The influence of sports on the motor development of preschool children

 

	Odgoj danas za sutra:  Premošćivanje jaza između učionice i realnosti  3. međunarodna znanstvena i umjetnička konferencija Učiteljskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Suvremene teme u odgoju i obrazovanju – STOO4 u suradnji s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti
Mateja Kunješić Sušilović, Marijana Hraski, Jelena AlićŠiško1, Smiljana Zrilić1, Marko Džaja2 1Faculty of Teacher Education, University of ZadarZagreb, , jelenacetinic@net.mateja.kunjesic@ufzg.hr, szrilic@unizd.hr 2Katolička osnovna škola Ivo Mašina, Zadar

Sekcija - Kineziološka edukacija i sport

Broj rada: 1

Kategorija članka: Izvorni znanstveni članak

SažetakAbstract

CiljThe istraživanjamotor jeskills utvrditithat postojea lichild statističkidevelops značajneduring razlikechildhood ugreatly učestalostiinfluence pojavehis neprihvatljivihabilities oblikalater ponašanjain tijekom provedbe kinezioloških aktivnosti kod učenika rane školske dobi s obzirom na spol ispitanika. Istraživanje je provedeno na 199 učenika četvrtih razreda primarnog obrazovanja osnovnih škola Zadarske županije. S obzirom na kriterij podjele prema spolu ispitanika, uzorak je podijeljen na dva sub-uzorka; učenice: N =104life.  iAlthough učenici:it Nis =known 95.that Učestalostphysical pojaveactivity neprihvatljivihis oblikaone ponašanjaof ispitanathe jemost prigodnimimportant upitnikomfactors kojifor jethe osmišljenhealthy udevelopment svrhuof provedbechildren, istraživanja.some Tvrdnjestudies unutarshow upitnikathat podijeljenemore suand namore četirichildren skale:are skaluinsufficiently nedoličnogactive, verbalnogwhich izražavanja,results skaluin agresivnosti,obesity skaluand odnosanumerous premaother autoritetimahealth -losses. učitelju,Therefore, skaluthe odnosagoal premaof autoritetimathis –research roditeljimawas ito skaludetermine nemarnostithe premacurrent obvezamastate (uof školimotor iskills uof obitelji).preschool Sudionicichildren istraživanjaand izražavaliwhether suthere učestalostis pojavea neprihvatljivihdifference ponašanjain nathe skalimotor rasponaskills odof 1children who play sports and those who do not play any sport.  40 children from a kindergarten in Zagreb between the ages of 5 (1and –6.5, nikad;participated 2in –the rijetko;research. 3Within –the ponekad;research, an affirmative hypothesis was put forward, which shows that there are differences in motor skills between preschool children who play sports and those who do not, in favour of those who play sports. This hypothesis was partially confirmed due to the fact that the child athletes showed better motor skills in 4 –measured često;variables, 5namely: –backward uvijek).polygon, Razlikesit-ups premain spolu30 ispitanikaseconds, testiranestanding sulong tjump testom.and Rezultatihand istraživanjatapping. ukazuju kakoIn postojethe statističkitwo značajnemeasured razlikevariables, učestalostithe provedberesults neprihvatljivihshow oblikathat ponašanjathere tijekomis provođenjeno kineziološkihstatistically aktivnostisignificant izmeđudifference dječakabetween iathletes djevojčicaand primarnognon-athletes, obrazovanja.namely: Premastanding navedenimon rezultatimaone dječacileg uon odnosua nablock djevojčiceand pokazujuforward većubend. učestalost postojanjaAlthough neprihvatljivihit ponašanjawas nashown svimin skalama.the Dobivenitwo rezultatimeasured istraživanjavariables ukazujuthat nastatistically činjenicuthere dais prilikomno osmišljavanjabig idifference provedbebetween intervencijaathletes kojeand imajunon-athletes, zathe ciljresults reduciranjewere neprihvatljivihstill oblikabetter ponašanjafor posebnaathletes, pažnjawhich trebaproves bitithat usmjerenasports premaundoubtedly dječacima.influence children's motor skills and that adults should encourage children whenever possible to enrols in sports or to any physical activity.

KljučneKey riječiwords

agresivnost;motor nemarnost;skills; neprimjerenoparental ponašanje;support; razlike;quality učeniciof life

UvodIntroduction

Integracija            učenikaIn ucontemporary socijalnotimes, iexperts društvenoand prihvatljivolaypersons funkcioniranjealike uincreasingly školidiscuss kodand nekihwrite učenika,about zbogthe njihoverelationship neuspješnebetween prilagodbe,physical rezultiraactivity manifestacijomand različitihhealth. oblikaEven nepoželjnihbefore ponašanja.numerous Nepoželjnoscientific ponašanjediscoveries definiraand seresearch kaoconducted ponašanjeon kojethis odstupatopic, odit normalnogcould ponašanjabe zaassumed određenuthat dob,physical spol,activity situacijupositively iaffects okolinu.and Odnosipreserves sethe nahealth unutarnjiof svijetadults djetetaand techildren stvaramore problemethan njemuphysical samome ili njegovoj okoliniinactivity (JukićMišigoj Luš- Durakovic et al., 2018). Early life stages, especially childhood, are the most suitable periods for stimulating the development of morphological characteristics, motor and functional abilities. Working with children and encouraging them to engage in physical activities within the family, educational groups, or schools during this period is irreplaceable in later life stages. For children who do not engage in movement, the natural drive for movement decreases, which leaves negative consequences on the development of a child's motor skills, and this is difficult to compensate for in adulthood (Vujičić, 2006)Petrić, 2021). BouilletUnderstanding ia Uzelacchild's capabilities and the degree of possible influence on anthropological characteristics greatly facilitates working on them. It is essential during the preschool period to enable those motor activities that can maximally transform children's abilities. It is of utmost importance to encourage children to move, play actively, and engage in organized sports activities from an early age, not only due to their positive impact on motor skills but also on physical and mental health (2007)Mihelić, navode2024). kako su nepoželjna ponašanja djece obilježene osobnim izražavanjem negativnog stava i mišljenja prema odgojiteljima u obitelji, izvan obitelji, prema svojoj braći i sestrama, vršnjacima, prema radu i učenju te prema pozitivnim socijalnim standardima i normama. Koller-TrbovićMilanović (2004)2010) određujeemphasizes nepoželjnathat ponašanjaregular djecesports kaoactivity onatailored gdjeto učenician iindividual's mladiabilities, činepossibilities, šteteand i/ilineeds problemehas sebia samimaprofoundly ilipositive drugimeffect osobamaon naglašavajućimany kakoaspects, seincluding njihovtheir razvojbiological, krećepsychosocial, odand blagih,motor manjedevelopment. ometajućihHowever, iit najčešćeis unecessary manjojto mjerithoroughly primjetnihunderstand doa onihchild's težih,needs, očevidnijihpsychophysical itraits, opasnijihand nepoželjnihhealth ponašanja.before Maddeh,introducing Bennourthem ito Souissisports or physical activities (2015)Pejčić nepoželjnaand ponašanjaTrajkovski, definiraju kao ona ponašanja koja remete školske aktivnosti, posebno ponašanja koja ometaju učitelje i/ili učenike tijekom nastave (Maddeh i sur., 2015)2018).Učiteljima ovakva nepoželjna ponašanja od strane učenika ometaju normalan tijek nastavnih aktivnosti za vrijeme sata, izravno utječu na smanjenje efektivnog vremena nastavnog rada zbog stalnih opomena, što nadalje dovodi do nemogućnosti realizacije planiranih aktivnosti programiranih nastavnim planom i posljedično slabijeg akademskog uspjeha (Sulbaran i Leon, 2014).

