovna znanja i vještine koja učenici trebaju savladati tijekom obrazovanja čiji temelj leži u psihološkiodgojno-obrazovnim fenomenvrijednostima, i još uvijek ne postoji jedinstvenaopćim i ujedinjenaposebnim definicijaobrazovnim kreativnosti,ciljevima, većkurikulumskim svakanačelima, odkompetencijama njihi zahvaćarazinama određene(Vican, vidoveBognar kreativnosti.i NekePrevišić naglasak2007). stavljajuKurikulum za nastavni predmet Glazbene kulture za osnovne škole i Glazbene umjetnosti za gimnazije, Ministarstva znanosti i obrazovanja[1] (2019) jasno definira odgojno-obrazovne ishode, njihovu razradu, razine usvojenosti i preporuke za ostvarenje odgojno-obrazovnih ishoda po razredima i domenama. Glazbeno obrazovanje u općeobrazovnoj školi temelji se na značenječetiri kreativnostinačela. kaoTo stvaranjesu novih, originalnih produkata, druge ističu karakteristike ličnosti koje će stvaralaštvo omogućitipsihološko i potaknuti,kulturno a- trećimaestetsko načelo, načelo sinkroničnosti i načelo interkulturalnosti. Svrha tih načela je najvažniji sam proces stvaranja (Čudina-Obradović, 1990). Danas se prihvaća holistički pristup objašnjenju kreativnosti koji uključuje različite sastavnice koje su potrebne da biučenici sevole kreativnost javila (Amabile, 1996; Csikszentmihalyi, 1996; Gardner, 1993; Sternberg i Lubart, 1999). Navedeni autori smatrajuglazbu, da se različitenjome osobne,žele kognitivneaktivno baviti, da ostvaruju emotivni kontakt i okolinskeinteraktivni komponenteodnos poputs intelektualnihglazbom. sposobnosti,To kognitivnihje stilova,moguće osobnihostvariti karakteristikakroz pojedinaca,susret motivacijes glazbenim ostvarenjima unutar kojih učenik razvija glazbeni ukus, kriterije za vrednovanje glazbe i okolinesposobnost trebajuizražavanja preklopitivlastitih dastavova bio glazbi (Dobrota, 2012; Novosel, 2003). Glazbenim obrazovanjem širi se javilasvijest kreativnostučenika (Trstenjak,o 1981).glazbi Premavlastitog Pečjakupodneblja, (1987) djeca predškolske dobi psihološki su kreativna jer kada stvaraju, ona konstruiraju značenja, pojašnjenja, pretpostavke, idejeali i djelatnostiglazbi svijeta imajući na umu različitosti i svojstvenosti svih kultura koje zapostoje njih(Kurikulum, predstavljaju2019).
Nastava Glazbene kulture i dodatne glazbene aktivnosti u razmišljanjuprimarnom obrazovanju
Nastava Glazbene kulture u višim razredima primarnog obrazovanja uključuje razne aktivnosti. Tu spada slušanje i djelovanju.upoznavanje Stogaglazbe je(vrste, jednostilovi, odoblici, osnovnihskladatelji, načelainstrumenti, predškolskogapjevački odgojaglasovi), mobilizacijaprakticiranje mašteglazbe (pjevanje, sviranje na udaraljkama, glazbene igre, stvaralaštvo...) i razvijanjeprepoznavanje potencijalneglazbe kreativnostiu djecekontekstu životnih situacija, običaja i života općenito (Dere,Kurikulum 2019). PrepoznavanjeS obzirom na to da je nastave Glazbene kulture u obimu 35 sati godišnje (Kurikulum, 2019), prema navedenim glazbenim aktivnostima, osim razvoja glazbenih znanja i poticanjevještina, dječjetreba kreativnosti ovisno je o odgojiteljevu razumijevanju kreativnostirazvijati i osposobljenostiljubav. za kreativno planiranje i izvođenje odgojno-obrazovnog procesa. Po mišljenju mnogih autora upravo je odgojiteljeva kreativnost to što najviše koristi djetetu da samo razvije svoje kreativne potencijale (Cropley, 2001; Diakidoy i Kanari, 1999; Jaušovec, 1987; Kroflić, 2001). Odgojitelj treba iskoristiti potencijal djeteta, stvoriti kreativnu atmosferu te u igri i radu s djecom koristiti metode koje potiču kreativnost. Karlavaris i Kraguljac (1981) spominju Lowenfeldova (1959) istražIstraživanja koja su dokazala da razvoj kreativnih sposobnosti djeceprovedena na području likovneRepublike umjetnostiHrvatske istovremenogovore utječeu naprilog razvijanjetome njihoveda kreativnostiučenici primarnog obrazovanja vole nastavu glazbe i nada drugimimaju područjima,pozitivne tj.stavove djelujeprema naistoj razvijanje(Blašković kreativnogai mišljenjaPrša, uopće.2017; KreativnostDobrota sei kodBarbarić, djece2017; razvijaDobrota si poticanjemConar, njihova2018; uživljavanjaEldemir, 2016; Radošević, 2024; Vrsalović, 2023). Brđanović (2015) naglašava kako prakticiranje glazbe, u praktičnusklopu djelatnost,redovne prepuštanjunastave mašti,ili slobodnomizvannastavnih izražavanjuaktivnosti, idejapruža mogućnost za realizaciju suvremenih ciljeva obrazovanja, ali može pružiti i osjećaja,izvjesnu oslobađanjuživotnu odkvalitetu uobičajenihkao načina prikazivanja. Ti ciljevi ostvarit će se ostvarivanjem ugodnoga okruženja i opuštene interakcije između odgojitelja i djeteta (Tomljenović, 2014), poštivanjem potreba i interesa djeteta; ostvarivanjem perceptivnih doživljaja koji kod djece aktiviraju osjetila u što većem broju i što češće; upotrebom različitih sredstavapripremu za rad te pomoću kreativnosti i didaktičke fleksibilnosti odgojitelja koji će biti sposoban ostvariti sve navedene uvjete (Morais i Azevedo, 2011).život.
UIzvannastavne poticanjui dječjeizvanškolske likovneaktivnosti, kreativnostibitan odgojiteljsu trebastrukturni voditidio računaškolskog osustava, prihvaćanjuslužbenog dječjeganaziva autentičnogslobodne likovnogaktivnosti izraza(Šiljković i sur., 2007), a Jurčić (2008) naglašava kako se u skladuhrvatskim sškolama razvojnimizvannastavni karakteristikamaoblici dobinastave djetetadanas (Dere,organiziraju 2019).pod Također,nazivom treba im omogućiti pristup raznolikim likovnim materijalima i tehnikama likovnoga stvaralaštva, osigurati dovoljno vremena te adekvatan prostor za likovneizvannastavne aktivnosti. AktivnoDržavni uključivanje djece u aktivnosti omogućava im cjelovito spoznavanje (Eisner, 2002), dok upotreba različitih nestrukturiranih izvora s kojima se dijete igra ujedno razvija različite spretnosti i omogućuje stjecanje raznovrsnih iskustava. Poticaji za razvoj dječje kreativnosti moraju biti višeslojni i problemski strukturirani. Autorice Kalafati, Flogaiti i Daskolia (2025) provele su akcijsko istraživačku studiju u grčkom vrtiću koja je pokazala kako umjetničpedagoški pristupistandard uosnovnoškolskog obrazovanju za održivi razvoj mogu potaknuti kreativno razmišljanje kod djece. Autori koji su istraživali povezanost izmeđusustava odgoja i razvoja kreativnostiobrazovanja (Craft,2008) 2002;opisuje Karlavarisizvannastavnu aktivnost kao oblik neobavezne i Kraguljac,dobrovoljne 1981;aktivnosti Zimmmerman,koju 2009)učenik slažubira samostalno, a škola ih planira, programira, organizira i realizira. Izvannastavne i izvanškolske aktivnosti prava su srž aktivnoga muziciranja jer se daostvaruju ciljevi koji se ne mogu ostvariti u redovnoj nastavi. Time se paralelno razvijaju interesi učenika i ostvaruje se njihov kvalitetan umjetnički rast i razvoj (Kurikulum, 2019; Oberle i sur., 2019). Takve vrste aktivnosti približavaju sadržaje učenikovim željama, potičući razvoj osobnosti i stvarajući podlogu za kulturni napredak i očuvanje kulturnih vrijednosti (Pejić Papak i Vidulin, 2016; Šulentić Begić, 2010). Costa i suradnici (2023) ističu kako je kreativnost sposobnost kojusudjelovanje u manjojdodatnim iliglazbenim većojaktivnostima mjerivažno posjeduje svaki pojedinac, a osobito je naglašena u dječjoj dobii za kojusamu ješkolu, karakteristično slobodno izražavanje, opuštenostali i spontanost likovnoga izražavanja. Likovne aktivnosti snažan su alat za poticanje kreativnosti kod predškolske djece, pružajući im prilike za istraživanje i izražavanje kroz različite likovne medije. Mirzayeva (2024) ističe važnost vizualno-likovnih aktivnosti u ranoj dobi za poticanje divergentnog i kritičkog mišljenja djece te predlaže strategije za poticanje kreativnosti kroz likovnu pedagogiju poput davanja djeci slobode u likovnom izražavanju bez davanja detaljnih uputa ili unaprijed određenih ishoda; naglašavanje procesa stvaranja, a ne inzistiranje na konačnom proizvodu; kombiniranje različitim materijalima i likovnim tehnikama; pripovijedanje kroz umjetnost i mogućnost izvođenja likovnih aktivnosti na otvorenom. Kroz likovnu pedagogiju, predškolska djeca razvijaju bitne vještine poput kritičkog mišljenja, rješavanja problema, komunikacije i timskog rada. Istraživanja su pokazala da su u razvoju kreativnosti kod djece najuspješniji programi koji između ostaloga uključuju umjetnička područja u koja spada i vizualno- likovno područje (Torrancea, 1987; Anggraini i Yuwono, 2022; Mirzayeva, 2024 Xia, 2024).odnosa među vršnjacima.
