Aksiološki pristup oblikovanju pedagogijskih vrijednosti u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti
|
|
Odgoj danas za sutra: Premošćivanje jaza između učionice i realnosti 3. međunarodna znanstvena i umjetnička konferencija Učiteljskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Suvremene teme u odgoju i obrazovanju – STOO4 u suradnji s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti |
|
|
| Sekcija - Odgoj i obrazovanje za |
Broj rada: |
Kategorija članka: |
Sažetak |
Kako se |
|
Ključne riječi |
|
|
PojamUvodna irazmatranja odrednice aksiologije u kontekstu odgojno-obrazovnih znanosti
AksiologijaUnatrag tridesetak godina digitalni se mediji unapređuju eksponencijalnom brzinom, a područja pedagoške i didaktičke znanosti i struke pretpostavljaju logičnim odabirom nove multimedije za inovaciju metodike učenja i poučavanja. Ono što istraživanja pokazuju jesu prednosti i nedostaci tih inovativnih pokušaja. Uspješnost primjene novih digitalnih tehnologija ovisi o nekoliko čimbenika od kojih možemo izdvojiti neke: generacijske karakteristike sudionika nastavnog procesa, svrsishodnost novih medija u edukaciji i legitimnost na znanstvenoj osnovi (Eret, 2024). Da bismo to pobliže pojasnili, potrebno je filozofskarazlučiti disciplina'digitalne kojaimigrante' istražujei sustave'digitalne razvojaurođenike', teorijageneracije vrijednosti.koje Riječdijelimo aksiologijana osnovu toga jesu li rođene u 80tim godinama prošlog stoljeća ili nakon njih (Spitzer, 2018). Potonje je nastalaesencijalno kaoiz složenicarazloga odšto grčkihova riječipodjela aksiosgeneracija, (ἄξιος)između koja znači vrijedan, dostojan i logos (λόγος) kojaostalog, označava govor.i Premdanačin odnosa prema digitalnim medijima: koristimo li ih isključivo kao alat ili pak per se jer su vrijednostiponuđeni, pri čemu je bitna pristupačnost podacima dok se legitimnost i kvaliteta eventualno propitkuju naknadno. Time je veća uloga nastavnika koji mogu biti pripadnici obiju generacija, da implementaciju umjetne inteligencije, posebno u nastavni proces političke edukacije, shvate kao predmetozbiljan istraživanjazadatak studioznog promišljanja oko novih metodičkih pristupa nastavnom procesu ovog znanstvenog područja.
Prihvaćanje umjetne inteligencije u središtunastavni interesaproces
Obrazovna razmatranja prisutne više od dva milenija, razvojem zasebnih znanstvenih granasredstva i postupnimpomagala izdvajanjemusko izsu filozofijepovezana početkoms dvadesetogtekovinama stoljećatehnološkog njihovnapretka pa time inovacije koje se predmetpojavljuju istraživanjau reflektiraupotrebi svakodnevnog života nađu i nasvoju druganišu u znanstveno-istraživačkom područjaju znanosti.odgoja Takoi obrazovanja. Stoga je logičan slijed da je umjetna inteligencija sa svojim inačicama (npr. ChatGPT) također postala predmetom empirije koja se odnosi na primjernastavne procese. Naravno da nas kod svake inovacije implementirane u antropologijinastavu kojazanima kulturološkimodgovor studijimana pokušavapitanje: obuhvatitida cjelinuili vrijednosnihne? sustavaMožda je upravo dvojakost odgovora koji se pojavljuju u diverzitetusuvremenim kulturnihistraživanjima raznolikostiovog ipodručja, pronaćiparadoksalno, zajedničkedobar poveznicepokazatelj kojima su one oblikovane pa sve do društvenih i humanističkih znanosti kojimada se nastoji vrijednosno definirati holizam čovjekova društvenog i duhovnog bića. Odrednica i definicija vrijednosti ima toliko mnogo koliko predstavnika i autora pojedinih znanstveno-teorijskihproblematici pristupa iz kojihrazličitih onikutova, proizlaze.da Općepostoje prihvaćenajasne definicijapredodžbe vrijednostio prednostima i nedostacima koja se razvilarezultatima studija pokazuju i, konačno, smjernica za daljnje (bolje) djelovanje u struci i detaljnija naredna istraživanja (Eret, 2024).
