Slušanje koncerata u svrhu povećanja studentske percepcije kvalitete glazbe
|
|
Odgoj danas za sutra: Premošćivanje jaza između učionice i realnosti 3. međunarodna znanstvena i umjetnička konferencija Učiteljskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Suvremene teme u odgoju i obrazovanju – STOO4 u suradnji s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti |
|
|
|
| Sekcija - |
Broj rada: 1 |
Kategorija članka: Izvorni znanstveni |
Sažetak |
Ovaj rad istražuje učinak slušanja koncerata na percepciju kvalitete glazbe među studentima Učiteljskog fakulteta u Zagrebu. Već dugi niz godina studenti imaju mogućnost organizirano pohađati simfonijske, zborske, komorne i druge koncerte unutar Glazbene scene Učiteljskog fakulteta, a ovaj rad analizira utjecaj tih iskustava na njihovu osjetljivost prema kvaliteti umjetničke glazbe. Cilj istraživanja je razumjeti kako različiti faktori koncertnog iskustva – vrsta glazbe, izvođači, atmosfera koncerta i interakcija s publikom – utječu na percepciju kvalitete glazbe kod studenata. Ispituju se |
|
Ključne riječi |
|
|
Pojam i odrednice aksiologije u kontekstu odgojno-obrazovnih znanosti
Aksiologija je filozofska disciplina koja istražuje sustave razvoja teorija vrijednosti. Riječ aksiologija je nastala kao složenica od grčkih riječi aksios (ἄξιος) koja znači vrijedan, dostojan i logos (λόγος) koja označava govor. Premda su vrijednosti kao predmet istraživanja u središtu interesa filozofskih razmatranja prisutne više od dva milenija, razvojem zasebnih znanstvenih grana i postupnim izdvajanjem iz filozofije početkom dvadesetog stoljeća njihov se predmet istraživanja reflektira i na druga područja znanosti. Tako na primjer u antropologiji koja kulturološkim studijima pokušava obuhvatiti cjelinu vrijednosnih sustava u diverzitetu kulturnih raznolikosti i pronaći zajedničke poveznice kojima su one oblikovane pa sve do društvenih i humanističkih znanosti kojima se nastoji vrijednosno definirati holizam čovjekova društvenog i duhovnog bića. Odrednica i definicija vrijednosti ima toliko mnogo koliko predstavnika i autora pojedinih znanstveno-teorijskih pristupa iz kojih oni proizlaze. Opće prihvaćena definicija vrijednosti koja se razvila iz teorije univerzalnog sadržaja i strukture vrijednosti određuje ih kao vjerovanja u skladu s kojima čovjek djeluje i koncepte koji se odnose na poželjna stanja ili ponašanja (Schwartz, 1997).
Odgojno-obrazovne znanosti prepoznaju ulogu i značaj vrijednosti u formativnom djelovanju odgojno-obrazovnog akta. Premda se on smatra jednom imanentnom cjelinom, sadržajno razlikovanje razvojnih područja odgoja i obrazovanja je ipak prisutno. Razlikovanje odgoja i obrazovanja ne implicira dubinsku strukturalnu podvojenost, već u teorijskim razmatranjima upućuje na nužnost prepoznavanja njihova zajednička predmeta na način jedne, isprepletene i koherentne cjeline. U načelnom pogledu su obrazovne vrijednosti usmjerene na širenje znanja, dok su odgojne vrijednosti usmjerene na razvoj karaktera (Polić, 1993). Sukladno tome čovjek kao spoznajno i vrijednosno-moralno biće u procesu odgajanja razvija dvije sastavnice, zadaće ili funkcije koje se identificiraju kao „obrazovna na spoznajnom i odgojno-formirajuća na vrijednosno moralnom području. Obrazovna se odnosi na stjecanje potrebnih znanja, usvajanje stručnih i znanstvenih spoznaja, činjenica, podataka, zakonitosti i na tim sadržajima zasnovanih i razvijenih umijeća, navika i sposobnosti. Dok su za odgojno-formirajuću bitne unutarnje promjene, čovjekovo očovječenje, ljudsko uljuđivanje, razvijanje smisla za vrijednosti, njegovanje plemenitih osjećaja, snaženje volje i oblikovanje karaktera“ (Vukasović, 2010, str. 101).
Postoje mnoge kategorije vrijednosti koje se mogu na sebi svojstven način odraziti u ljudskom iskustvu. Odgojne vrijednosti se razlikuju od ostalih po specifičnom čimbeniku kojim su određene, a on se prepoznaje u njihovom odgojnom utjecaju. Stoga ako vrijednosti smatramo odgojnima, nije dostatno uzimati u obzir bilo koji utjecaj koji im je svojstven. „Da bi vrednota bila doista pedagoška, ona mora imati odgojni utjecaj na biće u razvoju, kako s obzirom na svoj sadržaj, tako i s obzirom na težnje gojenca“ (Bezić, 1990, str. 138-139).
Aksiološke spoznaje u užem smislu određenja sadržaja, strukture i učinka vrijednosti na oblikovanje iskustava kojima se razvija karakter zauzimaju ključnu poziciju u razvoju pedagogije kao znanosti o odgoju. S tih pozicija je moguće i obrazovni aspekt isto tako promatrati iz vrijednosne perspektive, jer spoznajna vrijednost koja se determinira kao istina dominira suvremenom prosvjetnom praksom. Mnoga sveučilišta, fakulteti i obrazovne institucije u svojim amblemima imaju latinsku riječ veritas kojom ističu vrijednost istine kao temelja znanja i mudrosti koji se u njima posreduju. Bez obzira na istaknutu ulogu isitne u razvoju znanja i učenja te obrazovnog i znanstvenog rasta, nužno je istaknuti da njezina vrijednost nije čovjeku jedino važna, jer on nije samo kognitivno i refleksivno, već i afektivno, moralno i estetski orijentirano biće. Stoga je za oblikovanje čovjekove cjelovite osobnosti razvoj karaktera jednako važan koliko i razvoj njegovih intelektualnih kapaciteta.
Uvod
Retrospektiva stogodišnjeg određenja odgojnih vrijednosti u hrvatskoj odgojnoj praksi
UlogaSuvremene vrijednostismjernice upolitičkih razvojnomi oblikovanjupedagoških ljudskeautoriteta osobnostina odeuropskoj presudnei jesvjetskoj važnostirazini upućuju na neodvojivu isprepletenost obrazovanja s kulturom (Jurkić Sviben i Mičija Palić, 2023), jer obrazovanje ima za odgojno-obrazovnucilj djelatnost.pripremiti Odgajatipojedinca za samostalan i obrazovatiuspješan bezživot vrijednosti nije moguće jer je sam odgojno-obrazovni akt usmjeren na proces posredovanja vrijednosti koje su timeunutar određene kaosociokulturne temeljnosredine. odgojnoNužnost sredstvo.razvoja Uzkulturne tokompetencije štokod su vrijednosti sredstva odgoja one sudjece i ciljmladih odgoja, jer se cjeloviti odgojni akt vodi prema njima kao što se vodiističe i pomoćEuropska komisija uvrštavajući je u njih8 ključnih kompetencija za cjeloživotno obrazovanje. (MunjizaEuropean Union, 2018). McBride i sur., 2007).
Početkom dvadesetog stoljeća Vladimir Filipović uviđa nužnost određivanja uloge vrijednosnog fenomena u pedagogiji. Rast pozitivizma u znanosti postavlja problem za vrijednosnu determinaciju jer se one „ne mogu u logičkom smislu ni od kuda deducirati, već se one mogu samo usvajati kao psihički doživljaj“Bell (Filipović,2013) 1934,naglašavaju str.da 3).kulturna Pedagogijakompetencija stogauključuje morasposobnost sama pronaći vrijednosti koje su skrivene u odgojnomprepoznavanja i obrazovnomrazumijevanja idealurazličitih kulturnih izraza, uključujući odrediti put kojim će ih najjednostavnije prikazati. Pritom od ključne važnosti nije pitanje kako odgojni subjekt reagira na vrijednosni doživljaj, već sam sadržaj vrijednosti s kojim se odgajanik povezuje i na temelju kojeg postupa. Filipović naglašava potrebu za preobrazbom pedagogijskog djelovanja uviđajući da odgoj ne može voditi prema neodređenim i nevidljivim vrijednostima, već su nam one potrebne kako bi odgojni ideal bio vidljivi pokazatelj smjera u kojem pedagogija intencionalno usmjerava svoje djelovanje (Filipović, 1934, str. 11). Uviđajući iznimnu važnost uspješnog posredovanja vrijednosti u pedagogiji on upravo odnos odgoja i vrijednosti definira kao središnji problem pedagogije.
Unatoč potrebe prepoznavanja vrijednosne determinacije, pitanje istraživanja vrijednosnog fenomena u pedagogiji ostaje dugi niz godina zatvoren. Gotovo pola stoljeća kasnije Ante Vukasović prepoznaje vrijednosni fenomen kao ključan za pružanje smjernica rasta i razvoja materijalnih i duhovnih oblika kulture i života, ističući da se proizvodnja materijalnih dobara i duhovna nadgradnja očituju kao obrnuto proporcionalne veličine uslijed čijih utjecaja raste kriza odgoja i morala (Vukasović, 1989, str. 119). Vrijednosti time nisu prepoznate samo kao poželjne smjernice odgojnog djelovanja, većglazbenog, i kao ključnitakva čimbenicimože temeljempospješiti kojihostvarenje seobrazovnih reguliraishoda. razvojniComeaux, hod čitave kulturno-društvene prakse te duhovnihGrummert i materijalnihMireles oblika(2023) ljudskogaističu života.da Problemkulturna porasta krize kao opće pojave prepoznaje se kao nedostatak duhovne nadgradnjekompetencija u kojojobrazovanju didaktičkitreba materijalizam,imati tehnicizam,transformativnu uskogrudniulogu, intelektualizamtako da omogući studentima razvoj dubljeg razumijevanja umjetničkih i anarhizamkulturnih podsadržaja. maskom slobode prosperiraju na štetu duhovnosti, vrijednosnih doživljaja, stremljenja prema idealimaBenuto i vrijednosno orijentiranom odgojusur. (Vukasović, 1989).