NaResearch satuhas Tjelesneshown ithat zdravstvenetwo kultureout of five children aged between 5 and 8 are obese, have high cholesterol, and elevated blood pressure, and are not physically active (TZK),Kalish, kao2000). iFurthermore, kodchildren provedbeincreasingly ostalihsuffer organizacijskihfrom oblikasleep radaproblems osnovnogand ineck diferenciranogpain, planawhich inegatively programaaffects kurikulumatheir nastavnogdaily predmetafunctioning TZK-a,and kodtask nekih učenika pojavljuju se određene manifestacije nepoželjnih ponašanja. Takva ponašanja grupiraju se u lakše uočljiva i teže uočljiva nepoželjna ponašanja. Prema Zrilić, Klasnić i Đuranovićperformance (2023)Perić uet lakše uočljiva nepoželjna ponašanja spadaju: agresivnost, laganje, neposluh, prkos i nedisciplina, a u teže uočljiva ponašanja spadaju: plašljivost, povučenost, potištenost, razmaženost, pretjerana uzornost, nemarnost, nametljivost te krađa. Sulbaran i Leon (2014) pak u nepoželjna ponašanja ubrajaju: agresivnost, dosađivanje, nedisciplinu, nepristojnost, iskrivljavanje istine, deficit pažnje i distanciranje. Sat TZK interaktivne je i natjecateljske prirode što može doprinijeti učestalijoj pojavi nepoželjnih ponašanja (Busca, Ruiz i Rekalde; 2014). U dosadašnjim istraživanjima navode se tri glavna čimbenika koji doprinose manifestaciji nepoželjnih ponašanja na satovima TZK-a. Prvi čimbenik je natjecateljska situacija koja se primjerice pojavljuje u sportskim i štafetnim igrama te motorički zadatci gdje učenici trebaju postići „bolji rezultat“ od protivnika ili ga „nadjačati“ u svom postignuću (Banos, 2021). Kao drugi čimbenik navodi se monotonija i dosada na satu TZK-a koja je rezultat neadekvatnog odabira metoda rada, metodičkih organizacijskih oblika rada i nezanimljivo osmišljenog sata TZK-a (Olweus i Breivik, 2014). Treći čimbenik koji pospješuje pojavu nepoželjnih ponašanja na satu TZK-a je nezadovoljstvo kineziološkim sadržajima koji se provode, a koji učenici ujedno doživljavaju manje atraktivnim (Banos, 2020). Nasuprot tomu, u dosadašnjim istraživanjima se nadvodi kako uživanje na satu TZK-a i zadovoljstvo mogu umanjiti pojavnost nepoželjnih ponašanja, a upravo je učitelj ključan faktor koji može učenike više zainteresirati za sat TZK-a te planirati kineziološke sadržaje u kojima će učenici uživati tijekom tjelesnog vježbanja (Banos, Barretos-Ruvalcaba i Baena-Extremera, 2019). Uz navedeno, mora se naglasiti da konfliktne situacije koje mogu nastati na nastavi TZK-a nisu rijetke iz razloga jer je emocionalna razina opterećenja učenika vrlo izražena. Prema Neljaku (2013) učestalost i vrste konfliktnih situacija na satu TZK-a ovise prije svega o obilježjima učenika u određenom razrednom odjelu, a mijenjaju se po razvojnim fazama kroz koje učenici prolaze. U razrednoj nastavi, a prema Nacionalnom kurikulumu za nastavni predmet TZK-a (NN/27, 2019) provode se različite nastavne teme koje, između ostalog, mogu potaknuti pojavnost nepoželjnih ponašanja kod učenika. Kod nekih učenika nastavna tema „Dječji nogomet“, koja se provodi u četvrtom razredu osnovne škole, zbog visokog emocionalnog opterećenja i natjecateljskog karaktera može dovesti do nepoželjne agresivnosti u kontaktu s učenicima protivničke ekipe, nadalje, laganja u smislu nepoštivanja pravila igre, nedisciplini, prkosu i neposluhu u izvođenju faula i slično. S druge strane, u takvom okruženju može se manifestirati plašljivost i potištenost učenika koji se nalaze u protivničkoj ekipi u odnosu na ekipu u kojoj je agresivan, neposlušan i nediscipliniran učenik.  Nemarnost učenika na satovima TZK-a najčešće se povezuje s nebrigom oko nošenja opreme (sportske obuće i odjeće) koja je ujedno i dio vrednovanja učenika u sklopu predmetnog područja TZK-a. U postojećem kurikulumu nastavnog predmeta TZK-a kao odgojno obrazovni ishod iz predmetnog područja „D: Zdravstveni i odgojni učinci tjelesnog vježbanja“, kao jedan od ishoda koje učenik treba steći, pod točkom 2.1., navodi se kako učenik „… brine o opremi za tjelesno vježbanje“ (Kurikulum nastavnog predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura za osnovne škole i gimnazije, 2019), stoga nemarnost u tom pogledu može imati posljedice na jedan od elementa vrednovanja učenika. Prevencija nepoželjnog ponašanja uključuje djelotvornu primjenu preventivne intervencije (Bašić, 2009). Budući da nepoželjna ponašanja na satu TZK-a mogu predstavljati prepreke u razvoju kvalitetnih socijalnih odnosa među učenicima, nužno ih je na vrijeme uočiti i provoditi postupke usmjerene na smanjenje pojavnosti takvih oblika ponašanja.

Rezultati dosadašnjih istraživanja ukazuju kako učenici mlađe školske dobi u odnosu na učenice manifestiraju nepoželjnije oblike ponašanja u svim mjerenim skalama (Banos i sur., 2019; Navarro-Paton i sur.al., 2020). IzraženijeAdditionally, nepoželjnovarious ponašanjestudies učenikaindicate uthat odnosuin nathe učeniceRepublic naof satovimaCroatia, TZK-each subsequent generation performs worse than the previous one, and experts believe this trend will continue (Petrić, 2019). Therefore, the aim of this research was to determine the current state of motor abilities in preschool children and to assess whether there is a možedifference bitiin rezultatmotor biološkihabilities predispozicija,between individualnihchildren osobinawho učenikaengage iliin paksports posljedicaand društvenihthose očekivanja. Osim toga, razlike u ponašanju između učenika i učenica mogu biti rezultat njihovih različitih motivacijskih obrazaca. Motivacija je temelj ljudskog ponašanja i može utjecati na pojavu i prihvatljivih i neprihvatljivih oblika ponašanja učenika na satu TZK-a. Prema teoriji samoodređenja (engl. „Self-Determination Theory – SDT“), motivacija se promatra kao kontinuum koji se proteže od intrinzične motivacije, preko ekstrinzične motivacije,who do amotivacijenot (Deciengage iin Ryan,any 1985). Učenici s naglašenom intrinzičnom motivacijom (IM) na satovima TZK-a uživaju u učenju i vježbanju motoričkih zadataka. Ekstrinzična motivacija (EM) povezana je s postizanjem ciljeva koji ovise o vanjskim čimbenicima. Učenik koji je ekstrinzično motiviran sudjeluje u tjelesnim aktivnostima radi vanjskih motiva kao što su ocjene, nagrade, pohvala ili slično. Treća glavna dimenzija SDT-a je amotivacija (AM), odnosno nedostatak motivacije ili namjere prema ciljanom ponašanju. Učenici s visokim stupnjem amotivacije ne reagiraju na utjecaje okoline, imaju smanjenu potrebu za postignućem te pokazuju sklonost povlačenju ili odustajanju, umjesto rješavanju zadataka, pohađanja nastave TZK-a i vježbanju motoričkih zadataka. U teoriji samoodređenja (SDT) navodi se kako je intrinzična motivacija povezana s adaptivnim kognitivnim, afektivnim i bihevioralnim odgovorima, dok je ekstrinzična motivacija povezana s neadaptivnim kognitivnim, afektivnim i bihevioralnim posljedicama (Deci i Ryan, 2000). Istraživanja koja su proučavala razlike u motivaciji u sportskom kontekstu s obzirom na spol ispitanika ukazuju na postojanje razlika, stoga se očekuju i razlike u manifestaciji nepoželjnih ponašanja, a satovima TZK-a između učenika i učenica.