Mnoga i različita suvremena istraživanja pokazuju da implementacijom umjetna inteligencija pozitivno utječe na organizaciju, provedbu i ishode nastavnog procesa. Yu (2022) smatra da umjetna inteligencija doprinosi kreativnom, kvalitetnom i poticajnom nastavnom okruženju jer uključuje suvremene metode pristupa velikoj bazi podataka, interaktivno okruženje i način upotrebe nastavne tehnologije koja je primjerena mlađem uzrastu. Tako se u nekim istraživanjima stavlja naglasak na utjecaj umjetne inteligencije na motiviranost učenika i studenata za učenje i poučavanje, pri čemu su pokazani pozitivni rezultati (Pin-Chuan Lin i Chang, 2020). Pozitivan utjecaj umjetne inteligencije na ishode i kompetencije studenata pokazalo je i istraživanje koje su proveli Clarizia i suradnici (2018).
No, proporcionalno navedenima, pojavljuju se i rezultati onih istraživanja koja unose sumnju u opravdanost primjene umjetne inteligencije u nastavni proces. Poimajući umjetnu inteligenciju kao softverski algoritam koji rješenja problema pronalazi u internetom dostupnim bazama podataka, a distribuira isto na jeziku upita korisnika (Bishop, 1994), neki znanstvenici u rezultatima svojih istraživanja potvrđuju sumnje u kredibilitet nastavne implementacije umjetne inteligencije, posebice kada se odnosi na političko i ideološko obrazovanje. Nastava ovog područja uključuje učenje o ekonomskim i političkim temama, kao i onima povezanima s vjerovanjima, tradicijom i kulturom suvremenih društava (Yun, Ravi i Jumani, 2023). Temeljne dvojbe oko ovog pitanja donosi Eke (2023) navodeći kako umjetna inteligencija ima tendenciju plasirati informacije koje su diskutabilnog kredibiliteta ili netočne. Što se tiče samog edukativnog aspekta, smatra kako pretjerano korištenje umjetne inteligencije u nastavi političkog i ideološkog obrazovanja dovodi u pitanje socijalizacijski aspekt i interaktivnost nastave, ključne za nastavne predmete ove vrste. Eke (2023) smatra i kako ovisnost studenata o tehnologijama umjetne inteligencije dovodi do smanjenja kvalitete obrazovnog iskustva kod učenika ili studenata političke i ideološke edukacije.
Politička edukacija, umjetna inteligencija i učenje na daljinu
Što se tiče područja istraživanja koje se odnosi na primjenu umjetne inteligencije u učenju na daljinu, svakako je potrebno spomenuti opsežnu studiju koju su proveli Dogan i suradnici 2023. godine. Slijedeći tradicionalnu bibliometrijsku analizu i sistematično analizirajući baze podataka, proveli su studiju koja je komparirala znanstvene radove koja su u recentnom vremenu obuhvaćala empirijska istraživanja, a koja su se odnosila na mogućnosti primjene umjetne inteligencije u učenju na daljinu. Pritom su dobiveni podaci pokazali da u studijama ove vrste prednjače Kina, Indija i Sjedinjene Američke Države pa su pritom uspoređeni podaci 276 recentnih znanstvenih publikacija. Istraživanje je polučilo tri okosnice (klastera): 1) kako primijeniti umjetnu inteligenciju u online nastavi, 2) kako algoritam umjetne inteligencije pomaže prepoznati, identificirati i predvidjeti ponašanje studenata/učenika te 3) kako umjetna inteligencija može pomoći u personaliziranom učenju (Dogan i sur., 2023).
U prvom redu, umjetna inteligencija u suvremenoj nastavi je prijeko potrebna zbog problemski usmjerenih nastavnih situacija gdje je potrebno na specifičan i konkretan način detektirati i komparirati velik broj podataka (eng. data mining, Big Data). Tradicionalni algoritmi tako danas više ne mogu služiti svrsi jer nisu dovoljno sofisticirani obzirom su osmišljeni za jednu konkretnu svrhu ili cilj. Umjetna inteligencija ne samo da ima mogućnost prikupljanja, mjerenja i obrade pretraženih podataka, ona ih i oblikuje u zadani kontekst (Dogan i sur., 2023). Da bi se mogla utvrditi uspješnost primjene umjetne inteligencije u online nastavi, istraživači se posvećuju analizi okruženja odgajanika iz teorijekognitivnog, univerzalnogbihevioralnog, sadržajasocio-ekonomskog i strukturepovijesnog vrijednostikonteksta: određujenastoje ihutvrditi kaopostojeće vjerovanjačinjenice i predvidjeti optimalno okruženje za nove digitalne tehnologije. Tako će biti dvije pretpostavke za uvođenje umjetne inteligencije u skladunastavno okruženje. Prvo je deskriptivna analiza koja ukazuje na usvojene kompetencije učenika/studenta prethodno pristupanju digitalnom okruženju, a potom prediktorska analiza koja će se baviti podacima o studentu/učeniku koji su bihevioralne, povijesne (prethodno obrazovanje kroz specifične predmete i kolegije) i sociodemografske (uspješnost po razinama školovanja, uspješno završena određena razina obrazovanja) naravi (Salas-Pilco i sur., 2022).