U knjizi Biti čovjek! Ali kako? Odgojne smjernice Živan Bezić postavlja odgojnu valenciju vrijednosti kao triangulaciju u odnosu odgajanika, odgojitelja i dobra. Utjelovljeno dobro posredovano putem odgojitelja postaje oživotvorena vrijednost. Specifikacijom niza karakteristika određuje na koji način određena vrijednost postaje odgojnom što ga dovodi do zaključka da vrijednosti, osim što su sadržaji i sredstava, predstavljaju i svrhu odgoja (Bezić, 1990, str. 140-141).
Razmatrajući odnose između sadržaja, procesa i čimbenika odgoja Branko Rafajac u istoimenoj knjizi određuje Odgoj kao razvoj autonomne vrijednosne svijesti. U njoj upozorava da se u nedostatku vrijednosne determinacije čitava pedagogijska znanost reducira na metodu bez jasne pretpostavke vlastite svrhe što otvara prostor kritici za neodređeno i dogmatsko bavljenje vlastitim predmetom kojeg nije u mogućnosti čvrsto zastupati. Potreba za preobrazbom i vrijednosnim određenjem temelja odgoja u tom se smislu i dalje prepoznavala kao nasušna. „Suvremena pedagogija se sporo oslobađa svoje negativne tradicije i ne iskorištava u dovoljnoj mjeri šansu da se transformira od pretežno apologetske u kritički orijentiranu društvenu znanost. Ona u svom prenaglašavanju društvene uvjetovanosti odgoja najčešće vidi društvo koje čini mogućim ovakav ili onakav odgoj, a rijetko ili nikada ne raspravlja o odgoju koji je usmjeren na razvoj slobodne, autonomne vrijednosne svijesti čovjeka, što čini mogućim jedino slobodne, demokratske i humane društvene odnose“ (Rafajac, 1991, str. 96).
Daljnja2018) istraživanjauju vrijednostievoluciju ukoncepta vidokrugukulturne pedagogije odvijaju su pretežno na empirijskoj razini određujući ih kao preferencijalni izbor, orijentaciju ili usmjerenje u čemu se teorijske spoznaje kao i istraživačka metodologija preuzimaju iz drugih društvenih i humanističkih znanosti. Njihova struktura pritom nije teorijski utemeljena u smislu potrebe vrijednosne identifikacije i eksplikacije kako ga je postavio Vladimir Filipović, već se o vrijednostima progovara na deskriptivnoj razini prepoznavanja njihove važnosti u odgojnom oblikovanju. Takav pristup međutim još uvijek ne znači da su njihov sadržaj, uloga i predmet jasno pozicionirani i utemeljeni unutar pedagogije. U knjizi Škola i vrijednosti Jasminka Ledić objavljuje rezultate istraživanja dominantnih vrijednosti u čitankama Hrvatskog jezika. Oslanjajući se primarno na Kohlbergovu teoriju moralnog razvoja, vrijednosti se razmatraju s pozicije njihove odgojne uloge u moralnom razvoju i karakternom oblikovanju djece (Ledić, 1999, str. 7).
Deceniju kasnije problemu moralnog odgoja koji počiva na vrijednosnoj strukturi i sadržaju pristupa Kronelija Mrnjaus u knjizi Pedagoška promišljanja o vrijednostima. Knjiga obrađuje pitanja pojedinih teorijskih pristupa i definiranja vrijednosti, obrazovnih programa i etičkih kodeksa obrazovnih institucija u Hrvatskoj, ponovnokompetencije, naglašavajući važnost moralnog odgoja u razvoju djece i mladih. Autorica ističe da su u trenutku provođenja istraživanja stanje po pitanju vrijednosti u Hrvatskoj ispitanici bili skloni vidjeti negativno i unatoč tome što institucije imaju važnu ulogu u njihovoj implementaciji ispitanici zaključuju da one „trenutno čine malo ili gotovo ništa na razvoju vrijednosti, da ne postoji konsenzus, zajednički ciljevi i programi za razvoj vrijednosti“ (Mrnjaus, 2008, str. 134).
Ante Vukasović nedugo zatim u članku Odgojna preobrazba u teleologijskom i aksiologijskom ozračju ponovno otvara raspravu posvećenu pedagogijsko-vrijednosnom fenomenu izdvajajući važnost teleologije i aksiologije kao posebno značajne discipline za određenje smisla i svrhe odgojnih vrijednosti jer konstatira da je bez njih nemoguće svrhovito i učinkovito odgajanje. Drugi problem predstavlja rastuća kriza odgoja koja remeti i potiskuje značaj odgoja u korist obrazovanja usmjerenog na intelektualni razvoj koji ne prati onaj moralno-estetski i karakterni te kojem posljedično nedostaje kapacitet za vrijednosno usmjereno i principima vođeno djelovanje. Stoga napominje: „Odgojna preobrazba, dakle, mora biti condicio sine qua non svekolike hrvatske društveno-moralne preobrazbe. Zaštita mladeži, reafirmacija odgoja, vrijednosti i odgojna funkcija – primarne su pedagoške zadaće i hrvatski društveni imperativ!” (Vukasović, 2010, str. 113).
U članku Kriza vrijednosti kao kriza odgoja Zlatko Miliša i suradnici identificiraju i dalje aktualan problem rastuće krize vrijednosti koja se posljedično odražava kao kriza odgoja. Time ne samo da se fenomen vrijednosti povezujeinterakcije s odgojem,različitim većumjetničkim se ponovno afirmira ključna uloga vrijednosti za odgojno djelovanje i uviđaju rizični čimbenici i moguće negativne posljedice ako u odgoju nisu zastupljene prosocijalne vrijednosti. „Krizu odgoja i prosocijalnog ponašanja djece i mladih možemo promatrati kao krizu vrijednosti i izostanka generacijskoga transfera određenih vrijednosti u procesima odgoja i obrazovanja. Izostanak transfera vrijednosti rezultira poremećajima u ponašanju djece i mladih“ (Miliša i sur., 2015, str. 15). Kao moguće rješenje za izlazak iz krize prepoznaje se nužnost implementacije moralnog odgoja.
Premda je deklariranje vrijednosnog sadržaja odgoja i obrazovanja prepoznatoformama kao ključnonog zafaktora razvoju pedagogijskeobrazovanju. znanosti,Vidulin-Orbanić identifikacija,navodi kategorizacijakako kultura i usustavljivanje vrijednosti u suvremenoj pedagogijskoj znanosti kao i teorijski utemeljen cjeloviti pristup njihovom istraživanju još uvijek izostaju.
Aktualiziranje krize odgoja kao krize vrijednosti
„Dvadesetprvo stoljeće obilježeno je ubrzanim razvojem tehnologije koja je u mogućnosti kreirati iskustva o kojima pedagogijska znanost kao ni praksa nisu u mogućnosti pružiti adekvatan sud. Tehnologija se razvija brže od znanosti, a njezini učinci u praksi ostavljaju mnoga područja pedagogijskog djelovanja u potpunosti prepuštena samima sebi. Znanost istražuje adekvatna rješenja za pedagogijske probleme tek nakon što praksa na njih ukaže, a mnoge odgojno-obrazovne situacije iziskuju rješenja koja je potrebno pružati odmah kao i preventivno“ (Lukaš i Cikovac, 2024, str. 261).
Širenje ljudskog znanja prati ubrzani napredak u razvoju tehnologije koja omogućuje brzu razmjenu, povezivanje i dostupnost informacija. Time sve više biva umanjena njihova vrijednost i postaje sve teže razabrati bitno od nebitnog, poželjno od nepoželjnog, vrijedno od bezvrijednog kao i dobro od lošeg.glazba „Količinaosiguravaju informacija s kojom se danas susretne prosječan učenik u jednome danu, veća je nego količina informacija s kojom se u srednjem vijeku susretao čovjek tijekom cijelog života“ (Miliša i Čurko, 2010, str. 59). Razvojem suvremenih tehnologijaosobno i društvenihtveno mreža mediji prestaju biti samo nositelji poruka, već u bitnom smislu oblikuju društveni realitet, makar on biovrijedan i virtualan (Cikovac, 2022). Prekomjerna izloženost informacijama koje su popraćene interaktivnom multimedijskom tehnologijom oblikuje i mijenjakoristan način naživljenja kojiu našvidu razumučenja, percipirausavršavanja, razvijanja osobnosti i obrađujerazvoja informacijekreativnosti“, (Karp,afirmacije 2008). Svijet virtualne tehnologije postaje carstvo propagiranja ideja, stavovakritičkog i uvjerenja o onome što jest ili nije vrijedno. Atraktivnost, uzbuđenje i aktualnost uz gotovo personalizirano iskustvo ponude medijskih sadržaja na temelju algoritamskih proračuna zadržavanja pažnje i interesa pružaju čovjeku osjećaj ugode pobuđujući njegov kuriozitet. Uronjenost u virtualni svijet rezultira njegovim postupnim, ali evidentnim otuđenjem od društva kao i samoga sebe. Iskonska ljudska težnja za znanjem eksploatirana je u svrhu propagande medijskih sadržaja i materijalističkog konzumerizma. Promovirani sadržaji društvenih mreža i servisa pružaju prazne informacije koje propagiraju pomodarstvo i prolazne vrijednosti koje u informativnom smislu ne nude pouzdano znanje, već zabavu. Važno je imati na umu da ni „znanje samo po sebi ne očovječuje, informira ali ne formira čovjeka, a temeljni smisao i svrha odgajanja je ljudsko formiranje. Brojni pojedinci imaju mnogo znanja, obrazovani su ali nisu pošteni. (…) Stoga je obrazovanje bez odgajanja štetno“ (Vukasović, 2010, str. 101).
