Povezanost roditeljskoga odgoja s korištenjem elektroničkih medija i kineziološke aktivnosti učenika u primarnom obrazovanju
|
|
Odgoj danas za sutra: Premošćivanje jaza između učionice i realnosti 3. međunarodna znanstvena i umjetnička konferencija Učiteljskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Suvremene teme u odgoju i obrazovanju – STOO4 u suradnji s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti |
|
|
| Sekcija - Kineziološka edukacija i sport | Broj rada: 59 |
Kategorija članka: Izvorni znanstveni rad |
Sažetak |
|
Cilj
|
|
Ključne riječi |
|
|
Uvod
IstraživanjaSveprisutnost govoremedija kakou odgojsvakodnevnom postojiživotu većdanas dvijeje doneosporna. triPojam tisuće„medij“ godinadolazi kaood višelatinske riječi medius, što znači „srednji“ ili manje"u organizirana„sredini“. društvenaSuvremeni funkcija,mediji, alikoji se često nazivaju četvrtom vlašću punomili smisluprema javljaMarshallu početkom(2004) 19.čovjekovim stoljećaprodužetcima kada dolazi do javnog odgoja(Labaš i obrazovanja (VujčMarinčić, 2013).2016) postali Čovjekasu kulturanezamjenjivi u protoku informacija, komunikaciji i odgojčovjekovom činesvakodnevnom različitimfunkcioniranju. odRazvojem drugihtehnologije, živihmediji bićasu evoluirali, prelazeći iz realnoga u virtualni prostor te poprimili raznovrsne oblike. Prema Leksikonu radija i televizije (Senković,HRT, 2017).2016) mediji Rođenjemobuhvaćaju vrijednostisredstva nisuza usađeneprijenos većporuka, vijesti i informacija široj javnosti, bez obzira na demografske razlike, što ih enkulturacijomčini pojedinacključnim učialatima imasovne stvara. Važna sastavnica odgoja su vrijednosti kojima ga se promiče, a one se nalaze u kurikulumimakomunikacije (Rakićengl. imass Vukušić, 2010)media). Miljković (2009) odgoj smatra cjelokupnim uravnoteženim funkcioniranjem čovjekova tijela, uma i srca, dok Polić (2001) odgoj definira kao posebnost koja čovjeka razlikuje od ostalih živih bića. Snažan utjecaj na djetetov odgoj imaju čimbenici poput obitelji, škole i crkve dok Tafra (2015) odgojem smatra znanje kreiranja mogućnosti čovjeka i njegovog integriranja u društvenoj službi. Odgoj je utemeljen na vrijednostima koje predstavljaju motive, ideale, odnosno krajnje intencije ljudskih htjenja te je odgoj jedinstvena ljudska aktivnost čovjekovog postajanja ljudskim bićem. Procesom odgoja razvijaju se vrijednosti i ljudska zajednica, a ljudi se formiraju kao vrijednosna bića (Vukasović, 1987). Organizacija odgoja kod ljudi je svjestan, ciljani i planski proces. Proces odgoja temelji se na prenošenju dosadašnjih iskustava na nove naraštaje i gradi se na vrijednostima ljudskog postojanja koje se dijele na općeljudske vrijednosti, društvene i personalne vrijednosti (Vukasović, 1989).
MatijevićMedije dijelimo na tiskane, elektroničke i suradnicinove (2016)medije. odgojKnjige, tumačednevne, kaotjedne, vrijednostipolumjesečne ili mjesečne periodike, odnosno novine, magazini i časopisi pripadaju tiskanim medijima koje danas koriste uglavnom starije dobne skupine. Elektronički mediji su prema Leksikonu radija i televizije te Zakonu o elektroničkim medijima (NN 153/09, 84/11, 94/13, 136/13) audiovizualni i radijski programi, elektroničke publikacije (npr. mrežni portali, mrežna izdanja dnevnih novina i sl.) čija je djelatnost prijenos, odnosno emitiranje i/ili objavljivanje raznovrsnih informativnih, obrazovnih ili zabavnih sadržaja namijenjenih javnosti. Elektronički mediji preuzeli su dominantnu ulogu u suvremenom društvu, omogućujući brži pristup informacijama i širenje sadržaja različite namjene. Posebna važnost pridaje se prenosenjihovom s koljenautjecaju na koljeno,djecu, tj.koja prenošenjeveć znanjaod najranije dobi pokazuju visoku razinu prilagodbe tehnologijama. Mediji istovremeno educiraju, informiraju i iskustvazabavljaju, sali mogu generacijeoblikovati mišljenja, nametati društvene norme te potencijalno utjecati na generaciju s ciljem napretka. Odgoj je sredstvo čovjekova postojanja, njegova sudbina te je svaki čovjek ovisan o odgoju (Vujčić, 2013). Odgoj određuje čovjekovo ponašanje, timezdravlje i tijekrazvoj. njegovaDjeca cjelokupnogrođena razvoja.nakon Odgoj1997. jegodine upa principunadalje razvoj čovjeka sa svim njegovim ljudskim osobinama, štotako se simboličnonazivaju prikazujenet-generacijom glavom,(UNICEF, rukom2010.), odnosno generacijom okruženom računalima, internetom i srcem. Takav odgoj se odnosi na razvoj psihomotoričkog (razvoj motoričkih sposobnosti i vještina), kognitivnog (usvajanje znanja, razvoj mentalnih sposobnosti) i afektivnog (razvoj karakternih osobina, vrlina, stajališta, vrijednosti) područja (Matijević i sur., 2016). Odgoj je jedan od temelja razvijanja i održanja ljudske vrste i smatra se kao stalna društvena kategorija. Isto tako, odgoj ima bitno značenje u razvitku svakog pojedinog čovjeka; razvitku njegovih tjelesnih, intelektualnih, estetskih, moralnih i radnih sposobnosti, razvitku racionalne, emocionalne i voljne sfere čovjekove osobnosti. Stoga odgoj i jest proces izgrađivanja i razvoja čovjeka kao humanog ljudskog bića (Vukasović, 1998). videoigrama.
PerspektivaIako tijekaobrazovni životasustav sugerirapotiče nakorištenje važnost teorijske pozornosti na razlikemedija u svrhu učenja, njihova zabavna uloga često dominira, čime se potiče pasivan način životnimivota. fazama.Korištenje Dosadašnjamedija istraživanjamože naimati adolescentimapozitivan utjecaj, poput razvoja kreativnosti i odraslimastjecanja otkrilanovih suvještina, da se zdravstveno ponašanjeali i obrascinegativne zdravihposljedice, životnih stilova mijenjaju tijekom života (Frech, 2012). Zdravstvena uključujući tjelesna pismenost su konstrukti učenja koji služe kao temelj za osnaživanje svih pojedinaca i društava za usvajanje, održavanje i uživanje u aktivnom, zdravom i održivom stilu života (Dudley, 2015). Kretanje kao optimalna tjelesna aktivnost, je jedan od nezamjenjivih uvjeta za očuvanje i unaprjeđenje zdravlja, očuvanjem i unaprjeđenjem funkcije organa, organskih sustava i organizma u cjelini te prevencijom niza suvremenih kroničnih ne zaraznih bolesti. Svako neprimjereno ograničavanje tjelesne aktivnosti suprotno je ljudskoj biološkoj prirodi. Morbogeno djelovanje hipokinezije u početku izaziva samo funkcionalno slabljenje, dok kasnije nastaju i karakteristične kliničke promjene (Heimer, 2015). Tjelesna aktivnost kao pojam koji se veže uz motoričko kretanje spominje se u gotovo svim znanstvenim i stručnim publikacijama. Dosdašanja istraživanja pokazuju da je tjelesni odgoj u školi povezan s pozitivnim ishodima koji se primjerice odnose na zdravsedentarni način života, psihološkopovećanu blagostanjeizloženost oglašavanju nezdrave hrane i akademski uspjeh (Wiium, 2021). Jednarizik od odrednicaovisnosti suvremenogo odgojatehnologiji (Kolucki i Lemish, 2013). UNICEF-ovo istraživanje iz 2010. godine ukazuje na važnost kritičkoga promišljanja o vremenu provedenom pred ekranima, posebno među djecom i mladima.
Tjelesna aktivnost, koja je ključna za pravilan rast i brigarazvoj, očesto vlastitomje zdravljuu kojakonfliktu s vremenom provedenim uz elektroničke medije (Robotić, 2015). Dugoročna istraživanja ukazuju na porast tjelesne mase i smanjenje motoričkih sposobnosti kod djece zbog inaktivnosti (Rodek i Mihaljević, 2009). Kineziološka istraživanja naglašavaju važnost tjelesnoga kretanja za očuvanje zdravlja i sprječavanje negativnih posljedica sjedilačkoga načina života. Nažalost trend povećanja tjelesne mase, koji se prvenstveno očituje s kineziološkog gledišta. Život u suvremenomjednom društvutrenutku obilježenusporio (nakon 2008. godine), opet se povećava (Horvat, 2019).
Utjecaj medija na djecu kompleksno je ubrzanimpodručje napretkomkoje (tehnološki,istražuju profesionalnimnoge znanstvene discipline poput komunikologije, pedagogije, psihologije i kineziologije. Sve od reda prepoznaju sve veću medijsku rasprostranjenost i funkcionalnost čime utječu na razvoj djece i životni)ivot temladih takav(Borovica i Kostović, 2011; Marić-Jurišin i Marković, 2011; Maksimović, Stanisavljević Petrović, 2014; ). Utjecaj medija toliko je jak da dopire do gotovo svih životnih i razvojnih područja djece. Malina, Bouchard i Bar – Or (2004) definiraju motorički razvoj kao proces tijekom kojeg dijete uči obrasce kretanja i motorička znanja. Razvojem motorike, dijete unaprjeđuje sposobnost svrhovitoga i skladnoga korištenja vlastitoga tijela za kretanje i rukovanje predmetima. Ako tehnologija i elektronički uređaji postanu glavni predmet baratanja i velika količina vremena utroši se upravo na korištenje medija, dolazi do motoričke stagnacije. Popularna touch tehnologija (engl: touch, dodir) postaje novi oblik provođenja slobodnoga vremena (ispred različitih ekrana) ali i predstavlja novi - neaktivni način života djelujeili nasedentarnosti čovjeka(Pišot, 2018). Uz rastuću pozitivnom alidigitalizaciju i sveprisutnost negativnommedija, kontekstupotrebno teje zasigurno ostavlja posljedice po zdravlje suvremenog čovjeka. Upravo te činjenice govore da odgojno obrazovni sustav mora pripremiti djecu i mlade te ih osposobiti za život u suvremenim uvjetima. Sve veća količina znanja koja posjeduje kineziološka znanost o vrijednosti tjelesne aktivnosti još uvijek nije dovoljno jamstvo za učinkovito iskorištavanje ovih otkrića u stvarnom životu. Osiguravanjem učinkovitog prijenosa tih spoznaja u obrazovni sustav može se očekivati i osigurati veći doprinos tjelesne i zdravstvene kulture u pripremi i obuci djece i mladih za život u budućnosti (Findak 2019). Koristeći podignuturazvijati svijest o mnogimnjihovim pozitivnim doprinosimai tjelesnognegativnim odgojaučincima te poticati ravnotežu školama, izuzetno je važno uključiti djecu između tjelesnu aktivnost na način koji promiče ugodno okruženjetehnologije i njihovozdravih kretanježivotnih (Blainnavika.
Hipoteze i sur.,ciljevi 2022).istraživanja
U ovom radu su analizirajupostavljene dvije afirmativne hipoteze. Prva hipoteza pretpostavlja statistički značajne razlike između roditelja koji djeci ograničavaju pristup elektroničkim medijima i onih koji to ne čine u poticanju djece na aktivnosti tijekom slobodnoga vremena. Druga hipoteza ispituje postojanje razlika između ovih skupina roditelja s obzirom na aktivnosti kojima se različitinjihova pogledidjeca nanajradije odgoj reflektiran kroz modernu sustav obrazovanja. Također, pružit će se jasniji pregled na ulogu odgoja u prostoru kineziološke aktivnosti i tjelesnog vježbanja djece i učenika. Kritičkim osvrtom kroz razne teorije koje se razilaze u svojim pogledima na problematiku, tumači se koncept odgojnih vrijednosti za buduće generacije. Odgojne vrijednosti unutar tjelesnog aktiviteta djece i učenika mogu biti predmet daljnjih istraživanja s ciljem razumijevanja pojava i veza unutar opisanog koncepta. bave.
