Samoučinkovitost budućih odgojitelja za provođenje glazbenih aktivnosti u dječjem vrtiću

	Odgoj danas za sutra:  Premošćivanje jaza između učionice i realnosti  3. međunarodna znanstvena i umjetnička konferencija Učiteljskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Suvremene teme u odgoju i obrazovanju – STOO4 u suradnji s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti
TomislavLidija KoštaNikolić1, Ana Bićanić2                  1 Sveučilište J. J. Strossmayera u Zadru,Osijeku, OdjelFakultet za izobrazbu učiteljaodgojne i odgojitelja,obrazovne znanosti, Hrvatska 2 Dječji vrtić Zeko, Slatina, Hrvatska tkosta@unizd.lnikolic@foozos.hr

Sekcija - Važnost umjetničkog obrazovanja

Broj rada: 1

Kategorija članka: PregledniIzvorni znanstveni rad

Sažetak

RadZa analizirakvalitetan razvojglazbeni ciljeva i zadaća pjevanjaodgoj u hrvatskimranom osnovnim školama od sredine 19. stoljeća do suvremenih obrazovnih reformi. Svrha je pružiti pregled promjena u nastavi pjevanja u kontekstu društvenih i pedagoških prilika te istaknutidjetinjstvu ključne izazovesu glazbene i mogućnostimetodičke budućegkompetencije razvoja.odgojitelja, Kvalitativnom analizom školskeali i zakonodavnenjihova dokumentacije,samoučinkovitost uključujućiza zakone,poučavanju nastavneglazbe. planove Cilj je ovoga istraživanja utvrditi kakva je samoučinkovitost studenata studija ranoga i programepredškolskoga teodgoja radovei obrazovanjaza za provođenje glazbenih pedagoga,aktivnosti radu obuhvaćadječjem povijesnivrtiću. razvoj Anketirano je 248 studenata prijediplomskog studija Ranoga i suvremenepredškolskoga pristupeodgoja i obrazovanja na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u nastaviOsijeku. pjevanja. Za potrebe ovog istraživanja kreiran je Upitnik samoučinkovitosti za provođenje glazbenih aktivnosti u dječjem vrtiću za studente, buduće odgojitelje, a upotrijebljen je i adaptirani Upitnik samoprocjene glazbenih kompetencija (Nikolić i Ercegovac-Jagnjić, 2025). Rezultati pokazujusu pokazali da sustudenti ciljeviimaju nastaverazvijenu pjevanjasamoučinkovitost za glazbene aktivnosti u 19.vrtiću, stoljećali ne na najvišem stupnju. Najvišu naglašavalirazinu moralni,samoučinkovitosti estetskistudenti imaju za izvođenje glazbenih aktivnosti pjevanja, slušanja glazbe i domoljubniizvođenja odgoj, s fokusom na narodnu pjesmu,brojalica, dok je umjetničkiza aspekt bio sekundaran. Uvođizvođenje notnogaktivnosti opismenjivanjaostalih izmeđupodručja dvaglazbenog svjetskaodgoja ratasamoučinkovitost unaprijediloslabija, a slabija samoučinkovitost pokazala se i za samostalno osmišljavanje svih glazbenih aktivnosti. Utvrđeno je pedagoški okvir, ali pjevanjekako je ostalosamoučinkovitost funkcionalnoza glazbene aktivnosti u službidječjem širegvrtiću obrazovnogveća konteksta.kod Ustudenata socijalističkoms razdobljuglazbenim ideološkiiskustvom utjecajiprije ograničavajustudija, umjetničkisamoučinkovitost potencijalraste pjevanja,s dokgodinom reformeglazbenog nakonobrazovanja osamostaljenjana donose ključne promjene. Hrvatski nacionalni obrazovni standard (HNOS) iz 2006.studiju i kurikulumpozitivno „Školaje zapovezana život“s izrazinom 2019.samoprocijenjenih promičuglazbenih otvorenikompetencija model(r nastave,= kompetencije i aktivno muziciranje učenika, naglašavajući pjevanje kao umjetnički doživljaj.0,77). Zaključak ukazuje na to da, unatoč smanjenom nastavnom fondu i izazovima u implementaciji suvremenih kurikuluma, pjevanje ostaje ključna i omiljena aktivnost u nastavi glazbene kulture. Naglašava se potreba jačanja podrške nastavnicima kroz edukaciju, osiguranje resursa, ali i povećanje fonda sati kako bi se omogućila dublja integracija umjetničkih i pedagoških dimenzija pjevanja.

Ključne riječi

ciljeviglazbene ikompetencije; zadaćeglazbeno pjevanja;obrazovanje; kurikulum;glazbene nastavasposobnosti; glazbe;metodičke pjevanje;kompetencije; osnovnastudij školaza odgojitelje

Uvod[1] 

NastavaSuvremeni pristup ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju podrazumijeva podršku razvoja svih potencijala djeteta (Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, 2015). Glazbeni odgoj dijelom je predškolskog kurikula u predškolskim ustanovama u Hrvatskoj i integrira se sa svim ostalim područjima predškolskog odgoja i obrazovanja, a provode ga odgojitelji predškolske djece. Odgojitelji trebaju imati završen prijediplomski studij ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja na stručnim ili sveučilišnim studijima koje se izvode na fakultetima (Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju, 2022). Kompetencije za planiranje i provođenje glazbenih aktivnosti s djecom u vrtiću koje na studijima stječu odgojitelji podrazumijevaju znanja iz područja glazbe, glazbene vještine sviranja, pjevanja imai duguanalitičkog slušanja glazbe te metodička znanja i bogatuvještine povijestiz unutarpodručja hrvatskogglazbe osnovnoškolskogu obrazovanja,radu kojus pratimodjecom rane i predškolske dobi (Miočić, 2012). Postizanjem primjerene razine spomenutih kompetencija stvaraju se preduvjeti kvalitetnog glazbenog odgoja u dječjim vrtićima.

Glazbeno obrazovanje budućih odgojitelja prate podjednake poteškoće kao i obrazovanje budućih učitelja. Studenti tih dvaju studijskih programa prije studija najčešće nemaju specijalističko glazbeno obrazovanje niti druge oblike aktivnog muziciranja (Nikolić, 2022a). Osim poteškoća tijekom razvoja i stjecanja glazbenih kompetencija prisutni su i problemi nedovoljno razvijenih glazbenih sposobnosti, ali i straha od sredinejavnog 19.nastupa, stoljećaneprimjerenih dostavova suvremeniho reformiglazbenom obrazovanju i glazbenim sposobnostima, slabe motivacije za učenje glazbe te slabog samopouzdanja i samoučinkovitosti u 21.glazbi stoljeću. Tijekom ovog razdoblja, ciljevi(Ercegovac-Jagnjić i zadaćNikolić, 2010; Nikolić, 2017, 2023; Nikolić i Šenk, 2018) koji glazbeno obrazovanje na studiju stavljaju u zahtjevniji obrazovni kontekst nego što ono samo po sebi jest.

Evidentan problem slabog samopouzdanja za izvođenje nastave glazbe kod učitelja primarnog obrazovanja (Nikolić, 2017, 2022b) može pjevanja razvijali su se podpretpostaviti utjecajemi društveno-političkihkod promjena,samopouzdanja zakonodavnihodgojitelja reformiza teplaniranje i provođenje glazbenih aktivnosti u vrtiću jer se radi o istom sklopu glazbenih, pedagoških i psiholoških implikacija. Razlozi slabog samopouzdanja odgojitelja za provođenje glazbenih ideja,aktivnosti u dječjem vrtiću mogu se tražiti u glazbenom i metodičkom obrazovanju odgojitelja u razdoblju prije i za vrijeme studija, glazbenim sposobnostima te glazbenim i metodičkim kompetencijama u području glazbe kao i u psihološkim konstruktima koji prate njihovo glazbeno obrazovanje (Bautista i sur., 2024). Kada se govori o samopouzdanju osobe u nekom području svoga djelovanja zapravo se govori o njenim uvjerenjima o samoučinkovitosti u tom području (Nikolić, 2022b) pa se pod samopouzdanjem odgojitelja u području glazbe govori o samoučinkovitosti odgojitelja za planiranje i provođenje glazbenih aktivnosti u radu s djecom u vrtiću. Međutim, kako domaćihse takou istraživanju Bartela i europskihsuradnika teoretičara.(2004) Ovajpokazalo, radniža nastojisamoučinkovitost pružitiučitelja cjelovitu prikazglazbi transformacijane mora biti povezana s njihovim kompetencijama u glazbi što upućuje na potrebu istraživanja uloge samoučinkovitosti odgojitelja za provođenje glazbenih aktivnosti u dječjem vrtiću.

 

Samoučinkovitost odgojitelja za glazbene aktivnosti u dječjem vrtiću

Od osamdesetih godina prošlog stoljeća psihološka istraživanja bave se samoučinkovitošću kao važnim čimbenikom postignuća (Nikolić, 2022b). Prema Badurinoj (1997) socijalnoj kognitivnoj teoriji četiri su izvora samoučinkovitosti: izravno iskustvo, neizravno iskustvo, verbalno uvjeravanje i fiziološka i afektivna stanja. Bandurin koncept samoučinkovitosti rabi se u istraživanjima i u području glazbenog obrazovanja (Nikolić i Šenk, 2018), a “temelji se na stajalištu da razina motivacije, afektivna stanja i djelovanje ljudi više ovise o onome što oni vjeruju nego o onome što je objektivno istinito” (Nikolić, 2022b, str. 181). Vanatta-Hall (2010) tvrdi da uspješna implementacija kvalitetnog glazbenog programa u ranom djetinjstvu osim o glazbenim i metodičkim kompetencijama odgojitelja u velikoj mjeri ovisi i o samoučinkovitosti odgojitelja u poučavanju glazbe, odnosno o njihovim osobnim uvjerenjima o sposobnosti poučavanja glazbe i njihove sposobnosti da postignu pozitivne rezultate u radu s djecom u glazbi. Dobrota (2019, str. 67) je u svom istraživanju utvrdila da odgojitelji “najčešće realiziraju one glazbene aktivnosti prema kojima pokazuju najveći afinitet i za koje suse oblikovaleprocjenjuju nastavukompetentnijima.” pjevanja,Vidulin (2016) objašnjava da svijest odgojiteljica o slabijem poznavanju glazbene literature i nedostatcima vlastitih glazbenih kompetencija stvara kod njih nesigurnost pri glazbenom izvođenju što se reflektira na njihovu percepciju cijelog glazbenog područja kojemu onda nisu sklone. Ako odgojitelj nema izgrađenu samoučinkovitost u glazbi, vjerojatno će izbjegavati glazbene aktivnosti ili one glazbene aktivnosti za koje se ne osjećaju kompetentnima (Herzog, Bačlija Sušić i Županić Benić, 2018). Stoga, glazbeno obrazovanje na studiju za odgojitelje treba studentima omogućiti uspješnost u stjecanju i razvoju glazbenih i metodičkih kompetencija te razvijati uvjerenja studenata, budućih odgojitelja o njihovoj samoučinkovitosti u planiranju i provođenju glazbenih aktivnosti u radu s posebnimdjecom naglaskomrane i predškolske dobi.