Obrazovna domena u oblikovanju ljudske osobnosti ističe znanje kao temeljnu spoznajnu vrijednost i postaje dominantna vodilja suvremenog pedagogijskog djelovanja pa time „škola bilježi nedostatak učinkovitosti prijenosa znanja o čovjeku i vrijednostima“ (Boudon i Mingasson, 2006, str. 27). Favoriziraju se znanja, vještine i sposobnosti, a zanemaruje oblikovanje karaktera, moralno-estetske svijesti i ukusa kao i ostali oblici duhovnih vrijednosti. Odgojno djelovanje u prosvjetnim institucijama sve je više zanemareno. „Svekolika odgojna djelatnost, politika i ime nadležnoga ministarstva sveli su se na obrazovanje. Bumerang zanemarenosti odgojno-formativne funkcije vratio nam se na vrlo tragičan način. Djeca, mladež strada tjelesno, mentalno i moralno na brojnim stranputicama života. Malodobnički kriminal je u porastu“ (Vukasović, 2010, str. 102). Kriza odgoja se time očituje kao neuspjeh posredovanja vrijednosti, ali i sve veća uronjenost u sadržaje koji propagiraju hedonizam i anarhizam pod maskom slobode i moralno-estetskog relativizma što vodi u opći vrijednosni nihilizam, a posljedično i u odgojnu atrofiju.
Prije gotovo pola stoljeća uočena je dominacija obrazovanja u odnosu na odgoj koja kao neke od temeljnih sustava uvjerenja (koje danas prepoznajemo kao vrijednosne orijentacije) predstavlja uskogrudni intelektualizam i didaktički materijalizam (Vukasović, 1989). Njima danas možemo dodati scijentizam, tehnicizam, formalizam i pozitivizam. Isključiva usredotočenost na mjerljive pokazatelje obrazovnog napretka dehumanizira čovjeka i preobražava ga u stroj čiji je jedini pokazatelj vrijednosti njegova učinkovitost. „Moral je zamijenjen učinkovitošću koja se mjeri svim mogućim preciznostima, kao da je čovjek stvarno homometrijsko biće i ništa više. Zato oni koji suvremeni školski kurikulum gledaju teorijom znanstveno-akademske egzaktnosti uvažavaju samo nastavu koja je prezasićena morem činjenica i što većom količinom nastavnih sadržaja, a didaktički organizirana i izvođena tako da dominira učenje, poučavanje i „prenošenje” znanja, kao svojevrsni animalni dril, ne mareći pritom može li učenik sve to uopće pratiti – sve usvojiti sigurno nikako, a najmanje socijalizirati i interiorizirati (Piaget) u službi svoga osobnog (humanog) ponašanja i javne primjene“ (Previšić, 2010, str. 168). Kao temeljena vrijednost obrazovne domene prezentira se spoznaja na temelju koje se razvija ljudsko znanje. Premda je širenje intelektualnih kapaciteta izrazito važno, razvidnim postaje da nije dostatno za razvoj moralno-estetskog i duhovno-religijskog senzibiliteta te poticanje vrijednosno orijentiranog doživljavanja, promišljanja i djelovanja.kulturnog prosperiteta. (2008, str. 101)
OdgojnaMeđutim, domenasama usmjerenadostupnost kulturnih sadržaja u nekoj sredini nije dovoljna pretpostavka da će pojedinac od njih moći prosperirati. Potrebno je nada formativnoobrazovni djelovanje vođeno vrijednostima temeljem kojih se oblikuje ljudski karakter. Vrijednosne orijentacije odgojne domene uključuju moralizam, esteticizam, spiritualizamsustav i senzualizamobiteljska uzajednica svrhuzajedničkim očuvanjasnagama humanizma. Brojne vrijednosti koje su unutar nje zastupljene oblikuju čovjekov odnos prema moralu, ukusu, vjeri i drugim elementima koji se izravno odražavaju na oblikovanje ljudskog karaktera. Njihova zanemarenost temeljni je uzrok krize koja se odražava u kulturno-društvenoj praksi današnjice. Odnos navedenih dviju razvojnih domena u oblikovanju ljudske osobnosti grafičpedagoški je prikazan na Slici 1 koja je oblikovana za potrebe ovoga rada.
Slika 1. Odnos odgojne i obrazovne domene u oblikovanju osobnosti
Kao jedan od temeljnih problema nedostatka učinkovitosti u posredovanju odgojnih vrijednosti uočavamo nedostatak njihove klarifikacije, determinacije i kategorizacije. Opasnost ideologizacije i instrumentalizacije odgojno-obrazovnog akta ne smije postati opravdanje za njegovo reduciranje na metodu bez jasne pretpostavke vlastitog cilja i svrhe. Upravo vrijednosti čine svrhu i cilj odgoja, a ujedno su njegovo sredstvo kao i metoda. Stoga je ponajprije potrebno znati što se želi postićidjeluju kako bi seprenijeli mogaokulturnu odreditibaštinu najboljidruštva, načinali i kakoalate toza postićnjeno razumijevanje i (Filipović,cijenjenje. 1934).Shvaćanje Determiniranje,i posjedovanje kulturnih dobara mogući posredovanje odgojnih vrijednosti u pedagoškim profesijama temelj su njihovesamo revitalizacijeonima kaokoji putaposjeduju prevladavanjaključ krizekoji odgojaim promatranogomogućuje kaonjihovo krizudešifriranje vrijednosti.tj. Temeljem istraživanja fenomena vrijednosti, njihovih kategorija i oblikovanja u svrhu pružanja odgovora na odgojnu krizu i zanemarenost vrijednosti donosimo prikaz autorski osmišljene strukture sustava oblikovanja pedagogijskih vrijednosti.
Spiralni model oblikovanja pedagogijskih vrijednosti
Spiralni sustav oblikovanja pedagogijskih vrijednosti je inspiriran vrijednosnom teorijom spiralne dinamike Clarea Gravesaprisvajanje (1974) začetnikom pojavne cikličke teorije razvoja odraslog čovjeka, čiji su aspekti kasnije popularizirani kao Spiralna dinamika u poslovnom menadžmentu i razvojnoj psihologiji. Adaptiranjem Henzovogaproprijaciju). (1964)Bourdieu, sustava vrijednosti u sustav pedagogijskih vrijednosti nastoji se povezati tradicionalno i suvremeno razumijevanje te ponuditi njegova revidirana i novija forma. “Henz promatra vrijednosti s vrha ljestvice i postavlja skalu koja se sastoji od osam razina. Na najvišoj su razini religijske vrijednosti (svetost), a potom slijede etičke (dobro), spoznajnoteorijske (istina), estetske (ljepota), društvene (ljubav), političke (pravda), ekonomske (korist) i vitalne (život)ˮ (Vukasović, 1993, str. 111-112). Umjesto klasične gradacije vrijednosti u piramidalnom obliku, držimo da se vrijednosno iskustvo odvija simultano, uključujući sve elemente strukture vrijednosnog sustava kao cjeline (Lukaš i Cikovac, 2024, str. 231).
U hijerarhijskom pogledu je značaj pojedinih vrijednosti moguće smatrati istaknutijim u odnosu na druge, ali je njihova preferencijalnost uvjetovana razvojnim tijekom i formacijom odnosa između pojedinca i društva u određenoj kulturno-društvenoj praksi. Iskustvo vrijednosti oblikuje se u cjelini kulturno-društvene prakse pa je stoga zastupljenost i oblikovanje vrijednosti na osobnoj razini uvjetovano njihovom strukturom na društvenoj razini i obrnuto. Interakcija između osobnog i društvenog sustava vrijednosti ima dinamičnu narav, a u tom procesu se vrijednosti oblikuju, razvijaju, nastaju ili gube na značaju, čineći tako dio šire cjeline. Sustav vrijednosti stoga nije konačan, statičan ili zatvoren, već njegovo oblikovanje ostaje trajno pod utjecajem dinamičkih kulturno-društvenih i materijalno- predmetnih kretanja koje se odražavaju na cjelokupno ljudsko iskustvo (Lukaš i Cikovac, 2024).
Pedagogijska vrijednost smještena je u središte spiralnog modela jer držimo da je posredovanje vrijednosnog isksutva za razumijevanje vrijednosnih fenomena temeljna odgojno-obrazovna funkcija. Bez pedagogijske vrijednosti, kao odgojno-obrazovne vrijednosti, iskustvo vrijednosti je moguće, ali se razvoj senzibiliteta za doživljavanje i refleksije za razumijevanje vrijednosnih fenomena bitno umanjuje ili u potpunosti izostaje. Pedagogijska vrijednost u sustavu ima integrativnu funkciju posredovanja i prenošenja vrijednosti i postaje sama po sebi vrijednost, jer ima odgojno-obrazovni učinak kojim se trajno karakterno i intelektualno oblikuju ljudske osobnosti i njihova sposobnost vrednovanja svih vrijednosnih fenomena. Pedagogijska vrijednost ključna je za razumijevanje, doživljanvanje i interpretiranje značenja vrijednosti unutar vrijednosnog sustava. Premda pedagogijska vrijednost ne uvjetuje opstojnost drugih vrijednosti, sama je uvjetovana vrijednostima koje su zastupljene u određenoj kulturno-društvenoj praksi. Posrednička i integracijska funkcija pedagogijske vrijednosti obuhvaća i druge vrijednosti kojima je prožeta. Zbog toga odgajati i obrazovati znači posredovati određene odgojno-obrazobvne vrijednosti (Lukaš i Cikovac, 2024).
Intelektualno oblikovanje vrijednosne refleskije povezujemo s obrazovnom funkcijom pedagogijske vrijednosti, dok karakterno oblikovanje vrijednosnog senzibiliteta povezujemo s odgojnom funkcijom pedagogijske vrijednosti. Time unutar pedagogijske vrijednosti razlikujemo odgojne i obrazovne vrijednosti.
U skladu s obrazloženim odnosom odgojnih i obrazovnih vrijednosti obrazovne vrijednosti prepoznajemo kao spoznajno – teorijske vrijednosti koje oblikuju ljudski intelekt, a odgojne vrijednosti – religijske, moralne, etičke, estetske, ekonomske i vitalne vrijednosti koje oblikuju ljudski karakter.1977) Budući da se uprijenos cjelinitih ljudskogalata iskustvane onedogađa prezentirajuautomatski u svojojsvim isprepletenostidruštvenim klasama, veliku odgovornost u tom pogledu snose učitelji, koji često ni sami nisu imali priliku takve vještine razviti tijekom svoga odrastanja. „Stoga je važno istaknuti da je tercijarno obrazovanje posljednja razina na kojoj je još uvijek moguće i povezanosti,nužno držimoosnažiti spiralnikulturni modelkapital prikaza(budućih njihoveučitelja) kategorizacijekoji prikladnimdo tada nisu imali prilike ni afiniteta za razumijevanjekonzumiranjem ulogekulturnih udogađanja.“ odgojno-obrazovnom(Jurkić oblikovanju. Njihovo razlikovanjeSviben i izdvajanjeMičija proizlazi iz razumijevanja i interpretacije raznolikosti iskustva koje se ostvaruje u odnosu između subjekta i objekta na materijalnoj razini kao i pojedinca i društva na duhovnoj razini.