Cilj ovog radaistraživanja je analizautvrditi odgojaučestalost korištenja elektroničkih medija djece u primarnom obrazovanju, intenzitet njihovoga sudjelovanja u fizičkim aktivnostima te u kojoj mjeri roditelji ograničavaju pristup medijima i odgojnihpotiču vrijednostidjecu na različite aktivnosti.
Metodologija
Uzorak ispitanika i prikupljanje podataka
Istraživanje je provedeno u četiri osnovne škole Zagrebačke županije i Grada Zagreba, uključujući djecu iz urbanih i ruralnih područja. Uzorak čine procjene roditelja učenika od prvog do četvrtog razreda (6 - 11 godina starosti), ukupno 509 valjanih upitnika (94 očeva i 415 majki). U istraživanje je bilo uključeno 261 dječaka i 248 djevojčica, od kojih je 131 bilo u prvom razredu, 114 u drugom, 142 u trećem i 122 u četvrtom razredu. Anketni upitnici distribuirani su roditeljima posredovanjem učitelja, uz napomenu o dobrovoljnom sudjelovanju.
Instrument istraživanja
Prvi dio anketnoga upitnika odnosio se na sociodemografske podatke, dok se drugi dio bavi korištenjem elektroničkih medija i fizičkom aktivnošću. Pitanja su bila zatvorenoga tipa i koristila Likertovu skalu s aspektapet tjelesnestupnjeva aktivnosti(1 s= ciljemnikada; dobivanja2 = rijetko, 3= ponekad 4 = često i 5 = uvijek).
Obrada podataka i ograničenja istraživanja
Podatci su analizirani u SPSS programu. Primijenjena je deskriptivna statistika, jednofaktorska analiza varijance, hi2 ili t-test test kako bi se utvrdile razlike između učenika pojedinih razreda (dobi) u odnosu na učestalost korištenja elektroničkih medija i bavljenja fizičkom aktivnošću te razlike između roditelja koji ograničavaju djeci pristup elektroničkim medijima i onih koji to ne čine, u različitim obilježjima. Provedena je i korelacijska te diskriminacijska analiza. Pouzdanost upitnika potvrđena je Crombach-Kaiser-Caffreyevim α = 0,65.
Rezultati
Rezultati deskriptivne statistike prikazali su frekvencije prosječnoga vremena koje djeca provode koristeći elektroničke medije tijekom radnoga tjedna i vikenda, kao i tjednu učestalost bavljenja fizičkom aktivnošću. Za dodatne varijable, poput poticanje djece na bavljenje određenim aktivnostima u slobodno vrijeme i skale aktivnosti kojima se djeca najradije bave u slobodno vrijeme, analizirane su srednje vrijednosti i odstupanja od njih.
Korištenje elektroničkih medija tijekom tjedna i vikenda i učestalost djetetova bavljenja fizičkom aktivnošću
Rezultati pokazuju da 98,8 % djece koristi elektroničke medije tijekom tjedna, dok je taj postotak tijekom vikenda 99,8 % (Grafikon 1.). Ova pitanja podrazumijevala su korištenje svih vrsta elektroničkih medija, osobnih i prijenosnih računala, tableta, mobitela, TV-a, radija te ostalih.
|
Grafikon 1. Korištenje elektroničkih medija tijekom tjedna i vikenda |
Grafikon 2. Učestalost djetetova bavljenja fizičkom aktivnošću |
Tijekom vikenda, 85,5 % djece koristi elektroničke medije dva sata ili više, a četvrtina ih provodi više od 4 sata dnevno. Analizom je utvrđeno da postoje statistički značajne razlike u korištenju elektroničkih medija među učenicima od prvoga do četvrtoga razreda osnovne škole.
Tablica 1.
Rezultati jednofaktorske ANOVE učenika od 1. do 4. razreda
|
|
Aritmetička sredina |
Standardna devijacija |
F |
P |
||||||
|
1.r |
2.r |
1.r |
2.r |
1.r |
2.r |
1.r |
2.r |
|||
|
koliko vremena vaše dijete koristi elektroničke medije tijekom radnoga tjedna |
3,98 |
4,04 |
4,10 |
4,45 |
1,34 |
1,32 |
1,39 |
1,21 |
3,141 |
0,025 |
|
koliko vremena vaše dijete koristi elektroničke medije tijekom vikenda |
4,44 |
4,63 |
4,49 |
4,97 |
1,09 |
1,03 |
1,19 |
,91 |
6,232 |
0,000 |
|
koliko se često Vaše dijete bavi nekom fizičkom aktivnošću |
4,09 |
3,92 |
3,99 |
4,12 |
1,34 |
1,26 |
1,12 |
1,16 |
0,66 |
0,577 |
Analiza varijance pokazala je statistički značajnu razliku u korištenju elektroničkih medija među razredima tijekom tjedna (F(3,505) = 3,141; p < 0,05) kao i tijekom vikenda (F(3,505) =6 ,232; p < 0,05), iako je veličina učinka mala (eta² = 0,02 i eta² = 0,03). Statistički značajne razlike utvrđene su između učenika prvoga i četvrtoga razreda, kao i između trećega i četvrtoga razreda, pri čemu učenici četvrtoga razreda češće koriste elektroničke medije.
Glavni razlozi korištenja medija uključuju igranje računalnih igrica (87,2 %), pretraživanje zanimljivih sadržaja (76,8 %), školske obaveze (60,5 %), te komunikaciju s prijateljima (56,2 %). Rjeđi razlozi su preuzimanje sadržaja (26,1 %), objavljivanje vlastitoga sadržaja (4,7 %) i posjećivanje foruma (1,6 %).
Što se tiče fizičke aktivnosti (Grafikon 2.), 40,3 % djece bavi se aktivnostima 3 - 4 puta tjedno, dok 15,5 % to radi svakodnevno. Značajan dio djece manje je aktivan – 19,1 % bavi se fizičkom aktivnošću 1 - 2 puta tjedno, a 10,1 % rijetko ili nikad. Analiza varijance nije pokazala značajne razlike među razredima u učestalosti bavljenja fizičkom aktivnošću (F(3,494) = 0,66; p > 0,05).
Svrha korištenja elektroničkih medija
Rezultati pokazuju statistički značajne razlike u razlozima korištenja elektroničkih medija među učenicima od prvoga do četvrtoga razreda. Učenici viših razreda češće koriste medije radi školskih obaveza (χ² = 43,551; p < 0,05), pri čemu 86,4 % učenika četvrtoga razreda koristi medije radi ispunjavanja školskih obaveza, naspram 48,7 % učenika prvoga razreda (Grafikon 3.). Također, utvrđen je porast u korištenju medija za pretraživanje zanimljivih sadržaja (χ² = 10,318; p < 0,05, Cramer's V = 0,147), iako je veličina utjecaja mala. Podatci govore o stvaranjablagom zdravograstu životnog stilaudjela učenika.enika koji koriste elektroničke medije zbog pretraživanja zanimljivih sadržaja u svakom višem razredu (Grafikon 4.).
|
Korištenje elektroničkih medija zbog školskih obaveza |
Grafikon 4. Korištenje elektroničkih medija zbog pretraživanja zanimljivih sadržaja |
Najveće razlike zabilježene su u korištenju medija za komunikaciju s prijateljima (χ² = 154,514; p < 0,05, Cramer's V = 0,570), pri čemu se udio povećava od 21,4 % u prvom razredu do 92,5 % u četvrtom razredu, što odražava porast socijalnih kontakata s dobi (Grafikon 5). Korištenje medija za objavljivanje vlastitoga sadržaja (χ2 = 7,170; p > 0,05) (Grafikon 6.), preuzimanje filmova glazbe i drugih sadržaja (χ2 = 2,170; p > 0,05) (Grafikon 7.) i posjećivanje foruma (χ2 = 1,2; p > 0,05) (Grafikon 8.) rijetko je i bez statistički značajnih razlika među razredima
|
Grafikon 5. Korištenje elektroničkih medija zbog komunikacije s prijateljima |
Grafikon 6. Korištenje elektroničkih medija zbog objavljivanja vlastitoga sadržaja |
TjelesnaIgranje aktivnostračunalnih igrica pokazalo se vrlo učestalim razlogom korištenja medija u suvremenimsvim uvjetimarazredima, života
Tjelesnaznačajnih aktivnost kao pojam vezan je uz motoričko kretanje čovjeka. Tjelesna aktivnost jedna je od osnovnih ljudskih funkcija i najvažnijih zdravstvenih odrednica povezanih s načinom života. Tijekom godina čovjekovo se tijelo razvijalo u složeni organizam koji je sposoban izvoditi ogroman broj motoričkih zadatakarazlika (Jurkoχ² i= sur.,0,116; 2015).p Tjelesna> aktivnost definirana je od strane Svjetske zdravstvene organizacije (World Health Organization 2010) kao bilo koji tjelesni pokret produciran od skeletnih mišića koji zahtijeva korištenje energije. Gal i suradnici0,05) (2005)Grafikon kada govore o tjelesnoj aktivnosti govore o cjelini koja se sastoji od svih pokreta u svakodnevnom životu, uključujući i rad, rekreaciju i sportske aktivnosti te je kategorizirana u razinama intenziteta od lagane do umjerene te do snažne razine tjelesne aktivnosti. Tjelesna aktivnost definira se kao svaki pokret tijela koji se izvodi aktivacijom skeletnih mišića, a pri tome rezultira potrošnjom energije (Caspersen i sur., 1985). Tjelesna aktivnost u širem smislu i kineziološka aktivnost u užem ubrajaju se u najvažnije zdravstvene odrednice povezane s načinom života. Široko rasprostranjeno priznavanje te činjenice životno je važno u pristupu utjecaju tjelesne neaktivnosti na faktore rizika razvoja brojnih kroničnih bolesti (Heimer i Sporiš, 2016). Tjelesna aktivnost djece važno je jamstvo tjelesnog i psihičkog zdravlja djece, a utjecajni čimbenici dječje tjelesne aktivnosti u obiteljskom okruženju povezani su sa zdravim razvojem djece i sretnim životom obitelji (Cai i sur., 2022)9.).