Školsko nasilje predstavlja vrlo zabrinjavajući društveni problem. Rezultira ponašanjima poput fizičkog i verbalnog zlostavljanja, nepoštivanja autoriteta učitelja te stalnog ometanja odgojno-obrazovnog rada na nastavi (Manzano, 2021). Budući da djeca veći dio svoga vremena provode u školskom okruženju gdje se manifestiraju takva nepoželjna ponašanja te uzimajući u obzir činjenicu da u Hrvatskoj nema provedenih istraživanja koji bi proučavali navedenu tematiku u kontekstu nastave TZK-a, primarni cilj ovog istraživanja je utvrditi pojavnost manifestacije nepoželjnih ponašanja učenika rane školske dobi tijekom provedbe kinezioloških aktivnosti, a sekundarni cilj je uvidjeti postoje li statistički značajne razlike s obzirom na spol ispitanika.sports.

 

Metode radaMethods

Ispitanici       The aim of this research is to determine to what extent sports affect the motor abilities of preschool children and whether there is a difference in the motor abilities of children aged 5 to 6.5 years who participate in sports and those who do not engage in any sports.

Basic descriptive parameters were calculated, namely the mean, minimum value, maximum value, and standard deviation of children who engage in sports and those who do not. To determine the differences between athletes and non-athletes, a t-test for independent samples and regression analysis were used to identify whether there is a functional relationship between the dependent and independent variables.

The research was conducted on a sample of 40 children (19 boys and 21 girls), of which 20 children participate in a particular sport, and 20 children do not participate in any sport. The research was conducted at the one kindergarten in Zagreb. At the time of measurement, the children were aged 5 to 6.5 years. Each child was measured individually in 6 variables.

For the purposes of this research, 6 motor variables were measured, based on which the state of the children's motor abilities can be concluded: balance, coordination, repetitive strength, explosive strength, speed, and flexibility. The following tests were used to measure these abilities: standing on one leg on a block (SOLB), backward polygon (BP), sit-ups in 30 seconds (SU30), standing long jump (SLJ), hand tapping (HT), and forward bend (FB). IstraživanjeEach jechild's provedenoheight naand 199weight učenikawere četvrtihmeasured, razredaand primarnogtheir obrazovanjaBMI osnovnihwas školacalculated Zadarskefrom županije.these Ispitanici su prosječne dobi AS = 10.8. S obzirom na kriterij podjele prema spolu ispitanika uzorak je podijeljen na dva sub-uzorka; učenice: N=  104  i učenici: N=  95. measurements.

 

PostupakResults

IstraživanjeTable je provedeno anonimno i dobrovoljno u sklopu nastavnog sata Tjelesne i zdravstvene kulture. Prije provedbe istraživanja zatražena je pisana suglasnost ravnatelja škole i roditelja o mogućnosti provedbe istraživanja. Istraživanje je odobreno na 12. redovitoj sjednici Stručnog vijeća Odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja Sveučilišta u Zadru, 21. travnja 2022. te je provedeno prema etičkim načelima istraživanja.1

The values of the results in the measured variables for athletes

oblikamanifestacijama

Skaliagresivnost(Tablica 2) rezultati ukazuju kako učenici manifestiraju agresivnije oblike nepoželjnog ponašanja u većoj mjeri od učenica (p=0.00). Učenici se učestalije potuku dok igraju neke momčadske igre u slobodnoj igri (p=0.00); na satu TZK (p=0.01) i za vrijeme velikog odmora (p=0.00); u sportskoj igri kada ih netko ismijava češće se potuku s njima (p=0.00); konfliktne situacije na satu TZK u većoj mjeri rješavaju „šakama“ (p=0.00); učestalije uništavaju dvoranu i sportske sprave i rekvizite (p=0.00) u odnosu na učenice.

VARIABLES Instrument	UčestalostARITHMETIC               pojaveMEAN nepoželjnih	ponašanja ispitana je prigodnim upitnikom koji je osmišljen u svrhu provedbe istraživanja, a čestice su obuhvatile najučestalija nepoželjna ponašanja na satovima TZK-a: agresivnost, ometanje, neposlušnost u izvršavanju zadataka, slaba angažiranost i loša samodisciplina (Kretch, Kulinna i Cothran, 2010).  Tvrdnje unutar prigodnog upitnika ovog istraživanja podijeljene su na skale  na način  da je 6 tvrdnji procjenjivalo Skalu  nedoličnog verbalnog izražavanja, 8 tvrdnji Skalu agresivnost, 20 tvrdnji Skale odnosa prema autoritetima (unutar skale odnosa prema autoritetima  10 tvrdnji se odnosi na Skalu odnos prema učitelju i 10 tvrdnji se odnosi na Skalu odnos prema roditeljima), a 6 tvrdnji procjenjuje Skalu nemarnost prema obvezama (u školi i u obitelji). Sudionici istraživanja izražavali su učestalost pojave nepoželjnih ponašanja učenika na skali Likertovog tipa raspona od 1 do 5 (1 – nikad; 2 – rijetko; 3 – ponekad; 4 – često; 5 – uvijek). Kako bi se provjerila pouzdanost svake subskale provedena je eksploratorna faktorska analiza (EFA).  Na temelju analize pouzdanosti može se zaključiti da je pouzdanost tipa unutrašnje konzistencije na tri subskale vrlo dobra (Skala nedolično verbalno izražavanje: crombach alpha= 0.86, Skala agresivnosti: crombach alpha = 0.79 i skala odnosa prema autoritetu - roditelju: crombach alpha = 0.79), odnosno prihvatljiva (Skala odnos prema autoritetu - učitelju: crombach alpha = 0.70 i Skala nemarnosti prema obavezama: crombach alpha = 0.71) , za cijeli upitnik chombachova alpha iznosi  0.86.MINIMUM RazlikeVALUE u	nepoželjnih ponašanja na skalama s obzirom na spol ispitanika testirane su t testom za nezavisne uzorke. Rezultati su obrađeni u programskom paketu Statistika for Windows Statsoft 13. MAXIMUM  VALUE Rezultati	UzimajućiSTANDARD u obzir rezultate prikazane u Tablici 1 vidljivo je kako se učenici u odnosu na učenice učestalije nedolično verbalno izražavaju (p=0.00). Učenici učestalije govore proste riječi dok igraju neke momčadske igre u slobodno vrijeme (p=0.03); na satu TZK-a (p=0,02) i za vrijeme velikog odmora (p=0.00) koriste češće pogrdna imena (p=0.00); ako ih netko ismijava češće govore proste riječi (p=0.00); više vole gledati filmove sa sportskim sadržajima u kojima se koriste proste riječi (p=0.00), a tijekom sportskih aktivnosti svoje osjećaje (npr. sreću, ljutnju, bol, strah, veselje, itd.) učestalije izražavaju prostim riječima (p=0.00) u odnosu na učenice. DEVIATION Na
TablicaStanding on one leg on a block	27.2	12	30	5.9
Backward polygon	15.1	9.69	28	5.3
Sit-ups in 30 seconds	13.1	8	22	6.3
Standing long jump	117.1	94	142	6.3
Hand tapping	32.6	22	44	7.4
Forward bend	-3.9	-22	8	6.7
Body height	121.1	110	135	8.1
Body weight	22.1	16	30	3.3
BMI	15.0	12.8	16.7	1.2