S obzirom na promjeneto da je samoučinkovitost studenata, budućih odgojitelja u njezinimglazbi ciljevima,jedan zadaćamaod pokazatelja buduće implementacije glazbenih aktivnosti u radu s djecom rane i pedagoškojpredškolske filozofiji.dobi, Postavljapostavlja se središnjepitanje istraživačkona pitanje:koji Kakonačin se izgrađuje samoučinkovitost u glazbi, koji su čimbenici važni u tom procesu te u kojem razdoblju njihova obrazovanja te može li se ciljevi i zadaćekako pjevanjadjelovati na razvoj samoučinkovitosti budućih odgojitelja u hrvatskimglazbi osnovnimtijekom školama mijenjali pod utjecajem povijesnih, društvenih i pedagoških čimbenika te kako ti razvojni procesi oblikuju suvremenu praksu glazbenog obrazovanja?studija.

Istraživanje Richards (1999) je temeljenomeđu studentima studija za odgojitelje u Australiji zabilježila kako se slabo samopouzdanje u pjevanje  iz negativnog može podići do neutralnog tijekom jedne godine programa glazbenog obrazovanja, dok je Vanatta-Hall (2010) zabilježila porast samoučinkovitosti studenata u glazbi već nakon jednog semestra nastave glazbe na kvalitativnojstudiju. analiziIstraživanja primarnihprovedena sa studentima, budućim odgojiteljima u Turskoj i sekundarnihSAD, izvora,pokazala uključujućsu kako samoučinkovitost studenata u glazbi raste s godinom studija odnosno s godinom programa glazbenog obrazovanja na studiju (Burak, 2019; Vanata-Hall, 2010; Yücesan, 2023). Potvrđena je i  značajna razlika samoučinkovitosti u poučavanje glazbe u odnosu na glazbeno obrazovanje prije studija te oni studenti koji imaju iskustvo ranijeg glazbenog obrazovanja imaju više razine samoučinkovitosti u glazbi (Burak, 2010). Burak (2019) te rezultate tumači zakonodavnupovezanošću dokumentaciju,s nastavnečimbenicima planovekoji utječu na oblikovanje uvjerenja o samoučinkovitosti koje se odvija u društvenom okruženju gdje studenti koji imaju bolje glazbeno obrazovanje i programeglazbene vještine, doživljavaju veću uspješnost nego drugi studenti te radovese istaknutihosjećaju glazbenih pedagoga. Dokumenti kao što su Systema scholarum elementarium (1845.), Zakon ob ustroju pučkih školah (1874.) i Hrvatski nacionalni obrazovni standard (2006.) te brojni nastavni planovi i programi, ključni su izvori za razumijevanje evolucije nastave pjevanja. Uz to, analizirani su znanstveni i stručni radovi koji obrađuju promjenekompetentnijima u kurikulumimasituacijama ikada obrazovnojpromatraju filozofijiglazbeno krozizvođenje povijest,drugih kaostudenata iili suvremenadobivanjem istraživanjapozitivnih opovratnih značajuinformacija pjevanjaod njih. Opisano iskustvo veće uspješnosti glazbenog izvođenja studenata u osnovnimsocijalnom školama.kontekstu zadovoljava ranije spomenute čimbenike samoučinkovitosti koje je definirao Bandura (1997).

RadSlaba pokrivaistraženost ključneproblema povijesnesamoučinkovitosti faze:odgojitelja uvođenjei pjevanjastudenata, budućih odgojitelja za glazbene aktivnosti u osnovnoškolskidječjim kurikulum sredinom 19. stoljeća, promjene između dva svjetska rata, razdoblje socijalističke Jugoslavije te suvremene reformevrtićima u neovisnojHrvatskoj Hrvatskoj. Poseban naglasak stavljen jeupućuje na transformacijuistraživanje nastavetoga pjevanjaproblema kroz HNOS iz 2006. godine i kurikulum „Škola za život“ iz 2019. godine, koji unose nove dimenzije među izvođenjestudentima nastaveodgojiteljskog glazbenestudija. kulture.

UlogaPitanja pjevanjana koja se u nastaviovome glazbeistraživanju čestoželi jeodgovoriti bila funkcionalna, usmjerena na ostvarivanje šireg skupa obrazovnih ciljeva, poput moralnog, estetskog i domoljubnog odgoja. Međutim, tijekom povijesti, pristup pjevanju prelazi od tradicionalnog prema suvremenom, usmjerenom na umjetnički doživljaj i razvijanje glazbenih sposobnosti učenika. Ovaj rad analizira kako su te promjene utjecale na kvalitetu i značaj pjevanja unutar obrazovnog sustava.jesu:

Proučavanjea)   ciljevaImaju li studenati, budući zadaćaodgojitelji pjevanjarazvijenu samoučinkovitost za provođenje glazbenih aktivnosti u osnovnimdječjem školamavrtiću?

nije

b)   samoMijenja povijesnoli važno,se većsamoučinkovitost istudenata pedagoškiza relevantnoprovođenje glazbenih aktivnosti u kontekstuodnosu suvremenihna obrazovnihgodinu reformi.studija?

Razumijevanje

c)   ovihPostoji promjenali pruža dublji uvidrazlika u izazovesamoučinkovitosti istudenata mogućnostiza kojeprovođenje nastavaglazbenih pjevanja nudi danas, kao iaktivnosti u njezindječjem potencijalvrtiću u odnosu na glazbeno iskustvo prije studija?

d)   Postoji li povezanost samoučinkovitosti studenata za doprinosprovođenje razvojuglazbenih umjetničkeaktivnosti iu kulturnevrtiću svijestis učenika.njihovim glazbenim kompetencijama?

 

NastavaMetodologija

pjevanja

Cilj tijekomje 19.ovoga stoljećistraživanja utvrditi kakva je samoučinkovitost studenata studija ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja za provođenje glazbenih aktivnosti u dječjem vrtiću.

Zadaće su istraživanja sljedeće:

1)   utvrditi obilježja demografskih i obrazovnih varijabli

2)   utvrditi razinu samoučinkovitosti studenata za provođenje glazbenih aktivnosti u vrtiću

3)   utvrditi značajnost razlike u samoučinkovitosti studenata za provođenje glazbenih aktivnosti u vrtiću u odnosu na godinu studija

4)   utvrditi značajnost razlika u samoučinkovitosti studenata za provođenje glazbenih aktivnosti u dječjem vrtiću u odnosu na glazbeno obrazovanje prije studija i na sudjelovanje u ansamblima prije studija

5)   utvrditi razinu glazbenih kompetencija studenata

6)   utvrditi povezanost samoučinkovitosti studenata za provođenje glazbenih aktivnosti u vrtiću s njihovim glazbenim kompetencijama.

 

Sudionici

U drugojistraživanju polovicije 18.sudjelovalo stoljeća248 prosvjetiteljskestudenata idejesvih otriju modernizacijigodina prijediplomskog studija Ranoga i demokratizacijipredškolskoga obrazovnih sustava proširile su se diljem Europe. Pod njihovim utjecajem, u Habsburškoj Monarhiji donose se ključni zakonski dokumenti koji postavljaju temelje modernog školskog sustava. Na području Hrvatske, koje je tada bilo dijelom Austro-Ugarske Monarhije, školstvo je bilo uređeno zakonima i uredbama koje su dolazile iz Beča ili Pešte. Prvi značajan dokument koji uvodi pjevanje u osnovne škole bio je Systema scholarum elementarium iz 1845. godine. Prema tom dokumentu, među obveznim predmetima osnovnih škola nalazilo se i pjevanje, definirano u okviru predmeta pod nazivom „Obuka i vježba u čednom, pristojnom, milom i pobožnom pjevanju pjesama“ (Horbec et al., 2017). Cilj ovog predmeta bio je razvijati „čedno i pobožno“ pjevanje, naglašavajući moralni i religiozni odgoj učenika. Nakon sklapanja Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. godine, Hrvatska dobiva ograničenu autonomiju u prosvjetnim, školskim i upravnim poslovima (Markus, 2016). Ovo je omogućilo donošenje prvog autonomnog školskog zakona 1874. godine pod nazivom Zakon ob ustroju pučkih školah i preparandijah za pučko učiteljstvo u Kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji. Ovaj zakon, koji normira hrvatski jezik kao nastavni jezik, donosi značajne reforme u školstvu, uključujući jasnije definiranje ciljeva i zadaća nastave pjevanja. Cilj nastave pjevanja definiran je u Naukovnim osnovama za opće i građanske škole u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji iz 1875. godine: „buđenje i razvijanje glazbenog sluha, promicanje oplemenjivanja srca i oživljavanje domoljubnih osjećaja, a mladež se mora osposobiti za pravilno i blagoglasno pjevanje najobičnijih i lakših domoljubnih pjesama“ (Naredba..., 1875, str. 5). Ovakvo definiranje ciljeva odražava ideološke težnje tog razdoblja, gdje se naglasak stavljao na nacionalni odgoj i moralne vrijednosti. Drugi značajan zakon iz tog razdoblja, Zakon ob ustroju pučke nastaveodgoja i obrazovanja pučkihna učiteljaFakultetu za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji iz 1888. godine, donosi manje promjeneOsijeku u nastavisvibnju glazbe.2023. Naziv predmeta mijenja se u Svjetovno ili crkveno pjevanje, dok ciljevi ostaju isti: osposobljavanje učenika za pravilno i blagoglasno izvođenje svjetovnih i crkvenih pjesama kojima se „oplemenjuje ćud i oživljuje domoljublje“godine (Košta,Tablica 2016, str.  468)1).