Grafikon 8. U podjeli uzorka na roditelje koji ograničavaju i ne ograničavaju pristup elektroničkim medijima, Tablica 2. Poticanje djece na bavljenje određenim aktivnostima u slobodno vrijeme U slobodno vrijeme potičete li dijete da... Aritmetička sredina Standardna devijacija t p DA NE Da Ne izađe u prirodu 4,40 4,00 0,68 0,92 3,389 0,001* bavi se nekom fizičkom aktivnošću 4,22 3,76 0,80 1,00 3,317 0,001* gleda TV 2,17 2,21 0,93 1,00 -0,233 0,816 igra računalne igrice i slično 1,81 2,11 0,92 1,18 -1,831 0,068 uči nešto novo izvan školskih obveza 3,69 3,58 0,83 0,89 0,786 0,432 čita knjige 3,61 3,00 0,93 1,11 3,797 0,000* druži se s obitelji i prijateljima 4,42 4,13 0,66 1,00 1,755 0,087 *p < 0,05 Provjerom značajnosti razlika između roditelja koji ograničavaju pristup elektroničkim medijima i onih koji to ne čine, utvrđene su statistički značajne razlike u poticanju djece na izlazak u prirodu, fizičku aktivnost i čitanje knjiga. Razlike u aritmetičkim sredinama iznose 0,40, 0,46 i 0,61 standardne devijacije, dok na ostalim varijablama nisu utvrđene statistički značajne razlike. Tablica 3. Interkorelacije u skupu zavisnih varijabli - Poticanje djece na bavljenje određenim aktivnostima u slobodno vrijeme U slobodno vrijeme potičete li dijete da... izađe u prirodu se bavi fizičkom aktivnošću gleda tv igra računalne igrice i slično uči nešto novo, izvan školskih obaveza čita knjige se druži s obitelji i prijateljima izađe u prirodu 1,000 ,615* -,005 -,004 ,266* ,250* ,392* se bavi fizičkom aktivnošću 1,000 -,005 -,042 ,348* ,329* ,376* gleda tv 1,000 ,698* -,149* -,172* ,070 igra računalne igrice i slično 1,000 -,169* -,250* ,022 uči nešto novo, izvan školskih obveza 1,000 ,534* ,255* čita knjige 1,000 ,250* se druži s obitelji i prijateljima 1,000 *p < 0,01 Pearsonovom korelacijom analizirana je veza između varijabli poticanja djece na različite aktivnosti u slobodno vrijeme (Tablica 3.). Rezultati pokazuju pozitivne korelacije između poticanja boravka u prirodi i fizičke aktivnosti (r = 0,615), gledanja TV-a i igranja računalnih igrica (r = 0,700) te čitanja knjiga i učenja izvan školskih obveza (r = 0,539). Sve korelacije r = 0,51 do r = 0,75 smatraju se umjerenim do dobrim korelacijama, a r = 0,26 do r = 0,59 slabim korelacijama te u slučaju r = 0 do r = 0,25 nema povezanosti. Razumljivo, korelacije u kojima je vrijednost r = 0,75 i veća smatraju se vrlo dobrim do visokim korelacijama (Colton, 1974). Korelacije variraju od umjerenih do dobrih, dok su neki rezultati negativni, poput poticanja gledanja TV-a, što je povezano s manjim poticanjem na učenje i čitanje. Diskriminacijskom analizom utvrđene su statistički značajne razlike između roditelja koji ograničavaju djeci pristup elektroničkim medijima i onih koji to ne čine. Izračunata diskriminacijska funkcija pokazala je značajnu razliku (Wilksova lambda = 0,942, p < 0,01), uz razmak centroids od 0,933 standardne devijacije (Tablica 4. i 5.). Tablica 4. Rezultati diskriminacijske analize Funkcija Kanonička korelacija Wilksova lambda Hi-kvadrat Stupnjevi slobode p 1 0,242 0,942 28,651 7 0,000 Tablica 5. Položaj centroida na diskriminacijskom faktoru Ograničavate li svojem djetetu pristup elektroničkim medijima Funkcija 1 ograničavam pristup 0,072 ne ograničavam pristup -0,861 Najveću diskriminacijsku snagu u analizi (Tablica 6.) ima varijabla „U slobodno vrijeme, potičete li dijete da čita knjige“, s koeficijentom 0,673 i korelacijom 0,701, što je potvrđeno univarijantnom analizom varijance. Druga varijabla koja doprinosi diskriminacijskoj funkciji je „U slobodno vrijeme, potičete li dijete da uči nešto novo, izvan školskih obveza“, s koeficijentom -0,48 i korelacijom 0,145. Varijable koje najmanje doprinose funkciji uključuju „U slobodno vrijeme, potičete li dijete da se druži s obitelji i prijateljima“ i „U slobodno vrijeme, potičete li dijete da gleda TV“. Glavne varijable koje definiraju diskriminacijsku funkciju odnose se na poticanje čitanja i učenja, pa se diskriminacijski faktor može interpretirati kao fokus na čitanje i učenje. Roditelji koji djeci ograničavaju pristup elektroničkim medijima češće potiču djecu na čitanje i učenje u odnosu na roditelje koji to ne čine. Tablica 6. Struktura diskriminacijske funkcije Vaše dijete u slobodno vrijeme najradije... Diskriminacijski Koeficijenti Korelacije s disk. funkcijom izađe u prirodu 0,339 0,617 se bavi fizičkom aktivnošću 0,301 0,631 gleda TV 0,263 -0,09 igra računalne igrice i slično -0,452 -0,367 uči nešto novo, izvan školskih obveza -0,48 0,145 čita knjige 0,673 0,701 se druži s obitelji i prijateljima 0,132 0,432 Multivarijatna analiza varijance pokazala je da je Wilksova lambda statistički značajna i da prema tome ima smisla učiniti i univarijatnu analizu varijance po pojedinim varijablama poticanja djece od strane roditelja na određene aktivnosti u slobodno vrijeme (Tablica 7.). Tablica 7. Rezultati univarijatne analize varijance U slobodno vrijeme, potičete li dijete da…. A.S. / S.D. Wilks' Lambda F P Ograničavaju Pristup EM Ne ograničavaju pristup EM izađe u prirodu 4,40 / 0,68 4,00 / 0,91 0,977 11,323 0,001 se bavi fizičkom aktivnošću 4,23 / 0,79 3,76 / 1,0 0,976 11,845 0,001 gleda TV 2,16 / 0,93 2,24 / 0,98 0,999 0,242 0,623 igra računalne igrice i slično 1,81 / 0,93 2,14 / 1,2 0,992 3,998 0,046 uči nešto novo, izvan školskih obveza 3,68 / 0,83 3,57 / 0,90 0,999 0,626 0,429 čita knjige 3,62 / 0,94 3,00 / 1,1 0,97 14,619 0,00 se druži s obitelji i prijateljima 4,41 / 65 4,14 / 1,0 0,989 5,558 0,019 Razlike između roditelja koji ograničavaju i onih koji ne ograničavaju pristup elektroničkim medijima statistički su značajne, što je pokazano univarijantnom analizom varijance (Tablica 2.). Što je veća udaljenost, veća je i razlika. Uz udaljenost aritmetičkih sredina uzoraka ispitanika, važna je i raspodjela rezultata unutar uzorka. Što su raspodjele uže, odnosno što su uzorci ispitanika homogeniji, vjerojatnost značajnosti razlike je veća jer postoji manja vjerojatnost intersekcije distribucija (Mejovšek, 2008). Roditelji koji djeci ograničavaju pristup medijima, češće potiču djecu na boravak u prirodi, fizičku aktivnost i čitanje knjiga. Ovi nalazi potvrđuju prvu istraživačku hipotezu i ukazuju na to da roditelji koji ograničavaju pristup elektroničkim medijima djecu potiču na aktivnosti koje uključuju učenje, čitanje, boravak u prirodi i fizičke aktivnosti. Aktivnosti kojima se djeca najradije bave u slobodno vrijeme Podatci o aktivnostima koje djeca najradije obavljaju u slobodno vrijeme pokazuju da se najčešće druže s obitelji i prijateljima (AS = 4,27; SD = 0,64), izlaze u prirodu (AS = 3,79; SD = 0,85) i bave se fizičkom aktivnošću (AS = 3,7; SD = 0,88). Najniže vrijednosti zabilježene su na varijabli koja se odnosi na čitanje knjiga. Prema t-testu (Tablica 8.), statistički značajna razlika između roditelja koji ograničavaju i onih koji ne ograničavaju pristup elektroničkim medijima postoji samo na varijabli „Vaše dijete u slobodno vrijeme najradije čita knjige“, s razlikom aritmetičkih sredina od 0,48 standardne devijacije. Tablica 8. Aktivnosti kojima se djeca najradije bave u slobodno vrijeme Vaše dijete slobodno vrijeme najradije... Aritmetička sredina Standardna devijacija t p DA NE Da Ne izađe u prirodu 3,83 3,46 0,81 1,19 1,905 0,064 bavi se nekom fizičkom aktivnošću 3,73 3,50 0,85 1,08 1,288 0,205 gleda TV 3,18 3,28 0,74 0,92 -0,775 0,439 igra računalne igrice i slično 3,10 3,36 0,94 0,99 -1,607 0,096 uči nešto novo izvan školskih obveza 3,11 2,87 0,82 0,91 1,775 0,077 čita knjige 2,97 2,49 0,96 1,17 2,510 0,016* druži se s obitelji i prijateljima 4,28 4,21 0,64 0,73 0,717 0,474 *p < 0,05 Interkorelacije prikazane u Tablici 9. pokazuju da najvišu pozitivnu korelaciju ima varijabla „Vaše dijete u slobodno vrijeme najradije izađe u prirodu“ i „Vaše dijete u slobodno vrijeme najradije se bavi nekom slobodnom aktivnošću“. Prema Coltonovom kriteriju, većina korelacija je srednja ili niska, a dio je pozitivnih, dok je najviša negativna korelacija (r = -0,279) između varijabli „Vaše dijete u slobodno vrijeme najradije izađe u prirodu“ i „Vaše dijete u slobodno vrijeme najradije igra računalne igrice“, što sugerira da djeca koja više uživaju u prirodi manje preferiraju računalne igrice Tablica 9. Interkorelacije u skupu zavisnih varijabli - Aktivnosti kojima se djeca najradije bave u slobodno vrijeme Vaše dijete u slobodno vrijeme najradije... izađe u prirodu se bavi fizičkom aktivnošću gleda tv igra računalne igrice i slično uči nešto novo, izvan školskih obaveza najradije čita knjige druži s obitelji i prijateljima izađe u prirodu 1 0,5* -0,22* -0,279 0,24* 0,154* 0,346* se bavi fizičkom aktivnošću 1 -0,116 -0,139* 0,247* 0,154* 0,286* gleda TV 1 0,352* -0,156* -0,027 -0,062 igra računalne igrice i slično 1 -0,182* -0,201* -0,178* uči nešto novo, izvan školskih obveza 1 0,496* 0,272* čita knjige 1 0,189* se druži s obitelji i prijateljima 1 *p < 0,01 Rezultati diskriminacijske analize, kojom su se ispitivale razlike između roditelja koji djeci ograničavaju pristup elektroničkim medijima i onih koji to ne čine u odnosu na aktivnosti koje djeca najradije obavljaju u slobodno vrijeme, pokazali su da Wilksova lambda nije statistički značajna (Tablica 10.). Centroidi na diskriminacijskom pravcu su razmaknuti za 0,638 standardnih devijacija (Tablica 11.), što ukazuje na malu razliku između skupina roditelja. Tablica 10. Rezultati diskriminacijske analize Funkcija Kanonička korelacija Wilksova lambda Hi-kvadrat Stupnjevi slobode p 1 0,17 0,971 13,891 7 0,053 Tablica 11. Položaj centroida na diskriminacijskom faktoru Ograničavate li svojem djetetu pristup elektroničkim medijima? Function 1 ograničavam pristup 0,051 ne ograničavam pristup -0,587 Tablica 12. Struktura diskriminacijske funkcije Vaše dijete u slobodno vrijeme najradije... Diskriminacijski Koeficijenti Korelacije s disk. funkcijom izađe u prirodu 0,522 0,636 se bavi fizičkom aktivnošću 0,073 0,394 gleda TV -0,029 -0,229 igra računalne igrice i slično -0,219 -0,476 uči nešto novo, izvan školskih obveza -0,01 0,454 čita knjige 0,71 0,788 se druži s obitelji i prijateljima -0,28 0,094 Rezultati multivarijatne analize varijance koja je pokazala da Wilksova lambda nije statistički značajna, ukazuju na to da nije potrebno provoditi diskriminacijsku analizu ni univarijatnu analizu varijance po pojedinim varijablama. Stoga, druga istraživačka hipoteza nije potvrđena jer nije utvrđena statistički značajna razlika u željama djece za bavljenjem određenim aktivnostima u slobodno vrijeme u odnosu na roditelje koji ograničavaju ili ne ograničavaju pristup elektroničkim medijima. Rasprava U ovom istraživanju analizirane su razlike između roditelja koji ograničavaju pristup elektroničkim medijima i onih koji to ne čine, s naglaskom na poticanje aktivnosti djece u slobodno vrijeme. Prema rezultatima, 92 % roditelja ograničava pristup medijima, dok samo 8 % to ne čini. Ograničenje vremena ispred ekrana otvara prostor za druge aktivnosti, što je ključno za djecu nižih razreda osnovne škole, koja i dalje zahtijevaju usmjeravanje i poticanje. Rezultati pokazuju da roditelji najčešće potiču djecu na druženje s obitelji i prijateljima, što je važno za razvoj socijalnih i emocionalnih vještina. Ova vrsta interakcije, za razliku od one posredovane ekranima, omogućuje razvoj mišljenja, jezika i emocija. Kroz inicijativu poput „10 dana bez ekrana“ (projekt udruge CINAZ, 2008), roditelji su primijetili poboljšanje komunikacije unutar obitelji