 

Table 2

RezultatiThe razlikavalues uof manifestacijamathe nepoželjnihresults ponašanjain nathe Skalimeasured nedoličnogvariables verbalnogfor izražavanja s obzirom na spol učenika (N učenica = 104; N učenika = 95)non-athletes

LEGEND: SOLB – standing on one leg on a block, BP – backward polygon, SU30 - sit-ups in 30 seconds, SLJ – standing long jump, HT – hand tapping, FB – forward bend, r – linear correlation coefficient, r² –correlation coefficient

Legenda:      Regression ASanalysis 1determines –the aritmetičkafunctional sredinarelationship učenica,between ASone 2dependent –variable, aritmetičkawhich sredinain učenika,this SD1-case aritmetičkaare sredinathe učenica,results AS2of –motor aritmetičkaexercises, sredinaand učenika;one pindependent –variable, nivowhich značajnostiis whether the child participates in sports. The results of the regression analysis show that the predictor variable, which is sports, does not have a statistically significant relationship with the results of the performed exercises: standing on one leg on a block (<SOLB), backward polygon (BP), sit-ups in 30 seconds (SU30), standing long jump (SLJ), hand tapping (HT), and forward bend (FB). R² indicates whether the results of the performed motor exercises can be predicted solely from the information on whether the child trains or not. A result above 0.05)5 would suggest a good relationship between the predictor variable and the measurement results. Results above 0.75 would indicate a strong influence of the predictor variable on the measurement results. However, given the obtained results in this analysis, which are below 0.25 for each measured variable, the relationship is considered weak. In the best case, for the backward polygon exercise (BP) results, we can explain 23.28% of the results by whether the child participates in sports or not.

 

NaDiscussion

Skali

Observing odnosathe premaobtained učiteljuresults, we can conclude that sports have a positive impact on the motor development and motor abilities of preschool children. Children who are involved in a specific sports program, either within or outside kindergarten, achieved better results in almost all measured areas. The interest of this research was also the impact of sports on the measured motor abilities of children, i.e., the correlation between sports and these abilities. Regression analysis showed that sports, or the information that a child practices a sport or not, has a statistically very small share in predicting the results of measured motor abilities, which are: balance, coordination, repetitive strength, explosive strength, speed, and flexibility.

Similar results were obtained in his research by Alwasif (Tablica2015), 3)who učenicialso ukazujustudied lošijithe odnosimpact premaof učiteljusports uon odnosuthe nadevelopment učeniceof motor abilities in children aged 5. Over a three-month period, an experimental group of children attended a sports program three times a week for 50 minutes each session. At the beginning of the study, the experimental and control groups did not differ in their level of motor abilities. However, at the end of the study, the children in the experimental group achieved better results in all measured tests. Similar conclusions were reached by Mehtap (p=0.01).2024) Učeniciin uhis manjojresearch. mjeriHe pažljivoproved slušajuthat šsports activities in the form of educational games contribute to imthe učiteljdevelopment govoriof (p=0.01);motor češćeabilities upadaju učitelju u riječ dok govori (p=0.00); u manjoj mjeri im se sviđaju razredna pravila te ih se manje i pridržavaju (p=0.03); češće se ponašaju na način kojichildren smetaaged drugim5 učenicimaand (p=0.03)6 uyears. odnosuThe naactivities učenice.were conducted over 12 weeks, twice a week for 30 minutes, and this was sufficient for the children to make progress in all motor abilities.

NaFurthermore, Skalithe odnosaauthors premaŠpelić roditeljimaand Božić (Tablica2002) 4)aimed učeniciin ukazujutheir lošijiresearch odnosto premacontribute roditeljimato uraising odnosuawareness naabout učenicethe (p=0.00).importance Učeniciof seearly uencouragement većojof mjerisports suprotstavljajuactivities roditeljimain ipreschool odbijajuchildren njihovefor zahtjevetheir ilater pravilamotor (p=0.00);development. uThe većojresearch mjeriinvolved okrivljujustudents drugefrom zasome svojeelementary nesportskeschools postupkein (p=0.00);Pula učestalijewho uhad razgovoruattended o svom nepoželjnom ponašanju na satu TZK-a drskosports odgovarajuprogram roditeljimafor (p=003);preschoolers namjernoin sukindergarten manjebefore aktivnistarting naschool. satuThe TZK-experimental group consisted of 50 students, while the control group consisted of 150 students. The motor abilities measured included: explosive strength, static arm strength, coordination, flexibility, repetitive strength, and speed. The results of the conducted measurements showed no statistically significant difference between children who attended the sports program in kindergarten and those who did not, except for girls in the flexibility measurement. However, it was found that children who attended the sports program in kindergarten were later significantly more involved in extracurricular programs, demonstrating the impact of early involvement in sports activities on developing a dapositive razbjesneattitude roditeljetoward (p=0.04);sports višeand sephysical naljuteactivities. naWhen roditeljewe kadacompare imthe neresearch želeresults, kupitiit neštois odevident sportskethat opremethere (p=0.03)is ua odnosusignificant nadifference, učenice.as the results obtained in this research show better outcomes for children involved in sports during preschool age.

Wang and Zhou (2024) aim to present a meta-analysis of the effectiveness of exercise training focused on motor development and gross motor skills in preschool children aged 3-6 years. The studies considered had an experimental group that exercised in an organized manner and a control group of children who participated in free play and recreational physical activities. The results showed a statistically significant difference in favor of the experimental group of children who trained. Additionally, the study by Erhan Orhan, Karaçam, and Astuti (2024) aims to investigate how structured physical activities affect children's motor skills, cognitive abilities, and social interactions. The results show that the motor skills of children aged 5-6 years who participate in organized movement activities are remarkably high. This highlights the importance of including structured physical activity programs in early childhood education to promote their overall development.

TablicaIn 2

the

Rezultatiarticle razlikaby uRuban manifestacijamaet nepoželjnihal. ponašanja(2024), nathe Skaliauthors agresivnostiinvestigate how sports games and physical exercises affect the development of children's obziromcoordination naas spola učenikacritical (Naspect učenicaof =their 104;physical Ndevelopment. učenikaThis =article 95)

analyzes

Legenda: AS 1 – aritmetička sredina učenica, AS 2 – aritmetička sredina učenika, SD1- aritmetička sredina učenica, AS2 – aritmetička sredina učenika; p – nivo značajnosti (<0.05)needs.

At

the

Tablicaend 3

of

Rezultatithe razlikadiscussion, uit manifestacijamacan nepoželjnihbe ponašanjasaid nathat Skalithe odnosapreschool premaage učiteljuis scrucial obziromfor nathe spoldevelopment učenikaof motor abilities and probably the most promising timeframe concerning preventive strategies based on improved motor abilities (NHestbaek učenicaet = 104; N učenika = 95)

Legenda: AS 1 – aritmetička sredina učenica, AS 2 – aritmetička sredina učenika, SD1- aritmetička sredina učenica, AS2 – aritmetička sredina učenika; p – nivo značajnosti (<0.05)

 

Na Skali nemarnosti prema obvezama (Tablica 5) učenici ukazuju veću nemarnost prema obvezama u odnosu na učenice (p=0.00). Učenice u većoj mjeri redovito vježbaju motoričke zadatke (p=0.04)al., više uče o važnosti redovite tjelesne aktivnosti (p=0.04), učestalije same pripremaju opremu za sat TZK (p=0.00) i u manjoj mjeri zaboravljaju ponijeti sportsku opremu za sat TZK (p=0.01) u odnosu na učenike.