U raduškolama smou istražiliRepublici stajalištaHrvatskoj odgojiteljaučenici praktičaramogu kao izvannastavnu glazbenu aktivnosti izabrati zborno pjevanje, sviranje u orkestru, folklorne sekcije, plesne skupine, itd. (Nastavni plan i studenataprogram preddiplomskogaza studijaosnovnu Ranogškolu, 2006; Kurikulum, 2019). Pretežito se izvode izvannastavne glazbene aktivnosti usmjerene na pjevanje (zborsko, solističko), sviranje (orkestri, instrumentalni sastavi, solistička glazbala, školski bend) i predškolskogples odgoja(ritmika, ofolklor). Sve su popularnije i glazbene aktivnosti orijentirane na slušanje glazbe u vidu glazbenih slušaonica i glazbenih multimedijskih radionica (Radočaj-Jerković, 2017). Rad u ansamblima – zboru i orkestru (tamburaškom, harmonikaškom, puhačkom...), smatraju se izuzetno važnim aktivnostima. Rojko (2012) ističe kako su upravo ansambli mjesta gdje se može postići kvalitetnija razina glazbenog obrazovanja jer je to nadogradnja na sadržaje redovne nastave.
Što se tiče izvanškolskih aktivnosti, one su uglavnom usmjerene na glazbene škole, razne tečajeve sviranja, sudjelovanje u folklornim ansamblima i slično. Prema Šulentić Begić i suradnicima (2021), 30,7 % ih pohađa tečaj sviranja ili privatno uči instrument, 20,9 % pohađa glazbenu školu, a 25,5 % sudjeluje u folklornom ansamblu.
Prakticiranje glazbe, kroz redovnu nastavu ili izvannastavne i izvanškolske aktivnosti, važno je za cjelokupni razvoj učenika. Prema UNESCOVIM Smjernicama za umjetnički odgoj (Road Map for Arts Education) (2006) prednosti umjetničkog odgoja, pa tako i glazbenoga, odražavaju se kroz razvoj estetskog smisla, kreativnosti, stajalištasposobnost okritičkoga kreativnosti djecemišljenja i ulozipromišljanja odgojiteljakao urođene ljudske sposobnosti. Umjetnički odgoj je kao takav, temeljno pravo svakog djeteta i mlade osobe.
Ovo istraživanje bavi se razinom sviđanja aktivnosti koje se provode na satima Glazbene kulture i njihovom povezanosti s uključenosti učenika u poticanjuizvannastavne dječjei likovneizvanškolske kreativnosti.glazbene aktivnosti.
Metodologija
Problem,Pitanja, cilj i hipoteze istraživačka pitanjaivanja
PrepoznavanjeSustav školstva u Republici Hrvatskoj glazbeno obrazovanje provodi kroz redovnu nastavu Glazbene kulture i poticanjedodatne dječjeaktivnosti, kreativnostikao ovisnošto su glazbene izvannastavne i izvanškolske aktivnosti. Primarni cilj rada je oistražiti odgojiteljevojuključenost osposobljenostiučenika zaprimarnoga kreativnoobrazovanja planiranjeu izvannastavne i izvođenjeizvanškolske odgojno-obrazovnogglazbene procesa.aktivnosti. StogaIspitivala jese odopćenito velikeučenikova važnostipercepcija dao odgojiteljirazini razumijusviđanja pojamprema kreativnosti,aktivnostima dakoje moguse prepoznatiprovode karakteristikena satima Glazbene kulture, ali i osobine kreativnoga djeteta i koristiti odgovarajuće strategije i metode poučavanja za poticanje dječje kreativnosti. Cilj istraživanja bio je ustanoviti stajališta studenata Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i odgojitelja praktičara o pojmu kreativnosti, kako percipiraju karakteristike kreativnoga djeteta i koja je njihova uloga u poticanju dječje likovne kreativnosti.
Ss obzirom na utvrđenerazred ciljevekoji postavljenaučenici pohađaju. Istraživane su sljedećai razlike među učenicima u procjeni sviđanja sadržaja koji se provode u redovnoj nastavi Glazbene kulture s obzirom na njihovu uključenost u izvannastavne i izvanškolske glazbene aktivnosti. Ujedno, ispitivala se povezanost procjene razine sviđanja prema aktivnostima koje se provode na satima Glazbene kulture i procjene sviđanja prema izvannastavnim i izvanškolskim glazbenim aktivnostima kod učenika koji su uključeni u iste.
Postavljene su hipoteze:
H1: Postoji statistički značajna razlika između učenika petoga, šestoga, sedmoga i osmoga razreda u sviđaju aktivnosti koje se provode na satima Glazbene kulture.
1.H2: KojaPostoji statistički značajna razlika u procjeni sviđanja aktivnosti koje se provode na satima Glazbene kulture s obzirom na uključenost učenika u izvannastavne i izvanškolske glazbene aktivnosti. Učenici koji su stajalištauključeni ispitanikau o kreativnostiizvannastavne i karakteristikamaizvanškolske kreativnogaglazbene djeteta?aktivnosti imaju više procjene sviđanja aktivnosti koje se provode na satima Glazbene kulture.
H3: 2.Očekuje se statistički značajna pozitivna povezanost između procjene sviđanja prema aktivnostima koje se provode na satima Glazbene kulture i procjeni sviđanja prema izvannastavnKojaim i izvanškolskim glazbenim aktivnosti među učenicima koji ih pohađaju.
Metoda rada
Kvantitativno istraživanje temelji se na deskriptivnoj i kauzalno-neeksperimentalnoj metodi društvenog istraživanja (Sagadin, 2001; Štemberger, 2020).
Uzorak ispitanika
Istraživanje je provedeno 2024. godine, a sudjelovalo je 194 učenika od petoga do osmoga razreda osnovne škole, od toga su stajališta52,6 ispitanika% oučenice ulozii odgojitelja47,4 % učenika. Najviše je učenika sedmog razreda (33 %). Distribucija učenika po razredima prikazana je u poticanjuSlici dječje likovne kreativnosti?1.
