Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati ulogu i stilove humora (afilijativni, samopomažući, agresivni i samoporažavajući) koji su zastupljeni među studentima i nastavnicima na Veleučilištu Ivanić-Grad te vidjeti ovise li o spolu, dobi, predmetnom području nastavnika i izabranom studijskom programu studenata. Istraživanje je provedeno putem online upitnika na uzorku od 100 ispitanika (66 studenata i 34 nastavnika). Korišten je Upitnik stilova humora (HSQ). U upitnik su bila implementirana i pitanja otvorenoga tipa kako bi se utvrdili njihovi stavovi o ulozi humora u nastavi. Rezultati istraživanja pokazuju kako je i kod nastavnika i kod studenata socijalnoganajzastupljeniji radasamopomažući, dok je najmanje zastupljen samoporažavajući stil humora. Usporedba po spolu i dobi pokazuje kako edukacijastudentice iz palijativne skrbi utječmlađe naod njihove20 stavovegodina premaznačajno smrti. više Ukoriste istraživanjuagresivni stil humora, za razliku od studenata općenito. Također, uočena je sudjelovaloznačajna 159razlika u korištenju samoporažavajućega stila humora između nastavnika starijih od 30 godina i studenata socijalnoga rada prosječne dobi 24 godine (rasponmlađih od 2220, dodok 33između godine),ostalih polaznikagrupa izbornoganema kolegijaznačajne Uvodrazlike. Nastavnici stručnih predmeta značajno se razlikuju u palijativnukorištenju skrbsamopomažućega, naagresivnoga Studijskomi centrusamoporažavajućega socijalnogstila rada,humora Pravniod fakultetnastavnika Sveučilištudruštvenih predmeta. Razlike u Zagrebu. korištenju Kvazieksperimentalnimafilijativnoga nacrtomstila ispitanehumora suizmeđu navedenih grupa nisu utvrđene. Između studenata stručnih prijediplomskih studija Sestrinstva i Fizioterapije te stručnoga diplomskog studija Protetika, ortotika i robotika nema značajne razlike u stavovimastilovima premahumora. smrti mjerene Upitnikom stavova prema smrti (Death attitude profile-revised; DAP-R; Wong, Rekker i Gesser, 1994).
U odnosu na stavove studenata prije edukacije, nakon edukacije studentiIspitanici su izvijestilisuglasni okako značajnoupotreba manjepozitivnoga izraženomhumora strahuu odnastavi smrtistvara (tugodnu = 2,91; p < ,01) i manjem izbjegavanju smrti (t = 2,5; p < ,05)atmosferu te većempovećava prihvaćanjumotivaciju smrti (t = -2,17; p < ,05) i većem neutralnom prihvaćanju smrti (t = -1,97; p = ,05). Razlika između studenata prije i nakon edukacije u prihvaćanju smrti bijegom, nije statistički značajna (t = -1,22; p > ,05).
Temeljem rezultata istraživanja, može se zaključiti da je pohađanje edukacije imalo značajanza učinak na promjenu stavova prema smrti što potkrepljuje dosadašnje spoznaje o mogućnosti utjecaja na promjenu stavova, prema teorijama učenja i kontakta te važnost uloge edukacije u profesionalnom i osobnom razvoju budućih stručnjaka.enje.
|