Unutar širih skupina vrijednosti koje se prezentiraju na drutšvenoj razini kao temeljne izdvajamo slijedeće: život (vitalne vrijednosti)Palić, korist (ekonomske vrijednosti), ljepota (estetske vrijednosti), istina (spoznajne vrijednosti), dobrota (etičke vrijednosti) i svetost (religijske vrijednosti).
„Pedagogijskim djelovanjem kao posredovanjem vrijednosti odvija se internalizacija vrijednosti kojom se oblikuje ljudska osobnost pa se one odražene na osobnoj razini prepoznaju kao: zdravlje (vitalne vrijednosti), blagostanje (ekonomske vrijednosti), ukus (estetske vrijednosti), znanje (spoznajne vrijednosti), savijest (etičke vrijednosti) i svijest (religijske vrijednosti)“ (Lukaš i Cikovac, 2024,2023, str. 232).
Spiralni model oblikovanja pedagogijskih vrijednosti na osobnoj i društvenoj razini prikazan je na Slici 2.
Slika 2. Spiralni model oblikovanja pedagogijskih vrijednosti (Lukaš i Cikovac, 2024, str. 233)148)
Implikacije za buduću odgojnu praksu
PotrebeO Glazbenoj sceni
Iz tog je razloga 24. siječnja 2006. godine odlukom Fakultetskog vijeća, na prijedlog Tomislava Vrandečića, umjetničkog savjetnika, uz podršku tadašnjeg dekana dr. sc. Mile Silova osnovana Glazbena scena Učiteljskog fakulteta. Cilj ove inicijative bio je organizirati koncerte mladih glazbenika, etabliranih umjetnika te studenata i interesinastavnika učenikaglazbenog odjela Fakulteta, namijenjene studentima Učiteljskog fakulteta i Zagrebačkog sveučilišta, ali i široj kulturnoj javnosti grada.
Glazbena scena ima prvenstveno edukativnu funkciju – povećanje senzibiliteta budućih učitelja determinirajui odnosodgojitelja kojiprema razvojnoumjetničkoj oblikujeglazbi, kretanjačime odgojno-obrazovneoni prakse.kasnije Uspjehmogu odgojnogprenijeti djelovnajataj ovisanuvid na djecu i time pridonijeti njihovom estetskom i glazbenom razvoju. Osim toga, rad Glazbene scene promovira glazbeni odjel Katedre umjetničkog područja Fakulteta prema Sveučilištu i široj javnosti. Sudjelovanje u aktivnostima Glazbene scene ponuđeno je osvim tim kretanjima kaostudentima i njezinimdjelatnicima, nositeljima. Stogadok je odgojno-obrazovnomza djelvoanjustudente nužnoprve pristupatigodine kaostudija cjeliniRanog bezi zapostavljanja odgojnih vrijednosti kao sekundardnih u odnosu na obrazovne. Nužno je preispitati kriterije vrednovanja, uravnotežiti odnospredškolskog odgoja i obrazovanja te sukladnoza tomestudente razumijevatidruge godine Učiteljskog studija obvezatno, budući da tada započinju sa slušanjem glazbenih kolegija.
Aktivnosti i pristuporganizacija pedagoškomGlazbene scene
UlogaTijekom nastavnika,18 učiteljagodina djelovanja, koncerti Glazbene scene organizirani su prvenstveno u auli Fakulteta, a u njima je sudjelovalo više od 500 izvođača te 3420 studenata. Protekla akademska godina (2023./2024.) bila je specifična jer je zbog obnove fakultetske zgrade Glazbena scena proširila svoje aktivnosti na različite lokacije širom Zagreba. Na temelju sporazuma iz 2013. godine s produkcijom Hrvatske radiotelevizije, studenti i pedagoškiprofesori usmjerenihdobili profesionalacasu mogućnost besplatnog slušanja koncerata zborskog, simfonijskog i jazz repertoara s vrhunskim domaćim i svjetskim umjetnicima. Nadalje, koncertni program proširen je ključorganiziranim odlascima na koncertne različitih glazbenih stilova, od renesanse i baroka do jazz-a, dječje opere 21. stoljeća i tradicijske glazbe.
Kako bi se organizacija ovih događanja prilagodila studentskim obvezama, uložen je dodatni trud u timplaniranje procesimarasporeda jeraktivnosti. Studentima i djelatnicima Fakulteta osiguran je besplatan ulaz na većinu ponuđenih koncerata, što je bio jedan od ključnih organizacijskih zahtjeva. U akademskoj godini 2023./2024. ostvarena je suradnja s brojnim izvođačima i ansamblima, uključujući:
1. Koncerte Gudačkog kvarteta Sebastian (Studio Bajsić u zgradi HRT-a)
2. Koncerte u suradnji s Radnom jedinicom Glazba HRT-a: Simfonijski orkestar (KD Vatroslava Lisinskog), Jazz-orkestar (MSU – Dvorana Gorgona), Zbor HRT-a (Lauba – kuća umjetnosti)
3. Koncert ansambla Minstrel (Muzej grada Zagreba)
4. Koncert u sklopu projekta Violinmusic4all (crkva sv. Leopolda Mandića)
5. Koncert ansambla Lado (bazilika sv. Antuna Padovanskog)
6. Koncert komornog zbora Ivan Filipović (crkva sv. Ivana Krstitelja)
7. Koncert oratorijskog zbora crkve sv. Marka Cantores sancti Marci (crkva sv. Franje Ksaverskog)
8. Koncert studenata Katoličkog i bogoslovnog fakulteta (crkva Svete Obitelji)
9. Koncerte studenata Muzičke akademije (dvorane Muzičke akademije u Zagrebu)
10. Koncerte u sklopu 33. svečanosti Pasionske baštine (bazilika sv. Antuna Padovanskog)
11. Koncerte u sklopu Festivala Srca Isusova (crkva Kraljice svete Krunice, crkva Majke Božje Lurdske)
12. Koncerte u sklopu Orguljskog festivala Anabasis (KD Blagoja Berse, Muzička akademija)
13. Projekt „Školski sat s Ladom“ (prostori Ansambla Lado)
Studentima je bilo ponuđeno 39 koncerata, a profesorima 22, s ukupno 46 koncertnih izvedbi.
Prema dogovoru nastavnika glazbenih kolegija, studenti su upravotijekom oniakademske posrednicigodine vrijednostiobvezni poslušati minimalno šest organiziranih koncerata. Koncerti su unaprijed najavljeni, a studenti su dobivali podsjetnike i nositeljiobrazac prakse.za Akoprijavu jedolaska. ciljUz njihovogorganizacijsku djelovanjafunkciju, razvojobrasci cjelovitesu osobnostisadržavali edukativne informacije o skladateljima, djelima i stilskim karakteristikama izvedenih djela, čime su praktično nadopunjavali nastavne sadržaje glazbenih kolegija.
Iskustvo slušanja koncerata pruža studentima priliku doživjeti ono o čemu na nastavi uče uglavnom samo teorijski. Njihovo uključivanje u koncertne aktivnosti Učiteljskog fakulteta može pozitivno doprinijeti razvoju njihove percepcije kvalitete glazbe i senzibilizaciji prema umjetničkoj glazbi.
Istraživanje
Uvod
U današnjem digitalnom vremenu kulturni su sadržaji, putem interneta, dostupni svima, svugdje i u svako doba. S jedne strane ovo predstavlja prednost za širemirenje smisluutjecaja stvaranjeumjetnosti: boljegumjetnici imaju (ponekad i kvalitetnijegbesplatnu) društva,platformu njegovanjeza općeljudskihpromociju svoje djelatnosti. S druge strane, radi sveopće dostupnosti, status umjetnika i odgojnihvažnost vrijednostiumjetnosti njihovau percepciji javnosti opada. Nameće se i pitanje odgoja estetskog ukusa i kritičkog odabira među mnogim dostupnim sadržajima. Mladi posežu za trendovskom pop-kulturom, a kvalitetna umjetnička glazba, koja ima pozitivan utjecaj na mentalni razvoj i zdravlje, pada u drugi plan. Koncertne dvorane i kazališta gube publiku, ili okupljaju većinom starije generacije.
O tome piše i Green (2018), opažajući sve manji interes američkih studenata tzv. Generacije Z (Gen-Z) za klasičnu glazbu. Nastojeći ponuditi moderniji i funkcionalniji pristup poučavanju glazbenim sadržajima studenata na tercijarnoj razini obrazovanja (kod studenata neglazbenog usmjerenja), istražuje stavove, navike i preferencije Generacije Z koji utječu na glazbeni ukus. Pokazuje da su današnji Gen-Z „glazbeni omnivori“, otvoreni prema raznim glazbenim žanrovima i općenito kulturnoj raznolikosti, ali klasičnu glazbu doživljavaju elitističkom. U nedostatku razvijenih alata za aproprijaciju klasične glazbe (Bourdieu, 1977), primjerice znanja o glazbenim oblicima, povijesnim razdobljima, karakteristikama instrumenata, oni ju ne razumiju; a zbog nedostatka direktne izloženosti ne znaju se s njome povezati na osobnoj, emocionalnoj razini. Radi nerazumijevanja etikete ponašanja na koncertima se osjećaju nelagodno, a distanca od izvođača (za razliku od primjerice koncerata pop glazbe) daje im dojam impersonalnosti. Slični se stavovi mogu pronaći i među hrvatskim studentima. Njima Glazbena scena nastoji doskočiti organiziranim odlascima na kvalitetne koncerte, pri čemu se studentima omogućuje direktan kontakt s umjetničkom glazbom; te pripremom edukativnih obrazaca koji će studente prije slušanja upoznati s kompozitorom, izvođačima, glazbenim posebnostima povijesnih perioda i glazbenih oblika zastupljenih u programu konkretnog koncertnog događanja. Green (2018) pokazuje da glazbeni kurikuli usmjereni na popularnu glazbu mogu poslužiti kao most prema klasičnoj glazbi, što nalaže potrebu za ispitivanjem studentskih glazbenih preferencija i strateškim oblikovanjem koncertnih aktivnosti ubuduće. Jorgensen (2003) pak ističe kako je primarnazapadna jeklasična zadaća.glazba Prisve vrijednosnomviše osvještavanjumarginalizirana u obrazovnim sustavima, dok popularna glazba zauzima dominantno mjesto u kurikulumu. Ona upozorava da takva praksa može dovesti do gubitka kulturne baštine i oplemenjivanjusmanjenja nastavnihglazbene sadržajapismenosti trebameđu imatiučenicima, što dugoročno može utjecati na njihovu sposobnost razumijevanja kompleksnijih glazbenih formi. S obzirom na ove izazove organizatori Glazbene scene kao imperativ pri odabiru programa uvijek ima na umu daumjetničku zadaćakvalitetu pedagoškihglazbe, djelatnikakao nijei sadržanaveću zastupljenost oblika klasične glazbe nad drugima.