UzorakSlika ispitanika1
Distribucija Istraživanjeučenika jepo provedeno u proljeće 2024. godine. U njemu su sudjelovali studenti sveučilišnog studija Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja Učiteljskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu – Odsjek Petrinjarazredima (N = 70)194)
Etičnost istraživanja
Prema Kranželić, Kovčo Vukadin i odgojiteljiFerić praktičari(2016) iz„mogućnost vrtićainformiranog donošenja odluke o sudjelovanju u Republiciistraživanju Hrvatskojosnovni je princip istraživačke etike“ (Nstr. =190). 76).S obzirom da su u istraživanju sudjelovali maloljetnici, pribavljene su suglasnosti roditelja učenika osnovne škole i ravnatelja prije provođenja upitnika. Svrha je zaštite identiteta učenika i poštivanja etičkog kodeksa u istraživanjima.
Instrument
Za potrebe istraživanja konstruiran je anketni upitnik koji sadrži pitanja objektivnoga i subjektivnoga tipa pri čemu su ispitanici prema dihotomno postavljenim tvrdnjama i ordinalnoj, petostupanjskoj skali iznosili vlastita mišljenja o postavljenim tvrdnjama. Koeficijent unutarnje konzistencije Cronbach Alpha izračunat je prema pitanjima sa skalom, a pokazuje visoku pouzdanost α U= istraživanju0,80. smoDodatno upotrijebilise kvantitativnoprovela neeksperimentalnofaktorska istraživanje,analiza ana podatkedeset smočestica prikupilisviđanja pomoćaktivnosti te ih je moguće grupirati u anketnogajedan upitnikafaktor koji jese konstruirannazvao generalni faktor sviđanja aktivnosti na temeljusatu proučavanjaGlazbene stručnekulture. Zadovoljeni su preduvjeti za provođenje faktorske analize na ovim podacima, saturacije čestica s generalnim faktorom su zadovoljavajuće i znanstveneekstrahiranim literaturefaktorom izse kojeobjasnilo smonešto izdvojilimanje najrelevantnijaod područja46,90 i% temevarijabiliteta (Štemberger,među 2014).česticama U upitniku je upotrijebljena ljestvica stupnja slaganja s tvrdnjama mjerena skalom Likertova tipasviđanja (1KMO -= u0,895; potpunostiBartlettov setest: nep slažem,= 2 - ne slažem se, 3 - djelomice se slažem, 4 - slažem se, 5 - u potpunosti se slažem).0,000).
Analiza podataka i statistička obrada
Prikupljeni podatci obrađeniobradili su se u statističkom programu (SPSS 25.0)SPSS). Za deskriptivnu statistiku nominalnih i ordinalnih varijabli izračunateunale su se frekvencije (f), relativne frekvencije (%), aritmetička sredina (M), dominantna vrijednost (mode), median (Md) te, standardna devijacija (SD) te mjera normalnosti distribucije (skewness, kurtosis). ZaNormalnost testiranjedistribucije provjerila se Kolmogorov-Smirnov i Shapiro-Wilk testom, a oba su pokazala nenormalnost distribucije. Upotrijebili su se neparametriski razlikaTukey izmeđutest, Kruskal-Wallis stajališta studenata Ranogtest i predškolskogkorelacijski odgojaSpearman rho. Od parametrijskih testova korišten je Studentov t-test, analiza varijance (ANOVA), analiza kovarijance (ANCOVA) i odgojitelja praktičara s obzirom na njihova stajališta o kreativnosti i karakteristika kreativnoga djeteta te njihove uloge u poticanju dječje likovne kreativnosti upotrijebljen je Mann-WithneyjevLevenov test.
InterpretacijaRezultati rezultataistraživanja
Predmet Glazbena kultura, prema StajalištaKurikulumu studenatanastavnog Ranogpredmeta Glazbena kultura za osnovne škole i predškolskogGlazbena odgojaumjetnost za gimnazije (2019) koncipirana je u tri domene gdje svaka ima svoje ishode i obrazovanjaodgojno-obrazovne ciljeve učenja. Učenici aktivnim slušanjem upoznaju glazbu koja je nastala u različitim povijesnim stilovima ili vrstama, a putem koje će doživjeti i odgojiteljaanalizirati praktičaraglazbeno o- pojmuizražajne kreativnostisastavnice pojedinih glazbenih ostvarenja. Prilikom izvođenja glazbe, bilo pjevanjem, sviranjem, kroz glazbene igre, stvaralaštvo ili pokret, osim doživljaja glazbe, razvija i karakteristikamasvoje kreativnogaglazbene djeteta
I Stajalištau odgojiteljakonačnici, oučenik kreativnostitreba biti svjestan same uloge i karakteristikamavrijednosti kreativnogaglazbe djetetau esencijalniživotu supojedinca, preduvjetdruštva, za istraživanjenaroda i promocijučovječanstva u kontekstu predškolske ustanove. Stoga poznavanje odgojiteljevih stajališta o kreativnosti možuopće pomoći(Kurikulum, pri razumijevanju potreba, pogrešnih koncepcija ili čak predrasuda te pri određivanju pozitivnih vjerovanja koja bi se trebala osnaživati. Jednako tako evaluacija odgojiteljevih koncepcija kreativnosti može posljedično pomoći pri uspostavljanju boljih praksi u ustanovama ranoga i predškolskoga odgoja.2019).
Istraživanjem Use Tablicihtjelo saznati koje glazbene aktivnosti učenici od petoga do osmoga razreda najviše preferiraju, a izvučeni su sukladno ishodima domena. Učenici su na petostupanjskoj ordinalnoj skali izražavali svoje sviđanje prema glazbenim aktivnostima gdje je 1 predstavljamo– rezultateuopće istraživanjami vezanese uzne stavovesviđa odgojiteljado i5 studenata– oveoma pojmumi kreativnostise isviđa karakteristika(Tablica kreativnoga djeteta.
1).
Tablica 1
StavoviStajalište ispitanikaučenika o pojmuaktivnostima kreativnostikoje ise karakteristikamaprovode kreativnogana djetetasatima Glazbene kulture (N = 194)
S tvrdnjom da su sva djeca potencijalno kreativna u podjednakoj se mjeri slažu i studenti (M 0 4,21; SD = 0,866) i odgojitelji praktičari (M = 4,29; SD = 0,950). Odgojiteljevo razumijevanje kreativnosti utječe na njegovu odgojno-obrazovnu praksu. Ako prevladava mišljenje da je kreativnost karakteristika samo nekih pojedinaca, odgojitelj neće poticati kreativnost svih, nego samo onih pojedinaca koje sami prepoznaju kao kreativne. Ako je situacija suprotna, povećavaju se i odgojiteljeva uloga i odgovornost za prepoznavanje i razvijanje kreativnosti svakog pojedinog djeteta. Neka istraživanja ukazuju da se u obrazovnom sustavu kreativnost uglavnom povezuje samo s umjetničkim i tehničkim područjem, zaboravlja se na kreativnost u drugim područjima (Marentič Požarnik, 2000), dok se u našem istraživaju i odgojitelji praktičari i studenti slažu s tvrdnjom da djeca mogu biti kreativna na različitim područjima te da kreativnost možemo poticati kod svakog djeteta što je dobar pokazatelj. Mnogi autori (Craft, 2002; Karlavaris i Kraguljac, 1981; Zimmmerman, 2009) slažu se da je kreativnost sposobnost koju u manjoj ili većoj mjeri posjeduje svaki pojedinac, a osobito je naglašena u dječjoj dobi te se razvija vježbom. Upravo je odgojitelj taj koji planira i organizira dječje aktivnosti, potiče kreativnost djece te oblikuje okolinu za stvaranje (Diakidoy i Kanari, 1999). Odgojitelj mora osigurati takvu okolinu koja će djetetu omogućiti istraživanje, eksperimentiranje, kreativno izražavanje i rješavanje problema te aktivno sudjelovanje u izgradnji vlastitoga znanja (Kemple i Nissenberg, 2000). Da kreativne aktivnosti treba dobro planirati, u većoj mjeri misle studenti (M = 4,21; SD = 0,899) nego odgojitelji praktičari (M = 3,61; SD = 1,167). Iz aritmetičkih sredina vidljivo je i da se svi ispitanici u određenoj mjeri slažu s tvrdnjom da se kreativna djelatnost događa spontano. Dok se odgojitelji ne slažu s tvrdnjom da rezultat kreativnoga procesa mora biti neki konačan produkt, mišljenja studenata po tom su pitanju podijeljena. To upućuje da je znatan broj odgojitelja svjestan važnosti kreativnoga procesa, same ideje ili formulacije problema u razvijanju kreativnoga mišljenja djece i da nisu usredotočeni na cilj (neki gotov proizvod), dok se, s druge strane, studenti ne mogu odlučiti što je važnije u razvoju kreativnosti djece predškolske dobi – kreativan proces ili produkt. Obje skupine ne slažu se s tvrdnjom da kreativan rad dovodi do nereda i nediscipline u skupini. Taj podatak govori da shvaćaju važnost podupiranja slobodnoga i nesputanoga dječjeg istraživanja i stvaranja te međusobne interakcije među djecom koju ne bismo trebali smatrati nedisciplinom. Iz visina aritmetičkih sredina vidljivo je slaganje odgojitelja (M = 4,26; SD = 0,822) i studenata (M = 4,46; SD = 0,755) s tvrdnjom da je za razvoj kreativnosti važno kod djece razvijati tehnike divergentnoga mišljenja. Čudina-Obradović (1990) govori da je kreativnost moguće sustavno razvijati i da programi za razvoj kreativnosti obuhvaćaju razvijanje (divergentnoga) mišljenja, njegovu upotrebu u specifičnim, konkretnim zadatcima kao i emocionalni razvoj.