Razvoj nastave

pjevanja

Tablica 1.

Sudionici istraživanja u Hrvatskojodnosu tijekomna 19.godinu stoljećstudija

 

Sudionici istraživanja imali su od 19 do 47 godina (M = 23,98; SD = 6,64; N = 248), a biosvi jeosim podjednog snažnimsudionika utjecajembili pedagoškihsu idejaženskog istaknutihspola.

europskih

 teoretičara

poput

Instrument J. J. Rousseaua, J. H. Pestalozzijaistraživanja i H.obrada Krezschmarapodataka

Sudionici istraživanja ispunili su anketu s tri pitanja višestrukog izbora o godini i drugih.vrsti Rousseaustudija, (1712–1778)spola jeispitanika smatraote datri dijetepitanja trebaotvorenog prvotipa prakticiratio glazbudobi, krozglazbenom pjevanje, a tek potom učiti notaciju (Rojko, 2012). Pestalozzi (1746–1827) je isticao važnost pjevanja za razvoj dječjeg karaktera, socijalnih odnosaobrazovanju i estetskogsudjelovanju ukusa,u priansamblima čemuprije jestudija. predlagao postupno uvođenje složenijih sadržaja tek nakon što djeca usvoje osnovne vještine slušnog i vokalnog izraza (Svalina, 2015, prema Chernin, 1986; Dahlhaus, 2007). Filantropistička pedagogija 18. stoljeća, koja je naglašavala značaj narodne pjesme za razvoj nacionalne svijesti, također je snažno utjecala na hrvatske glazbene pedagoge (Rojko, 2012). Na sličnom tragu, H. Krezschmar (1848–1924) je naglašavao važnost glazbenog obrazovanja kao dijela općeg odgoja, preporučujući učenje pjevanja po notama kako bi se postigla veća kvaliteta glazbene nastave (Rojko, 2012; Svalina, 2015).

U drugojistraživanju polovicije 19.rabljen stoljećaUpitnik pojavljujusamoprocjene glazbenih kompetencija koji je preuzet iz istraživanja Nikolić i Ercegovac-Jagnjić (2025) s 11 tvrdnji prilagođen dodavanjem petstupanjske Likertove skale slaganja (od 1 – ne slažem se prviuopće sustavnido nastavni5 materijali– za pjevanje u osnovnim školama. Franjo Kuhač, istaknuti glazbeni pedagog, objavio je Pjevanku. Sto dječjih popjevaka za jedno grlo s napjevi, tekstom i metodičkim uvodom 1885. godine. Kuhač je pjevanje smatrao sredstvom za estetski odgoj, razvoj sluha i korekciju izgovora (Košta, 2016). Njegova zbirka sadržavala je metodičke upute koje su preporučivale učenje pjesama metodom imitacije, čime je postavio temelje za metodički strukturiraniji pristup glazbenom odgoju. Vjenceslav Novak, jedan od prvih autora kojipotpunosti se bavioslažem). metodičkimTa pitanjimaskala nastaveima pjevanja,visoku isticao je važnost razvijanja plemenitih osjećaja kod učenika i postepenog glazbenog opismenjavanja. Kritizirao je tadašnju praksu učenja pjesama napamet bez dubljeg razumijevanjapouzdanost (Košta,Cronbach 2016)alfa iznosi 0,89).

PremdaZa potrebe ovog istraživanja kreiran je Upitnik samoučinkovitosti za provođenje glazbenih aktivnosti u dječjem vrtiću za studente, buduće odgojitelje. Upitnik je sadržavao 22 tvrdnje s Likertovom petstupanjskom skalom slaganja istom kao kod prethodnog upitnika. Valjanost upitika provjerena je faktorskom analizom glavnih komponenata. Utvrđena su uvođenjedva pjevanjafaktora s karakterističnim vrijednostima iznad 1 koji zajedno objašnjavaju 64,24 % varijance (KMO = 0,95; Bartlettov test sferičnosti χ² = 4415,60; df = 231; p = 0,00). Korelacija između osnovnefaktora škole(r = 0,54; p<0,01) značajna je i definiranjeumjerena. njegovihKorespondentnost ciljevasvih značajničestica iskoraci,s ostajuizdvojenim pitanjafaktorima ote stvarnojpovezanost učinkovitostiizmeđu implementiranihfaktora promjena. Fokusupućuje na nacionalneuporabu iupitnika moralnekao aspektecjelovitog nastavemjernog pjevanja,instrumenta iakokoji pedagoškiima ivisoku političkipouzdanost opravdan,jer mogaoCronbachova jealfa ograničitiiznosi širi glazbeni razvoj učenika. Nadalje, manjak stručnih nastavnika i nastavnih pomagala bio je značajan izazov, što je potvrđeno oslanjanjem na amatere i improvizirane zbirke pjesama (Svalina, 2015).0,96.

PromjeneDeskriptivni podatci o numeričkim varijablama samoučinkovitosti za provođenje glazbenih aktivnosti u 19. stoljećvrtiću uvelei glazbenih kompetencija studenata (Tablica 2) upućuju na odstupanje od normalne raspodjele.

 

Tablica 2.

Deskriptivni podatci o numeričkim varijablama

 

Kako bi se u analizama mogle rabiti parametrijske tehnike, distribucije na ovim varijablama normalizirane su pjevanjeuporabom kaoBlomove obvezanformule dio osnovnoškolskog obrazovanja, čimete je postavljenKolmogorov-Smirnovljev temeljtest pokazao da varijable Glazbene kompetencije studenata (p = 0,20) i Samoučinkovitost za glazbeniprovođenje odgojglazbenih aktivnosti u školama.vrtiću Nastava(p pjevanja= temeljila0,20) sezadovoljavaju naparametrijske narodnojkriterije.

pjesmi,

Kvantitativna analiza učinjena je pomoću statističkog programa SPSS (v 20), a njezinpodatci ciljsu bioobrađeni jetehnikama moralni, estetskideskriptivne i domoljubniinferencijalne odgojstatistike.

učenika.

 Iako je ovaj pristup naglašavao društvene vrijednosti, nedostatak metodološke razrade i stručnih nastavnika ograničio je razvoj umjetničkog aspekta pjevanja. Dominacija funkcionalne uloge pjevanja nad umjetničkom sugerira da je nastava pjevanja u ovom razdoblju bila više sredstvo nego cilj u obrazovnom procesu.

IzmeđuRezultati dvai svjetska ratarasprava

NakonGlazbeno završetkaiskustvo Prvogstudenata svjetskogprije rata,studija

Hrvatska

Rezultati postajeovoga dioistraživanja novonastalepokazali državnesu zajednicekako Slovenaca,85,89 Hrvata% istudenata Srba.nema Unikakakav prvomoblik razdobljuglazbenog formiranjaobrazovanja državeosim školstvo nije biloonoga u fokusuokviru reformi, već je nastavilo djelovati prema zakonodavstvu iz ranijih razdoblja, uključujući zakon iz 1888. godine. Značajnije promjene nastupaju donošenjem Zakona o narodnim školama 1929. godine, koji definira osnovni zadatakopćeobrazovne škole kao(Tablica „odgoj3). Samo 10,89 % studenata ima završenu glazbenu školu, dok je njih 3,22 % imalo privatnu glazbenu poduku ili nezavršenu osnovnu glazbenu školu u državnomtrajanju duhuod projugoslavenskenajmanje orijentacije“tri (Munjiza,godine.

2009,

 str.

49).

Tablica U3. ovom

razdoblju

Glazbeno osnovnaobrazovanje školastudenata ostajeizvan četverogodišnja, a građanskeopćeobrazovne škole iprije daljestudija

služe

 

Najveći dio studenata u ovom istraživanju prije studija nikada nije sudjelovao u ansamblima ili je trajanje sudjelovanja bilo manje od tri godine te se ne može podrazumjevati da su u ansamblima razvili značajnije glazbene vještine i stekli znanja iz područja glazbe (Tablica 4). Samo 24,77 % studenata ima iskustvo sudjelovanja u ansamblu.

 

Tablica 4.

Sudjelovanje studenata u ansamblima (tri i više godina) prije studija

 

Rezultati slabe frekventnosti studenata koji imaju glazbeno obrazovanje i iskustva aktivnog muziciranja u ansamblima u ovome istraživanju potvrđuju dosadašnje rezultate glazbenog iskustva prije studija kod studenata učiteljskog studija (Nikolić, 2023). Vrlo mali broj učenika,studenata dokima suglazbeno gimnazije bile jedini put prema daljnjem obrazovanju (Franković, 1958). Reforme nastave glazbeiskustvo u ovomkojem bi studenti, budući odgojitelji stekli glazbene kompetencije u razdoblju usmjereneprije sustudija. na daljnje razvijanje pjevanja, koje ostaje sastavni dio osnovnoškolskog kurikuluma. Nastavni plan i program iz 1926. godine definira ciljeve i zadaće nastave pjevanja, uključujući „razvijanje sluha i glasa, buđenje i razvijanje estetskih i domoljubnih osjećaja te uvježbavanje lakših narodnih i domoljubnih pjesama“ (Nastavni plan i program, 1926, str. 7). Ova formulacija jasno ukazuje na individualne (razvoj glazbenih sposobnosti), društvene (poticanje domoljubnih osjećaja) i estetske (oplemenjivanje osjećaja) ciljeve.