 

 

 

Tablica 4

Rezultati razlika u manifestacijama nepoželjnih ponašanja na Skali odnosa prema roditeljima s obzirom na spol učenika (N učenica = 104; N učenika = 95)

Legenda: AS 1 – aritmetička sredina učenica, AS 2 – aritmetička sredina učenika, SD1- aritmetička sredina učenica, AS2 – aritmetička sredina učenika; p – nivo značajnosti (<0.05)

 

Tablica 5

Rezultati razlika u manifestacijama nepoželjnih ponašanja na Skali nemarnost prema obavezama s obzirom na spol učenika (N učenica = 104; N učenika = 95)

Legenda: AS 1 – aritmetička sredina učenica, AS 2 – aritmetička sredina učenika, SD1- aritmetička sredina učenica, AS2 – aritmetička sredina učenika; p – nivo značajnosti (<0.05)2017).

 

RaspravaConclusion

U            ovomThe istraživanjupreschool jeperiod dokazanois kakothe učenicimost mlađesensitive školsketime dobifor manifestirajudeveloping nekethe oblikehabit nepoželjnihof ponašanjaphysical teactivity, daand suit onais učestalijapossible kodto učenikagreatly u odnosu na učenice. Ovakvi rezultati u skladu su s rezultatima dosadašnjih istraživanja koji navode da dječaci manifestiraju nepoželjnija ponašanja u većoj mjeri od djevojčica (Kulinna i sur., 2006; Cothran i Kulinna, 2007; Granero-Gallegos i sur., 2016; Banos i sur., 2017; Glock i Kleen, 2017; Banos i sur., 2019; Granero-Gallegos i sur., 2020; Tounsi i sur., 2024). Ako se ove razlike promatraju s aspekta motivacije,influence a uzimajućichild's ubody, obzirhabits, dosadašnjaand istraživanjaabilities kojain naglašavajugeneral. daIt suis učenicewell-known suthat nasport satovimaor TZK-any physical activity positively affects many areas of a višechild's intrinzičnodevelopment, motiviranesuch as social, cognitive, emotional, motor, intellectual, physical condition, and more. Motor skills can be most influenced during childhood, and the degree of innate motor ability determines the strength of external influence on it. Therefore, the aim of this study was to determine the impact of sports on the motor development of children, specifically the differences in motor skills between older children (Barić,ages Vlašić,5 Cecić-Erpič; 2013), dobivene razlike provedenog istraživanja koje govore da učenice imaju manje manifestirana nepoželjna ponašanja u odnosu na učenike su očekivane. Uz navedeno, kao jedan od razloga zašto učenici6.5) pokazujuwho učestalijeparticipate odin učenicasports nekeand oblikethose neprihvatljivih ponašanja je i njihova  sklonost prema natjecanju i fizičkoj dominaciji koja je izraženija u odnosu na učenice (Glock i Kleen, 2017). Nadalje, jedan od uzroka pojave neprihvatljivih ponašanja na satu TZK-a je i motivacijska klima. Ukoliko je motivacijska klima na satu TZK-a usmjerena na demonstriranje individualne superiornosti u odnosu na ostale vršnjake ili na izbjegavanje pokazivanja nesposobnosti,  takva klima može dovestiwho do sukobanot iengage neprilagođenogin ponašanjaany međusports. učenicimaIn (Hansenthe itests Rindgal,of 2018;standing Manzano-Sánchezon ione sur.,leg 2023).on U kontekstu ciljne orijentacije na satu TZK-a učeniciblock uand odnosutrunk naflexion, učenicethere pokazujuwere većuno usmjerenostsignificant nadifferences rezultatbetween (Alić,the 2017)two štogroups možeof učenikechildren. dodatnoIn usmjeritiall naother postizanjetests, ciljathe bezchildren razmišljanjawho nawere kojiathletes načachieved better results. When discussing the impact or potential prediction of future results, the conclusion drawn from the regression analysis indicates that whether children engage in ćesports doćior donot togadoes cilja,not prilagođenimsignificantly ilipredict neprilagođenimthe oblicimaresults ponašanja.of the Uzconducted navedeno,motor dosadašnjaexercises. istraživanjaIn pokazujuan daera tijekomof djetinjstvahighly ideveloped adolescencijetechnology, učeniceit imajuis većuextremely samokontroluimportant u odnosu na učenike iste dobi (Chapple, Vaske i Hope, 2010;  Duckworth i sur., 2015) pa će se vjerojatnijenot to odrazitiforget ito naencourage manjuchildren učestalostto pojaveengage neprihvatljivihin ponašanjaany naphysical satuactivity, TZK-a.sports, or free play in the fresh air. Well-established foundations in childhood and the acquisition of healthy habits, both physical and dietary, can be applied by children into adulthood. Childhood is a crucial and irreplaceable period, and parents and educators should be aware of their significant role in shaping it.

References:

Alwasif, N. (2015). The effect of a sports program on the motor abilities of preschool children.

Theories & Applications, the International Edition 3(3), 67-77.