Uloga odgojitelja u poticanju dječje likovne aktivnosti
Za osmišljavanje i uspješno provođenje likovnih aktivnosti u vrtiću odgojitelji moraju imati razvijene specifične stručne kompetencije na likovnom području (poznavanje likovnoga jezika, likovnih područja i tehnika te osnova povijesti umjetnosti, poznavanje zakonitosti likovno–kreativnoga procesa te razvojnih karakteristika dječjega likovnog izražavanja), moraju poznavati karakteristike pojedinih likovnih metoda i njihovo usklađivanje s oblicima rada te razvojnim mogućnostima djece i individualnim stilovima učenja (Bačlija Sušić i Županić Benić, 2018). U tablici 2 predstavljamo rezultate vezane uz stavove ispitanika o ulozi odgojitelja u poticanju dječje likovne kreativnosti.
Tablica 2
Stavovi ispitanika o ulozi odgojitelja u poticanju dječje likovne kreatinosti
|
|
|
|
|
|
|
|
| ||
|
|
|
|
|
|
|
|
| ||
|
|
|
|
|
|
|
| |||
|
|
|
|
|
|
|
|
| ||
|
|
|
|
|
|
|
| |||
|
|
|
|
|
|
|
|
| ||
|
|
|
|
|
|
|
| |||
|
|
|
|
|
|
|
|
| ||
|
|
|
|
|
|
|
| |||
|
|
|
|
|
|
|
|
| ||
|
|
|
|
|
|
|
| |||
|
|
|
|
|
|
|
|
| ||
|
|
|
|
|
|
|
| |||
|
|
|
|
|
|
|
|
| ||
|
|
|
|
|
|
|
| |||
|
|
|
|
|
|
|
|
| ||
|
|
1 |
5 |
3, |
4 |
4,00 |
|
-1, |
-0,38 |
|
|
|
|
|
5 |
|
|
3,00 |
1,16 |
-0,85 |
-0,05 |
Upoznavanje glazbenih vrsta |
1 |
5 |
| |||||||
|
|
|
|
|
|
|
-0, |
-0,18 |
Iz RezultatiTablice pokazuju1 davidljivo je kako je raspon odgovora na svim česticama maksimalan (Min = 1; Max = 5), a prema uvidu u aritmetičke sredine, učenicima se većina ispitanika slažnajviše ssviđa tvrdnjomslušanje daglazbe djeca(M u= vrtiću4,13) imajui velikepjevanje mogućnostipjesama za(M razvoj= kreativnosti.3,92), Upravoglazbene igre (M = 3,61) te sviranje na instrumentima (M = 3,56). Najmanja aritmetička sredina zabilježena je kreativnost osnovna vrijednost suvremenoga kurikula ranoga i predškolskoga odgoja. Kod tvrdnje da odgojitelj potiče kod djece kreativnost na područjučestici naupoznavanje kojemglazbenih je kreativan on sam stavovi studenata i odgojitelja praktičara razlikuju se, pri čemu se studenti u većoj mjeri ne slažu s tom tvrdnjomoblika (M = 2,44;86) SDi =upoznavanje 1,223)pjevačkih u odnosu na odgojitelje praktičareglasova (M = 2,99;92) SDkoje =im 1,281).se Croplydjelomično (2001)sviđaju. smatra
Dodatno odgojiteljise predstavljajuhtjela djeciprovjeriti kreativanpostoji modelli statistički značajna razlika između procjene sviđanja prema određenim glazbenim aktivnostima i nauzrastu, tajtj. načinrazredu vjerojatnokoji učenik pohađa (Slika 2). Normalnost distribucije provjerila se testovima Shapiro-Wilk i Kolmogorov-Smirnov, kao i inspekcijom asimetričnosti (skeweness) i kurtičnosti (kurtosis) za svaku od 10 varijabli sviđanja, kao i za generalni faktor sviđanja u velikoj4 mjeri nesvjesno više potiču kreativno djelovanje na svom području. Iz rezultata je vidljivo da su stavovi ispitanika kod tvrdnje da kreativnost djece ovisi o kreativnom radu odgojitelja podijeljena, a s njom se u većoj mjeri slažu studenti. O važnosti kreativnosti odgojitelja u korist razvijanja kreativnosti djece govori i Kroflič (2001). Po njemu kreativan i fleksibilan odgojitelj doseže vlastitu aktualizaciju i omogućava prijenos tih karakteristika na djecu.grupe. Rezultati istraživanja (Štemberger, 2014) ukazuju da odgojiteljisvih koji10 višepojedinačnih ocjenjujuvarijabli svojusviđanja kreativnostnisu pripisujunormalno odgojiteljevoj ulozi pri poticanju dječje kreativnosti veći značaj od odgojitelja koji se smatraju manje kreativnima. Veliko značenje prostornomdistribuirane i materijalnom okruženju za razvoj dječje likovne kreativnosti pridaju obje skupine ispitanika. Da je prostorno i materijalno okruženje važan element u razvoju dječje likovne reativnosti slažu se i odgojitelji (M = 4,41; SD = 0,691) i odgojitelji (M = 4,51; SD = 0,622). Prostor mora omogućiti djeci različite oblike igre i učenja, stvaranje kvalitetnih međuljudskih odnosa te samostalno istraživanje i rješavanje problema u različitim vrstama aktivnosti, ovisno o interesima djece (Rinaldi, 2006). Thornton i Brunton (2007) naglašavaju da odgojitelji trebaju strukturirati prostor tako da potiče dječju kreativnost, želju za istraživanjem, eksperimentiranjem i rješavanjem problema. Ispitanici su svjesni važnosti dobroga planiranja likovnih aktivnosti s bogatim i raznovrsnim poticajima za svu djecu neovisno o stupnju njihove kreativnosti i ne slažu se s tvrdnjom da kreativna djeca ne trebaju dodatne poticaje. Slične rezultate, vezane uz slaganje s ovom tvrdnjom, izrazili su odgojitelji koji rade u slovenskim javnim vrtićima, njih 68,3 % smatra da kreativna djeca trebaju dodatne poticaje za stvaranje (Štemberger, 2014). Također se većina ispitanika slaže s tvrdnjom da je djecitime potrebnonarušena omogućitipretpostavka dovoljnonormalnosti vremena za bavljenje likovnim aktivnostima. Novaković (2015, str. 154) naglašava: „Budući da dijete uživa u samom procesu stvaranja, važno je da odgojitelj poštuje njegovu potrebu za bavljenjem likovnim radom i omogući mu dovoljno vremena za razvijanje vlastitih ideja.“ Obje skupine ispitanika slažu se s tvrdnjom da je za razvoj likovne kreativnosti važna aktivna uključenost djece u cjeloviti kreativni proces. Djeca prikupljaju podatke o nekom problemu, sudjeluju u igri poticajima, zatim stvaraju te na kraju razgovaraju o svom radu, iskustvu i samom procesu.distribucije. Također, mnogigeneralni autorifaktor (Grgurićsviđanja nije normalno distribuiran u 5. i Jakubin,6. 1996;razredu, Karlavaris,ali Baratje normalno distribuiran u 7. i Kamenov,8. 1988;razredu.