Jedan 

Samoučinkovitost studenata, budućih odgojitelja za provođenje glazbenih aktivnosti u dječjem vrtiću

U svrhu utvrđivanja samoučinkovitosti studenata, budućih odgojitelja za provođenje glazbenih aktivnosti u dječjem vrtiću izračunata je prosječna vrijednost za svaku od ključnihsve događtri godine studija. Rezultat samoučinkovitosti studenata na kraju prve godine studija (M = 2,89; SD = 0,89; N = 107) pokazuje kako studenti nemaju razvijenu samoučinkovitost za provođenje glazbenih aktivnosti u vrtiću, ali ona nije ni negativna jer su dali neutralan odgovor. S obzirom na to da su u programu studija na fakultetu gdje je provedeno istraživanje metodički sadržaji u području glazbe zastupljeni samo na drugoj godini studija (UFOS, 2009), a na prvoj godini studija nema metodičkih sadržaja ovogu razdobljapodručju jestglazbe, uvođenje pjevanja po notama kao dio nastave pjevanja. Doknego se premastječu nastavnimznanja planovimao izglazbi 1926.te glazbene vještine (pjevanje, sviranje, slušanje glazbe), ne može se očekivati razvijenost samoučinkovitosti za provođenje glazbenih aktivnosti u vrtiću kod studenata prve godine studija. Prosječna vrijednost na skali studenata druge (M = 3,76; SD = 0,76; N = 65) i 1933.treće notegodine učilo(M tek= 3,99; SD = 0,57; N = 66) upućuje na zaključak kako je njihova samoučinkovitost za provođenje glazbenih aktivnosti razvijena, ali ne na najvišem stupnju. Jednofaktorskom analizom varijance (ANOVA) utvrđena je značajna stastistička razlika u srednjimsamoučinkovitosti školama,studenata planza iz 1937. godine predviđa učprovođenje notaglazbenih od trećeg razreda osnovne škole. U prvom i drugom razredu predviđa se vježbanje sluha i glasa, dok seaktivnosti u trećemdječjem i četvrtom razredu uvodi notno pjevanje i dalje se naglašava važnost narodnih i domoljubnih pjesama (Nastavni plan i program, 1937). Iako je uvođenje notnog opismenjivanja predstavljalo napredak, treba naglasiti da je ono stiglo vrtiću Hrvatsku s nekoliko desetljeća zakašnjenja u odnosu na razvijenijegodinu europskestudija zemlje.(F Rasprave(2, o235 prednostima= pjevanja43,90; pop notama= naspram0,00). pjevanjaNaknadna pousporedba sluhuuz obilježilepomoć Tukeyjevog HSD testa pokazala je značajnu razliku između prve godine studija i druge te treće godine, ali nije potvrdila značajnost razlike između druge i treće godine. Rezultat samoučinkovitosti za provođenje glazbenih aktivnosti u vrtiću kod studenata treće godine studija podjednak je rezultatu studenata druge godine pa iako studenti nemaju niti jedan glazbeni kolegij na trećoj godini studija (UFOS, 2009) i dalje zadržavaju istu razinu samoučinkovitosti koju su ovostekli razdoblje.do Prevladalotreće godine studija, što upućuje na važnost samoučinkovitosti u domeni kao trajnog uvjerenja budućeg odgojitelja za područje stajališteglazbenog daodgoja osnovnodjece notnou opismenjivanjevrtiću. trebaTi bitisu diorezultati osnovnoškolskogslični obrazovanja,rezultatima čimeistraživanja u Turskoj (Burak, 2019; Yücesan, 2023) gdje se nastojalona osigurativišim kvalitetnijigodinama pristup glazbenom obrazovanju. Unatoč deklarativnim naporima za modernizaciju školskog sustavastudija i usklađivanjevišim sstupnjem potrebamaglazbenog „narodnogobrazovanja života“, reforma je često ostajala ograničena na teorijsku razinu. Nedostatak nastavnih resursa bilježi političkaviša nesklonostrazina suštinskimsamoučinkovitosti promjenamastudenata, predstavljalibudućih suodgojitelja glavneu prepreke učinkovitom provođenju reformi (Miljković, 2007).glazbi.

HrvatskiU pedagoziprogramu ovogstudija razdobljaispitanih značajnostudenata suobuhvaćenih doprinijeliovim razvojuistraživanjem nastavemetodičko pjevanja. Stjepan Basariček (1848–1918), autor prvog sistematskog pedagoškog udžbenikaobrazovanje u Hrvatskoj,području isticaoglazbe zastupljeno je kakona drugoj godini studija (UFOS, 2009), stoga rezultati studenata prve godine nisu dobri pokazatelji samoučinkovitosti budućih odgojitelja za provođenje glazbenih aktivnosti u vrtiću pa će se za odgovor na istraživačko pitanje o tome kakva je ciljsamoučinkovitost pjevanjastudenata za provođenje glazbenih aktivnosti u nastavidječjem glazbe razviti glazbeni ukus i emocionalnu povezanost s glazbom, a ne samo izobraziti pjevače. Basariček je naglašavao važnost pjevanja vrtiću odgoju estetskih i domoljubnih osjećaja te je zagovarao notno opismenjivanje učenika (Košta, 2010, prema Basariček, 1921). S druge strane, Zlatko Grgošević (1900–1978) uvodi nove metodičke pristupe koji olakšavaju proces glazbenog opismenjavanja. Njegov rad obilježava prelazak s tradicionalnih prema suvremenim didaktičkim principima (Košta, 2010). Zlatko Špoljar (1892–1981), zagovornik radne škole, pak, naglašava važnost pjevanja po sluhu. Protivio se mehaničkom pristupu glazbenom obrazovanju, naglašavajući potrebu za prilagodbom metoda djetetovim interesima i potrebama (Špoljar, 1931). Pedagogijski leksikon iz 1939. godine ističe važnost inovativnih metoda u glazbenom obrazovanju, poput Tonic Sol-Fa metode Johna Curwena, koje su već bile prihvaćene u europskim školama. Prema Leksikonu, primjena ovih metoda trebala je unaprijediti učinkovitost nastave pjevanja i potaknuti kulturni razvoj (Pedagogijski leksikon, 1939, str. 212).

Razdoblje između dva svjetska rata obilježeno je postupnim uvođenjem notnog opismenjivanja, čime je unaprijeđena pedagoška osnova nastave pjevanja. Ciljevi nastave proširuju se na individualni razvoj glazbenih sposobnosti učenika, dok zadaće ostaju vezane uz estetski i domoljubni odgoj. Međutim, umjetnički pristup pjevanju i dalje je bio potisnut funkcionalnim zahtjevima, poput učenja nota ili poticanja domoljubnih osjećaja. Pedagozi ovog razdoblja prepoznali su potrebu za redefiniranjem ciljeva, ali je realizacija bila ograničena resursima i općim društvenim uvjetima.

Od kraja Drugog svjetskog rata do hrvatske samostalnosti

Nakon Drugog svjetskog rata, formiranje nove južnoslavenske države donosi značajne promjene u obrazovnom sustavu. Prvi školski zakon donesen 1951. godine, Zakon o narodnim školama, uvodi obavezno osmogodišnje osnovno školovanje. Do kraja 1950-ih godina završena je organizacija obveznog osmogodišnjeg školovanja, strukturiranog u četiri godine razredne nastave i četiri godine predmetne nastave, što ostaje nepromijenjeno do danas (Munjiza, 2009). Ovo razdoblje obilježava intenzivna dinamika donošenja nastavnih planova i programa koji odražavaju kako pedagoške, tako i društveno-političke ciljeve obrazovanja.

Nastavni plan i program iz 1950. godine definira ambiciozne ciljeve nastave pjevanja koji uključuju: stjecanje osnovnih glazbenih znanja; razvoj glasa, sluha i ritmičkog osjećaja; sudjelovanje u pjevačkim zborovima; razvijanje estetskih, socijalnih i domoljubnih osjećaja; usvajanje discipline i odgovornosti unutar zajednice (Nastavni plan i program, 1950). Pjevanje postaje sredstvo za ostvarivanje šireg skupa obrazovnih ciljeva, od glazbenih do društveno-političkih. Međutim, pod utjecajem ideologije, nastava glazbe postaje sredstvo promoviranja socijalističkih vrijednosti, uključujući stvaranje novog socijalnog sastava glazbene publike i pretvaranje glazbe u kulturnu potrebu svakog socijalističkog građanina (Duraković, 2019, str. 105). Iako su ciljevi bili visoko postavljeni, praktična realizacija u učionicama bila je izazovna, što potvrđuju svjedočanstva nastavnika i arhivska građa (Duraković, 2019).

Godine 1958., naziv predmeta mijenja se u Muzički odgoj time pjevanje postaje jedna od aktivnosti unutar šireg glazbenog obrazovanja. Nastavni program iz 1960. predviđa povećan fond sati: tri polusatna termina tjedno u nižim razredima i dva sata tjedno u višim razredima. Glavne aktivnosti uključuju pjevanje, sviranje, slušanje glazbe, stvaralaštvo i glazbeno opismenjivanje, iako je najveći naglasak stavljen na opismenjivanje u višim razredima. Pjevanje ostaje dominantna aktivnost u nižim razredima, dok se u višim razredima uvode teorijska znanja i muzikološki sadržaji. Međutim, glazbeno opismenjivanje često se provodilo mehanički, čime je gubilo svoju umjetničku dimenziju (Rojko, 2012).

Nastavni plan i program iz 1972. godine donosi blagu promjenu u ciljevima glazbenog odgoja, ističući potrebu za razvijanjem interesa i ljubavi prema glazbi te osposobljavanjem za samostalno muziciranje, pri čemu se njeguje pjevanje (Naša osnovna škola, 1972; Rojko, 2012). Predmet mijenja naziv u Glazbeni odgoj, no konceptualno ne uvodi značajne novosti. Pjevanje po sluhu ostaje središnja aktivnost u prva tri razreda, dok se u višim razredima nastavlja opismenjivanje i uvođenje muzikoloških sadržaja. Nastavni plan iz 1984. godine uvodi naziv Glazbena kultura, koji se koristi i danas. Iako konceptualno nema značajnih promjena, povećava se naglasak na razvijanje izvođačkih sposobnosti, razumijevanje tradicionalne narodne glazbe i poticanje zajedničkog muziciranja kroz zborsko pjevanje (Glazbena kultura, 1984). Ideološki aspekt ostaje prisutan kroz promoviranje jugoslavenskog bratstva i jedinstva, patriotizma i poznavanje kulturnih institucija SFRJ.