Prema istraživanjima Jurkić Sviben i Mičije Palić (2023), sudjelovanje u posredovanjukulturnim uvjerenja,događanjima kaood štoiznimne toje nijevažnosti niza urazvoj prenošenjuglazbenih informacija,kompetencija većbudućih uučitelja. stvranjuAktivno uvjetaslušanje i pretpostavciizlaganje zaumjetničkoj kritičkoglazbi promišljanje struktura i sadržaja vrijednosti koje oplemenjuju ljudski život (Lukaš i Cikovac, 2024).
Društvo promiče, njeguje i zastupa one vrijednosti koje cijeni i potvrđuje kao dominantne i inherente vlastoj kulturi dok pojedinac uslijed socijalizacijskih čimbenika internalizira vrijednosti koje se pedagogijskim djelovanjem posreduju i odražavaju u njegovoj osobnosti. Njihov odnos se u širem smislu determinira u kulturi određenog društva, a pedagoška kretanja odredit ćmože njezine razvojne smjernice. Kriza odgoja i kriza vrijednosti ostati će aktualna „sve dok se razvitak znanosti, tehnike, proizvodnje i materijalnih uvjeta života ne uskladi s razvitkom kulture i odgoja, odnosno moralne svijesti i savjesti“ (Vukasović, 1989, str. 119).
Revitalizacija odgojnih vrijednosti koje su usmjerene na razvoj duhovne kulture stoga nije samo potreba, već ujedno i zadaća kojom se jedno društvo treba voditi ako mu je cilj očuvanje ideje humanosti kao trajnog i nepropadljivog temelja na kojem počiva. „Odgajati temeljem vrijednosti za vrijednosti imperativ je pedagogijske djelatnosti i nužnost ukoliko odgojem i obrazovanjem osim društva materijalnog prosperiteta nastojimo oblikovati i društvo kulturnog i duhovnog blagostanja“ (Lukaš i Cikvoac, 2024, str. 271).
Prema zaključku
Vrijednosti su trajno prisutne sastavnice odgojno-obrazovnog djelovanja. Njihovo posredovanje imaigrati ključnu ulogu u oblikovanju glazbenog ukusa studenata i njihove percepcije kvalitete glazbe, a neposredno iskustvo glazbenih izvedbi pozitivno doprinosi razvoju osobnostiprofesionalnih pojedinacakompetencija učitelja za poučavanje glazbene kulture. Glazbena scena nekim studentima pruža prvi, možda i jedini doticaj s koncertnom scenom. Isto tako, odgojitelj i učitelj u mnogim slučajevima djetetu predstavlja prvi, možda i jedini doticaj s umjetnošću. Neka djeca nemaju priliku biti u doticaju s klasičnom, jazz ili tradicijskom glazbom, ako im ih učitelj ili odgojitelj ne pokaže. Pedagoški su djelatnici educirani za prepoznavanje i njegovanje dječjih talenata: mnoge su velike umjetnike prepoznali upravo njihovi učitelji. Glazbena scena Učiteljskog fakulteta ima za cilj educirati buduće odgojitelje i učitelje i promijeniti njihove stavove prije ulaska u učionice, kako bi oni svojim profesionalnim djelovanjem mogli utjecati na poboljšanje društvene percepcije važnosti umjetnosti.
Međutim, djelovanje Glazbene scene iziskuje određene organizacijske i vremenske napore. Iskustvo je pokazalo da se studenti ne uključuju u događanja samoinicijativno, pa je donesena odluka da se slušanje koncerata uključi u nastavno opterećenje glazbenih kolegija. Pandemija korone, veliki potresi i obnova zgrade Fakulteta otežali su općenito organizaciju nastave, što je utjecalo i na mogućnosti organizacije koncerata. U akademskoj godini 2023./2024. velik se dio nastave studenata druge godine Učiteljskog studija i prve godine studija Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja (koji su obvezni slušati koncerte) održavao u večernjim satima. To je značilo da je izbor koncerata koje će slušati više ovisio o vremenskim mogućnostima nego o interesu i ukusu. Tome se Glazbena scena pokušala prilagoditi ponudom znatno većeg broja koncerata nego prijašnjih godina.
U suočavanju s organizacijskim izazovima, postavilo se pitanje opravdanosti i koristi djelovanja Glazbene scene. Je li ona prepoznata među studentima? Kako studenti doživljavaju koncerte koje su obvezni slušati? Koji čimbenici utječu na njihovu percepciju kvalitete glazbe? Zato je provedeno istraživanje.
Cilj i svrha istraživanja
Ovo je istraživanje provedeno da bi se ispitalo kako studenti 2. godine Učiteljskog studija i studenti 1. godine studija Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja doživljavaju koncerte organizirane u sklopu djelovanja Glazbene scene Učiteljskog fakulteta te koji čimbenici utječu na njihovu percepciju kvalitete glazbe.
Metode, instrument, uzorak
Istraživanje je provedeno pomoću anketnog upitnika, kojem su ispitanici pristupili putem platforme Google Forms[1]. Na taj im je način pojednostavljeno sudjelovanje u istraživanju, što je rezultiralo većim odazivom. Upitnik, namijenjen dvjema ciljanim populacijama: studentima 2. godine Učiteljskog studija i studentima 1. godine studija Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, ispunilo je ukupno 87 ispitanika. Svi su ispitanici odgovorili na 14 pitanja, za što im je bilo potrebno izdvojiti 5 – 10 minuta. Upitnik se sastojao pretežito od pitanja višestrukog izbora, s 2 pitanja otvorenog tipa, u kojem su ispitanici objasnili svoja stajališta.
Rezultati istraživanja
Anketu je ispunilo 87 ispitanika, velikom većinom ženskog spola (97,7%), od toga 61 student 2. godine Učiteljskog studija i 26 studenata 1. godine studija Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja.
Prema rezultatima, 41,1% ispitanika samostalno posjećuje koncerte u svrhu slušanja glazbe više puta godišnje, 35,6% ih samostalno posjećuje koncerte jednom godišnje, 12 studenata (13,8%) jednom mjesečno, njih 7 više puta mjesečno, a samo jedan student samostalno posjećuje koncerte jednom tjedno.
U pitanju o preferiranoj vrsti glazbenih događanja (koncerti, festivali, klubovi) svi su odgovori bili podjednako zastupljeni, s blagom prevagom koncerata.
Jedan od glavnih ciljeva ovog istraživanja bio je ispitati zadovoljstvo ispitanika organiziranim aktivnostima Glazbene scene i učinak uloženog truda. Na temelju povratne informacije mogu se razmatrati potencijalne promjene u organizaciji i izboru sadržaja ubuduće. Ocjenom od 1 do 5 ispitanici su ocijenili utjecaj koncerata odslušanih u akademskoj godini 2023./2024. na vlastitu percepciju kvalitete glazbe. 18 ispitanika (20,7%) doprinos sudjelovanja u aktivnostima Glazbene scene svojoj percepciji kvalitete glazbe ocijenilo je ocjenom nedovoljan (1), a 8 ispitanika, odnosno 9,2% dovoljnim (2). Najviše ispitanika, njih 30 (34,5%) procijenilo je ovaj doprinos umjerenim – ocjenom dobar (3), 23 njih (26,4%) ocjenom vrlo dobar (4), a ocjenom odličan (5), 8 ispitanika tj. 9,2%.
Pitanjem o čimbenicima koji su ispitanicima bili ključni za povećanje percepcije kvalitete glazbe na koncertima, htjeli smo doći do saznanja koje stavke najviše utječu na (subjektivni) doživljaj nekog koncerta kao kvalitetnog i uspješnog. Odgovori su pokazali da 45 ili 51,7% ispitanika najviše cijeni izvedbu izvođača odnosno njegovu interpretaciju, energiju i interakciju s publikom. Njih 15 ili 17,2% posebnu važnost pridaje emocionalnoj povezanosti ostvarenoj u trenutku slušanja. 13 studenata ili 14,9% ključnim smatra odabir repertoara. Njih 9, odnosno 10,3% posebno izdvaja kvalitetu zvuka, odnosno dobru akustiku prostora. Najmanje ispitanika (5) smatra da za doživljaj presudnu važnost ima produkcija koncerta: svjetlosni efekti, scenografija, vizualna projekcija i sl.
Prilikom izbora koncerta važna može biti recenzija prijatelja, odnosno osobe od povjerenja, koja dijeli sličan glazbeni ukus. Ta osoba može pružiti personalizirane i iskrene informacije, dati specifične savjete za poboljšanje iskustva i pomoći ostvariti realna očekivanja o koncertu. Pozitivna recenzija može povećati uzbuđenje i radoznalost, i time ne samo potaknuti na posjet koncertu, već i značajno utjecati na subjektivni doživljaj. 74,7% (65) ispitanika složilo se s tvrdnjom da su recenzije ili preporuke prijatelja važne pri odabiru koncerata koje posjećuju.