Postavila Čerkezse hipoteza koja glasi:
H1: Postoji statistički značajna razlika između učenika petoga, šestoga, sedmoga i Podobnik,osmoga 2015) naglašavaju da je kod dječje kreativnostirazreda u likovnomsviđaju izražavanjuaktivnosti znatno više od konačnoga rada važan sam kreativni proces. Rezultati pokazuju dakoje se studenti (M = 4,23; SD = 0,802) u većoj mjeri od odgojitelja (M = 3,76; SD = 1,057) slažu s tvrdnjom da likovnu kreativnost potičemo višeslojnim, problemski strukturiranim poticajima. Eisner (2002) naglašava da je problem glavni faktor koji unapređuje učenje. Uloga odgojitelja sastoji se u poznavanju načina da se problemi postave unutar Vygotskyjeve „zone proksimalnog razvoja“, toga kognitivnoga prostora u kojemu postavljeni problem nije toliko jednostavan da dijete/učenik ne osjeća nikakav izazov niti je toliko složen da dijete/učenik misli kako nema nade da ga riješi. Većina ispitanika obiju skupina slaže se s tvrdnjom da razvojem likovne kreativnosti djece pozitivno utječemoprovode na razvojsatima njihoveGlazbene opće kreativnosti. Zimmerman (2009) smatra da likovno obrazovanje može pomoći djeci u razvijanju njihovih kreativnih vještina i mašte. Kreativnost treba promatrati višedimenzionalno jer uključuje kognitivnu složenost, afektivni intenzitet, tehničke vještine te interese i motivaciju.kulture.
Slika U Tablici 3 predstavili smo rezultate Mann Whitney U testa razlika između stajališta studenata Ranog i predškolskog odgoja i odgojitelja praktičara s obzirom na njihova stajališta o kreativnosti i karakteristikama kreativnoga djeteta te njihove uloge u poticanju dječje likovne kreativnosti.2
Generalni faktor sviđanja glazbenih aktivnosti prema razredima (N=194)
Rezultati Tukey post-hoc testa pokazali su da učenici osmog razreda (M = 3,07, SD = 0,72) pokazuju statistički značajno niže rezultate na varijabli generalnog sviđanja aktivnosti na satima Glazbene kulture od učenika petoga (M = 3,81; SD = 0,77) i šestoga razreda (M = 3,55; SD = 0,81). Također, učenicima sedmoga razreda (M = 3,28; SD = 0,82) manje su sviđale aktivnosti na satima Glazbene kulture nego učenicima petoga razreda. Kako bi se utvrdilo na kojim je točno varijablama razlika, a koje konkretno opisuju glazbene aktivnosti na satima Glazbene kulture, upotrijebio se Kruskal-Wallis test (Tablica 2).
Tablica 32
MannProcjena Whitneysviđanja Uučenika testprema razlikaglazbenim izmeđuaktivnostima skupinaodjelima ispitanika(N s= obzirom na njihova stajališta o kreativnosti i karakteristika kreativnog djeteta te njihove uloge u poticanju dječje likovne kreativnosti 194)
|
|
N |
M |
|
|
|
P |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
||||||
Sedmi |
|
104,04 |
||||||
Osmi |
51 |
77,00 |
||||||
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|||||
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|||||
|
|
|
|
|
|
|
||
Šesti |
|
87,06 |
||||||
Sedmi |
64 |
83,96 |
||||||
Osmi |
51 |
105,72 |
||||||
Glazbene igre
|
Peti |
44 |
120,95 |
12,497 |
3 |
0,006 |
||
|
|
|
||||||
Sedmi |
|
84,74 |
||||||
Osmi |
51 |
91,30 |
||||||
Upoznavanje pjevačkih glasova |
Peti |
44 |
122,14 |
20,908 |
3 |
0,000 |
||
Šesti |
35 |
109,56 |
||||||
Sedmi |
64 |
92,98 |
||||||
Osmi |
51 |
73,65 |
||||||
Upoznavanje različitih instrumenata |
Peti |
44 |
122,33 |
17,777 |
3 |
0,000 |
||
Šesti |
35 |
109,07 |
||||||
Sedmi |
64 |
88,28 |
||||||
Osmi |
51 |
79,71 |
||||||
Upoznavanje glazbenih oblika |
Peti |
44 |
122,97 |
19,781 |
3 |
0,000 |
||
Šesti |
35 |
112,10 |
||||||
Sedmi |
64 |
83,90 |
||||||
Osmi |
51 |
82,58 |
||||||
Upoznavanje tradicijske glazbe |
Peti |
44 |
119,33 |
21,568 |
3 |
0,000 |
||
Šesti |
35 |
106,93 |
||||||
Sedmi |
64 |
99,73 |
||||||
Osmi |
51 |
69,40 |
||||||
Upoznavanje skladatelja |
Peti |
44 |
118,73 |
14,542 |
3 |
0,002 |
||
Šesti |
35 |
100,29 |
||||||
Sedmi |
64 |
98,31 |
||||||
Osmi |
51 |
76,25 |
||||||
Upoznavanje glazbenih vrsta |
Peti |
44 |
113,06 |
13,472 |
3 |
0,004 |
||
Šesti |
35 |
109,91 |
||||||
Sedmi |
64 |
97,44 |
||||||
Osmi |
51 |
75,64 |
||||||
p ≤ 0.05
Na devet od deset čestica postoji statistički značajna razlika sviđanja prema aktivnostima glazbene kulture i uzrasta učenika. Prema MRank učenici petih i sedmih razreda pokazuju statistički značajnu višu razinu sviđanje prema pjevanju pjesama u odnosu na učenike šestih i osmih razreda. Nadalje, učenici petih i osmih razreda pokazuju statistički značajnu višu razinu sviđanja na čestici sviranje na instrumentima u odnosu na učenike šestih i sedmih razreda. Na preostalih sedam čestica i prema MRank učenici petih i šestih razreda pokazuju statistički značajnu višu razinu sviđanje prema: glazbenim igrama, upoznavanju pjevačkih glasova, različitih instrumenata, glazbenih oblika, tradicijske glazbe, skladatelja i glazbenih vrsta u odnosu na učenike sedmih i osmih razreda. Jedino kod aktivnosti slušanje glazbe nema statistički značajne razlike. Postavljena hipoteza H1 koja kaže da postoji statistički značajna razlika između učenika petoga, šestoga, sedmoga i osmoga razreda u sviđanju aktivnosti koje se provode na satima Glazbene kulture je potvrđena.
Što se tiče izvannastavnih i izvanškolskih glazbenih aktivnosti, 35,6 % učenika osnovnih škola participira u njima. Najviše njih pohađa zbor (16,5 %), glazbenu školu (12,4 %), plesne aktivnosti (10,8 %), dok ih znatno manje sudjeluje u orkestru (4,1 %) i folkloru (1,5 %). Ispitivalo se postojanje statistički značajne razlike između onih učenika koji pohađaju ili ne pohađaju izvannastavne i izvanškolske glazbene aktivnosti i procjena razine sviđanja glazbenih aktivnosti koje se provode na satima Glazbene kulture. Postavila se hipoteza koja glasi:
H2: Postoji statistički značajna razlika u procjeni sviđanja prema aktivnostima koje se provode na satu Glazbene kulture s obzirom na uključenost učenika u izvannastavne i izvanškolske glazbene aktivnosti. Učenici koji su uključeni u izvannastavne i izvanškolske glazbene aktivnosti imaju višu procjene sviđanja aktivnosti koje se provode na satima Glazbene kulture.
Za statističku obradu hipoteze koristila se ANCOVA s obzirom na sve potrebne preduvjete (linearna povezanost zavisne varijable (sviđanje aktivnosti) i kovarijata (uključenosti u izvannastavne i izvanškolske glazbene aktivnosti[2]) na svakoj razini nezavisne varijable (razredi). Rezultati u Tablici 3 pokazuju da i uz kontrolu utjecaja izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti postoji utjecaj razreda na sviđanje aktivnosti na satima Glazbene kulture (F(3, 193) = 6,70, p < 0,001). Uz kontrolu kovarijata razredom je objašnjeno 9,7 % varijabiliteta u sviđanju aktivnosti na satima Glazbene kulture.