Ovo razdoblje obilježavaju promišljanja i radovi istaknutih glazbenih pedagoga poput Jože Požgaja, koji naglašava važnost razvijanja sluha, glazbenog pamćenja i razumijevanja osnovnih teorijskih pojmova. Požgaj smatra pjevanje ključnim za ostvarenje drugih glazbenih ciljeva, iako ističe povratak pjesmi kao središnjoj aktivnosti glazbenog odgoja tijekom 1960-ih godina (Požgaj, 1962, Požgaj 1975). Doprinos glazbeno-pedagoškoj praksi dali su i autori poput Vladimira Tomerlina, Josipa Završkog i Elly Bašić, čiji su metodički savjeti usmjereni na razvoj intonacije, ritma i osnovnog glazbenog opismenjavanja. Ipak, prema Radočaj-Jerković (2017), pjevanje u razredu i dalje je bilo funkcionalno, prvenstveno u svrhu usvajanja drugih glazbenih sadržaja.

U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata nastava pjevanja postaje dio šireg predmeta Muzički odgoj, zatim Glazbeni odgoj te Glazbena kultura, čime gubi status samostalne aktivnosti. Ciljevi pjevanja usmjereni su na glazbeno opismenjivanje i razvoj radničke kulture, odražavajući ideološke prioritete socijalističkog društva. Iako su nastavne metode postale sofisticiranije, umjetnička dimenzija pjevanja i dalje je bila sekundarnaanalizirati u odnosu na funkcionalnu.studente Pjevanjedruge jei čestotreće služilogodine kaostudija.

alat

Ukupan prosječni rezultat samoučinkovitosti studenata druge i treće godine studija (M = 3,87; SD = 0,67; N = 131) pokazuje kako studenti imaju umjerenu samoučinkovitost za ostvarivanjeprovođenje neglazbenihglazbenih ciljeva,aktivnosti doku suvrtiću, zboroviali izvanslaganje razredas postalitvrdnjama glavnonije mjesto umjetničkog izražavanja.

Od hrvatske samostalnosti do danas

Nakon stjecanja hrvatske samostalnosti početkom 1990-ih, društveno-političke promjene manje su utjecalebilo na obrazovninajvišem sustav,stupnju. negoStudenti prijašnjiimaju povijesni preokreti. Novi nastavni planovi najviši programi,stupanj uvedenisamoučinkovitosti uza samostalnoj Republici Hrvatskoj, uglavnom su deideologizirane verzije prethodnih programa, bez značajnijih promjena u koncepciji, ciljevima i zadaćama nastave glazbe.

Hrvatski nacionalni obrazovni standard (HNOS)

Veliku promjenu donosi Hrvatski nacionalni obrazovni standard (HNOS) iz 2006. godine, koji uvodi otvoreni model nastave glazbene kulture. Prema Rojku (2005), HNOS je osmišljen kao odgovor na prenatrpane nastavne programe i udžbenike, koji su zahtijevali od učenika suhoparno usvajanje prekomjernog sadržaja bez razumijevanja. Prethodni „zatvoreni program“ bio je neostvariv, zbog čega ga Rojko naziva „svaštarskim“, jer je obuhvaćao širok spektarizvođenje aktivnosti poput glazbenog opismenjivanja, pjevanja po sluhu, sviranja, slušanja, stvaralaštva i teorijskog učenja o glazbi, no bez jasnog fokusa (Rojko, 2005).

HNOS donosi novi pristup ciljevima pjevanja, usmjeravajući ih na samo pjevanje kao aktivnost, a ne isključivo na učenje pjesme.brojalica Ciljte nastaveaktivnosti slušanja glazbe definiranu jeradu kaos „uvođenje učenikadjecom u glazbenu kulturu“vrtiću (HNOS,Tablica 2006, str. 2–3)5). NoviTu programrazinu pruža prilikusamoučinkovitosti za intenzivnijeiste slušanjeaktivnosti nemaju i za njihovo samostalno osmišljavanje jer su se s tim tvrdnjama djelomično složili, a umjerena razina samoučinkovitosti pokazala se i za osmišljavanje i izvođenje glazbe,svih uzostalih smanjenoblika fokusglazbenih aktivnosti u radu s djecom u vrtiću. Studenti su se djelomično složili da se u odnosu na glazbenoodgojitelje opismenjivanjeu vrtiću i širikolege spektarna aktivnosti.studiju Premaosjećaju HNOS-u,sposobni naglasakza vođenje glazbenih aktivnosti, a samoučinkovitost je u odnosu na sveučilišnog nastavnika niža (Tablica 5). Samoučinkovitost studenata u glazbi ovisi o njihovoj uspješnosti u učenju glazbe i njihovoj percepciji vlastite uspješnosti, a studenti se stavljadjelomično slažu da su uspješni u usvajanju glazbenih kompetencija na studiju, dok se na rezultatima o uspješnosti stjecanja glazbenih kompetencija u razdoblju prije studija odražava njihovo neiskustvo u području učenja glazbe jer ne smatraju da su bili uspješni u učenju glazbe prije studija.

 

Tablica 5.

Rezultati Upitnika samoučinkovitosti za provođenje glazbenih aktivnosti u dječjem vrtiću za studente, buduće odgojitelje

iističupristupemocionalnoiskustvo, glazbenesuautonomiju prilagodbuinteresimaučenika.značiopovratakpjevanja,godinamadominantno praksikulture.ovog učeničkepostignuća. unutar aktivnostimaglazbenihstvaralaštva.domeneučenicima različitimPrema kaoakao 2011).

	N	M	SD	Mdn	1 %	2 %	3 %	4 %	5 %
Mogu samostalno osmisliti glazbenu aktivnost učenika,slušanja uključujućiskladbe pjevanje,za sviranje i slušanje, pri čemu se glazba doživljava i uči „na licu mjesta.“ Pjevanje, prema ovom standardu, dobiva umjetničku dimenziju,rad s ciljemdjecom dau postanevrtiću. estetski	135	4,20	0,86	4	0,74	4,44	11,11	41,48	42,22
Mogu samostalno osmisliti glazbenu aktivnost pjevanja za rad s djecom u vrtiću.	135	4,07	0,93	4	0,74	6,67	15,56	39,26	37,78
Mogu samostalno osmisliti glazbenu aktivnost u kojoj će djeca pokretom izraziti svoj doživljaj zaglazbe učenike.koju Vidulinslušaju. Orbanić	Terzić 135 (2011)	kako 4,07 ovaj	omogućuje 0,82 dublje	i 4 umjetničko	a 0 glazbena	3,70	18,52	44,44	33,33
Mogu samostalno osmisliti glazbenu aktivnost učenikas postajeizvođenjem prioritet,neke umjestoglazbene pasivnogigre usvajanjaza sadržaja.rad Glavnes zadaće uključuju usvajanje teksta i melodije pjesme, razvijanje intonacijskih i ritmičkih sposobnosti te glazbenog pamćenja (Dobrota, 2012). Praktična primjena HNOS-a donijela je značajne promjenedjecom u organizacijivrtiću. nastave	kulture. 134 Nastavnici	dobili 4,06 veću	0,88	4	0,75	5,22	15,67	44,03	34,33
Mogu samostalno osmisliti glazbenu aktivnost u odabirukojoj sadržajaće idjeca metodasvirati rada,udaraljke. omogućujući	nastavnog 135 procesa	i 3,85 sposobnostima	Ovaj 1,02 pristup	je 4 i	umjetničkoj 3,70 dimenziji	koja 5,93 se	gubila 20,00 zbog	funkcionalne 42,22 uloge	28,15
Mogu samostalno ili u paru izvesti glazbenu aktivnost pjevanja u obrazovnimradu ciljevima. s Kurikulum „Škola za život“ Kurikulum „Škola za život,“ uveden 2019. godine, donosi značajne promjenedjecom u filozofijivrtiću. i	nastave 135 glazbene	U 4,41 središtu	kurikuluma 0,71 nalazi	5	0	0,74	10,37	35,56	53,33
Mogu samostalno ili u paru izvesti glazbenu aktivnost slušanja glazbe u radu s djecom u vrtiću.	135	4,41	0,66	5	0	0	9,63	39,26	51,11
Mogu samostalno ili u paru izvesti glazbenu aktivnost u kojoj se preusmjeravanjeuči fokusabrojalica u radu s tradicionalnihdjecom nastavnihu sadržajavrtiću. na	kompetencije 135 i	Nastava 4,36	0,78	5	0	3,70	7,41	38,52	50,37
Mogu samostalno ili u paru izvesti glazbenu aktivnost u kojoj se strukturira kroz domene, odgojno-obrazovne ishode uči načineigra vrednovanja,s omogućujućipjevanjem nastavnicima veću autonomijuradu s djecom u izboru sadržaja i metoda rada (Šimunović, 2019). Ovaj pristup pridonosi većoj prilagodbi nastavnih procesa interesima i potrebama učenika.vrtiću.	Pjevanje135 je	kurikuluma 4,16 svrstano	0,94	4	2,22	2,96	14,81	36,30	43,70
Mogu samostalno ili u domenuparu Bizvesti „izražavanjeglazbenu glazbomaktivnost iu uzkojoj glazbu“,će zajednodjeca ssvirati drugimudaraljke. glazbenim	poput 134 sviranja,	igara 4,10 i	Cilj 0,93 ove	je 4 omogućiti	cjelovit 2,24 glazbeni	2,99	16,42	39,55	38,81
Mogu samostalno ili u paru izvesti glazbenu aktivnost u kojoj će djeca pokretom izraziti svoj doživljaj iglazbe razvojkoju kreativnihslušaju. potencijala	oblicima 134 muziciranja.	kurikulumu, 4,10	0,86	4	0,75	2,99	18,66	40,30	37,31
Mogu samostalno ili u nižimparu razredimaizvesti učeniciglazbenu pjevaju pjesme i brojalice, uzimajućiaktivnost u obzirkojoj osnovne glazbene izražajne sastavnice poput ritma, dinamike i tempa. U višim razredima naglasak je na izvođenju autorskih i tradicijskih pjesama, pri čemu se vrednuju intonacija, ritam i stilska obilježja izvedbe (Kurikulum, 2019). Kurikulum naglašava važnost pjevanja ne samo kao nastavne aktivnosti već i kao umjetničkog doživljaja. Umjetnički izražaj potičće se krozprimijeniti izvođačkejedna vještine,od aigara estetikaza postaje središnji ciljrazvoj glazbenog obrazovanja.sluha Ovakavu pristupradu omogućujes učenicimadjecom dau glazbuvrtiću. dožive	umjetničku 135 formu,	ne 3,92 samo	sredstvo 0,97 stjecanja	4	2,22	3,70	26,67	34,81	32,59
Osjećam se sposobno voditi glazbene aktivnosti u vrtiću.	135	4,09	0,85	4	0	3,70	20,74	38,52	37,04
U odnosu na odgojitelje koje sam promatrala/o na stručnoj praksi u vrtiću osjećam se kompetentno za izvođenje glazbenih aktivnosti u vrtiću.	135	3,81	0,95	4	0,74	7,41	28,89	35,56	27,41
U odnosu na ostale studente s godine osjećam se sposobno voditi glazbene aktivnosti u vrtiću.	135	3,76	0,91	4	0,74	5,93	34,07	35,56	23,70
U odnosu na nastavnike glazbe na studiju osjećam se kompetentno za izvođenje glazbenih aktivnosti u vrtiću.	134	3,01	1,19	3	15,67	11,94	38,06	23,88	10,45
Na studiju uspješno svladavam teorijska znanja (Viduliniz Orbanićpodručja iglazbe. Terzić,	134	4,04	0,97	4	0,75	8,21	15,67	37,31	38,06
Na studiju uspješno ovladavam sviranjem.	135	3,88	1,05	4	2,96	9,63	14,81	41,48	31,11
Na studiju sam uspješna/uspješan u pjevanju.	135	3,73	1,27	4	7,41	12,59	15,56	28,89	35,56
Prije studija sam bila/bio uspješna/uspješan u učenju glazbe.	134	3,34	1,34	3	13,43	11,94	27,61	20,90	26,12
Prije studija bila/bio sam uspješna/uspješan u učenju pjevanja.	135	3,33	1,45	3	19,26	6,67	2,52	20,00	28,89
Prije studija bila/bio  sam uspješna/uspješan u učenju sviranja.	135	2,39	1,56	2	45,93	12,59	16,30	6,67	18,52

