Odgođeni prijevodi međunarodnih dječjih klasika na hrvatski

Leonarda Pavić, Smiljana Narančić Kovač Sveučilište u Zagrebu Učiteljski fakultet

Pedagogy, didactics, inclusion

Izvorni nznastveni rad

Sažetak

U radu se utvrđuju trendovi prakse prevođenja klasičnih djela dječje književnosti na hrvatski u odnosu na godinu pojavljivanja izvornika. Korpus se uspostavlja u osloncu na leksikon svjetskih klasika dječje književnosti (Kümmerling-Meibauer, 2004) i na popis naslova preporučenih za lektiru u hrvatskoj osnovnoj školi. Analiziraju se bibliografski podatci o izvornim i prijevodnim izdanjima pojedinih naslova. Utvrđeno je da su još u 10. st. neki klasici prevedeni brzo poslije pojavljivanja izvornika. S druge strane, Pinokio je preveden na hrvatski s odmakom od 60 godina, slično kao i Heidi, dok se na Hoffmannova Janka Raščupanka čekalo 80 godina, a slično i na Carrollovu Alicu. Razmatraju se razlozi različite dinamike prevođenja naslova iz različitih polaznih kultura te se uspoređuju s prethodnim istraživanjima srodnih korpusa.

Ključne riječi

dječji klasici; hrvatski prijevodi; odgođeni prijevodi; povijest dječje književnosti

Cilj je ovoga rada utvrditi trendove prevođenja inozemnih dječjih klasika na hrvatski s obzirom na vremenski odmak prijevoda u odnosu na izvornik u razdoblju od prvoga hrvatskoga prijevoda međunarodnoga dječjega klasika (1796.) do 2020. Također se prikazuju prevoditeljske prakse u pojedinim desetljećima s obzirom na izbor i zastupljenost nacionalnih književnosti. Rezultati se interpretiraju u širem povijesnom i kulturnom kontekstu.

Prethodna istraživanja dinamike prevođenja dječje književnosti (Veselica Majhut, 2016; Andraka, 2019; Engler, 2019; Majhut i Lovrić Kralj, 2019; Narančić Kovač, 2019) pokazala su da se djela dječje književnosti često javljaju s velikom odgodom, iako ima i suprotnih primjera.

Korpus istraživanja

Korpus se uspostavlja u osloncu na popis naslova preporučenih za lektiru u osnovnoj školi (Narančić Kovač i Milković, 2018) i na leksikon svjetskih klasika dječje književnosti Bettine Kümmerling-Meibauer (2004), koji služi kao potvrda statusa klasika pojedinih naslova i kao izvor za dopunjavanje korpusa djelima koje ne nalazimo u lektiri.

Kümmerling-Meibauer (2004) polazi od određenja da su dječji klasici „ona djela koja u dječjoj književnosti neke zemlje ili nekoga jezičnoga prostora imaju ili su imala istaknutu ulogu i koja se u odnosu na književno-estetsku kakvoću ističu osobitom inovativnošću i reprezentativnošću za svoju epohu“ (isto, xi). U popis je uvrstila djela koja zadovoljavaju barem tri od sljedećih kriterija: inovativnost, reprezentativnost (žanra ili neke nove pojave u dječjoj književnosti), estetski relevantan ustroj jezika djela, jednostavnost (primjerenost dječjoj publici), prikaz djetetova iskustvenoga svijeta, maštovitost i višeznačnost, tj. polivalentnost (isto, xii–xv).

Korpus obuhvaća ukupno 196 naslova, od toga se 145 javlja u popisima lektire, a 122 ulaze u korpus po kriteriju pripadnosti klasicima dječje književnosti. U obama popisima nalazi se 71 naslov. Izostavljena su djela koja nemaju status klasika, a u popisima lektire ih nalazimo jednom ili dvaput. Izvršen je izbor reprezentativnih ili zastupljenijih naslova kad se javlja veći broj djela istoga autora. U hrvatskim su popisima preporučene lektire zastupljeni autori iz 30 polaznih kultura (Narančić Kovač i Milković, 2019, str. 136, 137). U korpus ovoga istraživanja uvršteni su naslovi iz 26 polaznih nacionalnih književnosti, tj. matičnih zemalja.