Tablica 3
Prosječne vrijednosti sviđanja glazbenih aktivnosti uz kontrolu kovarijata
Generalni faktor sviđanja glazbenih aktivnosti koje se provodena satu Glazbene kulture |
||||
|
M |
Std. Error |
95% Confidence Interval |
|
Peti razred |
3,758 |
0,114 |
3533 |
3983 |
Šesti razred |
3,566 |
0,129 |
3312 |
3820 |
Sedmi razred |
3,267 |
0,094 |
3082 |
3453 |
Osmi razred |
3,124 |
0,106 |
2914 |
3333 |
Tablica 3 pokazuje prilagođene prosječne vrijednosti sviđanja aktivnosti na satima Glazbene kulture uz kontrolu kovarijata. Vidljivo je da su prosječne vrijednosti sviđanja aktivnosti na satu Glazbene kulture uz kontrolu kovarijata nešto niže od prosječnih vrijednosti kada se ne kontrolira kovarijat. To ukazuje da uključenost u izvannastavne i izvanškolske glazbene aktivnosti ipak doprinosi većem sviđanju aktivnosti na satu Glazbene kulture. Normalnost distribucije navedene čestice testirana je K-S testom i ukazuje na to da čestica nije normalno distribuirana. Međutim, kako nije riječ o krajnje narušenoj normalnosti, u daljnjoj obradi ipak će se pristupiti parametrijskom t - testu za testiranje razlika. Radio se follow-up sa nizom t-testova s kojima se testira razlika u sviđanju aktivnosti na satu glazbene kulture kod učenika koji jesu, odnosno nisu uključeni u izvannastavne i/ili izvanškolske glazbene aktivnosti (Tablica 4).
Tablica 4
NaT- četirimatest tvrdnjama
|
Levene's |
|
|
P |
Mean |
95% |
||
F |
Sig |
Lower |
Upper |
|||||
Sviđanje generalno |
1,070 |
0,302 |
4.562 |
191 |
0,000 |
0,54 |
0,31 |
0,77 |
** p=0.01
Karlavaris,Iz B.t-testa provedenog na cjelokupnom uzorku vidi se da učenici svih razreda uključeni u izvannastavne i Krguljac,izvanškolske M.glazbene (1981).aktivnosti Razvijanjeprocjenjuju kreativnostida putemim likovnogse vaspitanjaviše sviđaju aktivnosti na satima Glazbene kulture nego učenici koji nisu uključeni u osnovnojizvannastavne školi.i izvanškolske glazbene aktivnosti.
Rezultati Institutzasebno provedeni po razredima pokazuju iste rezultate za pedagoškaučenike istraživanja.šestoga, Beograd:sedmoga Prosveta.i osmoga razreda, ali ne i za učenike petoga razreda kod kojih nema razlika u sviđanju aktivnosti koje se provode na satima Glazbene kulture ovisno o tome idu li ili ne na izvannastavne i izvanškolske glazbene aktivnosti. Postavljena hipoteza H2 koja kaže da postoji statistički značajna razlika u procjeni sviđanja prema aktivnostima koje se provode na satima Glazbene kulture s obzirom na uključenost učenika u izvannastavne i izvanškolske glazbene aktivnosti je potvrđena.
Izvannastavne i izvanškolske aktivnosti omogućuju učenicima da slobodno biraju aktivnosti prema svojim potrebama i interesima, čime pozitivno utječu na razvoj osobnosti (Mlinarević i Gajger, 2010). Aktivnosti potiču kreativnost i stvaralaštvo, omogućuju upoznavanje vršnjaka i pridonose cjelokupnom razvoju učenika (Fudurić, 2012). Kombinacija izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti pruža mladima podršku u njihovom razvoju (Vidulin-Orbanić, 2008). Slobodno vrijeme ima važnu ulogu u obrazovanju jer omogućuje pojedincu da aktivno oblikuje svoju osobnost, razvija slobodu i vlastiti integritet (Rosić, 2005).
Učenici mogu sudjelovati u raznim glazbenim festivalima, humanitarnim koncertima, interdisciplinarnim umjetničkim projektima i uspostavljati veze s profesionalnim glazbenicima i mentorima kroz edukativne programe. Ove aktivnosti ne samo da unapređuju glazbeni razvoj već i potiču razvoj timskog rada, socijalnih vještina, kulturne svijesti i samopouzdanja, čime značajno obogaćuju obrazovni proces i osobni rast sudionika (Creech i sur., 2014).
Kemple,S M.obzirom K.na mali broj učenika koji pohađaju izvannastavne i izvanškolske aktivnosti (35,6 %), Nissenberg,i A.njihovim S.intenzivnijim (2000).bavljenjem Nurturingglazbom, creativityza inočekivati earlyje childhoodda education:se Familiestim areučenicima partviše ofsviđaju it.sadržaji Earlyna Childhoodredovnoj Educationnastavi JournalGlazbene XXVIII/1.kulture. 67–71.Postavila se hipoteza koja glasi:
Kroflič,H3: R.Očekuje (2001).se Temeljnestatistički predpostavke,značajna načelapozitivna inpovezanost ciljiizmeđu Kurikulaprocjene zasviđanja vrtce.prema Uaktivnostima Marjanovićkoje Umek,se Lj.provode (ur.),na Otroksatima vGlazbene vrtcu:kulture Priročniki vprocjeni Kurikulusviđanja zaprema vrtce.izvannastavnim Maribor:i Založbaizvanškolskim Obzorja.glazben
aktivnosti
Mirzayeva D. S. (2024). Development of Creativity of Preschool Children through Art Pedagogy,
Relativno mali broj učenika u uzorku pohađa izvannastavne i izvanškolske glazbene aktivnosti. Iz navedenog razloga provjeravala se povezanost sviđanja aktivnosti na satima Glazbene kulture samo s onima koji su polaznici zbora (N = 37) i glazbene škole (N = 24) pa su korelacije računate na cjelokupnom uzorku. Rezultati korelacija sviđanja glazbenih aktivnosti (10 pojedinačnih i generalnog faktora) i uživanja pokazuju kako postoji statistički značajna korelacija između uživanja u zboru i sviđanja aktivnosti pjevanja pjesama (r = 0,58, p < 0,001), slušanja glazbe (r = 0,4, p < 0,05) i glazbenih igara (r = 0,34, p < 0,05). Ne postoji korelacija između uživanja u glazbenoj školi i sviđanja aktivnosti koje se provode na satima Glazbene kulture. Ovi rezultati pokazuju kako ne postoji statistički značajna pozitivna povezanost između procjena sviđanja prema aktivnosti koje se provode na satima Glazbene kulture i procjeni sviđanja prema izvannastavnim i izvanškolskim glazbenim aktivnosti među učenicima koji ih pohađaju zbog čega H3 nije potvrđena.
Zaključak
Nastava glazbe ima važnu i značajnu ulogu u životu učenika. Prema GalaxyKurikulumu International Interdisciplinary Research Journal, 12(5)2019), 744–746.glazbeno obrazovanje treba poticati i unapređivati učenikov estetski razvoj, kreativnost, razvijati glazbene sposobnosti, razvijati svijest o očuvanju kulturne baštine i usmjeravati ga za življenje u multikulturnom svijetu. Ovo istraživanje je pokazalo kako se učenicima generalno sviđa nastava Glazbene kulture. Ipak, mogu se primjetiti razlike u visini sviđanja s obzirom na razred koji učenici pohađaju. Pokazalo se kako učenici u nižim razredima predmetne nastave izražavaju višu razinu sviđanja prema glazbenim aktivnostima na nastavi, dok u višim razredima taj interes opada. Opadanje razine sviđanja prema sadržajima glazbene nastave s dobi svjedoče još neka istraživanja (Dobrota i Barbarić, 2017; Dobrota i Conar, 2018; Dobrota i Reić Ercegovac, 2011; Šulentić Begić i sur., 2020; Radošević, 2024; Vrsalović, 2023). To ukazuje na važnost kontinuirane prilagodbe sadržaja i metoda rada kako bi se motivacija zadržala tijekom cijelog razdoblja osnovnog obrazovanja.