JedanErhan odOrhan, mogućihB., uzrokaKaraçam, zaštoA., seAstuti, dječaci češće nedolično verbalno izražavaju je jer im ono omogućuje privlačenje pažnje na sebe i stvara im osjećaj moćnosti. Berry Brazelton i SparrowY. (2013) ističu kako djeca mlađe školske dobi ponekad upotrebljavaju neprimjeren rječnik jer se osjećaju nesigurno pa im nedolično verbalno izražavanje predstavlja mehanizam privlačenja pažnje na sebe ili prikazivanja kao jačih i moćnijih nego što zbilja jesu. Dječaci često imaju potrebu vlastitog dokazivanja u situacijama suparništva među svojim vršnjacima pa im nedolično verbalno izražavanje može poslužiti kao paravan preko kojega se na „ljepši i kulturniji“ način svlada druga osoba (Mikić, Pehar i Mikić, 1999). Opić (2006) navodi kako ima situacija gdje fizički slabiji učenici preko svog individualnog načina komuniciranja, u ovom slučaju nedoličnog verbalnog izražavanja, nastoje pokazati vlastitu moć, dominaciju ili jasno odrediti svoj status unutar vršnjačke grupe. Nadalje, u ovom istraživanju su dobivene izraženije manifestacije nepoželjnih ponašanja na skali agresivnosti kod dječaka u odnosu na djevojčice što je u skladu s rezultatima dosadašnjih istraživanja (Tounsi, 2024). MogućiThe razlogExamination jeof štoGame česticamaSkills skaleof agresivnostChildren nisuAged obuhvaćene tvrdnje koje bi se odnosile na socijalnu agresivnost a dosadašnja istraživanja upućuju da je takav oblik učestaliji kod djevojčica (Juul, 2018). Uz navedeno, uvažavajući biološko- fiziološke teorije etiologije agresivnosti, moguće je da dječaci u većoj mjeri manifestiraju agresivno ponašanje jer pokazuju viši stupanj impulzivnosti, prkosniji temperament, strože mjere discipliniranja od strane roditelja te veći negativan utjecaj vršnjaka u odnosu na djevojčice. Agresivnost, kao manifestacija nepoželjnog ponašanja, veliki je problem školskih sustava na globalnoj razini te mnogi pokušaji pedagoškog djelovanja tj. prevencije, ne donose poželjne rezultate (Zrilić, 2011). Nameće se zaključak kako jedino zajedničko djelovanje svih zaštitnih čimbenika nepoželjnih ponašanja djece može doprinijeti smanjenju učestalosti pojave istih. Kada se promatraju rezultati dobiveni u ovom istraživanju na skalama odnosa prema autoritetima (učitelju i roditeljima), vidljivo je kako učenici imaju više problema od učenica u prihvaćanju autoriteta. Bitno je naglasiti da unatoč tomu, i učitelji i roditelji trebaju postavi jasna pravila ponašanja, kako u razredu, tako i u obiteljskom okruženju i u slobodno vrijeme, ali i jasno definirati što će se dogoditi ako se ta pravila krše (Raguž, 2016). Kada se govori o odnosu prema autoritetima najčešće manifestacije nepoželjnih ponašanja učenika se isplovljavaju kao: prkos, nemarnost, neposluh, nedisciplina i laganje. Uzelac (1995) navodi kako se razlikuju dva oblika prkosnog ponašanja: otvoreni i prikriveni prkos. Otvoreni prkos se, primjerice u sportskom kontekstu, može očitovati kao otvoreno odbijanje udovoljavanju zahtjeva prilikom, na primjer, izvršavanja postavljenih motoričkih zadataka, napadi bijesa uslijed lošeg postignutog rezultata na sportskom natjecanju, nekontrolirano bacanje sportskih rekvizita i slično. Prikriveni prkos može se manifestirati kao nedovoljno tjelesno vježbanje, izbjegavanje dodatnog uvježbavanja motoričkih zadataka te indiferentnost na „kazne“ koje se izriču kod, primjerice, nepoštivanja sportskih pravila kao što je diskvalifikacija sa sportskog natjecanja. Bitno je istaknuti kako je obiteljsko okruženje ključni kontekst u kojem učenici oblikuju sliku o interpersonalnim odnosima i kreiraju vlastite obrasce socijalnih interakcija. Iz tog razloga odgoj  u obitelji može predstavljati učinkovitu zaštitu djeteta od manifestacije njihova nepoželjnog ponašanja u toj dobi (Raboteg-Šarić i Brajša-Žganec, 2001). Rezultati ovog istraživanja ukazuju kako su dječaci nemarniji i površniji prema obavezama i osobnim stvarima u odnosu na djevojčice. U cilju smanjenja nemarnosti kod učenika, Opić (2007) smatra kako je potrebno izvršiti opservaciju i identifikaciju nemarnog ponašanja, potom provesti metodičku prilagodbu, a na kraju izvršiti kontrolu i nadzor i usmjeravanje nemarnih učenika u različite aktivnosti.5-6

DoprinosYears provedenogParticipating istraživanjain očitujeMovement seEducation. uIgMin činjeniciRes, da2(6), se419-424. radi o prvom istraživanju u Hrvatskoj koje je imalo za cilj identifikaciju nepoželjnih ponašanja učenika mlađe školske dobi na satovima TZK-a. Rezultati mogu predstavljati polazište na osnovu kojega bi se u budućnosti mogle provoditi intervencije s ciljem redukcije pojavnosti takvih oblika ponašanja. Uz navedeno, rezultati istraživanja naglašavaju da se prilikom rješavanja nepoželjnih situacija treba usmjeriti dodatna pažnja na dječake koji učestalije manifestiraju nepoželjna ponašanja. Mora se istaknuti da istraživanje ima određene nedostatke u vidu kvalitetnijeg odabira mjernog instrumenta s detaljnijom psihometrijskom analizom, te većim odabirom broja ispitanika kako bi se dobiveni zaključci mogli generalizirati. U budućim istraživanjima bilo bi interesantno istražiti što doprinosi i u kojoj mjeri na pojavu nepoželjnih ponašanja na satovima TZK-a.https://doi.org/10.61927/igmin196

Mehtap,

B.

Zaključak

(2024).

NepoželjnaThe ponašanjaEffect učenikaof tijekomPhysical provedbeEducation kineziološkihand aktivnostiSports sastavniActivities suon diothe svakodnevnogMotor odgojno-obrazovnogSkills rada učitelja u primarnom obrazovanju. Manifestacija takvih oblika ponašanja prisutna je i kod dječaka i djevojčica, a u ovom istraživanju dobiveno je kako je takvo nepoželjno ponašanje učestalije kod dječaka, stoga bi prevencija trebala biti naglašenija kod učenika, ali nikako ne bi trebala izostati ni kod učenica. Prvi korak u postupku prevencije trebalo bi biti prepoznavanje i klasificiranje nepoželjnih ponašanja učenika. Drugi korak je proaktivno planiranje odgojno-obrazovnog procesa s jasno definiranim ishodima, pravilima ponašanja i obavezama učenika te metodički ispravno strukturiranim nastavnim procesom. Učitelj bi nadalje trebao unaprijediti sposobnosti upravljanja nastavnim procesom s obzirom na uočena nepoželjna ponašanja i djelovati na poboljšanje osobnih interpersonalnih komunikacijskih vještina kako bi što bolje rješavao nestandardne situacije. Uz navedeno, učitelj bi trebao učenicima davati i povratne informacije u obliku pohvale za poželjno ponašanje te jasno definirati pravila ponašanja i sankcije koje se primjenjuju ukoliko se ne poštuju postavljena pravila.of

Preschool

Literatura

 

1.     Alić, J. (2017). Gender Differences in Goal Orientation Between High School students inChildren. Physical

Turkish

2.     Education Classes. Hrvatski časopis za odgoj i obrazovanje, 19 (Sp. Ed. 2), 171-188.

3.     Banos R. (2020). Boredom and disruptive behaviours in the physical education classrom. Journal of Sport and HealthExercise, Research, 12(3), 406-419.

4.     Banos R. (2021). Clima motivacional y conductas disruptivas en educacion fisica en estudiantes espanoles y mexicanos de educación secundaria. Journal of Sport and Health Research, 13(1), 1-12.

5.     Banos, R., Barretos-Ruvalcaba, M., i Baena-Extremera, A. (2019). Protocol for the study of the academic, psychological and physical activity variables that influence the academic performance of Mexican and Spanish adolescents. Espiral. Cuadernos del Profesorado, 12(25), 89–99. doi:10.25115/ ecp.v12i25.2480

6.     Banos, R., Ortiz-Camacho, M. M., Baena-Extremera, A., & Tristan-Rodriguez, J. L. (2017). Satisfaction, motivation and academic performance in students of secondary and high school: background, design, methodology and proposal of analysis for a research paper. Espiral. Cuadernos del Profesorado, 10(20), 40–50. doi:10.25115/ecp.v10i20.1011

7.     Barić, R., Vlašić, J. i Cecić Erpič, S. (2014). Goal orientation and intrinsic motivation for physical education: Does perceived competence matter? Kinesiology 46, (1) 117-126.

8.     Bašić, J. (2009). Teorije prevencije: prevencija poremećaja u ponašanju i rizičnih ponašanja djece i mladih. Zagreb: Školska knjiga.

9.     Berry Brazelton, T. i Sparrow, J.D. (2003). Disciplina – Brazeltonov pristup. Buševec: Ostvarenje.

10.  Bouillet, D., Uzelac, S. (2007). Osnove socijalne pedagogije. Zagreb: Školska knjiga.

11.  Jukić Lušić, I. (2006). Prevencija neprihvatljivih oblika ponašanja u predškolskoj dobi. Dijete i društvo: časopis za promicanje prava djeteta, 37(05), 103-126.