 

ProvedbaOve ovakvogrezultate kurikulumanije zahtijevamoguće značajnuusporediti podrškus nastavnicima.dosadašnjim Otvorenirezultatima modelistraživanja kurikulumasamoučinkovitosti povećavastudenata, odgovornostbudućih nastavnikaodgojitelja za uspješnostglazbene odgojno-obrazovnogaktivnosti procesa,(Bačlija istovremenoSušić, otvarajući2018) prilikeniti s istraživanjima samoučinkovitosti odgojitelja za kreativnostpojedina područja glazbenih aktivnosti (Dobrota, 2019; Vidulin, 2016) u pristupuHrvatskoj poučavanju.zbog Međutim,različitih mnogimetodologija seistraživanja suočavajutoga s izazovima poput nedostatka resursa i smjernica, kao i ograničenog vremena za ostvarivanje predviđenih ciljeva.problema.

Ključne preporuke uključuju kontinuirano stručno usavršavanje nastavnika kakoKako bi se osiguralautvrdilo njihovapostoji kompetencijali razlika u primjenisamoučinkovitosti novihza metodaprovođenje rada.glazbenih Programiaktivnosti poputu Erasmus+dječjem vrtiću među studentima u odnosu na njihovo glazbeno iskustvo prije studija studenti druge i Creativetreće Europe mogu poslužiti kao platforme za razmjenu dobrih praksi i inovativnih metoda poučavanja. Također, Ministarstvo znanosti i obrazovanja treba osigurati dostupnost nastavnih materijala prilagođenih kurikulumu, kao i smjernica za integraciju umjetničkih i pedagoških aspekata pjevanja. Osim edukacije, nastavnicimagodine su potrebnipodijeljeni resursiu dvije skupine. Studenti koji podržavajunemaju izvođenjenikakvo pjevanjaglazbeno naobrazovanje načinprije studija imaju umjerenu razinu samoučinkovitosti (M = 3,75; SD = 0,62; N = 113), dok studenti koji potičesu estetskiprije doživljajstudija iimali izvođačkeneki vještine. Ovo uključuje visokokvalitetne zbirke pjesama, digitalne alate za pripremu i izvođenje nastave te pristup glazbenim sadržajima koji obuhvaćaju različite žanrove i stilove. Dodatno povećanje nastavnog fonda bilo bi ključno za omogućavanje dubljeg rada na izvođačkim vještinama i ostvarenje ciljeva kurikuluma.

Istraživanja pokazuju da učenici najviše uživaju u izvođenju pjesama veselog i popularnog karaktera (Radičević i Šulentić-Begić, 2010; Svalina i Arambašić, 2021). Stoga je ključno osigurati repertoar koji motivira učenike, čime bi se zadržala njihova pažnja i entuzijazam za glazbene aktivnosti. Sve ove mjere doprinose revitalizaciji pjevanja kao umjetničkog izraza u školskom kontekstu, istovremeno unaprjeđujući kvalitetuoblik glazbenog obrazovanja u skladutrajanju od najmanje tri godine imaju visoku razinu samoučinkovitosti za provođenje glazbenih aktivnosti u vrtiću (M = 4,63; SD = 0,47; N = 18). Uporabom t-testa nezavisnih uzoraka utvrđena je velika statistički značajna razlika u samoučinkovitosti studenata za provođenje glazbenih aktivnosti u dječjem vrtiću u odnosu na njihovo glazbeno obrazovanje prije studija (t (129) = -6,95; p = 0,00; η² = 0,27). Studenti koji su imali neki oblik glazbenog obrazovanja prije studija imaju veću samoučinkovitost nego studenti koji nemaju nikakvo glazbeno obrazovanje izvan općeobrazovnog sustava. Nadalje, t-testom nezavisnih uzoraka utvrđena je umjerena statistički značajna razlika u samoučinkovitosti studenata za provođenje glazbenih aktivnosti u dječjem vrtiću u odnosu na sudjelovanje u ansamblima prije studija (t (114) = -3,58; p = 0,00; η² = 0,12). Studenti koji prije studija imaju iskustvo sudjelovanja u ansamblima najmanje tri godine (M = 4,17; SD = 0,59; N = 32) imaju veću samoučinkovitost za provođenje glazbenih aktivnosti u dječjem vrtiću od studenata bez takvoga iskustva (M = 3,69; SD = 0,65; N = 84).

Rezultat da studenti koji imaju i skromno glazbeno obrazovanje ili sudjelovanje u ansamblu prije studija imaju višu razinu samoučinkovitosti za glazbene aktivnosti u radu s modernimdjecom pedagoškimpodudara standardima.se Unatočs izazovima,rezultatima kurikulumistraživanja „Školau svijetu (Burak, 2019; Vanatta-Hall, 2010).

 

Glazbene kompetencije studenata, budućih odgojitelja

Kako bi se istražila povezanost samoučinkovitosti studenata u glazbi i njihovih glazbenih kompetencija, ispitane su njihove samoprocijenjene glazbene kompetencije koje proizlaze iz postavljenih ishoda učenja nastave glazbe na prvoj godini studijskog programa (UFOS, 2009). Iz rezultata je  vidljivo kako studenti druge i treće godine studija pozitivno ocjenjuju svoja znanja i vještine u glazbi području sviranja i pjevanja dječjih pjesama, slušnog prepoznavanja glazbenih instrumenata te glazbenog stila ili žanra kojem skladba pripada i poznavanja osnova teorije glazbe (Tablica 6). Za ostale tvrdnje koje opisuju pojedine glazbene kompetencije studenti su dali neutralan odgovor, ali nema tvrdnje s kojom se studenti nisu slagali. Samoprocijenjene glazbene kompetencije upućuju na djelomično razvijene glazbene kompetencije.

 

Tablica 6.

Rezultati Upitnika samoprocjene glazbenih kompetencija studenata druge i treće godine

 

Je li samoučinkovitost za život“provođenja predstavljaglazbenih značajanaktivnosti koraku premavrtiću suvremenompovezana modelus glazbeneglazbenim nastavekompetencijama kojiizračunato naglašavaje kreativnost,Pearsonovim kompetencijekoefcijentom korelacije za rezultate studenata druge i estetskitreće doživljaj,godine osnažujući učenikeutvrđena je visoka pozitivna korelacija (r = 0,77; N = 131; p = 0,00). Dakle, što je viša glazbena kompetentnost, viša je i samoučinkovitost za cjelovitiprovođenje umjetničkiglazbenih razvoj.aktivnosti u vrtiću. Povezanost glazbenih kompetencija sa samoučinkovitošću studenata za izvođenje glazbenih aktivnosti u radu s djecom upućuje na značajnost glazbenih znanja i vještina kao temelja za stjecanje i razvoj i metodičkih kompetencija te za izgradnju samoučinkovitosti budućih odgojitelja u glazbi.

           

Zaključak

OvajNamjera radovog analiziraoistraživanja bila je povijesniutvrditi razvojrazinu ciljevasamoučinkovitosti studenata, budućih odgojitelja za provođenje glazbenih aktivnosti s djecom rane i zadaćapredškolske pjevanjadobi kao pretpostavke integriranja glazbenih aktivnosti u osnovnoškolskomsvakodnevnom obrazovanjuradu u Hrvatskoj,dječjem odvrtiću.

njegovih

Rezultati početakasu pokazali da studenti imaju razvijenu samoučinkovitost za izvođenje glazbenih aktivnosti u 19.vrtiću, stoljećali ne na najvišem stupnju. Najvišu dorazinu suvremenihsamoučinkovitosti obrazovnihstudenti reformi.imaju Povijesnimza pregledomizvođenje ključnihglazbenih zakonodavnihaktivnosti dokumenatapjevanja, slušanja glazbe i nastavnihizvođenja programa,brojalica, dok je za izvođenje aktivnosti ostalih područja glazbenog odgoja samoučinkovitost slabija, a slabija samoučinkovitost pokazala se i za samostalno osmišljavanje svih glazbenih aktivnosti. Utvrđeno je kako je samoučinkovitost za glazbene aktivnostu u dječjem vrtiću veća kod studenata s glazbenim iskustvom prije studija, samoučinkovitost raste s godinom glazbenog obrazovanja na studiju i pozitivno je povezana s razinom samoprocijenjenih glazbenih kompetencija.