Znanje o preferiranim žanrovima ispitanika omogućava organizatorima bolje planiranje i prilagodbu događanja interesima i ukusu publike, čime se osigurava bolji odaziv te poboljšava ukupno iskustvo posjetitelja. Među ispitanicima, najviše njih (71) voli slušati pop-koncerte, a najmanje punk (3). Drugi omiljeni žanr je rock, s 31 glasom. Klasičnu glazbu spomenuo je 21 ispitanik, a jazz-glazbu njih 15.
Informacija o preferiranim žanrovima u sklopu Glazbene scene pomaže voditeljima i demonstratorima prilagoditi odabir sadržaja i događanja kako bi motivirali studente da putem pozitivnih iskustava zavole koncertnu kulturnu scenu i razviju interes prema samostalnom istraživanju glazbe i posjećivanju koncerata. U okviru ranije navedenih organizacijskih ograničenja, Glazbena scena nastoji studentima (i profesorima) ponuditi što širi pregled žanrova i stilova glazbe, s većim naglaskom (ali ne isključivo) na raznolikost u području klasične glazbe. U protekloj akademskoj godini ispitanicima je omogućeno prisustvovanje koncertima klasične, sakralne i jazz-glazbe. Među njima, ispitanicima se najviše svidjela klasična glazba (49 ili 56,3%), zatim jazz (22 ili 25,3%), a nešto manje sakralna glazba (16 ili 18,4%).
Sljedeće pitanje, o atmosferi na posjećenim koncertima, važno je za procjenu kvalitete i uspješnosti organizacije tih događanja. Povratna informacija daje uvid u studentski doživljaj posjećenih koncerata i same organizacije rada. Dobiveni rezultati zadovoljavajući su, ali ostavljaju mjesta budućem napretku. Potrebno je identificirati elemente koji pridonose pozitivnoj atmosferi događanja, kao i kulturuone koji je mogu narušiti. Na temelju toga organizatori mogu prilagoditi pristupe kako bi obogatili studentsko iskustvo i povećali angažman.
Pitanje o važnosti koncerata za dublje razumijevanje glazbe ističe njihovu ključnu ulogu u pružanju direktne interakcije s glazbenim djelima i izvođačima, koju snimke ne mogu potpuno prenijeti. 70 ispitanika (80,5%) potvrdno je odgovorilo na pitanje „Smatrate li da su koncerti važni za razumijevanje glazbe u njezinom dubljem smislu?“, dok je 17 ili 19,5% odgovorilo NE.
Ispitanike smo pozvali da objasne odgovor koji su odabrali. Ovo su neki od odgovora:
Ispitanici koji su odgovorili DA:
a) Da, koncerti su važni za razumijevanje glazbe u njezinom dubljem smislu jer omogućuju emocionalnu povezanost s glazbom i izvođačima. Također, pružaju jedinstvenu priliku za doživljaj energije i interakcije uživo, te omogućuju interpretacije i improvizacije koje dodaju nove dimenzije poznatim skladbama. Konačno, koncerti reflektiraju kulturološki kontekst i stvaraju osjećaj zajedništva među publikom.
b) Dobijemo bolju sliku o glazbi.
c) Slušanjem dolazimo do novih spoznaja.
d) Educiranje o onome što ćemo i sami predavati.
e) Dosta studenata se prvi put s takvom vrstom koncerata srela tek na fakultetu.
f) Smatram da jesu, jer svaki oblik glazbe donosi nešto novo i neviđeno studentima.
g) Smatram da je važno ono što smo učili u teoriji iz kolegija Glazbena kultura 1 i 2, čuti u praksi.
h) Koncerti pružaju jedinstven emocionalni doživljaj koji je teško reproducirati u studijskom okruženju.
i) Praksa i doživljavanje same teorije uvijek igraju veliku ulogu u shvaćanja određenog društva.sadržaja Krizapa odgojatako kao kriza vrijednosti traži svojsamo odgovorslušanje glazbe jer jedino na taj način možemo u nositeljimapotpunosti shvatit ulogu koja glazba ima u našim životima.
Ispitanici koji su odgovorili NE:
a) Smatram da uz naš raspored i prenositeljima8 vrijednostilokacija u Zagrebu na kojim imamo predavanja, nemamo puno slobodnog vremena, a prisiljeni smo na odlazak na koncerte koji determinirajunas razvojnine hodzanimaju/ odgojno-obrazovnenisu prakse.naš Zapostavljenoststil odgojnihglazbe, vrijednostinam ukazujega najoš nužnudodatno potrebuuskraćuje.
b) preobrazbom,Koncerti osvješćivanjemne i preispitivanjem poimanja pedagoškog progresivizma. U traženju odgovora na probleme današnjice pogledsudjeluju u budućnostrazumijevanju pedagoškihglazbe. nastojanja je jedanko važan kao pogled u prošlost. Brojni klasici i velikani pedagogije tijekom povijesti ističu važnost posredovanja odgojnih vrijednosti napominjući: „Tko napreduje u znanosti, a nazaduje u moralu, više nazaduje negoSve što napreduje“se (Komenský);događa na „Vrlinubilo kojem koncertu dostupno je teže dobiti od znanja o svijetu i ako se izgubi u mladiću, rijetko se oporavi“ (Locke); „Odgoj je važniji od obrazovanja! Odgajati ne suca, ne vojnika, nego čovjeka“ (Rousseau); „Putem samog 'znati' i 'moći' ličnost čovjeka nimalo ne raste“ (Herbart).
c) Ima važnijih stvari od koncerata za razumijevanje glazbe, možda dobro dođe kao neki bonus na prethodno znanje, ali ne kada je nametnuto kao nama.
d) Ne mislim da su koncerti nužno tu da bi razumjeli glazbu u dubljem smislu...to ostvaritije nećesamo bitiizvedba vođennekog djela.
e) Smatram da glazbu možemo, ako to želimo, percipirati i usmjeravan isključivo znanjem, već razvojem senzibiliteta za doživljavanje, spoznavanjerazumjeti i končanusamostalno internalizacijubez vrijednostipohađanja koncerata.
f) Mislim da nisu, iskreno samo su dodatna obaveza i nisu me potaknuli da bi samostalno to slušala.
g) Naravno, ali ne ako smo forsirani ići na koncerte glazbe koju ne volimo.
h) Koga zanima na internetu može naći sve.
i) Nije toliko važno.
Studenti su (ili barem dio njih) prepoznali da doživljaj glazbe u vlastitomstvarnom biću.vremenu, Svana izvanjska,koncertu, materijalno-predmetnoobogaćuje uvjetovanadoživljaj razvojna kretanja tada postaju sekundarna jer oblikovana, samosvjesna, autonomna osobnost pojedinca prestaje biti vođena prolaznim pojavama koje nemaju istinskuinterpretacije i trajnupruža vrijednost.bolji uvid Percepcija,u evaluacijatehniku i djelovanjeizražajnost tadaizvođača. bivaju usmjeravani vrijednosno utemeljenim kriterijima kojiKoncerti pružaju okvirjedinstven emocionalni doživljaj koji je teško reproducirati u studijskom okruženju, jer on uključuje fizički osjet vibracije zvuka u za proaktivnoto predviđenom prostoru, energiju publike i pozitivnokomunikaciju orijentiranos postupanje.izvođačima.
Teorijskotoga, koncerti često reflektiraju trenutni kulturni i konceptualnodruštveni utemeljenjekontekst, u spiralnom sustavu oblikovanja pedagogijskih vrijednostišto pruža kontekstualni okvir za razumijevanje glazbenog djela u širem smislu. Ispitanici navode kako se dobar dio njih s takvom vrstom koncerata (misleći na klasičnu i umjetničku glazbu) prvi put susreće tek na studiju. Smatraju i da je važno naučene sadržaje iz glazbene teorije i povijesti glazbe iskusiti iz prve ruke, u izvedbi glazbenog djela. Od studenata koji se s tvrdnjom ne slažu dio njih smatra da je snimka (lako dostupna na internetu iz udobnosti vlastitog doma) adekvatna zamjena žive izvedbe nekog glazbenog djela. Drugi dio zapravo potvrđuje važnost žive izvedbe, ali zamjera element „prisile” u konkretnoj organizaciji koncerata u sklopu programa studija. Izražavaju i nezadovoljstvo zbog manjka slobodnog vremena tijekom studija, te neslaganje izabranih koncerata (žanrova, stilova) s vlastitim glazbenim ukusom.
Za kraj su ispitanici izložili i obrazložili svoj stav o važnosti njihovekoncerata razvojneza ulogeobrazovanje na osobnoj i društvenoj razini postavljajući jasne kategorijebudućih odgojno-obrazovnih vrijednosti.djelatnika Klarifikacija(učitelja i determiniranjeodgojitelja): temeljnih72,4% odgojno-obrazovnihispitanika vrijednosti(63) neodgovorilo značije kako smatraju da su onekoncerti jedinevažni za njihovo obrazovanje; preostalih 27,6% (24) se s time ne slaže.
Ispitanike smo pozvali da objasne odgovor koji su odabrali. Ovo su neki od odgovora:
Ispitanici koji su odgovorili DA:
a) Da, koncerti su važni za obrazovanje budućih odgojno-obrazovnih djelatnika jer omogućuju praktično razumijevanje glazbe, što je ključno za kvalitetno podučavanje. Iskustvo uživo pomaže razviti dublju emocionalnu povezanost i razumijevanje glazbenih djela, što može biti preneseno na učenike. Također, koncerti nude uvid u kulturne i društvene aspekte glazbe, obogaćujući pedagoški pristup.
b) Smatram da poučavamo primjerom. Mi ne možemo poučavati o nečemu što sami ne radimo. Ako želimo da mlade generacije slušaju klasičnu glazbu moramo im dati prostor i priliku kako bi je mogli zavoljeti.
c) Glazba je bitna isto kao i matematika, kineziološka kultura i sve ostale sposobnosti koje imajuse odgojnimoraju učinakrazvijati jerkako tobi imajusamima svesebi vrijednosti,poboljšali većosjetljivost dana finoće umjetnosti i znanosti.
d) Vrlo je važno upoznati se nasa temeljuovakvom danogvrstom koncepta deklariraju one vrijednosti koje su ključneglazbe i neizostavneshvatiti njezinu emociju. Isto tako, vrlo je važno naučiti se kulturno ponašati u odgojno-obrazovnoj djelatnosti. Usmjerenost i intencija odgojno-obrazovnog akta time dobiva svoju važnu odrednicu iskazanuustanovama u vrijednosnokojima determiniranomse sadržajutakvi vlastitogkoncerti predmeta.održavaju.
e) Sigurna sam da će teorijskinam utemeljenekoristiti smjerniceu nastavi Glazbene kulture.
f) Lakše je prenijeti znanje koje si doživio sam.
g) Pomažu nam pri razumijevanju određenih sadržaja.
h) Kako bi svoja znanja i iskustvo mogli prenijeti na naše učenike.
i) Kao prenositelji glazbe na učenike, važno je da je i sami poznajemo.
j) Važno je naučiti djecu kvalitetnoj glazbi.