12.  Buscá, F., Ruiz, L., i Rekalde, I. (2014). Conflict resolution in schools as Learning Communities through physical education. Retos. Nuevas tendencias en Educación Física, Deporte y Recreación, 25, 156-161. doi:10.47197/retos.v0i25.34503

13.  Chapple, C. L., Vaske, J., & Hope, T. L. (2010). Sex differences in the causes of self-control: An examination of mediation, moderation, and gendered etiologies. Journal of Criminal Justice, 38(6), 1122-1131.

14.  Cothran, D. J., & Kulinna, P. H. (2007). Students’ reports of misbehavior in physical education. Research Quaterly for Exercise and Sport, 78(3), 216 -224. doi:10.1080/02701367.2007.10599419

15.  Deci, E. L. i Ryan, R. M. (1985). Intrinsic motivation and selfdetermination in human behavior. New York: Plenum.

16.  Duckworth, A. L., Shulman, E. P., Mastronarde, A. J., Patrick, S. D., Zhang, J., & Druckman, J. (2015). Will Not Want: Self-Control Rather than Motivation Explains the Female Advantage in Report Card Grades. Learning and individual differences, 39, 13–23. doi:10.1016/j.lindif.2015.02.006

17.  Glock, S., & Kleen, H. (2017). Gender and student misbehavior: evidence from implicit and explicit measures. Teaching and Teacher Education, 67, 93–103. doi:10.1016/j.tate.2017.05.015

18.  Granero-Gallegos, A., & Baena-Extremera, A. (2016). Validation of the short-form Spanish version of the physical education classroom instrument measuring secondary pupils’ disruptive behaviours. Cuadernos de Psicología del Deporte, 1626(2), 89-98. Preuzeto 10.11.2024. s https://revistas.um.es/cpd/article/view/264451

19. 133-137. Granero-Gallegos, A., Baños, R., Baena-Extremera, A., & Martínez-Molina, M. (2020). Analysis of misbehaviours and satisfaction with school in secondary education according to student gender and teaching competence. Frontiers in Psychology, 11(63). Preuzeto 12.12.2024. s https://doi.org/10.3389/fpsyg.2020.0006315314/tsed.1508720

20.Hestbaek,  Hansen, G.L., &Andersen, Ringdal,S.T., R.Skovgaard, T. et al. (2018)2017). FormativeInfluence assessmentof asmotor askills futuretraining stepon in maintaining the mastery-approach and performance-avoidance goal stability. Studies in Educational Evaluation, 56, 59-70. doi:10.1016/j.stueduc.2017.11.005

21.children’s development evaluated in the Motor skills in PreSchool (MiPS) study-DK: study protocol for a randomized controlled trial, nested in a cohort study. Trials 18, 400. https://doi.org/10.1186/s13063-017-2143-9

Juul,Mišigoj J.- Duraković, M. i suradnici (2018). Agresivnost!Tjelesno Novvježbanje i opasanzdravlje. tabu? Zagreb: Harfa.Znanje.

22.  Koller-TrbovićPejčić, N.A., Trajkovski, B. (2005)2018). NeposlušnostŠto i nepoštivanjekako pravilavježbati s djecom u vrtiću i autoriteta.školi. DijeteSveučilište iu društvoRijeci, 7, 29-39.

23.Učiteljski fakultet Kulinna,u P. H., Cothran, D., & Regualos, R. (2006). Teachers’ reports of student misbehavior in physical education. Research Quarterly for Exercise and Sport, 77(1), 32–40. doi:10.1080/02701367.2006.10599329Rijeci

24.Kalish, S. (2000). Kurikulum nastavnog predmeta Tjelesna i zdravstvena kulturaFitness za osnovnedjecu: školePraktični isavjeti gimnazijeza roditelje. (2019). Zagreb: Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Preuzeto 10.9.2024. s chrome-extension://efaidnbmnnnibpcajpcglclefindmkaj/https://mzom.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/Publikacije/Predmetni/Kurikulum%20nastavnoga%20predmeta%20Tjelesna%20i%20zdravstvena%20kultura%20za%20osnovne%20skole%20i%20gimnazije.pdfGopal.

25.  Krech, P. R.Perić, Kulinna, P. H.K., &Varga, Cothran,V., D.Kotrla Topić, M. i Merkaš, M. (2010)2022). DevelopmentPregled ofistraživanja ao short-formpovezanosti version of the Physical Education Classroom Instrument: measuring secondary pupils’ disruptive behaviours. Physical Education and Sport Pedagogy, 15(3), 209–225.  doi:10.1080/17408980903150121

26.upotrebe digitalne tehnologije i razvoja djece. Društvena istraživanja, 31(2), 343-363.  Maddeh, T., Bennour, N., i Souissi, N. (2015). Study of students’ disruptive behavior in high school education in physical education classes. Advances in Physical Education, 5(3), 143-151. doi:10.4236/ape.2015.53018https://hrcak.srce.hr/280293

27.  Manzano, D. (2021). Diferencias entre aspectos psicológicos en Educación Primaria y Educación Secundaria: motivación, necesidades psicológicas básicas, responsabilidad, clima de aula, conductas antisociales y violencia. Espiral. Cuadernos del Profesorado, 14(28)Petrić, 9-18. doi:10.25115/ecp.v14i28.4198

28.  Manzano-Sanchez, D., Ferrer-Lopez, B., Battaglia, G., & Gomez-Lopez, M. (2023). Support for autonomy and fear of failure in physical education lessons. Differences between “gender and physical extracurricular sports. Espiral. Cuadernos del Profesorado, 16(34), 1-11. doi10.25115/ecp.v16i34.9476

29.  Mikić, P., Pehar, M. i Mikić, M. (1999). Psovka u hrvatskome i njemačkome jeziku. Mostar: Ziral.

30.  Narodne novine 27V. (2019). Odluka o donošenju kurikuluma za nastavni predmet Tjelesne i zdravstvene kulture za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj. Zagreb: Ministarstvo znanosti i obrazovanja.

31.  Navarro-Patón, R., Mecías-Calvo, M., Gili-Roig, C., & Rodríguez-Fernández, J.E. (2022). Disruptive behaviours in Physical Education classes: A descriptive research in compulsory education. Journal of Human Sport and Exercise, 17(3), 504-517. doi:10.14198/jhse.2022.173.03

32.  Neljak, B. (2013). Kineziološka metodika u osnovnomranom i srednjempredškolskom školstvu.odgoju i obrazovanju. Zagreb:Rijeka: Gopal.

33.Učiteljski fakultet Olweus,Sveučilišta D.,u & Breivik, K. (2014). Plight of victims of school bullying: the opposite of well-being. In A. Ben-Arieh, F. Casas, I. Frønes and J. E. Korbin (Eds.), Handbook of child well-being: Theories, methods and policies in global perspective (pp. 2593–2616). New York: Springer.Rijeci.