Morais,Nadalje, rezultati istraživanja pokazuju kako otprilike trećina učenika (35,6 %) pohađa dodatne glazbene aktivnosti bilo u školi ili izvan nje. To potkrepljuje i veliko istraživanje Gergorić (2019) na uzorku 4240 učenika primarnog obrazovanja u Hrvatskoj gdje 40,7 % učenika sudjeluje u izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima zajedno. Šulentić Begić i suradnici (2021), na uzorku 510 učenika primarnog obrazovanja, istraživali su participiranje u izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima i pokazalo se kako 33,5 % učenika sudjeluje u izvannastavnim i 37,5 % u izvanškolskim glazbenim aktivnostima.
Iako se učenicima generalno sviđaju glazbene aktivnosti na redovnoj nastavi, pokazalo se kako upravo oni učenici koji pohađaju izvannastavne i izvanškolske glazbene aktivnosti više uživaju u redovnim sadržajima glazbene kulture. I istraživanje Vrsalović (2023) je pokazalo da učenici koji pjevaju u zboru ili klapi imaju pozitivniji odnos prema Glazbenoj kulturi općenito, za razliku od učenika koji ih ne pohađaju. To se može povezati s činjenicom da izvannastavne i izvanškolske aktivnosti biraju prema vlastitim interesima, a to pokazuje da posebno vole i ostale sadržaje glazbene kulture. Previšić (1985) ističe da se upravo izvannastavne i izvanškolske aktivnosti značajnije odgovarati interesima učenika, a one pridonose širenju njihovih horizonata i direktno su povezane sa sadržajima redovne glazbene nastave (Vidulin-Orbanić, 2008).
Najviše učenika u istraživanju pohađa zborno pjevanje (16,5 %) i ide u glazbenu školu (12,4 %). Da je pjevanje jedna od omiljenih glazbenih izvannastavnih aktivnosti pokazala su mnoga istraživanja (Dubovicki, Svalina i Proleta, 2014; Gergorić, 2019; Krnić i Grgat, 2016; Lamont i sur., 2003; Nikolić, 2019; Svalina, Muha i Peko, 2016; Vidulin, 2016).
Ograničenja ovog istraživanja uključuju ograničen uzorak (N=194) koji nije reprezentativan za cijelu populaciju učenika predmetne nastave u Hrvatskoj. Također, korišten je isključivo anketni instrument čime se ograničava dublje razumijevanje konteksta i motivacije učenika. Buduća istraživanja mogla bi uključiti kvalitativne metode (npr. intervjue ili fokus-grupe) i longitudinalni pristup za praćenje promjena u stavovima kroz vrijeme.
Na koncu, može se zaključiti kako interes za glazbom postoji kod učenika primarnog obrazovanja, ali trebalo bi oblike glazbenih aktivnosti intenzivnije i strukturiranije poticati unutar općeobrazovne škole, ali i unutar drugih, srodnih institucija ili raznih udruga.
Literatura
Blašković, J. i Prša, T. (2017). Experience and Attitude Of Primary School Students towards Gregorian Singing, The Journal of Music Education of the Academy of Music in Ljubljana, 27, 133 - 144.
Brđanović, D. (2015). Devetogodišnja osnovna škola – prilika za novu kvalitetu obaveznog glazbenog obrazovanja. U: D. Atanasov-Piljek i T. Sviben Jurkić (Ur.) Zbornik radova konferencije Istraživanja paradigmi djetinjstva, odgoja i obrazovanja (str. 282 - 292). Zagreb: Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Creech, A., Hallam, S., Varvarigou, M. i McQueen, H. (2014). Active ageing with music: Supporting wellbeing in the third and fourth ages. London: Institute of Education Press.
Costa, M., Cruz, I., Martins, F., Veríssimo, L. i Azevedo,Castro, I. (2023). Extracurricular Music Activities in School and School Engagement: Students’ and Teachers’ Perspectives. Qualitative Research in Education, 12(1), 52-80. http://dx.doi.org/10.17583/qre.11206
Dobrota, S. (2012). Uvod u suvremenu glazbenu pedagogiju. Split: Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu.
Dobrota, S. i Barbarić, S. (2017). Croatian Elementary School Students' Attitudes Towards Music Lessons. The Journal of Music Education of the Academy of Music in Ljubljana, 26, 5-19.
Dobrota, S. i Conar, R. (2018). Stavovi učenika prema nastavi glazbene kulture i glazbene umjetnosti. Život i škola: časopis za teoriju i praksu odgoja i obrazovanja, 64(1), 131 - 139. https://doi.org/10.32903/zs.64.1.10
Dobrota, S. i Reić Ercegovac, I. (2011). WhatStavovi isučenika aprema Creativeglazbi Teacheri andnastavi Whatglazbene iskulture. aŠkolski Creativevjesnik, Pupil60(2), 199 - 210.
Državni pedagoški standard osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja (2008). Zagreb: Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_06_63_2129.html (4.7.2024.)
Dubovicki, S., Svalina, V. i Proleta, J. (2014) Izvannastavne glazbene aktivnosti u školskim kurikulumima. Školski vjesnik 64(4), 553 - 578.
Eldemir, PerceptionsA. C. (2016). An investigation of Teachers.4th Grade Students’ Attitudes towards Music Class. Procedia-SocialInternational Journal of Human and Behavioral SciencesScience 2(1), 12,8 330-339.- 19. https://doi.org/10.19148/ijhbs.67063
NovakovićFudurić, S.B. (2015)2012). PreschoolMogućnosti Teacher'srada Roleu inizvannastavnoj the Art Activities of Early and Preschool Age Children.aktivnosti. HrvatskiNapredak: časopis za odgojpedagogijsku teoriju i obrazovanjepraksu, 7153 (1)., str.107-116. 153-163.
Pečjak, V. (1987). Misliti, delati, živeti ustvarjalno. Ljubljana: Državna založba Slovenije.
Rinaldi, C. (2006). In Dialogue with Reggio Emilia (Listening, researching andlearning). London, Newhttps://hrcak.srce.hr/82863
Gergorić, A. (2019). Razvojne perspektive izvannastavnih glazbenih aktivnosti učenika osnovnih škola u Republici Hrvatskoj [Doktorski rad]. Split: Filozofski fakultet. Dostupno na: https://dr.nsk.hr/islandora/object/ffst%3A2481 (4.3.2025.)
Jurčić, M. (2008). Učiteljevo zadovoljstvo temeljnim čimbenicima izvannastavnih aktivnosti. Život i škola, 20, 9 - 26.
Krnić, M. i Grgat, M. (2016). Extracurricular Music Activities in Elementary Schools of the City of Split, Croatian Journal of Education, 18 (Sp.Ed.2), 175 - 185. https://doi.org/10.15516/ cje.v18i0.2111
Kranželić, V., Kovčo Vukadin, I. i Ferić, M. (2016). Etička pitanja u istraživanjima s obiteljima: primjer smjernica, Kriminologija i socijalna integracija, 24(1), 179 – 210 . https://hrcak.srce.hr/file/246735
Kurikulum nastavnog predmeta Glazbena kultura za osnovne škole i Glazbene umjetnosti za gimnazije. (2019). Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske. Dostupno na: https://mzom.gov.hr/istaknute-teme/odgoj iobrazovanje/nacionalni-kurikulum/predmetni-kurikulumi/glazbena-kultura-i glazbena-umjetnost/756 York:(4.7.2024.)
Lamont A., Hargreaves D. J., Marshall N. A. i Tarrant M. (2003). Young people’s music in and out of school. British Journal of Music Education, 20(3), 229-241. doi:10.1017/S0265051703005412
Mlinarević, V. i Gajger, V. (2010). Slobodno vrijeme mladih – prostor kreativnog djelovanja. U Martinčić J., Hackenberger D. (Ur), Međunarodna kolonija mladih Ernestinovo: 2003.-2008. (str. 43 – 44). Osijek: HAZU, Zavod za znanstveni i umjetnički rad.