Ispitanici koji su timeodgovorili osiguraneNE:
a) kvalitetan temeljOvakvi zakoncerti daljnjana istraživanjakoje smo MORALI IĆI u nepoznatu svrhu zasigurno ne doprinose mojem obrazovanju kao budućoj učiteljici jer smatram da nikada djecu neću voditi na takve koncerte. Ovo ni na koji način ne doprinosi kompetencijama učitelja. Ukoliko djecu odvedemo na ovakva događanja vjerojatno će početi gajiti izuzetno neugodna iskustva prema pohađanju koncerata, kulturnih ustanova i sl. Druga stvar bi dakako bila da smo mogli prisustvovati predstavama, mjuziklima, koncertima na koja bismo mogli jednom odvesti i svoj razred. Na taj način bi to isto pohađanje dobilo svrhu upoznavanju sadržaja te kulturnih ustanova što bi jednom u budućnosti moglo koristit svakom učitelju prilikom planiranja i organiziranja plana i programa rada i izvanškolske nastave.
b) Mislim da bi oni trebali biti osoban odabir svakog pojedinca jer ne vole svi pohađati ovakvu vrstu aktivnosti posebno ne kad ih se na to prisiljava pri čemu se zapravo stvara otpor prema odlasku na koncerte. Također ne vole svi vrstu glazbe koja se nudi u ovom kolegiju, a dužni su je slušati.
c) Ne naučimo na njima ništa bitno što ćemo raditi u svom budućem poslu.
d) Smatram da kroz te koncerte nismo dobili potrebne informacije o instrumentima, vrsti glazbe, izvođača i slično.
e) Ne vidim kontekst u kojem su toliko bitni, osobno mislim da se previše izražava taj neki filozofski aspekt glazbe od kojeg mi je samo muka.
f) Uistinu nije potrebno nekoga slati nagovoreno na koncerte glazbe koju ne sluša te se njome ne želi baviti u životu. Pokazati video da, pustit pjesmu da, ali gubiti 3 sata po koncertu ne. Za to vrijeme osoba može raditi nešto što voli puno više ili unaprjeđivati svoj hobi, sport ili obveze fakulteta.
g) Koncerti kao koncerti da, društveno i kulturno se obrazujemo, ali neki koncerti koje smo slušali su bili nepotrebni i možda bi bilo bolje da možemo odabrati koncerte nekada.
h) Ta vrsta glazbe nije baš povezana s našim zanimanjem.
i) Na satovima glazbene kulture dovoljno učimo o klasičnoj glazbi.
Koncerti kao dio obrazovnog iskustva mogu inspirirati i motivirati buduće odgojno-obrazovne djelatnike da upoznaju svoje učenike s glazbenom umjetnosti, te im pružiti odgovorepraktično iskustvo koje obogaćuje njihovo razumijevanje glazbene teorije i izvedbe. Velik dio ispitanika to je i prepoznao, pa navode da učitelj ne može poučavati nečemu što sam ne razumije. Smatraju da je glazba (i umjetnost općenito) jednako važna kao matematika ili kineziološka kultura i da će im iskustva koncerata u sklopu Glazbene scene pomoći u izvođenju nastave Glazbene kulture. Slušanje glazbe u nastavi omogućuje stvaranje emocionalne veze učenika s glazbom te učenika s učiteljem kroz zajedničko iskustvo glazbenog uživanja. Prvo služi razvijanju pozitivne navike samostalnog slušanja glazbe, koja dugoročno obogaćuje duševni život pojedinca i pomaže u nošenju s emocijama. Drugo pomaže u jačanju odnosa međusobnog povjerenja, koji je potrebna baza za kvalitetno poučavanje i učenje bilo kakvih sadržaja. Neki ispitanici spominju i socijalnu važnost odlaska na prijekekoncerte potrebe(i odgojnestudenata i vrijednosnenjihovih krizeučenika): „važno je naučiti se kulturno ponašati u ustanovama u kojima se takvi koncerti održavaju.” S druge strane, nešto više od četvrtine ispitanika ne slaže se s uključivanjem slušanja koncerata u obvezatan dio obrazovanja učitelja i odgojitelja, ili barem s praktičnom izvedbom ove ideje. Neki smatraju da u razvoj vlastite glazbene kompetencije dovoljno vremena ulažu na nastavi glazbenih kolegija, te da je odlazak na koncerte (koji ih ne zanimaju) gubitak dragocjenog vremena. Drugi, pak, kažu da edukativni aspekt organizacije Glazbene scene nije dovoljno naglašen jer: „kroz te koncerte nismo dobili potrebne informacije o instrumentima, vrsti glazbe, izvođača i slično”. Mnogi zamjeraju izbor repertoara koji: „nije baš povezan s našim zanimanjem” i koji se ne poklapa s njihovim glazbenim ukusom. Izražavaju nezadovoljstvo nametanjem obveze odlaska na koncerte – smatraju da se tako među studentima razvija otpor prema klasičnoj glazbi, te da bi se to dogodilo i kod učenika. Neki se ipak slažu s potrebom slušanja glazbe uživo, ali smatraju da izbor događanja treba biti prepušten studentima, ili barem usmjeren na upoznavanje dijela kulturne scene koji je stilski i sadržajno primjeren dječjem uzrastu. Željeli bi da se organizacija Glazbene scene okrene isključivo predstavama, mjuziklima i koncertima za djecu, na koje bi budući učitelji i odgojitelji jednog dana mogli odvesti svoje učenike.
Zaključak
Istraživanje je provedeno s ciljem ispitivanja učinka djelovanja Glazbene scene Učiteljskog fakulteta na stavove studenata druge godine Učiteljskog studija i prve godine studija Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja tijekom akademske godine 2023./2024., kada su u sklopu studijskih obveza organizirano pohađali koncerte klasične, jazz i sakralne glazbe. Povratna informacija o djelovanju služi kao uporište za daljnje planiranje aktivnosti, ali i kao opravdanje za nastavak rada. Organizacija koncerata iziskuje trud u pronalaženju atraktivnih i ujedno besplatno dostupnih, raznolikih, ali kvalitetnih koncerata umjetničke glazbe, u terminima koji se ne podudaraju s ostalom nastavom ciljane skupine studenata. Uz to, ulaže se velika količina vremena za svakodnevnu komunikaciju s organizatorima, studentima i profesorima, pripremanje edukativnih obrazaca za studente i vođenje evidencije dolazaka. Kroz godine su u djelovanje Glazbene scene ulagana i financijska sredstva, kako Fakulteta za organizaciju događanja u auli, tako i HRT-a, kao također javne ustanove, koja je prepoznala važnost mlade publike i putem besplatnih ulaznica uložila znatna sredstva. Postavlja se pitanje je li učinak djelovanja na stavove studenata dovoljno velik da opravda sve navedeno; je li godina dana i šest „obvezatnih” dolazaka dovoljno za potaknuti promjenu.
Rezultati ovog istraživanja pokazali su kako velik dio ispitanika (studenata) prepoznaje svrhovitost djelovanja Glazbene scene te se slaže s idejama koje stoje iza ovog dijela studijskog obrazovanja. Ohrabrujuće je bilo vidjeti da od 87 ispitanika njih 64,4% samostalno posjećuje koncerte barem nekoliko puta godišnje, što govori o postojećem interesu za glazbu općenito. Ovi su podatci u skladu s podatcima dobivenim na Učiteljskom fakultetu u Osijeku (Nikolić, 2020) i na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu godinu ranije (Jurkić Sviben, 2023). Većina (52%) smatra kako je izvedba umjetnika i interakcija s publikom ključna za poboljšanje njihove percepcije glazbe, na što posebno upućuje Green (2018), tvrdeći da Generacija Z traži konekciju, interakciju i osobni pristup kod izvođača. Većina ispitanika (81%) vjeruje da su koncerti važni za razumijevanje glazbe u njezinom dubljem smislu, što je u skladu s nalazima Jurkić Sviben (2023) u kojima se 95% studenata slaže da je slušanje glazbe intenzivnije uživo u koncertnim dvoranama ili kazalištima, nego putem digitalnih platformi. 74% ispitanika smatra da su recenzije vršnjaka utjecajne pri odabiru koncerta, a najviše njih (82%) preferira žanr pop-glazbe, za čim slijede rock (36%), hip-hop (28%), folk (26%) i klasična glazba (24%). Vrlo slične rezultate pronašla je i Jurkić Sviben (2023) ispitujući preferencije studenata 2., 3., 4. i 5. godine Učiteljskog fakulteta u Zagrebu: pop (89 %), rock (44 %), turbofolk (40 %), rap (32 %), klasična glazba (30 %). Uspoređujući ove nalaze s međunarodnim istraživanjima, možemo primijetiti značajne razlike u percepciji klasične glazbe među studentima Učiteljskog fakulteta i američkih studenata pripadnika Generacije Z. Green (2018) u svojoj studiji navodi kako analiza Spotify korisnika na 40 američkih sveučilišta potvrđuje da je klasična glazba među najmanje slušanima u toj dobnoj skupini. S obzirom na ove podatke, studenti Učiteljskog fakulteta imaju znatno višu razinu interakcije s klasičnom glazbom nego njihovi vršnjaci, što potvrđuje važnost institucionalnog poticanja na slušanje koncerata. Posebno, Jurkić Sviben i Mičija Palić (2023) su pokazale da studenti koji samostalno slušaju klasičnu glazbu u većoj mjeri smatraju da je za uspješno izvođenje nastave glazbene kulture potrebno da učitelj aktivno posjećuje koncerte klasične glazbe, ali i općenito sve vrste glazbenih događanja.