Metodologija

Kao polazište za utvrđivanje vremenskoga odmaka prijevoda pojedinih naslova poslužili su podatci prikupljeni u Bibliografiji hrvatske prijevodne dječje književnosti 20. stoljeća nastale u projektu BIBRICH (2018) i Hrvatske bibliografije dječjih knjiga (Majhut i Lovrić, 2007; Lovrić Kralj, 2019).

Kümmerling-Meibauer (2004) razlikuje međunarodne i nacionalne klasike. Nacionalni su klasici dostigli kanonski status u zemlji podrijetla, ali nisu poznati u inozemstvu (isto, xvi). S druge stane, međunarodni su se dječji klasici prijevodima na sve svjetske jezike i sveprisutnošću na međunarodnom tržištu knjiga uspjeli etablirati u cijelom svijetu te je njihov broj stoga ograničen (isto, xvii). Autorica napominje da je većina međunarodnih klasika s engleskoga govornoga područja, dok su druge nacionalne književnosti zastupljene tek pokojim naslovom (isto). Stoga korpus dijelimo na prijevode anglofonih dječjih klasika i onih iz ostalih kultura, kako bismo utvrdili podudaraju li se trendovi u prevođenju tih dviju skupina. U tablicama prikazujemo godinu izdanja izvornika i prvoga hrvatskoga prijevoda, vremenski odmak te, zatamnjenjem odgovarajućega polja, podatak o uvrštenosti naslova u pregled dječjih klasika navedenoga leksikona (kratica BKM), odnosno u lektirne popise (kratica L). Velikim slovom X označeni su naslovi koji su se dosljedno i bez (većih) prekida preporučivali za lektiru u cijelom promatranom razdoblju.[1]

Kako bismo mogli uspoređivati vremenski odmak pojedinih skupina prijevoda, duljinu odmaka u godinama između pojave izvornika i prijevoda podijelili smo u šest kategorija: minimalan (0 – 5), mali (6 – 10), srednji (11 – 30), znatan (31 – 50), velik (51 – 80) i osobito velik odmak (veći od 80 g.). Analizom vremenskoga odmaka utvrđuju se prevoditeljske prakse u pojedinim desetljećima i u korpusu u cjelini. Rezultati se tumače i s obzirom na implikacije uvrštavanja u lektiru za status djelā u hrvatskom kontekstu.

Rezultati i diskusija

Rezultate donosimo kronološkim redom pojavljivanja prijevoda. Valja ipak spomenuti i naslove koji nisu prevedeni. Ne čudi da je većinom riječ o klasicima nacionalnoga značenja, kao što su talijanski Marcovaldo ovvero le stagione in citta (1963.) I. Calvina, slovački Slovenské povesti (1858. – 1861.) P. Dobšinskýa,^[2] britanski The Children of the New Forest (1847.) F. Marryata, The Water Babies (1863.) C. Kingsleya, Swallows and Amazons (1930.) A. Ransomea i Tom's Midnight Garden (1958.) P. Pearcea. Nemamo ni prijevod francuskoga klasika Les mémoires d’ un âne [Uspomene jednoga magarca] (1860.) grofice Sophie de Ségur, ali su sačuvane dvije stranice rukopisnoga prijevoda iz pera Ivane Brlić-Mažuranić.

Neprevedena su ostala i neka djela koja zadovoljavaju svih šest kriterija navedenoga leksikona, primjerice Lisac Mykita (1890.) ukrajinskoga pisca I. Franka te roman Krabat (1971.), moderni klasik njemačkoga autora O. Preusslera. Taj je propust zanimljiv jer je junak „legendarni lužičkosrpski čarobnjak“, po kojem se istočnonjemački teritorij „između Hoyerswerde, Bautzena i Kamenza naziva i Krabat-regijom“ (Tomasović Bock, 2016). Nadimak je nastao od riječi „Hrvat“; Krabat je „zapravo Janko Šajatović, žumberački uskok koji je davne 1658. g. došao na sjever Njemačke braniti granice kršćanske Europe“ (isto). U legendu je ušao kao junak nadnaravnih moći, koji je pokrenuo razvoj kraja u kojem je od saskoga kneza dobio imanje. Postao je uzor i zato što je „kao katolik među protestantima [Lužičkim Srbima] našao način za miran suživot sa svima“ (isto).

Prijevodi do 1900.