Rezultati ovoga istraživanja u skladu su s Bandurinim (1997) konceptom prema kojemu je najutjecajniji izvor uvjerenja o samoučinkovitosti izravno iskustvo, stoga su studentova glazbena kompetentnost razvijena tijekom studija, kao i pedagoškihnjegova praksi,iskustva istaknutiaktivnog muziciranja i glazbenog obrazovanja prije studija, značajni izvori njegovih uvjerenja o samoučinkovitosti u glazbi. Postavlja se pitanje koliki je utjecaj izravnog iskustva u odnosu na ostale izvore samoučinkovitosti prema Bandurinom modelu (neizravno iskustvo, verbalno uvjeravanje, fiziološka i afektivna stanja) što bi se u budućim istraživanjima trebalo ispitati kako bi se razjasnio proces stjecanja i razvoja kompetentnosti i samoučinkovitosti budućih odgojitelja za provođenje glazbenog odgoja u dječjim vrtićima.

Ograničenje ovog istraživanja proizlazi iz uzorka istraživanja sa samo jednog fakulteta pa bi buduća istraživanja trebala istražiti kakvi su čimbeniciučinci pojedinog obrazovnog modela glazbenog obrazovanja na pojedinim fakultetima u Hrvatskoj za kompetentnost odgojitelja za glazbu, ali i psihološke konstrukte koji su oblikovalivažni nastavučimbenici pjevanjaza učenje glazbe na studiju i njezinintegriranja prijelazglazbe odu funkcionalnesvakodnevni premarad umjetničkoju dimenziji.dječjem vrtiću.

Odgovarajući na istraživačko pitanje, rad je pokazao kako su povijesni, društveni i pedagoški čimbenici oblikovali evoluciju ciljeva i zadaća pjevanja. U 19. stoljeću, nastava pjevanja temeljena na narodnoj pjesmi usmjerena je na moralni, estetski i domoljubni odgoj učenika. Premda je pružala značajan društveni doprinos, manjak stručnih nastavnika i metodičke razrade ograničio je njezinu umjetničku dimenziju. Razdoblje između dva svjetska rata donosi postupno uvođenje notnog opismenjivanja, čime se unaprjeđuje pedagoški okvir nastave, ali pjevanje ostaje prvenstveno u funkciji ostvarenja šireg društvenog i obrazovnog konteksta. Nakon Drugog svjetskog rata, pjevanje gubi svoj samostalni status u nastavi glazbene kulture i postaje dio šireg predmeta Muzički odgoj (kasnije Glazbeni odgoj i Glazbena kultura). Ideološki utjecaji socijalističkog društva dodatno ograničavaju njegov umjetnički potencijal, dok se većina umjetničkih nastojanja prebacuje na izvannastavne aktivnosti poput zborskog pjevanja. Ipak, nastavni planovi i metodičke inovacije iz tog razdoblja postavili su temelje za suvremene promjene.

Uvođenje Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda (HNOS) 2006. godine i kurikuluma „Škola za život“ 2019. označilo je značajne prekretnice u filozofiji i praksi nastave glazbe. HNOS je uveo otvoreni model nastave, pružajući nastavnicima veću fleksibilnost u prilagodbi sadržaja potrebama i interesima učenika, dok je pjevanje dobilo umjetničku dimenziju i postalo sredstvo estetskog izraza. Kurikulum „Škola za život“ usmjerava nastavu prema razvoju učeničkih kompetencija, naglašavajući aktivno muziciranje kroz pjevanje, sviranje i stvaralaštvo. Istodobno, suvremeni kurikulumi odražavaju europske obrazovne smjernice koje promiču interdisciplinarnost, inkluzivnost i kreativnost (Schippers, 2009; Gaunt i Westerlund, 2021). Programi poput Erasmus+ i Creative Europe omogućuju razmjenu inovativnih metoda poučavanja, čime hrvatski obrazovni sustav postaje sve više usklađen s europskim standardima.

Unatoč napretku, nastava pjevanja u osnovnim školama suočava se s izazovima. Smanjen fond sati, koji je ostao ograničen još od devedesetih godina, smanjuje mogućnosti za kvalitetniji rad na razvijanju pjevačkih vještina. Istodobno, istraživanja pokazuju da učenici i dalje najviše uživaju u pjevanju, osobito pjesama vedrog i popularnog karaktera, što ukazuje na njegovu važnost u nastavi glazbene kulture (Radičević i Šulentić-Begić, 2010; Svalina i Arambašić, 2021). Ključna preporuka za budućnost jest povećanje nastavnog fonda i jačanje podrške nastavnicima kroz edukaciju i resurse, čime bi se omogućila bolja implementacija suvremenih kurikuluma.

Ovaj rad pruža sveobuhvatan uvid u povijesni razvoj nastave pjevanja, identificirajući ključne povijesne i suvremene čimbenike oblikujući njezinu pedagošku i umjetničku ulogu. Također, u odgovoru na postavljeno istraživačko pitanje, rad postavlja temelje za daljnja istraživanja i promišljanja o tome kako nastava pjevanja može doprinijeti razvoju umjetničkih i kreativnih potencijala učenika u kontekstu suvremenog obrazovanja.

 

Literatura

Basariček,Bačlija Sušić, B. (2018). Preschool teachers’ music competencies based on preschool education students’ self-assessment. Croatian Journal of Education, 20(Sp.Ed.1), 113-129. doi: 10.15516/cje.v20i0.3048

Bandura, A. (1997). Self-efficacy: The exercise of control. New York: W. H. Freeman and Company.

Bartel. L., Cameron, L., Wigins, J., & Wiggins. R. (2004). Implications of generalist teachers' self-efficacy related to music. In P. M. Shand (Ed.), Music Education Entering the 21st Century (pp. 85-90). Nedlands, Australia: International Society for Music Education.

Bautista, A., Yeung, J., Mclaren, M. L., & Ilari, B. (2024). Music in early childhood teacher education: raising awareness of a worrisome reality and proposing strategies to move forward. Arts Education Policy Review, 125(3), 139-149. doi: 10.1080/10632913.2022.2043969

Burak, S. (1921)2019). Self-efficacy of pre-school and primary school pre-service teachers in musical ability and music teaching. PedagogijaInternational –Journal posebnaof naukaMusic oEducation, obuci.37(2), Hrvatsko257–271. pedagoško-književnidoi: zbor. 10.1177/0255761419833083

Dobrota, S. (2012)2019). UvodStavovi odgojitelja predškolske djece prema glazbenim aktivnostima u suvremenu glazbenu pedagogiju. Filozofski fakultet vrtiću Splitu.i samoprocjena kompetentnosti za njihovu realizaciju. Metodički ogledi, 26(2), 59-76. doi:  10.21464/mo.26.2.6

DurakovićErcegovac-Jagnjić, G. i Nikolić, L. (2019)2010). GlazbaTrema kaostudenata odgojnoprilikom sredstvosviranja i pjevanja. U T. Vrandečić i A. Didović (ur.), Glas i glazbeni instrument u formiranju „socijalističkog čovjeka“: nastava glazbe u osnovnim školama u Hrvatskoj (1945-1965). Hrvatsko muzikološko društvo.

Franković, D. (1958). Povijest školstvaodgoju i pedagogije u Hrvatskoj.obrazovanju Pedagoško(str. književni zbor.

Gaunt, H., i Westerlund, H. (2021)90-102). ExpandingZagreb: professionalismGrafobiro in music and higher music education: A changing game. London. https://library.oapen.org/handle/20.500.12657/49561

Glazbena kultura. Jezično-umjetničko područje. Plan i program odgoja i osnovnog obrazovanja. (1984). Vjesnik republičkog komiteta za prosvjetu, kulturu, fizičku i tehničku kulturu SRHDominić.

HNOSHerzog, zaJ., GlazbenuBačlija kulturuSušić, B. i Županić Benić, M. (2018). Samoprocjena profesionalnih kompetencija studenata ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja u osnovnojprovođenju školi. (2006). Ministarstvo znanosti, obrazovanjalikovnih i športaglazbenih aktivnosti s djecom. Nova prisutnost, XVI.(3), 579-592. doi: 10.31192/np.16.3.10

Horbec, I., MatasovićMiočić, M. (2012). Kultura predškolske ustanove u svjetlu glazbenih kompetencija odgojitelja. Magistra Iadertina, 7(1), Švoger.73-87.

V.

Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje (2015). Narodne novine, br. 05/15.

Nikolić, L. (2017). Stavovi o glazbenom obrazovanju kao čimbenik glazbenog obrazovanja budućih učitelja. OdMetodički protomodernizacije do modernizacije školstva u Hrvatskoj: zakonodavni okvirogledi, Hrvatski24(2), institut39-55. zadoi: povijest.10.21464/mo46.124.3955

Košta,Nikolić, T.L. (2010)2022a). RazvojProvjera predmetametrijskih petjekarakteristika vTesta osnovnošolskihglazbenih programihsposobnosti. HrvaškeU inA. SlovenijeRadočaj-Jerković vi obdobjuM. medMilinović svetovnim(ur.), vojnama. Glasbeno-pedagoš3.međunarodni znanstveni i umjetnički zborniksimpozij Akademijeo pedagogiji u umjetnosti - Inovativne metode poučavanja u umjetničkom području (str. 250-368). Osijek: Akademija za glasbo v Ljubljani, 14, 71–88.

Košta, T. (2016). Nastava pjevanja u osnovnoj školi na području Hrvatske u drugoj polovici 19. stoljeća. Školski vjesnik, 65(3), 459–473.