i među djecom. Uz druženje, djeca su često poticana na boravak u prirodi i fizičku aktivnost. Međutim, nije zabilježena statistički značajna razlika u bavljenju fizičkim aktivnostima između djece čiji roditelji ograničavaju medije i one čiji roditelji to ne čine. Ovo je u skladu s istraživanjem Maksimović i Stanisavljević Petrović (2014). Najmanje poticane aktivnosti bile su igranje računalnih igrica i gledanje televizije, što je pozitivan nalaz s obzirom na štetne učinke medija na antisocijalno ponašanje i agresiju (Ray i Ram Jat, 2010). Negativna korelacija uočena je između poticanja na gledanje televizije i poticanja na čitanje ili učenje novih sadržaja. Iako internet može biti koristan za obrazovanje (Maksimović i Stanisavljević Petrović, 2014), istraživanje Labaš i Marinčić (2016) otkrilo je da većina djece medije koristi za zabavu (68,70 %), dok samo 8,40 % koristi internet za učenje. UNICEF-ov projekt „Prekini lanac“ (2010) također naglašava da djeca preferiraju zabavne sadržaje i druženje u virtualnom prostoru, dok se obrazovna uloga medija zadržala u školskim učionicama. Rezultati istraživanja potvrđuju da roditelji koji ograničavaju medije više potiču djecu na aktivnosti poput druženja, boravka u prirodi i učenja. S druge strane, djeca koja preferiraju aktivnosti na otvorenom manje se zanimaju za računalne igrice. Ovo je u skladu s Bronfenbrennerovim ekološkim modelom, koji naglašava važnost interakcije djeteta s okolinom, uključujući i virtualnu (Skupnjak, 2012.). Virtualni prostor, iako nudi nove mogućnosti, može oslabiti mehanizme samokontrole i utjecati na moralni razvoj djece. Teorija socijalnoga učenja L. Vygotskog ističe važnost kontrole emocija i socijalizacije, što se u virtualnom svijetu često narušava. Igre koje uključuju nasilje mogu potaknuti djecu na agresivno ponašanje, prihvatljivo u virtualnom, ali ne i u stvarnom svijetu. Korištenje društvenih mreža također je primjetno među djecom. Prema istraživanju, 15,1 % djece ima YouTube profil, dok je TikTok popularan kod 7,7 %. Zabrinjavajuće je što mnoga djeca koriste komunikaciju na daljinu posredovanjem elektroničkih medija, odnosno društvenih mreža u prilici kada im je moguća neposredna komunikacija (Carnew i Furlong, 2017). Također koriste društvene mreže prije navršene 13. godine, unatoč pozitivnim primjerima zakonskih ograničenja poput američkoga zakona COPPA - Children's Online Privacy Protection Act FTC (2002.). Razlike u trajanju korištenja medija među dobnim skupinama postaju izraženije u četvrtom razredu, kada djeca stječu veću samostalnost i više slobodnoga vremena. U toj dobi mnogi dobivaju mobilne telefone kako bi roditelji mogli ostati u kontaktu s njima. Osim toga, sakramenti poput Prve pričesti često uključuju darove poput elektroničkih uređaja čime se otvara mogućnost koju u kasnijoj dobi treba kvalitetno usmjeravati, kako bi, posebice tinejdžeri, mogli iskoristiti mogućnosti tehnologije na najvišoj razini za svoju dobrobit istodobno minimizirajući postojeće rizike (Gür i Türel, 2022). Roditelji koji ograničavaju medije više potiču djecu na čitanje i učenje, iako čitanje knjiga ostaje najmanje poželjna aktivnost među djecom. Najpopularnije aktivnosti uključuju druženje, boravak u prirodi i fizičku aktivnost. Ovo potonje je ključno za motorički razvoj djece, a istraživanje pokazuje da se većina djece bavi fizičkom aktivnošću 3 - 4 puta tjedno (40,3 %), dok to svakodnevno čini samo 15,5%. Tjelesna aktivnost predstavlja važnu ulogu ne samo u fizičkom nego i u emocionalnom i socijalnom razvoju djece (Paramita, Zulkifli, Aziz i Supendi, 2023). U najranijoj dobi, fizičke aktivnosti pomažu u razvoju motoričkih vještina i pružaju pozitivno okružje za suočavanje s promjenama tijekom puberteta. Slabo regulirano korištenje elektroničkih medija ima tendenciju smanjenja vremena koje bi roditelji mogli i trebali provoditi s djecom (Karimullah, 2023). Ograničavanje elektroničkih medija povezano je s većim poticanjem na pozitivne aktivnosti, poput fizičke aktivnosti, socijalizacije i učenja. S obzirom na izazove koje donosi sve češće korištenje medija, ključno je da roditelji aktivno usmjeravaju djecu prema zdravijim obrascima provođenja slobodnoga vremena. Zaključak Rezultati istraživanja potvrđuju kako elektronički mediji imaju dvosmjerni utjecaj na djecu nižih razreda osnovne škole. Dok omogućuju lakšu dostupnost informacija, komunikaciju i zabavu, pretjerana konzumacija može negativno utjecati na njihovu fizičku aktivnost, socijalizaciju i emocionalni razvoj. Utvrđeno je da djeca u prosjeku koriste elektroničke medije nešto više od dva sata dnevno, no četvrtina ih premašuje četiri sata dnevne uporabe, što je zabrinjavajuće. Mediji su dominantno korišteni za zabavu, dok se potencijali za učenje koriste znatno rjeđe. Roditeljski nadzor nad korištenjem elektroničkih medija pokazao se ključnim. Roditelji koji ograničavaju pristup medijima djecu češće potiču na aktivnosti poput čitanja i učenja, što doprinosi njihovom kognitivnom razvoju. Ipak, među djecom nema značajne razlike u preferiranim aktivnostima tijekom slobodnoga vremena, što ukazuje na potrebu dodatnoga poticanja tjelesne aktivnosti u ovoj dobi. Kad je u pitanju korištenje elektroničkih medija i kada je u pitanju fizička aktivnost, djeca u dobi od 6 do 11 godina su vrlo homogena skupina. Naime, njihova dob nema značajnu snagu u razlikovanju djece pri korištenju elektroničkih medija i kada je u pitanju fizička aktivnost. Dok kod bavljenja tjelesnom aktivnošću nije utvrđena nikakva statistički značajna razlika, pri korištenju elektroničkih medija utvrđen je određeni skok kod učenika četvrtih razreda osnovne škole u odnosu na učenike prvih razreda iako je snaga te razlike vrlo mala. Rezultati pokazuju da većina djece nije svakodnevno fizički aktivna, što nije u skladu s preporukama za zdrav razvoj. Središnje pitanje ovoga istraživačkog rada bilo je istražiti vezu između roditeljske zabrane korištenja elektroničkih medija i poticanja djece na različite aktivnosti u slobodno vrijeme te aktivnosti koje djeca najradije čine tijekom slobodnoga vremena. Rezultati diskriminacijske analize pokazali su da postoji statistički značajna razlika između roditelja koji ograničavaju djeci pristup elektroničkim medijima i onih koji to ne čine. Ono što razlikuje ove dvije kategorije roditelja jest činjenica da roditelji koji ograničavaju pristup djeci elektroničkim medijima, djecu znatno više potiču na čitanje i učenje u odnosu na drugu kategoriju roditelja. Praktična vrijednost ovoga istraživanja ogleda se u njegovom doprinosu razumijevanju utjecaja elektroničkih medija na djecu te važnosti tjelesne aktivnosti. Roditeljima i stručnjacima nudi uvid u korisne smjernice za balansiranje upotrebe medija i promicanje zdravih navika kod djece. Istaknuta je potreba za nadzorom nad sadržajem i vremenom korištenja medija te za aktivnim poticanjem djece na svakodnevne fizičke aktivnosti koje doprinose njihovom cjelovitom razvoju. U konačnici, ključan je multidisciplinaran pristup koji ujedinjuje roditelje, odgojno-obrazovne djelatnike i širu zajednicu kako bi se osigurao optimalan razvoj djece u digitalnom dobu. Literatura Borovica, T. i Kostović, S. (2011). Savremeni mediji u funkciji obrazovne revolucije. Kultura, 137, 370 – 381. Carnew, S. i Furlong, J. Colton, T. (1974). Statistics in Medicine. Boston: Little Brown and Company, Publishers. Dietz W. H. i Gortmaker S. L. (1985). Do we fatten our children at the television set? Obesity and television viewing in children and adolescents. Pediatrics, 75, 807-812. Foretić, FTC - Federal Trade Commission (2002). Children's Online Privacy Protection Rule ("COPPA"). Protecting Children’s Privacy Under COPPA: A Survey on Compliance Dostupno na: https://www.ftc.gov/sites/default/files/documents/rules/children%E2%80%99s-online-privacy-protection-rule-coppa/coppasurvey.pdf Horvat, V. ( Kolucki, B. i Labaš, D. i Marinčić, P. (2016). Mediji kao sredstvo zabave u očima djece. Medianali, 12, 1-32. HRT – Hrvatska radio i televizija (2016) Leksikon radija i televizije. Zagreb: Hrvatska radiotelevizija i Naklada Ljevak. Dostupno na: https://obljetnica.hrt.hr/leksikon/ Maksimović, J. i Stanisavljević Petrović, Z. (2014). Teorijsko-metodološka zasnovanost istraživanja utjecaja medija na adolescente. In Medias Res, 3(4), 472-486 Malina, R. M., Bouchard, C., Bar -Or, O. (2004). Motor development. U: J. Patterson (Ur.), Growth, Maturation, and Physical Activity Mejovšek, M. (2008). Metode znanstvenog istraživanja u društvenim i humanističkim znanostima. Jastrebarsko: Naklada Slap. MEKU - Nacionalni audiovizualni institut Finske, Odjel za medijsko obrazovanje i audiovizualne medije (2018). Djeca i mediji; knjižica za roditelje i skrbnike djece. Agencije za elektroničke medije i Ureda UNICEF-a za Hrvatsku. Paramita, P. E., Zulkifli, Z., Aziz, F. i Supendi, D. (2023). Analysis of the Robotić, P. (2015). Zamke virtualnog svijeta: zaštita djece i Zakon o elektroničkim medijima, pročišćeni tekst zakona, NN 153/09, 84/11, 94/13, 136/13 https://zakon.hr/z/196/Zakon-o-elektroni%C4%8Dkim-medijima Teaching (Today for) Tomorrow: Bridging the Gap between the Classroom and Reality 3rd International Scientific and Art Conference Abstract The aim of this Danas
je
tjelesna
aktivnost jedna od najzastupljenijih tema u istraživanjima diljem svijeta. Prema Web of Science bazi pojam tjelesna aktivnost (eng. Physical activity) spominje se u 766526 dokumenata. Najzastupljenija znanstvena područja u Web of Science bazi u kojima se spominje tjelesna aktivnost su:
Slika 1.
Grafički prikaz objavljenih radova u Web of Science bazi podataka za pojam tjelesna aktivnost
U 2024. godini u Web of Science bazi, riječ tjelesna aktivnost (eng.physical activity) spominje se u 263,160 dokumenata. Kada se pogleda petogodišnje razdoblje od 2020-2024. godine onda je vidljivo da je u tom vremenu objavljeno gotovo 35% od ukupnog broja radova. Čimbenici životnog stila imaju različiti utjecaj na status tjelesne aktivnosti i stoga je važno istražiti sve elemente povezanosti kao što su tjelesna spremnost, sedentarni način života ili status pretilosti (Tambalis i sur., 2019). Tjelesna aktivnost pozitivno utječe na tjelesno, psihološko i socijalo zdravlje djece (Füssenich i sur., 2016., Parfitt i sur., 2009). U suvremenim uvjetima života smanjena je razina tjelesne aktivnosti djece i odraslih (Pratt i sur., 2014). Takav način života ima negativan utjecaj na zdravlje populacije (Fan i Cao 2017) te tjelesnu neaktivnost stavlja na 4. mjesto vodećih uzroka smrtnosti (World Health Organization 2009).7. PretraživanjemKorištenje bazeelektroničkih Webmedija ofzbog Sciencepreuzimanja Corefilmova, Collection s ključnim riječima stil životaglazbe i tjelesnodrugih obrazovanje (eng. lifestyle and physical education) utvrđeno je da se te riječi spominju u 18,715 publikacija. Promatrajući vremensko razdoblje od 2020-2024. godina, vidljivo je da postoji 8344 publikacija s ključnim riječima stil života i tjelesno obrazovanje (eng. lifestyle; physical education) u bazi Web of Science Core Collection. Isto tako, od ukupnog broja radova njih 45% objavljeno je u zadnjih 5 godina.sadržajaTakođer,u Web of Science Core Collection bazi pretražujući ključne riječi tjelesna aktivnost i zdravlje (eng. physical activity; health) pronađeno je 318,483 publikacija. Kada se promatra razdoblje od 5 godina u razmaku od 2020.-2024. godine vidljivo je da je 121442 odnosno 40% od ukupnog broja radova objavljeno u tom vremenskom periodu.