Kao što se vidi u Tablici 1, Campeov Mlajši Robinson pojavio se na hrvatskom 1796., ubrzo poslije izvornika (Engler, 2013). U sljedećem je stoljeću bilo malo prijevoda dječjih klasika, ali su dolazili iz različitih kultura, a i vremenski odmak u pravilu je malen, desetak ili dvadesetak godina. Andersen, čiju prvu zbirku na hrvatskom bilježimo 1877., zastupljen je prijevodima pojedinačnih bajki u časopisu Smilje od 1873. g. (Težak, 2005). Nekoliko je i međunarodnih klasika. Prvi hrvatski prijevod Dickensove Božićne pjesme u prozi objavljen je u Beču 1868., drugi 1915. u Zagrebu, a treći je nastao 1946., u vrijeme kad se u novoj Jugoslaviji još tolerirala religija. No djelo se nikada nije našlo na popisima preporučene lektire, za razliku od Olivera Twista i Cvrčka na ognjištu.

Relativno mali broj prijevoda u ranijim razdobljima pripisujemo dijelom i činjenici da su pismeni hrvatski čitatelji znali ine jezike i da su mnoge knjige čitali na jezicima izvornika ili u prijevodima na njemački ili francuski (Narančić Kovač, 2019, str. 171). Više su se i promptno prevodili popularni romani, pa stoga nalazimo Ognjem i mačem i tri Verneova djela, koja su poslije ušla u popise lektire.

Tablica 1. Najstariji prijevodi dječjih klasika

Autor		Naslov	IZV	HRV	Odmak	Nac.	BKM	L
Dickens		Božićna pjesma u prozi	1843	1868	25	GB
Swift		Gulliverova putovanja	1726	1881	155	GB		X
Campe		Mlajši Robinson	1779	1796	17	D
Ezop (620 – 560. pr. Kr.)		Ezopusheve Baszne	6. st. pr. Kr.	1843	~2400	GR
Němcová		Bakica	1855	1863	8	CZ
Verne		Od zemlje do mjeseca	1865	1875	10	F
Verne		Put oko zemlje za osamdeset dana	1873	1876	3	F
Verne		Put k središtu zemlje	1864	1890	26	F
Andersen		Izabrane Andersenove priče	1837	1877	40	DK		X
Cervantes		Život i djela glasovitoga viteza Dona Quixotta de la Mancha	1605	1879	274	E
de Amicis		Srce	1886	1888	2	I
Sienkiewicz		Ognjem i mačem	1884	1894	10	PL

Prva polovica 20. st.

U prvih dvadesetak godina 20. st. bilježimo porast broja prijevoda dječjih klasika, i anglofone i ostalih književnosti (Tablica 2). Stevensonov Otok blaga i Kiplingova zbirka Indijska džungla javljaju se s odmakom od 22 godine, a Sara Crew F. H. Burnett, kao i Sienkiewiczev roman Potop izlaze na hrvatskom za petnaestak godina. Njegov je popularniji roman U pustinji i prašumi, kao i priče Braće Grimm, u nas potvrđen trajnim uvrštavanjem u popise lektire. Navedeni se anglofoni naslovi redom nalaze u spomenutom leksikonu dječjih klasika i obično ulaze u lektirne popise. Na prijevode Dickensovih djela čekalo se prilično dugo, sedam do osam desetljeća, što tumačimo njihovom pristupačnošću u izvorniku ili u promptnim njemačkim prijevodima (Majhut i Lovrić Kralj, 2019, str. 58). I roman Uncle Tom's Cabin dugo je čekao na hrvatski prijevod, ali to ne znači da je prije toga bio nepoznat; dijelovi su objavljeni u časopisu Neven samo godinu dana poslije izvornika, tj. 1853. g. (Narančić Kovač i Milković, 2010, str. 203).

Smatra se da su Grimmove priče i bajke i u 19. st. bile pristupačne hrvatskoj djeci usmenom predajom ili iz izvornika, no pojava prve zbirke na hrvatskom smješta se na sam početak 20. st. (Hameršak, 2012, str. 200, 201). Na hrvatskom je prva bajka pod Grimmovim imenom objavljena 1895. u časopisu Smilje (isto).

U lektiri se nikada nisu pojavili naslovi Na pustom otoku (prijevod njemačke prerade F. Hoffmanna), Pet nedjelja u balonu, ni Sara Crew, ali su se navedeni ruski, poljski, danski i švedski naslovi preporučali hrvatskim učenicima u drugoj polovici 20. st., pri čemu se, primjerice, Mati javlja do 1960-ih, kao odjek vremena u kojem se sovjetska književnost smatrala uzorom, a Legende o Kristu uvrštene su tek 1993., poslije uvođenja višestranačja i ponovnoga uvođenja religije u javni prostor. Naime, sve do 1990-ih komunistički je režim sputavao religijske sadržaje i blagdane, a u to se vrijeme bilježi i cenzura prijevoda dječjih klasika iz religijsko-ideoloških razloga (Kocijančič Pokorn, 2012).