34.  OpićPetrić, S.V., Vujičić, L. (2006)2021). Komorbiditet poremećaja ponašanjaIntegrirano učenika.enje Pedagogijskauz istraživanja,pokret 3u ustanovama ranog odgoja(2),. 109-120.Rijeka:

35.  Opić, S. (2007). Poremećaji u ponašanju učenika osnovne škole: pojava, uzroci, oblici i pedagoška prevencija. [neobjavljena doktorska disertacija], Zagreb: Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu.Rijeci, Učiteljski fakultet

36.Ruban,  Raboteg-ŠarićA., Z. i Brajša-Žganec,Radovenchyk, A., Semal, N., Bilohur, V., Chkhailo, M., Dzhym, V. (2000)2024). Roditeljski odgojni postupci i problematično ponašanje djece u ranoj adolescenciji. U: Bašić, J. i Janković, J. (ur.) Roditeljski odgojni postupci i problematično ponašanje djece u ranoj adolescenciji (str.Sports 155-170).Games Zagreb: Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske za prevenciju poremećaja u ponašanju djece i mladeži i zaštitu djece s poremećajima u ponašanju.

37.  Ryan, R.M., & Deci, E.L. (2000). Self- determination theory andin the facilitationContext of intrinsicDeveloping motivation,Children’s socialCoordination development,Ability andas well-being.a Component of Physical Development. AmericanRevista Psychologist,Românească 55pentru Educaţie Multidimensională, 16 (1)3), 68-78.415-429. PreuzetoDOI:  12.12. 2024. shttps://doi.org/10.18662/rrem/16.3/901

a.Špelić, https://selfdeterminationtheory.org/SDT/documents/2000_RyanDeci_SDT.pdfA. i Božić, D. (2002). Istraživanje važnosti primjene sportskih programa u predškolskim

38.ustanovama za Ryan,kasniji R.razvoj M.motoričkih sposobnosti. 2. Međunarodni znanstveni skup „Dani Mate Demarina“: „Kvalitetna edukacija i stvaralaštvo“, &145-154. Patrick,VUŠ H.– (2009). Self-determination theory and physical activity: The dynamics of motivation in development and wellness. Hellenic Journal of Psychology, 6, 107-124.Pula

39.Wang,  RagužX., A.Zhou, (2016). Pozitivna disciplina u razredu. Vukovarsko-srijemski učitelj. Vinkovci: Hrvatski pedagoško-književni zbor, Ogranak Vukovarsko-srijemske županije.

40.  Sulbaran, A., & Leon, A. (2014). Estudio de las conductas disruptivas en la escuela segun la percepción docente. Administración Educacional, 2, 35-50. Preuzeto 13.12.2024. s https://erevistas.saber.ula.ve/index.php/administracio

41.  Tounsi, O., Trabelsi, O., Souissi, M. A., Koubaa, A., Gharbi, A., Scharenberg, S., & Bahloul, M.B. (2024). DisruptiveMotor behaviorsdevelopment-focused inexercise Tunisiantraining physicalenhances educationgross settings:motor Gender and school level can matter. Psychology in the Schools, 61(3), 962–975. doi:10.1002/pits.23093

42.  Uzelac, S. (1995). Prkos kao jedan od kriterija pravovremene identifikacije učenika osnovne škole rizičnoga socijalnog ponašanja. Kriminologija i socijalna integracija, 3(2), 107-121.

43.  Zrilić, S. (2011). Djeca s posebnim potrebama u vrtiću i nižim razredima osnovne škole. Čakovec: Zrinski.

44.  Zrilić, S., Klasnić, I. i Đuranović, M. (2024). Nepoželjna ponašanja djece, rana predškolska i mlađa školska dob. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, Sveučilište u Zadru, Sveučilište u Zagrebu, Učiteljski fakultet.

skills more effectively than ordinary physical activity in healthy preschool children: an updated meta-analysis. Front Public Health, 12:1414152. doi: 10.3389/fpubh.2024.1414152

 

Teaching (Today for) Tomorrow: Bridging the Gap between the Classroom and Reality 3rd International Scientific and Art Conference Faculty of Teacher Education, University of Zagreb in cooperation with the Croatian Academy of Sciences and Arts

DifferencesUtjecaj insporta thena manifestationmotorički ofrazvoj undesirabledjece behaviorpredškolske in early school-age children during the performance of kinesiology activities with regard to gender dobi

AbstractSažetak

TheUključivanje goaldjece ofrane thedobi researchu issport doprinosi njihovom fizičkom i psihičkom zdravlju. Motoričke sposobnosti koje dijete razvija tijekom djetinjstva uvelike utječu na njegove sposobnosti u daljnjem životu. Iako je poznato da je tjelesna aktivnost jedna od najvažnijih čimbenika za zdrav razvoj djece, neka istraživanja pokazuju da je sve više djece nedovoljno aktivno što rezultira pretilošću i brojnim drugim gubitcima za zdravlje. Iznimno je bitno educirati roditelje i odgojitelje o važnosti sporta, na koji način on pridonosi boljoj kvaliteti života te koje sve benefite djeca ostvaruju baveći se nekom tjelesnom aktivnošću odnosno sportom. Stoga je cilj ovoga istraživanja bio utvrditi aktualno stanje motoričkih sposobnosti djece predškolske dobi te postoji li razlika u motoričkim sposobnostima djece koja se bave sportom i one djece koja se ne bave ni jednim sportom. U istraživanju je sudjelovalo 40 djece jednoga zagrebačkog dječjeg vrtića, u dobi od 5 do 6,5 godina. Unutar istraživanja postavljena je afirmativna hipoteza koja pokazuje da postoji razlika u motoričkim sposobnostima između predškolske djece koja se bave i koja se ne bave sportom u korist djece koja treniraju neki sport. Ova hipoteza djelomično je potvrđena zbog toga što su djeca sportaši pokazali bolje motoričke sposobnosti u 4 mjerene varijable, a to determinesu: whetherpoligon therenatraške, aretrbušnjaci statisticallyu significant30 differencessekundi, inskok theu frequencydalj ofiz occurrencemjesta ofte unacceptabletaping formsrukom. ofU behaviordvije duringmjerene thevarijable implementationrezultati ofpokazuju kinesiologyda activitiesnema amongstatistički earlyznačajne school-agedrazlike students,između withsportaša regardi nesportaša, a to thesu: genderstajanje ofna thejednoj respondents.nozi Thena researchkocki wasi conductedpretklon ontrupa. 199Iako studentsje ofu thedvije fourthmjerene gradevarijable ofpokazano primaryda educationstatistički innema elementaryvelike schoolsrazlike inizmeđu Zadar County. Considering the criterion of the respondents’ gender, the sample was divided into two sub-samples; girls: N= 104 and boys: N= 95. The frequency of occurrence of unacceptable forms of behavior was examined with an appropriate questionnaire designed for the purpose of conducting research. The statements in the questionnaire are divided into four scales: the scale of inappropriate verbal expression, the scale of aggressiveness, the scale of attitudes towards authorities - the teacher, the scale of attitudes towards authorities - parents and the scale of negligence towards obligations (at school and in the family). Research participants expressed the frequency of occurrence of unacceptable behavior on sportaša scalei rangingnesportaša fromrezultati 1su ipak bili bolji kod sportaša što dokazuje da sport nedvojbeno utječe na motoričke sposobnosti djece te da bi odrasli trebali poticati djecu kada je god to 5moguće (1da –se never;uključe 2u –sportsku rarely;ili 3na –bilo sometimes;kakvu 4tjelesnu – often; 5 – always). Differences according to the sex of the subjects were tested with the t test. The research results indicate that there are statistically significant differences in the frequency of implementation of unacceptable forms of behaviour during kinesiology activities between boys and girls in primary education. According to the mentioned results, boys, compared to girls, show a higher frequency of unacceptable behaviour on all scales. The obtained research results point to the fact that when designing and implementing interventions aimed at reducing unacceptable forms of behaviour, special attention should be directed towards boys.aktivnost.

KeyKljučne wordsriječi

ključnekvaliteta riječiživota; motoričke sposobnosti; podrška roditelja