Slika 2.
Grafički prikaz objavljenih radova u Web of Science bazi podataka za pojmove stil života i tjelesni odgoj
TjelesnaGrafikon aktivnost, zdravlje i kvaliteta života usko su međusobno povezani. Ljudsko je tijelo građeno za kretanje i stoga mu je za optimalno funkcioniranje i izbjegavanje bolesti potrebna redovita tjelesna aktivnost (Heimer i Sporiš, 2016). Tjelesnom aktivnošću se mogu ostvariti ozbiljna zdravstvena poboljšanja ukoliko pojedinac postane tjelesno aktivan (Bouchard i sur., 2012). Život u suvremenom društvu prate nova otkrića, dostignuća, sveopći napredak. Način života ostavlja pozitivne i negativne posljedice. Sve se promjene odražavaju i na životu ljudi, a posebice na zdravlju. Preokupacija odgojnih sustava je priprema i osposobljavanje za život u suvremenim uvjetima. To povećava odgovornost škole i zahtijeva optimalne odgovore. Uvažavajući činjenicu da je opstanak i razvoj čovjeka tijekom povijesti bio uvjetovan motoričkom aktivnošću, kretanjem, treba uvažiti i istinu da nekretanje izaziva brojne negativne posljedice. Posljedice nedostatnog kretanja mogu se ublažiti ili kompenzirati odgovarajućim kineziološkim programima (Prskalo i sur., 2010). Cjeloživotno tjelesno vježbanje imat će svoju svrhu ukoliko bude sastavni dio cjeloživotnog učenja o potrebi za kretanjem u uvjetima hipokinezije. Stoga treba promicati te vrijednosti jer su one razlozi za masovno tjelesno vježbanje pod optimalnim tjelesnim opterećenjem. Samo čovjek koji ima pozitivno razvijen stav o potrebi redovite tjelesne vježbe, te ga primjenjuje u stvarnosti, paralelno sa stjecanjem intelektualnih znanja i vještina kao i ostalih osobina potrebnih za njegov prosperitet, bit će u potpunosti izgrađena ličnost (Berčić i Đonlić 2009).9. IzuzetnoKorištenje jeelektroničkih važno promicati vrijednosti svakodnevnog tjelesnog vježbanja u optimalnim razinama opterećenja. Kako su zdravlje i tjelesna aktivnost u visokoj korelaciji, potrebno je da budu dio suvremenog pristupa odgojno-obrazovnom sustavu. Participiranje u tjelesnoj aktivnosti djece i mladih te stvaranje pozitivnih stavova i motivirajućih faktora prema tjelesnom vježbanju preduvjet je stvaranja zdravog stila života. Značajni zdravstveni učinci mogu se postići umjerenom dnevnom tjelesnom aktivnošću bez potrebne opreme i prostora za vježbanje. Zdravstveni potencijal tjelesne aktivnosti izuzetno je važanmedija zbog visokeigranja prevalencijeračunalnih neaktivnog načina života u populaciji. Postoji veliki broj zdravstvenih stanja na koje tjelesna aktivnost utječe, a u skoroj budućnosti očekuje se da će se tjelesna aktivnosti identificirati kao zdravstvena mjera.igricaOdgojnoPostojanje djelovanjeosobnih ukorisničkih tjelesnojračuna i zdravstvenoj kulturiprofilaOdgojJedno uod školianketnih predstavljapitanja vrloroditeljima specifičnu vrstu odgoja. Ono je postalo aktualna tema u društvu jer su progresivnim razvojem društva očigledne posljedice njegova zanemarivanja (Opić i sur., 2015). Odgoj je stalan i neprekidan proces, a mogućnosti odgojnog djelovanja u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi su velike. Rad s učenicima treba organizirati i provoditi tako da se za vrijeme nastave i tijekom drugih organizacijskih oblika rada osigura permanentno odgojno djelovanje na učenika (Findak, 1999). Mogućnosti za odgojno djelovanje na učenike gotovo su neograničene i to ne samo zato što to područje raspolaže s dosta brojnim organizacijskim oblicima rada, nego i zato što u tijeku odgojno-obrazovnog procesa dolaze i učenici i nastavnici u bezbroj situacija koje omogućuju odgojno djelovanje (Findak 2003). Odgojno djelovanje u procesu odgojno obrazovnog rada u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi prije svega se odnosi na stvaranje pozitivnih oblika sustava vrijednosti učenika i mladih prema tjelesnom vježbanju. Nastavni predmet tjelesna i zdravstvena kultura dosada je u pedagoškim okvirima imao status tzv. odgojnog predmeta zbog velikih mogućnosti djelovanja na usvajanje pozitivnih navika i vrijednosti, ali isto tako i na osobnost te ulogu stvaralaštva mladih. Razmišljanje da predmet tjelesne i zdravstvene kulture nema očekivani status u području školstva i akademskog obrazovanja temeljiodnosilo se na prisutnost činjenicamadjece zanemarivanjana ilidruštvenim izbjegavanja realizacije motoričkih aktivnosti u sklopu nastave tjelesnemrežama i zdravstveneinternetu. kulturePrema iskazima roditelja, najviše djece ima YouTube račun (Đonlić,15,1 %) i sur.Google profil (13,2 %), 2017).dok TemeljniFacebook sadržajikoristi tjelesnog3,1 i%, zdravstvenogInstagram područja4,3 odgajaju%, djecuMSN i1,4 učenike promicanjem korektnoga ponašanja i usvajanjem općeljudskih i športskih vrijednosti. Upućuju na nenasilno rješavanje sukoba, razvijaju sposobnosti emocionalne samoregulacije – kontrolu agresivnosti. Značajni su za poticanje ustrajnosti i savladavanje straha, potiču razvoj pozitivnih osobina ličnosti i afirmacije učenika. Razvijaju suradničko ponašanje, potiču pomaganje drugima i poštivanje dogovora te osposobljavaju za timsko djelovanje i potiču pravilnu komunikaciju (Ministarstvo znanosti i obrazovanja - Nacionalni okvirni kurikulum, 2011). Za provođenje ove komponente odgojno-obrazovnog djelovanja važno je unaprijed planirati odgojne postupke i to prvenstveno one kojima se značajno može utjecati na optimalan razvoj osobina ličnosti. Odgojni učinci rada u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi prije svega su usmjereni na očuvanje zdravlja učenika koji se ponajprije ostvaruju održavanjem higijenskih navika. Nadalje, za bolje razumijevanje u fazama rasta i razvoja učenicima je potrebno dati spoznaje o načinima reguliranja tjelesne mase te je upravo zbog toga usvajanje zdravih prehrambenih navika ključan čimbenik za kvalitetno funkcioniranje mladog čovjeka. Odgojne vrijednosti ostvaruju se cjelokupnim odgojno-obrazovnim procesom,%, a upravoTikTok kineziološki7,7 sadržaji i posebno raznovrsni sportovi kao njihov integrirani dio imaju naglašeni utjecaj i na usvajanje odgojnih vrijednosti (Ministarstvo znanosti i obrazovanja- kurikulum Tjelesne i zdravstvene kulture, 2019)%. TjelesniNiti odgojjedno čestodijete seiz zagovarauzorka kaonema izvorTwitter nizaprofil. pozitivnihOve razvojnih karakteristika od ranog djetinjstva do kasne tinejdžerske dobi. Kao školski predmet, tjelesni odgoj ima širok opseg djelovanja i potencijala te ga se stavlja u relativno jedinstven i nezamjenjiv položaj u rješavanju mnogih suvremenih pitanja odgoja i obrazovanja (Hardman, 2011). U procesu nastave odgojni učinci su važan dio i javlja se puno spontanih situacija koje omogućavaju djelovanje, ali puno kvalitetnije je djelovanje koje učenici prakticiraju izvan škole. Suvremenu nastavu tjelesne i zdravstvene kulturepodatke treba staviti u širu i cjelovitu odgojnu perspektivu. Trebao bi biti fleksibilan u kombinaciji najboljih praktičnih djelovanja iz prošlosti s najboljim praktičnim djelovanjima u sadašnjosti (Hardman, 2011). Odgojne vrijednosti naglašavaju važnost poštovanja osobnosti svakog učenika te poticajnim okruženjem i stimulacijom, uz kineziološke sadržaje, treba razvijati vlastitu kreativnost, kritičko promišljanje, rješavanje problemskih situacija, znatiželju i zadovoljstvo, što uvjetuje odgovorno donošenje odluka (Ministarstvo znanosti i obrazovanja- kurikulum Tjelesne i zdravstvene kulture, 2019). Učenike je potrebno osposobiti da tjelesnom aktivnošću u širem smislu odnosno tjelesnim vježbanjem upražnjavaju svoje slobodno vrijeme. Način kako će organizirati svoje slobodno vrijeme je jedna od najvažnijih komponenti odgojnog djelovanja u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi. Gledajući odgojsagledati u kontekstu opće kulture, biti odgojen znači htjetipravila i moćiograničenja brinutivezanih seuz odob svom zdravlju, odnosno biti odgovorankorisnika za svoje zdravljeotvaranje i zdravljekorištenje svoje okoline. Obzirom na to da je dobro zdravlje preduvjet za plodonosan rad u svim ljudskim aktivnostima, istodobno je i uvjet za uspješan odgoj učenika (Findak 2003). Sportske su aktivnosti u školi prostor koji je zadržao pravo na igru i zadovoljstvo dok su ostali nastavni predmeti svedeni na više-manje suhoparno učenje činjenica. Tako naučene činjenice trebale bi navodno pomoći učenicima u životu kada završe svoje školovanje. To što se, u današnje doba, svijet za deset godina promijeni toliko da će te činjenice biti tek mrtvi podaci iz prošlosti, ništa ne mijenja u školskoj praksi. Užitak igre dozvoljen u sportskim aktivnostima ne uvodi se u ostale nastavne predmete kao da bi to za njih bilo nedostojno (Polić 2003). U domeni obrazovanja naglasak bi trebao ići u smjeru pripreme učenika za predstojeće životne izazove u dinamičkim odnosima društvenih i kulturnih promjena te oblikovanju stavova i poticanje pozitivnog aktivnog zdravog načina života. Promatrajući s kineziološkog stajališta, odgoj je permanentni planirani proces formiranja određenih osobina, sposobnosti i znanja kojima se pospješuje zdravlje i razvoj pojedinca i njegov odnos prema okolini, napose radu, prirodi, društvu i drugim ljudima (Findak i Prskalo, 2004). Crepaz (2017) sport vidi kao pravac prema razvoju različitih čovjekovih osobina koje na taj način usvaja iskustvom ili poučavanjem. Kroz različite oblike sporta djeca stječu brojne kompetencije za život što podrazumijeva i odgoj. Tjelesni odgoj u školama primjenjuje se na univerzalan način te je važan za razvoj osnovnih pokretnih vještina i temelj je za zdrav način života u odrasloj dobi [Lai i sur., 2014). Učenici uživaju u sudjelovanju u nastavi TZK kada imaju mogućnost odabira aktivnosti, osjećaju se kompetentnim, kontroliraju i imaju podršku od strane svojih vršnjaka i učitelja (Lewis, 2014). Timsko djelovanje i fair play kroz nastavu tjelesne i zdravstvene kulture višestruko doprinosi odgojnom rastu djeteta.Kroz natjecanje i suradnju, učenici uče cijeniti ulogu pravila, vrijednosti i fair play. Uče se veseliti tuđem uspjehu i uviđaju prednosti timskog rada kao i prihvatiti odgovornost za svoje vlastito ponašanje te kako se nositi s uspjehom i neuspjehom (Shephard i Trudeau 2005). Uspješnost ostvarivanja odgojnih vrijednosti ovisi o učeniku, ali velikim dijelom o prenositelju znanja te planu i programu realizacije. Pristupi fizičkoj aktivnosti u školama mogu se razlikovati od škole do škole po različitim segmentima ovisno o interesima učenika, geografskom smještaju škole te drugim posebnostima (Turner i Chaloupka, 2017; Slater i sur., 2012). Školama se preporučuje da u svojim programima učenicima nude tjelesne aktivnosti prije, tijekom i poslije škole (Kohl i Cook, 2013). Turner i Chaloupka (2017) i Slater i suradnici (2012) preporučuju provedbu tjelesne aktivnosti kroz pauze u učionici, lekcije aktivnog učenja ili mikropauze tijekom školskog sata. Programi tjelesnog odgoja na temelju ovih načela podržat će intrinzičnu motivaciju i sudjelovanje u tjelesnoj aktivnosti (Taylor i sur., 2014]. Na temelju objavljenih dokaza dosadašnjih istraživanja, promicanje tjelesne aktivnosti u školskim okruženjima koje provode učitelji mora imati pristup s više različitih strategija koja se na primjer odnosi na kombinaciju vježbanja temeljnih vještina kretanja i ovladavanja motivacijskom klimom kao i integracija komponente igre s drugim područjima učenja. Sve to mora osigurati učiteljima mogućnost stručnog usavršavanja i kontinuiranu podršku radu (Mak i sur., 2021).