Nastavni plan i program za osnovnu školu (2006), Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Republika Hrvatska. Dostupno na: https://narodnenovine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_06_63_2129.html (2.7.2024.)
Nikolić, L. (2019). Stavovi studenata učiteljskog studija o glazbenom obrazovanju: Mogu li se mijenjati tijekom nastave glazbe?. Metodički ogledi: časopis za filozofiju odgoja, 25(2), 111 - 136. https://doi.org/10.21464/mo.25.2.6
Novosel, I. (2003). U glazbi zajedno. Priručnik za odgojitelje i učitelje. Petrinja: Visoka učiteljska škola Petrinja.
Oberle, E., J., Ji XR, Guhn, M., Schonert-Reichl, K. A., i Gadermann, A. M. (2019). Benefits of extracurricular participation in early adolescence: Associations with peer belonging and mental health. Journal of Youth and Adolescence, 48(11), 2255 - 2270. https://doi.org/10.1007/s10964-019-01110-2
Sternberg,Pejić R.Papak, J.,P. Lubart,i T.Vidulin, I.S. (1999)2016). TheIzvannastavne Conceptaktivnosti ofu Creativity:suvremenoj Prospectsškoli. andZagreb: Paradigms.Školska In: knjiga.
Previšić, V. (1985). Izvannastavne i izvanškolske aktivnosti u odgoju. U Pivac, J., Previšić, V. (Ur.), Odgoj i škola (str. 26 – 431). Zagreb: Institut za pedagogijska istraživanja i NIRO “Školske novine”.
Radočaj-Jerković, A. (2017). Zborsko pjevanje u odgoju i obrazovanju. Osijek: Umjetnička akademija u Osijeku.
Radočaj-Jerković A., Milinović M. i Papa A. (2018). Specifičnosti rada s dječjim pjevačkim zborovima u izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima. U Šulentić Begić (Ur.), Suvremeni pristupi nastavi glazbe i izvannastavnim glazbenim aktivnostima u općeobrazovnoj školi (str. 93 - 106). Osijek: Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku.
Radošević, A. M. (2024). Stavovi učenika osnovne škole o mjestu i ulozi nastave glazbe. [Diplomski rad]. Split: Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet.
Rojko. P. (2012). Metodika nastave glazbe: teorijsko-tematski aspekti. Zagreb: Sveuĉilište Josipa Jurja Strossmayera Pedagoški fakultet Osijek.
Rosić, V. (2005). Slobodno vrijeme-slobodne aktivnosti. Rijeka: Naklada Žagar.
Sagadin, J. (2001). Pregledno o kvalitativnem empiričnem pedagoškem raziskovanju. Sodobna pedagogika 52(2), 10 - 25.
Svalina, V., Muha, K. i Peko, A. (2016). Izvannastavne glazbene aktivnosti u prva četiri razreda osnovne općeobrazovne škole. Napredak, 157(1-2), 71 – 89.
Šiljković, Ţ., Rajić, V. i Bertić, D. (2007). Izvannastavne i izvanškolske aktivnosti. Odgojne znanosti, 9(2), 113 - 145.
Štemberger, T. (2014)2020). Pomen ustvarjalnosti vzgojizeljaUvod v njegovipedagoško vzgojnoraziskovanje. izobraževalniZaložba praksi.Univerze na Primorskem.
Šulentić DoktorskaBegić disertacija.J. Koper:(2010). PEF.Problematika pjevačkog zbora mlađe školske dobi. Tonovi, 55, 33 - 44.
Thornton,Šulentić L.Begić, J., Begić, A. i Brunton,Kir, P.I. (2007)2021). Slobodno vrijeme i glazba: izvannastavne i izvanškolske glazbene aktivnosti učenika u gradu i predgrađu. Revija za sociologiju 51(2), 203 - 229 https://doi.org/10.5613/rzs.51.2.2
Šulentić Begić J., Begić A. i Pušić I. (2020). Preferencije učenika prema aktivnostima i sadržajima u nastavi Glazbene kulture. Nova prisutnost: časopis za intelektualna i duhovna pitanja, 18(1), 185 - 203. https://doi.org/10.31192/np.18.1.13.
UNESCO (2006). BringingRoad Map for Arts Education. World Conference on Arts Education: Building Creative Capacities for the Reggio21st ApproachCentury, toLisabon. yourPribavljeno EarlyOžujak YearsPractice.7, London,2025, s https://unesdoc.unesco.org/ark:/48223/pf0000384200
Vican, NewD., York:Bognar, Routledge.L. i Previšić, V. (2007). Hrvatski nacionalni kurikulum. U V. Previšić (Ur.), Kurikulum: teorije – sadržaj - metodologija – struktura (str. 157 - 202). Zagreb: Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta i Školska knjiga.
Tomljenović,Vidulin, Z.S. (2014)2016). InteraktivniExtracurricular pristopMusical poučevanjaActivities in učenjaPrimary priSchool poukufrom likovnethe vzgoje.Teachers’ Doktorska
of disertacija. Ljubljana: PEF.
Tomšič Čerkez, B. i Podobnik, U. (2015). Igraj se s črtami. Priročnik za predšolsko likovno ustvarjanje. Ljubljana: Mladinska knjiga Založba d.d.
Torrance, E. P. (1987). Teaching for creativity.View. U Isaksen,Sedláček, S. G.M. (Ed.Ur.)., Frontiersin creativity research.
Beyond the basics, str. 189-215. Buffalo, New York: Bearly Limited.
Trstenjak, A. (1981). Psihologija ustvarjalnosti. Ljubljana: Slovenska matica.
Zimmerman, E. (2009). Reconceptualizing the Role of Creativity in ArtMusic Education Theory– andTerra Practice.Cognita? Studies(str. in6 Art– Education. A Journal of Issues and Research, 50(4), 382-399.
Xia, Y. (2024)22). ArtBrno: EducationMasarykova inuniverzita. Preschoolhttps://doi.org Education: A Way to Cultivate Children’s Creativity and/10.5817/cz.muni.p210-8443-2016
Vidulin-Orbanić, S. (2008). Fenomen slobodnog vremena u postmodernom društvu. Metodički obzori, 2(6), 19 – 33. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/32748 (6.3.2025.)
Vrsalović, P. (2023). Stavovi učenika primarnog obrazovanja o nastavi glazbene kulture [Diplomski rad]. Spilt: Sveučilište u Splitu: Filozofski fakultet.
Aesthetic
[1] EducationU anddaljnjem Humanities,tekstu 15(1),Kurikulum
[2] Zbog manjeg uzorka ispitanika koji idu na izvannastavne i izvanškolske aktivnosti, ispitanici koji su potvrdno odgovorili na ove dvije varijable spojeni su u statističkoj obradi i zato se u tekstu navode zajedno kao „izvannastavne i izvanškolske“. Dodatno, pokazalo se kako oni učenici koji idu na izvannastavne glazbene aktivnosti nerijetko su uključeni i u izvanškolske glazbene aktivnosti.
https://doi.org/10.54097/nm4cyb73
Teaching (Today for) Tomorrow: Bridging the Gap between the Classroom and Reality 3rd International Scientific and Art Conference |
Pre-primaryPrimary teachers'school students‘ perception of preschoolmusic children'slessons visual-artand creativityextracurricular and out-of-school musical activities
Abstract |
The basic function of the educational system is to influence overall student development, wherein music education provides an important contribution. Music lessons in primary education are based on these activities: singing, listening, playing an instrument, musical games, creation, familiarization with instruments and singing voices, as well as getting to know the basic characteristics of musical styles, composers and forms. The contents of regular lessons can be an incentive to students for choosing extra musical activities in or out of school. Students have the possibility to attend extracurricular activities, such as choir singing, playing in an orchestra or participating in folklore, instrumental and dance groups. On the other hand, there are also after-school activities directed to formal education in music schools and informal education in cultural-artistic groups, private lessons, pop-rock schools and various vocal or instrumental amateur bands.
Research results indicate the importance of additional music activities in forming a positive student attitude toward music lessons. Structured extracurricular and out-of-school activities can play an important role in developing
|
Key words: |
music, extracurricular activities, out-of-school activities, students‘ perception, primary education |