Tablica 2. Prijevodi klasika u prvoj polovici 20. st.

Autor	Naslov	IZV	HRV	Odmak	Nac.	BKM	L
1900-te
Stevenson	Otok blaga	1883	1905	22	GB
Twain	Kraljević i prosjak	1881	1907	26	USA		X
Marryat	Na pustom otoku	1842	1908	66	GB
Beecher-Stowe	Čiča Tomina koliba	1852	1910	58	USA
Grimm	Odabrane priče	1812	190?	90?	D		X
Sienkiewicz	Potop	1886	1902	16	PL
Verne	Dvadeset tisuća milja izpod mora	1870	1906	36	F
1910-te
Burnett	Mali lord	1886	1915	29	USA
Dickens	Cvrčak na ognjištu	1845	1915	70	GB
Kipling	Knjiga o džungli	1895	1917	22	GB		X
Wilde	Sretni kraljević druge pripovijesti	1888	1918	30	GB		X
Burnett	Sara Crew	1905	1920	15	USA
Dickens	David Copperfield	1850	1920	70	GB
Dickens	Oliver Twist	1839	1920	81	GB		X
Gogolj	Taras Bul[j]ba	1835	1911	76	RUS
Gorki	Mati	1907	1913	6	RUS
Sienkiewicz	Kroz žarku Afriku [U pustinji i prašumi]	1911	1914	3	PL		X
Verne	Pet nedjelja u balonu	1863	1915	52	F
Ewald	Dvonožac	1908	1917	9	DK
Gorki	Djetinjstvo	1914	1918	4	RUS
Lagerlöf	Legende o Kristu	1904	1919	15	S
1920-te
Burroughs	Tarzan kao majmun	1914	1924	10	USA
Kipling	Kako je deva stekla grbu i druge priče	1902	1923	21	GB
London	Kći snijega	1902	1923	21	USA
Twain	Pustolovine malog Tome	1876	1927	51	USA		X
Cooper	Posljednji Mohikanac	1826	1928	102	USA
Bonsels	Pčelica Maja i njeni doživljaji	1912	1921	9	D
Daudet	Pisma iz mog mlina	1869	1921	52	F
Ewald	Tiho jezero	1908	1922	14	DK
Dumas	Tri mušketira	1844	1923	79	F
Cankar	Sluga Jernej i njegovo pravo	1907	1925	18	SLO
Krilov	Basne	1808	1925	117	RUS
Hoffmann	Janko Raščupanko	1845	1925	80	D

 

 

 

[1] Lektirni popisi objavljuju se u Hrvatskoj od 1950. do 2006. (usp. Narančić Kovač i Milković 2018, 2019).

[2] Naslov je zabilježen u opsežnom popisu preporučenih naslova iz 1968. jer je postojao srpski prijevod, objavljen u Sarajevu 1967. Navedeni su tada i drugi naslovi koji nisu imali hrvatski prijevod, ali oni obično nisu bili prihvaćeni u školskoj praksi.

2. Međunarodna znanstvena i umjetnička konferencija Učiteljskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Suvremene teme u odgoju i obrazovanju – STOO2 - in memoriam prof. emer. dr. sc. Milanu Matijeviću, Zagreb, Hrvatska

Delayed translations of international children's classics into Croatian

Abstract

This paper establishes the trends of translation practices concerning the time lag between the appearances of the first Croatian translations and the publication of the respective originals. The corpus is based on Kümmerling-Meibauer’s 2004 Lexicon of international children’s classics, and on the list of titles recommended for individual reading in Croatian primary schools. It has been established that some classics appeared soon after the original even in the 19thcentury. On the other hand, Pinocchio and Heidi were translated into Croatian with a delay of about 60 years, and up to 80 years passed before the first Croatian translations of Hoffmann’s Struwwelpeter and Carroll’s Alice. The results reveal changing trends in translation policies during the analysed period, and a steady growth of the body of representative children’s books in the Croatian context.

Key words

children’s classics; Croatian translations; history of children’s literature; postponed translations