Tjelesna aktivnost kao stil života
Tjelesna aktivnost djece u primarnom obrazovanju mora biti prvenstveno usmjerena na kontinuiranu provedbu nastave tjelesne i zdravstvene kulture. To je poticaj učenicima za bavljenjem tjelesnom aktivnošću i izvan odgojno obrazovnih ustanova. Tjelesna i zdravstvena kultura ima značajan potencijal za promicanje angažmana tjelesne aktivnosti (Hagger i Chatzisarantis, 2016). Tjelesna aktivnost djece u primarnom obrazovanju mora biti prvenstveno usmjerena na kontinuiranu provedbu nastave tjelesne i zdravstvene kulture te treba tražiti prostor za povećanjem broja tjelesno aktivnih učenika (Roca, Badrić i Sporiš, 2019). Potrebu za tjelesnom aktivnošću važno je razvijati od najranije dobi. Povećanjem tjelesne aktivnosti u školi potaknut će učenike na bavljenje tjelesnom aktivnošću i izvan odgojno obrazovnih ustanova (Roca i Badrić, 2019). Zdravi životni stil može se definirati kao kolektivni obrazac ponašanja vezanog uz zdravlje temeljen na izboru opcija dostupnih ljudima u skladu s njihovim životnim prilikama (Cockerham, 2000). Preferencije zdravog životnog stila usvajaju se u djetinjstvu te nakon što se utvrde, ostaju u odrasloj dobi (Rawal i sur., 2022).
Osnovne škole su važna sredina za provođenje zdravog načina života (zdrave prehrane i tjelesne aktivnosti), a posebno kroz intervencije koje su ciljano usmjerene na smanjivanje pretilosti u dječjoj dobi. Škole su odgovarajuće okruženje za promicanje zdravih stilova života i postoji potreba za vrlo lako provedivim i osmišljenim intervencijama kojima se promiču zdravi životni stilovi (Day i sur., 2019). Četiri najčešća obrasca zdravog stila života su oni koji se odnose na konzumiranje alkohola, pušenje, zdrava prehrana i tjelesno vježbanje (Cockerham, 2007). Za najbolje promicanje zdravlja, pozitivne čimbenike stila života za djecu i roditelja treba implementirati već od samog rođenja (Dalal i sur., 2022). Obitelj je sjajan primjer uloge odgoja u formiranju zdravog načina života, dubokog utjelovljenja njegovog ideološkog i psihološkog utjecaja. To ne samo da će ga učiniti utjecajnijim na obiteljskoj razini, već će ga učiniti i nužnim dijelom procesa formiranja osobnosti. Stoga će učinkovita suradnja u promicanju zdravog načina života imati pozitivne rezultate (Ganijanovich 2020).
Razvoj djeteta kroz tjelesno vježbanje/sport usmjeren je prema zdravlju koje je jedna od najvažnijih odgojnih komponenti. Nužno je ostvariti, zadržati i što je više moguće podignuti odgojnu ulogu predmeta tjelesne i zdravstvene kulture. Ministarstvo znanosti i obrazovanja to ističe smatrajući da procesom tjelesne i zdravstvene kulture učenici uviđaju različite oblike ponašanja. Kroz različite situacije otvaraju im se novi pogledi i mogućnosti za razvoj. Odgojem je bitno pojedinca pripremiti za daljnji život u suvremenim uvjetima. Istraživanja pokazuju da je suvremenim odgojem važno razviti kritičko, kreativno i inovativno razmišljanje (Burton i VanHeest, 2007). Neizostavno je također poučavanje samostalnog rješavanja problema i donošenja odluka, uz ne kognitivne vještine kao što su empatija i otvorenost za iskustva. Odgoj uz to mora podučavati komunikacijskim vještinama i interakciji s ljudima. Tjelesna aktivnost pruža posebne mogućnosti za stjecanje svih navedenih vještina (Hillman i sur., 2009). Osim samokontrole usvajaju pozitivne stavove prema motoričkim gibanjima kao i pozitivne te zdrave navike. Komunikacija i suradnja potrebna je svakom pojedincu u uspješnom koračanju kroz život. U suvremenom svijetu i novonastalim situacijama očuvanje zdravlja tema je koja je uvelike dobila na cijeni zbog ljudskih potreba. Tjelesnom i zdravstvenom kulturom učenik uči upravo to, kako očuvati svoje zdravlje te ga podići na najvišu razinu. Usvajanje higijenskih navika nastavom tjelesne i zdravstvene kulture bitan je korak ka zdravlju. Piercy i suradnici (2018) i Katzmarzyk i suradnici (2016) navode kako postoji velika potreba za povećanjem tjelesne aktivnosti radi zdravlja djece i rješavanjem zdravstvenih razlika vezano uz tjelesnu neaktivnost. Djeca uviđaju da tjelesnom aktivnošću dolazi do potrošnje energije te topljenja štetnih masnih naslaga koje u većoj količini štete zdravlju. Sedentarni način života i manjak tjelesne aktivnosti dovodi do razvitka raznih bolesti kako tjelesnih tako i umnih. Škole imaju potencijal rješavanja zdravstvenih razlika pružanjem pristupa mogućnostima tjelesne aktivnosti bez obzira na spol, dob, rasu/etničku ili socioekonomsku pripadnost učenika i status (Carlson i sur., 2017., Webster i sur., 2017). Nastava mora biti poticajna i zanimljiva kako bi učenici stvorili pozitivne stavove prema vježbanju i dobili motiv za daljnje kvalitetnije izvanškolsko vježbanje. Djeca koja u sebi gaje ljubav prema sportu od najmanjih nogu razvijaju pozitivne ciljeve za napretkom i uspjehom, rade na svome zdravlju tjelesno i umno. Tjelesna aktivnost daje mogućnost za rasterećenjem pritiska i loših emocija, a što bi kroz neku drugu aktivnost bilo odgojno neprihvatljivo. Tjelesnom se aktivnošću u školama promiče kretanje, sposobnost strukturiranja mišljenja i izražavanje osjećaja (Hollar i sur., 2010). Upravo iz tih razloga važno je osigurati da se mladi u dovoljnoj mjeri angažiraju u provedbi tjelesne aktivnosti kao podrška za njihovo zdravstveno stanje u sadašnjosti i budućnosti (Ha i sur., 2019). Nastava tjelesne i zdravstvene kulture za učenike mlađeg školskog uzrasta treba biti osmišljena tako da stvori motivacijsku klimu za poticanje tjelesne aktivnosti te kreativno i uspješno poticati sudjelovanje učenika u nastavi tjelesnog odgoja (Pavlović i sur., 2023).
Razvoj djeteta kroz sport biti će obogaćen i ispravno usmjeren zdravlju, odgoju te ka životnom uspjehu i sreći. Na odgojnim ustanovama sve je veća odgovornost jer suvremeno doba sa sobom donosi nove bolesti i poremećaje, a mnogi od njih potaknuti su sedentarnim načinom života. Poticanje tjelesnog aktiviteta i svijesti o pozitivnim utjecajima kretanja te zdravstvenim poboljšanjima u odgojnim ustanovama i izvan njih dovelo bi do pozitivnih pomaka. Djeca najviše usvajaju u ranoj dobi i treba ih usmjeriti prema izgradnji života kroz sport, zdravu prehranu kako im tjelesna aktivnost kasnije ne bi bila izazov već način života i nužna neizostavna potreba. Zdravi stil života obuhvaća komponente kao što su redovito vježbanje, kvalitetan san i pravilna prehrana jer su važne kod održavanja i poboljšanje zdravlje učenika. Iako postoje dosljedni dokazi koji povezuju tjelesnu aktivnost s pozitivnim zdravstvenim dobrobitima, bit će potrebno više od znanstvenih dokaza da bi se napredovala provedba politike. Uspjesi u promicanju tjelesne aktivnosti često uključuju povezivanje glavnih društvenih trendova i kulturnih promjena (Alamilla i sur., 2023).