Međutim, dok Jurkić Sviben i Mičija Palić (2023) govore o prednosti kulturnog pristupa glazbenom obrazovanju, rezultati ovog istraživanja pokazuju da se sudionici, studenti i organizatori, suočavaju s praktičnim izazovima, poput vremenskih ograničenja, osjećaja nametnutosti i neslaganja s ponuđenim repertoarom, što kod nekih stvara otpor prema klasičnoj glazbi. Kritike studenata vezane uz žanrovsku selekciju i obvezatnost sudjelovanja mogu se promatrati u kontekstu izazova koje ističu ranija istraživanja – važnost motivacije i slobode izbora u kulturnom obrazovanju. Navedene kritike i „negativni“ odgovori mogu i moraju poslužiti kao smjernica za daljnje planiranje i promjene u načinu rada Glazbene scene. Većina zamjerki sastoji se u činjenici da je sudjelovanje u aktivnostima „nametnuto“ kao studijska obveza, čime se iskustvo odlaska na koncerte može vezati uz negativne emocije. Ispitanici predlažu da sudjelovanje bude opcionalno, međutim praksa je kroz godine pokazala da takav pristup ne ostvaruje rezultate. Odaziv je, u tom slučaju, slab, pa sam cilj – da budući učitelji i odgojitelji dođu u neposredan doticaj s kvalitetnom glazbom, razviju interes za koncertnu scenu i poboljšaju vlastitu percepciju kvalitete glazbe – ne može biti ostvaren. Kritike vezane uz izbor koncertnog repertoara također su važne za daljnje oblikovanje programa. Kako bi studente doveli do samostalnog posezanja za klasičnom glazbom, Green (2018) zagovara povezivanje popularne glazbe s klasičnom (načelo od poznatog ka nepoznatome) kako bi se postepeno poboljšalo razumijevanje i percepcija klasične glazbe. Ovakva strategija mogla bi se dodatno implementirati u daljnjem radu Glazbene scene Učiteljskog fakulteta kako bi se olakšala tranzicija studenata prema aktivnijem sudjelovanju u koncertnim aktivnostima.
U svakom slučaju, ohrabrujuće je vidjeti da velik broj budućih učitelja i odgojitelja razumije i ovaj dio svoje profesionalne odgovornosti. Ovo je istraživanje pokazalo da 72% studenata druge godine Učiteljskog fakulteta smatra da je slušanje koncerata važno za njihovo obrazovanje, kao budućih pedagoških djelatnika. Koliko je to posljedica jednogodišnjeg sudjelovanja u programu Glazbene scene – nije sasvim jasno: u budućem radu Glazbene scene trebalo bi ustaliti proces ispitivanja stavova prije i nakon sudjelovanja, kako bi se dobila preciznija povratna informacija. Ipak, uz određene prilagodbe programa, vjerujemo da će buduće generacije učitelja i odgojitelja kroz svoje djelovanje malo po malo mijenjati percepciju glazbene umjetnosti u društvutvu. aktualnaJedan danas.lijepo sročen odgovor iz upitnika glasi: „Smatram da poučavamo primjerom. Mi ne možemo poučavati o nečemu što sami ne radimo. Ako želimo da mlade generacije slušaju klasičnu glazbu moramo im dati prostor i priliku kako bi je mogli zavoljeti.“ – a to se odnosi, kako na djecu u školama i dječjim vrtićima, tako (i najprije) na studente Učiteljskog fakulteta.“
Prilozi
Na sljedećoj poveznici nalaze se preslika primjera obrazaca za prijavu za sudjelovanje u događanjima Glazbene scene i preslika anketnog upitnika koji je proveden među studentima radi prikupljanja podataka potrebnih za izradu ovoga istraživačkog rada:
https://drive.google.com/file/d/1tYmb7rpovkizee0MitzpHSC3AnWkBvSo/view?usp=sharing.
Literatura
BezićBenuto, L. T., ŽSinger, J., Casas, J., González i F., Ruork, A. (2018). (1990)The evolving definition of cultural competency: A mixed methods study. International Journal of Psychology & Psychological Therapy. Biti18(3), čovjek!371–384. Alihttps://psycnet.apa.org/record/2019-31832-009 kako?(Pribavljeno Odgojne10. smjernice.svibnja Biskupski ordinarijat Đakovo.2025.)
Boudon, R. i Mingasson, L. (2006). L, Entre valeurs de l’espace privé et valeurs communes - Une articulation complexe. Informations sociales, 8(136), 26-34.
Cikovac,Bourdieu, D.P. (2022)1977). OdgojneCultural implikacijeReproduction medijskihand prezentacijaSocial moralnogReproduction. relativizma.Power Uand Balić,ideology D.,in Papo, D., Potlimbrzović, H. (ur.), Zbornik radova nastalih na temelju izlaganja na Međunarodnom interdisciplinarnom 1. Kongresu za interdisciplinarna istraživanja Filozofskog fakulteta Osijek: „Interdisciplinarnost u teoriji i praksi“Education (str. 73 - 90)487–511). FilozofskiOxford fakultetUniversity Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku.Press.
Filipović
Comeaux, E., V.Grummert, (1934).S. PedagogijaE. i aksiologija.Mireles, Napredak br. 5.
Graves,D. C. (1974)2023). HumanA naturecritical preparesreview of the literature on cultural competency in student affairs: Toward transformative cultural responsiveness. Journal of Diversity in Higher Education, 16(5), 563–574. https://doi.org/10.1037/dhe0000363
European Union. (2018). Official Journal of the European Union, C 189. (Pribavljeno 10. svibnja 2025.)
Green, T. (2018). Music Appreciation: Bridging the Gap between Generation Z & Classical Music. https://digitalcommons.liberty.edu/masters/490/ (Pribavljeno 10. svibnja 2025.)
Jorgensen, E. R. (2003). Western Classical Music and General Education. Philosophy of Music Education Review 11(2), 130–140. Indiana University Press.
Jurkić Sviben, T. (2023). The advantages of a cultural approach to music education for astudents momentousat leap.the TheUniversity Futurist,of 72-87.Zagreb’s Faculty of Teacher Education. Glazbena pedagogija u svjetlu sadašnjih i budućih promjena 8 - Glazba i dobrobit u obrazovanju i umjetnosti, 497–516.
Henz, H. (1964). Lehrbuch der systematischen Pädagogik. Herder.
Karp.Jurkić Sviben, T. i Mičija Palić, M. (2023). Pohađanje kulturnih događanja i stjecanje kulturnog kapitala u kontekstu razvoja glazbenih kompetencija budućih učitelja za podučavanje predmeta glazbena kultura. Školski vjesnik, 72(2), 135–157. doi: 10.38003/sv.72.2.6
McBride, D. F. i Bell, C. C. (2013). Cultural competency. Modern community mental health: An interdisciplinary approach, 155–169. Oxford University Press. https://psycnet.apa.org/record/2013-08779-011 (Pribavljeno 10. svibnja 2025)
Vidulin-Orbanić, S. (2008). TheGlazbenom Evolutionumjetnošću fromprema Linearcjeloživotnom Thoughtučenju. toMetodički Networkedogledi, Thought15(1), 99–114.
[Blog Publishing 2.0]. https://publishing2.scottkarp.ai/2008/02/09/the-evolution-from-linear-thought-to-networked-thought/1]
Ledić,upitnik J.priložen (1999). Škola i vrijednosti. Filozofski fakultet Sveučilištaje u Rijeci.poglavlju Prilozi.
Lukaš,
Lukaš, M. i Mušanović, M. (2020). Osnove pedagogije. Vlastita naklada.
Miliša, Z. i Ćurko, B. (2010). Odgoj za kritičko mišljenje i medijska manipulacija. MediAnali, 4(7), 57-72. https://hrcak.srce.hr/55353
Miliša, Z., Dević, J. i Perić, I. (2015). Kriza vrijednosti kao kriza odgoja. Mostariensia, 19(2), 7-20. https://hrcak.srce.hr/153669
Mrnjaus, K. (2008). Pedagoška promišljanja o vrijednostima. Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci.
Previšić, V. (2010). Socijalno i kulturno biće škole: kurikulumske perspektive. Pedagogijska istraživanja, 7(2), 165-174. https://hrcak.srce.hr/118099
Rafajac, B. (1991). Odgoj kao razvoj autonomne vrijednosne svijesti. Pedagoško društvo Rijeka.
Schwartz, S. H. i Bardi, A. (1997). Utjecaji prilagodbe komunističke vladavine o vrijednosnim prioritetima u istočnoj Europi. Politička psihologija, 18, 385–410.
Vukasović, A. (1989). Suvremeni razvitak i odgojna kriza. Politička misao, 26(2), 118-133. https://hrcak.srce.hr/113557
Vukasović, A. (1993). Etika, moral, osobnost: moralni odgoj u teoriji i praksi odgajanja. Školska knjiga.
Vukasović, A. (2010). Odgojna preobrazba u teleologijskom i aksiologijskom ozračju. Odgojne znanosti, 12(1 (19)), 97-117. https://hrcak.srce.hr/59602
|
|
Teaching (Today for) Tomorrow: Bridging the Gap between the Classroom and Reality 3rd International Scientific and Art Conference |
of |
Abstract |
|
This study explores the impact of concert attendance on students' perception of music quality at the Faculty of Teacher Education in Zagreb. For many years, students have had the opportunity to attend symphonic, choral, chamber, and other concerts within the Faculty’s Music Scene, and this paper examines The findings indicate that students’ participation in concerts can positively influence their perception of music quality, with key contributing factors being artistic interpretation, repertoire, and interaction with audience. Despite mostly positive attitudes, some students express reservations about mandatory attendance at these activities, citing organizational challenges and the lack of personal choice in selecting concerts aligned with their musical preferences. These findings can serve as a |
|
Key words |
|
|