Kurikulum nastavnih predmeta Glazbena kulturaumjetnost i Glazbena umjetnost za osnovne škole i gimnazije. (2019). Ministarstvo znanosti i obrazovanja. https://kurikulum.gov.hr

Markus, T. (2016). Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Damlacija od 1790. do 1918: Osnovne smjernice političke povijesti. U: Temelji moderne Hrvatske. Hrvatske zemlje u „dugom“ 19. stoljeću. Ur.: Švoger, V., Turkalj, J. Matica Hrvatska.

Miljković, D. (2007). Iz povijesti osnovne škole u Hrvatskoj u razdoblju od 1918. do 1941. Odgojne znanosti, 9 (1). 135–150.

Munjiza, E. (2009). Povijest hrvatskog školstva i pedagogije.kulturu Sveučilišteta J.Josipa J.Jurja Strossmayera u Osijeku.

NaredbaNikolić, kojomL. se(2022b). izdajuVažnost naukovne osnovesamoučinkovitosti za obće pučkestjecanje i gradjanskerazvoj školekompetencija uza Kraljevinahpodučavanje Hrvatskojglazbe kod studenata učiteljskog studija. U I. P. Gortan-Carlin, K. Riman i  B. Bačlija Sušić (ur.), Mùzika: zvuk, logos, odgoj i Slavoniji.obrazovanje, (1875).terapija, TiskaraZbornik radova s 9. međunarodnog znanstveno- stručnog skupa „NarodnihIz novinah.“

Nastavni plan i program za narodne osmogodišnje škole i niže razrede gimnazije, osnovne škole i produžene tečajeve. (1950). Ministarstvo prosvjete NRH. 

Nastavni plan i program za narodne škole u Kraljevini Jugoslaviji. (1933). Državna štamparija Kraljevine Jugoslavije.

Nastavni plan i program za osnovnu i višu narodno školu. (1937). Izdavačko i knjižarsko poduzeće.

Nastavni program za I., II., III. i IV. razred osnovnih škola Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. (1926). Državna štamparija.

Naša osnovna škola – Odgojno-obrazovna struktura. (1972). Školska knjiga.

Pedagogijski leksikon. (1939). Minerva.

Požgaj, J. (1962). Pjesma kao centralni faktor muzičkog odgoja u osnovnoj školi. Muzika i škola, glasilo muzičkih pedagoga, 4, 119–121.

Požgaj, J. (1975). Metodika glazbenog odgoja u osnovnoj školi. Prosvjetni sabor Hrvatske.

Radičević, B., i Šulentić-Begić, J. (2010). Pjevanje u prvim trima razredima osnovne škole. Život i škola: časopis za teoriju i praksu odgoja i obrazovanja, 56/24, 243–252.

Radočaj-Jerković, A. (2017). Pjevanje u nastavi glazbe. Umjetnička akademija u Osijeku.

Rojko, P. (2005). HNOS za glazbenu kulturu u osnovnoj školi, ili: što je glazbena nastava dobila Hrvatskim nacionalnim obrazovnim standardom. Tonovi, 45/47, 5–16.

Rojko, P. (2012). Metodika nastave glazbe: Teorijsko-tematski aspekti. Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku.

Schippers, H. (2009). Facing the music: Shaping music education from a global perspective. Oxford University Press.

Šimunović, Z. (2019). Kurikulumski pristup poučavanja u nastaviistarske glazbene kulture i glazbene umjetnosti. Glazbena pedagogija u svijetlu sadašnjih i budućih promjena, 6riznice“, 21–36.

Špoljar, Z. (1931)str. 177-196). Prvi razred osnovne škole. Terija i praksa. 

Svalina, V. (2015). Kurikulum nastave glazbene kulture i kompetencije učitelja za poučavanje glazbe. Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku,Pula: Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti.znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli.

Svalina, V.Nikolić, i Arambašić, I.L. (2021)2023). MusicRelationship Teachingbetween motivation and self-efficacy with the acquisition of musical competencies in Croatian Primary Schools. The International Journalstudents of Earlyteacher Childhoodeducation. Learning,In 28S. Inayatullah, S. Dubovicki and A. Bilić (2)Eds.), 29–42.International Scientific Conference DIDACTIC CHALLENGES IV: Futures Studies in Education (pp. 157-173). Faculty of Education, Josip Juraj Strossmayer University of Osijek and Croatian Academy of Science and Arts, Center for Scientific Work in Vinkovci, Republic of Croatia.

Vidulin-OrbanićNikolić, S.L. i Ercegovac-Jagnjić, G. (2025). Glazbena kreativnost studenata učiteljskog studija. U V. Svalina, A. Škugor i J. Martinović Bogojević i sur. (ur.), Zbornik radova s Prve međunarodne konferencije Kreativni pristupi učenju i podučavanju - CALT, Svezak 2 (str. 343-361). Osijek: Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Centar za znanstveni rad u Vinkovcima.

Nikolić, L. i Šenk, I. (2018). Motivacija za učenje glazbe kod studenata učiteljskih studija kroz perspektivu teorija motivacije. Zbornik Odseka za pedagogiju, 27, 53-84. doi: 10.19090/zop.2018.27.53-84

Richards, C. (1999). Early childhood preservice teachers’ confidence in singing. Journal of Music Teacher Education, 9(1), 6-17. doi: 10.1177/105708379900900103

Swain, N., & TerzićBodkin-Allen, S. (2017). Developing singing confidence in early childhood teachers using acceptance and commitment therapy and group singing: A randomized trial. Research Studies in Music Education, 39(1), V.1-12. (2011).doi: Polazište i pristup pjevanju u općeobrazovnoj školi. Metodički ogledi, 18(2), 137–156.10.1177/1321103X17700141

UFOS (2009). Preddiplomski sveučilišni studijski program Ranoga i predškolskoga  odgoja i obrazovanja. Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Učiteljski fakultet. Dostupno 18. svibnja 2024. na https://www.foozos.hr/dokumenti/studijski-program/Sveu%C4%8Dili%C5%A1ni%20preddiplomski%20studij%20Ranog%20i%20pred%C5%A1kolskog%20odgoja%20i%20obrazovanja.pdf

Vannatta-Hall, J. E. (2010). Music education in early childhood teacher education: The impact of a music methods course on pre-service teachers’ perceived confidence and competence to teach music. (Doctoral disertation). Illinois: University of Illinois, Urbana-Champaign. Retrieved on 18th May 2024 from https://www.ideals.illinois.edu/items/16922 

Vidulin, S. (2016). Glazbeni odgoj djece u predškolskim ustanovama: Mogućnosti i ograničenja. Život i škola, LXII(1), 221-233.

Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju (2022). Narodne novine, br. 10/97, 107/07, 94/13, 98/19, 57/22.

Yücesan, E. (2023). Pre-service pre-school teachers’ music education self-efficacy levels: A Case Study. Kastamonu Eğitim Dergisi, 31(1), 60-69. doi: 10.24106/kefdergi.1246438

---

[1] Rad je nastao na temelju završnoga rada Samoučinkovitost studenata odgojiteljskoga studija za izvođenje glazbenih aktivnosti u dječjem vrtiću obranjenoga 2024. godine na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku pod mentorstvom izv. prof. dr. sc. Lidije Nikolić. Određeni dijelovi rada preuzeti su iz navedenoga diplomskoga rada Ane Bićanić.

Teaching (Today for) Tomorrow: Bridging the Gap between the Classroom and Reality 3rd International Scientific and Art Conference Faculty of Teacher Education, University of Zagreb in cooperation with the Croatian Academy of Sciences and Arts

GoalsSelf-efficacy of future teachers of early and objectivespreschool education in the implementation of singingmusical activities in Croatian primary schoolkindergarten

Abstract

The papermusical analyzesand methodological competencies of educators are crucial for quality music education in early childhood, but so is their self-efficacy in teaching music. This study aims to determine the developmentself-efficacy of students of early and preschool education in implementing musical activities in kindergarten. A total of 248 undergraduate students of Early and preschool education at the Faculty of Education of the goalsJosip andJuraj objectivesStrossmayer of singingUniversity in CroatianOsijek primarywere schools,surveyed. fromFor this study, the mid-19thQuestionnaire centuryon to contemporary educational reforms. Its purpose is to provide an overview of changesself-efficacy in singingimplementing educationmusical withinactivities thein context of social and pedagogical conditions and to highlight key challenges and opportunitieskindergarten for future development.early Basedand onpreschool aeducation qualitativeteachers analysiswas designed. The adapted questionnaire Self-assessment of schoolmusical competencies was also used (Nikolić and legislativeErcegovac-Jagnjić, documentation,2025) including laws, curricula, andin the work of music educators, the study encompasses historical developments and contemporary approaches.research. The results revealshow that,that students of early and preschool education have a developed self-efficacy for musical activities in thekindergarten, 19thbut century,not at a satisfactory level. Students have the objectiveshighest level of singingself-efficacy educationin emphasizedimplementing moral,singing, aesthetic,listening to music, and patrioticcounting-out upbringing,rhymes, while self-efficacy in implementing other musical activities is lower. Lower self-efficacy was also evident in independently designing all musical activities. Self-efficacy for musical activities in kindergarten was higher in students with prior musical experience. It is noted that self-efficacy increased with a focus on folk songs, while the artistic aspect was secondary. The introductionyear of music literacyeducation betweenat the twostudy Worldand Warswas improvedpositively related to the pedagogical framework, but singing remained functional and subordinate to broader educational goals. In the socialist period, ideological influences limited the artistic potentiallevel of singing,self-assessed whilemusical reforms following independence brought key changes. The Croatian National Education Standardcompetencies (HNOS)r of= 2006 and the "School for Life" curriculum of 2019 promote an open teaching model, competencies, and active music-making, emphasizing singing as an artistic experience. The conclusion points out that, despite reduced instructional time and challenges in implementing modern curricula, singing remains a central and preferred activity in music education. It underscores the need to strengthen teacher support through training, resource provision, and an increased allocation of instructional time to enable deeper integration of the artistic and pedagogical dimensions of singing.0.77).

Key words

curriculum;musical goals and objectives of singing;competencies; music education; primarymusical school;skills; singingmethodological competencies; early and preschool education.