Stil života predstavlja načina na koji osoba živi, ponašanja i radnji u svakodnevnom životu, a životne navike imaju važan utjecaj na fizičko i mentalno zdravlje. Prihvaćanje zdravog načina života kao što je kontrolirani plan prehrane, viša razina tjelesne aktivnosti te odgovarajuća količina i kvaliteta sna te smanjenja stresa i tjeskobe uvelike su povezani s poboljšanjem opće kvalitete života. Transformacija zdravog životnog stila kroz školske intervencijske programe od velike je važnosti za održavanje i uspostavljanje dobrobit i opće zdravlje među školskom djecom. Od izuzetne je važnosti školama ponuditi učinkovite zdravstvene programe koji promiču zdrav stil života s posebnim naglaskom na svakodnevnu i kontinuiranu tjelesnu aktivnost. Dosadašnja istraživanja ukazuju na potrebu izrade interventnih programa koji promiču i potiču izgradnju i razvoj zdravog stila života, a oni naravno imaju i preventivnu ulogu kroz pozitivan pristup u promicanju i razvijanje zdravog ponašanja i stvaranju zdravstvene otpornosti među djecom i mladima. U sustav obrazovanja u Republici Hrvatskoj od izuzetne važnosti bilo bi uvođenje novih programa u primarnom obrazovanju. Uz obaveznu nastavu tjelesne i zdravstvene kulture provodili bi se i programi obaveznih izbornih programa u kojima bi učenici nakon završetka obavezne nastave morali provesti svakodnevno neku vrstu tjelesne aktivnosti u trajanju od 60 minuta dnevno. Ovakav oblik poticanja tjelesne aktivnosti za učenike primarnog obrazovanja temeljio bi se na njihovim željama za odabirom aktivnosti u kojima bi sudjelovali. Ovakav način poticanja sudjelovanja u tjelesnoj aktivnosti imalo bi pozitivnu ulogu u stvaranju motiva za svakodnevno tjelesno vježbanje.profila.ZaključakRoditeljsko ograničavanje pristupa elektroničkim medijimaU ovom radu analiziraniRoditelji su različitiispitani pogledio ograničavanju pristupa elektroničkim medijima i poticanju djece na odgojaktivnosti reflektirantijekom krozslobodnoga moderanvremena. sustavRezultati obrazovanjapokazuju sda posebnim naglaskom na tjelesnu aktivnost u širem odnosno tjelesno vježbanje u užem smislu. Kretanje čovjeka smatra se kao jedna od najosnovnijih ljudskih potreba. Kretanjem se tijelo razvija i uspostavljaju se ravnotežni položaji u fiziološkom smislu što se ponajprije odnosi na energetsku potrošnju. Tjelesnom aktivnošću čovjek troši energiju koju unosi u organizam prehranom. Zadovoljavajuća količvećina kretanjaroditelja odnosno(92 tjelesnog%) aktivitetaograničava postajepristup temeljelektroničkim očuvanjamedijima, čovjekadok u8 suvremenim% uvjetima života i rada. Za skladan razvoj čovjeka kineziološka aktivnost je najvažnija u njenoj najranijoj fazi razvoja odnosno u samom djetinjstvu. Predškolsko doba i doba primarnog obrazovanja je vrijeme u kojem se može najaktivnije utjecati na tjelesni razvoj, ali i na stvaranje navika zdravog načina življenja. U velikom broju slučajeva tjelesna masa raste, aliispitanika ne naprimjenjuje računtakva uvećanja mišićne mase nego balastne mase. Nedovoljan razvoj sustava za kretanje, kao posljedica njegove neaktivnosti, može imati za posljedicu primjerice nepravilno držanje. Inaktivitet je vrlo često povezan s nedovoljnim razvojem motoričko-funkcionalnih sposobnosti te ima negativan učinak na optimalan morfološki razvoj. Kontinuirano participiranje u tjelesnoj aktivnosti učenika moguće je ostvariti samo s sadržajima tjelesnog vježbanja koji će izazvati osjećaj motiviranosti i zadovoljstva. Sedentarni način života mladih koji je zauzeo razmjere epidemije, a može se slobodno reći i pandemije tjelesne neaktivnosti, povećanjem pretilosti i smanjenja broja organiziranog tjelesnog vježbanja učenika, ovaj problem se još više aktualizira. Suradnički odnos u obitelji važan je segment odgojnog djelovanja u kineziološkom smislu s aspekta svakodnevnog tjelesnog vježbanja djece i učenika. Odgojno djelovanje u obitelji, u sinergiji s odgojno obrazovnim ustanovama doprinijelo bi stvaranju kinezioloških kompetencija djece i učenika. Navedene činjenice moraju imati utjecaj na promociju tjelesnog vježbanja od najranije mladosti. Važnost tjelesnog aktiviteta kod djece i učenika ogleda se u činjenici da je ono usko povezano s motoričkim razvojem. Upravo iz navedenih činjenica važnost odgojnog djelovanja na satovima tjelesne i zdravstvene kulture pridonosi razvijanju svijesti o zdravom načinu života. Sadašnje i buduće generacije potrebno je odgajati tako da u daljnjem životu tjelesnu aktivnost odnosno svakodnevno tjelesno vježbanje prihvate kao način života odnosno da im to bude stil života. Odgojne vrijednosti unutar tjelesnog aktiviteta djece, učenika i mladih mogu biti predmet daljnjih istraživanja s ciljem razumijevanja pojava i veza unutar opisanog koncepta.ograničenja.LiteraturaPoticanje djece na bavljenje određenim aktivnostima u slobodno vrijemeAlamilla,Rezultati R.istraživanja A.pokazuju da roditelji najčešće potiču djecu na druženje s obitelji i prijateljima (AS = 4,39), Keith,izlazak N.u R.prirodu (AS = 4,37) i fizičku aktivnost (AS = 4,20). Valja podsjetiti kako su vrijednosti skalirane od 1 do 5 (1 = nikada; 5 = uvijek). Najniže srednje vrijednosti zabilježene su za poticanje djece na igranje računalnih igrica (AS = 1,84) i gledanje TV-a (AS = 2,17).Hasson,rezultati R.t-testa E.(Tablica 2.) pokazuju da roditelji koji ograničavaju pristup imaju višu potporu za aktivnosti poput izlaska u prirodu, Welk,fizičke G.aktivnosti, čitanja i društvenih aktivnosti. S druge strane, roditelji koji ne ograničavaju pristup medijima češće potiču djecu na gledanje TV-a i igranje računalnih igrica.
, Riebe, D., Wilcox, S., & Pate, R. R. (2023)2017). FutureSocial DirectionsMedia foris Transforminga Kinesiology Implementation Science Into Society.Weapon. KinesiologyRealClearDefense. Review,143/8/1,374. 1(aop),Dostupno 1-9.na: https://doi.org/10.1123/kr.2022-0042www.realcleardefense.com/articles/2017/08/25/social_media_is_a_weapon_112148.htmlBerčić,CINAZ B.- Centar za izvannastavne i Đonlićizvanškolske aktivnosti (2008). Projekt „Deset dana bez ekrana“u školskoj godini 2015/2016. Dostupno na http://www.neslanovac.hr/deset-dana-bez-ekranaV.N., Rodek, S. i Mihaljević, D. (2009). TjelesnoUtjecaj vježbanjemedija una suvremenimfizički uvjetimainaktivnost života.djece. FilozofskaŠkolski istraživanjavijesnik, 29(3),58, 449-460.381-397Blain,Forbes, D. O., Standage, M., & Curran, T.K. (2022)2016). PhysicalExamining educationthe Beauty Industry’s Use of Social Influencers. Elon Journal of Undergraduate Research in a post-COVID world: A blended-gamified approach. European Physical Education ReviewCommunications, 28(3),2, 757-776.78-87. Dostupno na: https://doi.org/10.1177/1356336X221080372www.elon.edu/u/academics/communications/journal/wp-content/uploads/sites/153/2017/06/08_Kristen_Forbes.pdfBouchard, C., Blair, S.N. i Haskell, W.L. (2012). Physical Activity and Health. Second edition. Champaign, IL: Human Kinetics.
Burton, L.J. i VanHeest, J.L. (2007). The importance of physical activity in closing the achievement gap. Quest, 59, pp. 212-218
Cai, J., Zhao, Y., Wang, J., & Wang, L. (2022). Influencing factors of children's physical activity in family. BMC public health, 22(1), 787. https://doi.org/10.1186/s12889-022-13235-4
Carlson, J.A., Engelberg, J.K., Cain, K.L., Conway, T.L., Geremia, C., Bonilla, E., i sur., (2017). Contextual factors related to implementation of classroom physical activity breaks. Transl Behav Med ;7:581–92.
Caspersen, C. J., Powell, K. E. i Christenson, G. M. (1985). Physical activity, exercise, and physical fitness: definitions and distinctions for health-related research. Public Health Reports 100(2):126–31.
Cockerham, W.C. (2000) The sociology of health behavior and health lifestyles. In Bird, C.E., Conrad, P. and Fremont, A.M. (eds), Handbook of Medical Sociology, 5th Edition. Upper Saddle
Crepaz, P. (2017). Sport u svjetlu vjere: utjecaj na području odgoja?. Crkva u svijetu, 53 (3), 452-462
Dalal, M., Cazorla-Lancaster, Y., Chu, CG., I Agarwal, N. (2022) Healthy From the Start—Lifestyle Interventions in Early Childhood. American Journal of Lifestyle Medicine. 16(5):562-569. doi:10.1177/15598276221087672
Day, R. E., Sahota, P., & Christian, M. S. (2019). Effective implementation of primary school-based healthy lifestyle programmes: a qualitative study of views of school staff. BMC public health, 19(1), 1239. https://doi.org/10.1186/s12889-019-7550-2
Dudley D. (2015) A conceptual model of observed physical literacy. Phys Educ.72 (5):236–60. doi: 10.18666/TPE-2015-V72-I5-6020
Đonlić, V., Šuker,Gür, D., i Moretti,Türel, Y. K. (2022). Parenting in the digital age: Attitudes, controls and limitations regarding children's use of ICT. Computers & Education, 183, 104504. Dostupno na:https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S03601315220007562017)2019). OdgojnaOdgovor kompetetivnost primjene motoričkih aktivnostikineziologije u područjupredškolskom obrazovanjaodgoju i znanosti.primarnom Uobrazovanju na suvremeni način života. U: V. FindakBabić (Ur.), Zbornik28. radova 26. ljetnaLjetna škola kineziologa Republike Hrvatske: Kineziološke kompetencije u područjima edukacije sporta, sportske rekreacije i kineziterapije,Hrvatske, PorečOdgovor :kineziologije na suvremeni način života; znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem. (str. 31-37) Zadar: Hrvatski kineziološki savez,savez. 290-296Dostupno na: https://bib.irb.hr/datoteka/1014401.Ljetna_skola-2019-za-CD.pdfFan,Karimullah, X.S. S. (2023). The Influence of Technology on the Interaction of Parents and Children in the Family. AGENDA: Jurnal Analisis Gender dan Agama, 5(2), 140-156. Dostupno na:https://ejournal.uinmybatusangkar.ac.id/ojs/index.php/agenda/article/view/10645Cao,ZBLemish, D. (2017)2013). Kako komunicirati s djecom; načela i prakse za podršku, nadahnuće, poticaj, obrazovanje i iscjeljenje. Zagreb: Fond Ujedinjenih naroda za djecu (UNICEF) Ured za Hrvatsku.amongChampaign: ChineseWashington, School-AgedD. Children:C.: NationalHuman PrevalenceKinetics, Estimates195-214. fromDostupno thena: 2016 Physical Activity and Fitness in China—The Youth Study“https://books.google.hr/books?hl=hr&lr=&id=VqFcFsykj6EC&oi=fnd&pg=PA1&dq=16.%09Malina,+R.+M.,+Bouchard,+C.,+Bar+-Or,+O.+(2004). Journal of Sport and Health Science6(4):388–94. doi: 10.1016/j.jshs.2017.09.006.+Growth,+Maturation,+and+Physical+Activity.Champaign:+Human+Kinetics.&ots=yjXOGTqYH3&sig=tlUZ1kzcBMV-OfMp7DcCP5jJlWU&redir_esc=y#v=onepage&q=process&f=falseFindak,Marić V.Jurišin, (1999). Metodika tjelesneS. i zdravstveneMarković, kulture.B. (2011). Uticaj televizije na razvoj interesovanja kod mladih. Kultura, Zagreb:133, Školska knjiga.401-412.Findak,Marshall, V.S. (2003).J., MetodikaBiddle, tjelesneS. J. K., Gorely, T., Cameron, N. i zdravstvene kulture. Zagreb: Školska knjiga.
Findak, V. (2019). Kinesiology Education – The Future of Civilization. Croatian Journal of Education, 21 (Sp.Ed.1), 199-211. https://doi.org/10.15516/cje.v21i0.3725
Findak,V., Prskalo,Murdey, I. (2004). KineziološkoRelationships motrištebetween namedia ekološkiuse, odgoj.body U: Dani Ante Starčevića – Ekologija u odgoju i obrazovanju. (Ur. S. Golac i sur.) pp (216-224) Gospić: Sveučilište u Rijeci -Visoka učiteljska škola Gospić.
Füssenich, L. M., Boddy, L. M., Green, D. J., Graves, L. E. F., Foweather, L., Dagger, R. M., McWhannell, N., Henaghan, J., Ridgers, N. D., Stratton, G., Hopkins, N. D. (2016). Physical Activity Guidelinesfatness and Cardiovascular Risk in Children: A Cross Sectional Analysis to Determine Whether 60 Minutes Is Enough. BMC Public Health 16:67. doi: 10.1186/s12889-016-2708-7.
Gal, D.L., Santos, A.C., i Barros, H. (2005). Leisure-Time versus Full-Day Energy Expenditure: A Cross-Sectional Study of Sedentarism in a Portuguese Urban Population. BMC Public Health 5:16. doi: 10.1186/1471-2458-5-16.
Ganijanovich, A. O. (2020). Healthy life – as one of the factors of upbringing of young generation. European Journal of Research and Reflection in Educational Sciences, 8 (2) Part II, 130-133.
Ha, A. S., Ng, J. Y. Y., Lonsdale, C., Lubans, D. R., & Ng, F. F. (2019). Promoting physical activity in children throughand family-basedyouth: intervention:a protocolmeta-analysis. International Journal of Obesity, 28, 1238–1246."Activeinfluence 1 + FUN"of randomizedgadgets controlledon trial.children's emotional intelligence. BMCJurnal public healthScientia, 19(1)12(01), 218.132-137. Dostupno na: https://doi.www.infor.seaninstitute.org/10.1186/s12889-019-6537-3index.php/pendidikan/article/view/1057Hagger, MS., i Chatzisarantis, NLD. (2016) The trans-contextual model of autonomous motivation in education: conceptual and empirical issues and meta-analysis. Review of Educational Research 86(2): 360–407.
Hardman, K. (2011). Physical Education, Movement and Physical Literacy in the 21st Century: Pupils’ Competencies, Attitudes and Behaviours, Tjelesna i zdravstvena kultura u 21.stoljeću-kompentencije učenika, Prskalo, I; Novak, D. (ur.). Poreč: Hrvatski kineziološki savez, 58-65 FIEP,
Heimer,Pišot, S. (2015). Osnove zdravstvene kineziologije. In. D. Jurko, D. Čular, M. Badrić, G. Sporiš (2015). Osnove kineziologije (pp. 189-254). Sveučilište u Splitu Kineziološki fakultet, Sportska-knjiga, Gopal Zagreb
Heimer, S., i Sporiš, G. (2016). Kineziološki podražaji i ukupna tjelesna aktivnost u zaštiti zdravlja i prevenciji kroničnih nezaraznih bolesti. In I. Prskalo, i G. Sporiš, Kinezologija (pp. 171-190). Zagreb: Školska knjiga d.d., Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Hillman, C.H., Pontifex, M.B., Raine, L.B., Castelli, D.M., Hall, E.E., i Kramer, A. F. (2009). The Effect of acute treadmill walking on cognitive control and academic achievement in preadolescent children. Neuroscience, 159, pp. 1044-1054.
Hollar, D., Messiah, S.E., Lopez-Mitnik, G., Almon, M., Hollar, T.L., and Agatston, A.S. (2010). Effect of an elementary school-based obesity prevention intervention on weight and academic performance among low income children. American Journal of Public Health, 100, pp. 646-653.
Jurko, D., Čular, D., Badrić, M., Sporiš, G. (2015). Osnove kineziologije. Sveučilište u Splitu, Sportska-knjiga, Gopal Zagreb
Katzmarzyk, P.T., Denstel, K.D., Beals, K., Bolling, C., Wright, C., Crouter, SE., i sur. (2016). Results From the United States of America’s 2016 Report Card on Physical Activity for Children and Youth. J Phys Act Health;13(11 Suppl 2):S307–13.
Kohl II, H. W., i Cook, H. D. (Ur.) (2013). Educating the Student Body: Taking Physical Activity and Physical Education to School. Committee on Physical Activity and Physical Education in the School Environment, Food and Nutrition Board, and Institute of Medicine. Washington DC: The National Academies Press.
Lai, S. K., Costigan, S. A., Morgan, P. J., Lubans, D. R., Stodden, D. F., Salmon, J., & Barnett, L. M. (2014). Do school-based interventions focusing on physical activity, fitness, or fundamental movement skill competency produce a sustained impact in these outcomes in children and adolescents? A systematic review of follow-up studies. Sports medicine (Auckland, N.Z.), 44(1), 67–79. https://doi.org/10.1007/s40279-013-0099-9
Lewis K. (2014). Pupils' and teachers' experiences of school-based physical education: a qualitative study. BMJ open, 4(9), e005277. https://doi.org/10.1136/bmjopen-2014-005277
Mak, T. C. T., Chan, D. K. C., & Capio, C. M. (2021). Strategies for Teachers to Promote Physical Activity in Early Childhood Education Settings-A Scoping Review. International journal of environmental research and public health, 18(3), 867. https://doi.org/10.3390/ijerph18030867
Matijević, M., Bilić, V. i Opić, S. (2016). Pedagogija za učitelje i nastavnike. Zagreb: Školska knjiga
Miljković, D. (2009). Pedagogija za sportske trenere – veleučilišni udžbenik. Zagreb: Društveno veleučilište i Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu. – veleučilišni udžbenik.
Ministarstvo znanosti i obrazovanja (2019). Kurikulum nastavnog predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura za osnovne škole i gimnazije, Zagreb. Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Ministarstvo, znanosti obrazovanja i športa. (2011). Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje. Zagreb. Ministarstvo, znanosti obrazovanja i športa.
Opić, S., Bilić, V. i Jurčić, M. (2015). Odgoj u školi (znanstvena monografija). Zagreb: Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Parfitt, G.,Pavey, T., Rowlands, A.V. (2009). Children’s Physical Activity and Psychological Health: The Relevance of Intensity. Acta Paediatrica (Oslo, Norway: 1992) 98(6):1037–43. doi: 10.1111/j.1651-2227.2009.01255.x.
Pavlović S, Pelemiš V, Marković J, Dimitrijević M, Badrić M, Halaši S, Nikolić I, Čokorilo N. (2023). The Role of Motivation and Physical Self-Concept in Accomplishing Physical Activity in Primary School Children. Sports.11(9):173. https://doi.org/10.3390/sports11090173
Piercy KL, Troiano RP, Ballard RM, i sur. (2018). TheFundimentalni Physicalobrasci Activity Guidelines for Americans. JAMA.;320(19):2020–2028. doi:10.1001/jama.2018.14854
Polić, R. (2003). Odgojkretanja i dokolicatjelesni kapital kod predškolske djece. U: S. Šalaj (Ur.), 4. Znanstveno-stručna konferencija; Motorička znanja djece. Metodički ogledi, 10 (2), 25–37.
Pratt, M., Jeffrey N., Felipe L., Larissa., Guijing W. (2014). The Cost of Physical Inactivity: Moving into the 21st Century. British Journal of Sports Medicine 48(3):171–73. doi: 10.1136/bjsports-2012-091810.
Prskalo, I., Barić, A., Badrić, M. (2010) Kineziološki sadržaji i slobodno vrijeme mladih, Kineziološki sadržaji i društveni život mladih, Andrijašević Mirna; Jurakić Danijel (ur.). Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 65-70.19-26.Rakić,Ray, V.,M. Vukušić,i S.Ram Jat, K. (2010). OdgojEffect of Electronic Media on Children. Perspective, 47, 561-568.obrazovanjemladih zana vrijednosti.internetu i prevencija ovisnosti.Društvena istraživanjaJAHS, 19 (4/5)1(2), 771-79581-96.Rawal, T., van Schayck, O. C. P., Willeboordse, M., Arora, M., Bhaumik, S., Bhagra, A., Bhagra, S., Muris, J. W. M., & Tandon, N. (2022). How to promote a healthy lifestyle among schoolchildren: Development of an intervention module (i-PROMISe). Public health in practice (Oxford, England), 3, 100262. https://doi.org/10.1016/j.puhip.2022.100262
River, NJ: Prentice-Hall.Cockerham W. C. (2007). Health lifestyles and the absence of the Russian middle class. Sociology of health & illness, 29(3), 457–473. https://doi.org/10.1111/j.1467-9566.2007.00492.x
Roca, L., Badrić, M. (2019). Participating in kinesiology activities in primary-education students' free time, Sports Science and Health. 9, 2; 85-91
Roca, L., Badrić, M., Sporiš, G. (2019). The correlation between physical activity and body composition in primary school students, Homosporticus, Vol: 21 Issue: 2; 23-30
Senković, Ž. (2017). Antropološki temelji odgoja. Život i škola, 17 (1), 62-69
Shephard, R.J., i Trudeau F. (2005). Lessons learned from the Trois-Rivières Physical Education Study: A retrospective. Pediatric Exercise Sciences, 17 (2).
Slater, SJ, Nicholson, L, Chriqui, J, Turner, L, Chaloupka, F. (2012). The impact of state laws and district policies on physical education and recess practices in a nationally representative sample of US public elementary schools.Arch Pediatr Adolesc Med. 166(4):311–316.
Tafra, A. (2015). Odgoj za integriranje u društvo. Postmoderna pedagogija i obrazovna politika između utopije i distopije. Metodički ogledi, 42 (2), 39-59
Tambalis, K.D., Panagiotakos, D.B., Psarra,G., Sidossis, L.S. (2019). Concomitant Associations between Lifestyle Characteristics and Physical Activity Status in Children and Adolescents, J Res Health Sci; 19(1):
Taylor, I. M., Ntoumanis, N., Standage, M., & Spray, C. M. (2010). Motivational predictors of physical education students' effort, exercise intentions, and leisure-time physical activity: a multilevel linear growth analysis. Journal of sport & exercise psychology, 32(1), 99–120. https://doi.org/10.1123/jsep.32.1.99
Turner, L., Chaloupka, F.J. (2017). Reach and implementation of physical activity breaks and active lessons in elementary school classrooms. Health Educ Behav.;44:370–5.
Vujčić, V. (2013). Opća pedagogija. Zagreb: Hrvatski pedagoško – književni zbor.
Vukasović, A. (1987). Prinosi razmatranju i znanstvenom osvjetljavanju fenomena odgoja. U: Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, br 1-2 (ur. E. Banić-Pajnić) pp 163-179. Zagreb: Institut za povijesne znanosti, Odjel za povijest filozofije.
Vukasović, A. (1989). Analiza i unapređivanje odgojnog rada, Samobor: Zagreb – Radna organizacija za grafičku djelatnost.
Vukasović, A. (1998). Pedagogija. Zagreb: Hrvatski katolički zbor „MI“
Webster, C. A., Zarrett, N., Cook, B. S., Egan, C. A., Nesbitt, D., and Weaver, R. G. (2017). Movement integration in elementary classrooms: Perceptions of teachers who report integrating the least and implications for program planning. . Evaluation and Program 813 Planning, 61, 134-143.
Wiium N. (2021). Physical Education and Its Importance to Physical Activity, Vegetable Consumption and Thriving in High School Students in Norway. Nutrients, 13(12), 4432. https://doi.org/10.3390/nu13124432
World Health Organization (2009). Global Health Risks : Mortality and Burden of Disease Attributable to Selected Major Risks. World Health Organization.
World Health OrganizationUNICEF (2010). GlobalIskustva Recommendationsi onstavovi Physicaldjece, Activityroditelja fori Health.učitelja prema elektroničkim medijima. Ured WHO,UNICEF-a Genevaza 2010.Hrvatsku, Sv. 60.1-54.
Faculty of Teacher Education, University of Zagreb in cooperation with the Croatian Academy of Sciences and ArtsPhysicalRelationship activitybetween asparental educationalupbringing valuestyle and children’s use of electronic media and their participation in kinesiology activities
workstudy iswas to determine the analysisfrequency of upbringingelectronic ormedia educationaluse valuesby fromprimary the aspect of physical activity with the aim of obtaining the best possible information about the creation of a healthy lifestyle for students. Physical movement is considered one of the most important human life needs. The fact itself, which has been scientifically proven in numerous previous studies, indicates that people today engage in insufficient physical activity, directly putting their health at risk. Physical inactivity has reached the proportions of a pandemic occurring in the lives of young people today.Reviewing previous research has found that physical activity and sedentary behavior are strong predictors of compromised health inschool children and youngthe people. Education is oneintensity of the components of educational systems whose values would try to instill the creation of the habit of lifelong physical exercise. Students' continuoustheir participation in physical activity can only be achieved withcertain physical exercise content that will cause a feeling of motivation and satisfaction. These facts are observed through the prism of of each child’s or student’s progress, and the discussion revolves around whether the education system can provide children and students with the opportunity to adopt educational values for physical exercise. The important role of upbringing in physical education is emphasized, taking into account all the facts, thus ensuring a better, higher-quality and healthier future for children of all age groups,activities, as well as forto societyinvestigate asthe relationship between parental prohibition of electronic media use and encouraging children to participate in various leisure activities, and finally, to determine which activities children prefer to do in their leisure time. The research included 509 parents of primary school children in four primary schools in Zagreb County and the City of Zagreb. The research instrument was an anonymous questionnaire with a whole.five-point Today'sLikert childrentype arescale. surroundedThe data were processed by countlessdescriptive modernand sourcesinferential thatstatistics, offerwhich themwas used to determined possible existence of differences and a correlation and discriminant analysis. The results revealed statistically significant differences between parents who restrict their children’s access to aelectronic largemedia numberand those who do not. What distinguishes these two categories of differentparents contentsis that parents who restrict their children's access to electronic media significantly more encourage children to read and learn than the other group of parents. A statistically significant difference was not established between these same two categories of parents in a short time. Duerelation to the largeactivities numberthat children prefer to do in their free time. The conclusion is that parental control over the use of theseelectronic contents,media theyhas dopositive noteffects focusbecause it is associated with encouraging children to participate in activities useful for their growth and concentrate on anything for long periods.development. The inability to maintain attention and concentration makes it difficult to master educational content, necessitating the introduction of shorter physical activities during the teaching process that will contribute to their concentration and motivation.
Key words:
health;children's physicalleisure time; mass media; primary education; physicalparental exercise;influence; school;restricting upbringing,access to electronic media