Pretpostavkom da će upotreba mobilne tehnologije, koja je velikim dijelom sastavni dio privatnog, poslovnog i akademskog života, biti logičan pokušaj osuvremenjivanja nastave političkog i ideološkog obrazovanja u visokom školstvu, Yu (2021) osmišljava nastavni model multimedijskog učenja i poučavanja koji uključuje i umjetnu inteligenciju. Kako Yu (2021) navodi, metodika nastave političkog i ideološkog obrazovanja na kineskim sveučilištima je vrlo zastarjela, što dovodi i do loših ishoda učenja i poučavanja iz tog područja edukacije. Kako bi se nastava osuvremenila i prilagodila studentskom načinu komunikacije i pretraživanju podataka, Yu (2021) model nastave političkog i ideološkog obrazovanja temelji na online multimediji. U navedenoj studiji slučaja Yu (2021) proučava koji će se i kakvi rezultati istraživanja pokazati ako nastavu političkog i ideološkog obrazovanja provodi online i potpomognutu umjetnom inteligencijom, a što uključuje nastavu na daljinu podržanu internetom, grupne diskusije i nastavne sadržaje 'na zahtjev' (dostupne online po potrebi studenta). Ovo istraživanje, za koje Yu (2021) sugerira da se ponovno primijeni na većem uzorku ispitanika kako bi se potvrdili benefiti ovakvog nastavnog pristupa, pokazalo je nekoliko pozitivnih zaključaka. Nastava na daljinu potpomognuta umjetnom inteligencijom nudi raznolike načine komunikacije i unapređuje socijalizaciju između svih sudionika nastavnog procesa (Slika 1), kako nastavnika i studenata tako i studenata međusobno. Ovakav online model nastave ideološkog i političkog obrazovanja pruža i udobnost personaliziranog učenja, a time i efektivnost nastavnih ishoda. Također, Yu (2021) ukazuje da je za ove pozitivne metodičke pomake u nastavi političkog i ideološkog obrazovanja potrebno prvo proširiti didaktičke vidike, a zatim osigurati tehnološku i sociološku infrastrukturu prvenstveno ulaganjem u nove digitalne nastavne tehnologije i osvješćivanjem da je za uspješnu nastavu potrebno stvoriti pozitivno (online) nastavno okruženje.
Slika 1. Multimedijski model komunikacije političke i ideološke nastave na daljinu (Yu, 2021, str. 5)
Nastava političkog i ideološkog obrazovanja na daljinu, a primjenom umjetne inteligencije, u novije je vrijeme predmetom mnogih istraživanja. Zanimljivo je da dobiveni podaci mogu pokazati oprečnosti u poimanju kvalitete takve nastave, odnosno u procjeni doprinosi li ili ne umjetna inteligencija ishodima učenja i poučavanja. Zhong (2021) navodi da su studentske procjene uspješnosti nastave političkog i ideološkog obrazovanja provedene na ovaj način zapravo neopredijeljene ili vrlo niske. U istraživanju koje je provedeno na dva kineska sveučilišta pokazano je da će ovakvi modeli nastave imati utoliko bolju uspješnost ako će se nastavnici-istraživači više posvetiti osuvremenjivanju i kreativnosti u osmišljavanju novih metodičkih okvira nastave. Osim toga, studenti su u svojim procjenama navodili da je manjkavost online nastave upotrebom umjetne inteligencije mehanizam procjene ishoda učenja i poučavanja. Također, studenti su procijenili i kako uspješnost nastave političke i ideološke edukacije većim dijelom ovisi o individualnim kompetencijama i uvjerenjima studenata, a ne o ovakvom nastavnom modelu (Zhong, 2021). Cao i Huang (2023) u svom opsežnom istraživanju na velikom broju kineskih sveučilišta koje je uključivalo i velik uzorak ispitanika (studenata i nastavnika) ukazali su da suvremena stremljenja novim metodičkim modelima nastave političkog i ideološkog učenja i poučavanja mogu ukazati na negativne čimbenike koje uključuju kompetencije nastavnika vezane uz medijsku pismenost. Naime, njihovo je istraživanje pokazalo da su nastavnici, sudionici istraživanja, u nedovoljnoj mjeri pismeni u relaciji s kojimaupotrebnom čovjekumjetne djelujeinteligencije u nastavnom procesu i koncepteshodno kojitome teško pronalaze metodičke smjernice kako umjetnom inteligencijom oblikovati nastavni proces. Stoga nedovoljna osposobljenost za potrebu digitalnih medija uzrokuje anksioznost nastavnika, preveliku usmjerenost savladavanju mogućnosti upotrebe umjetne inteligencije, a što dovodi na smanjenu usredotočenost na nastavne sadržaje i, posredno, na opadanje uspješnosti ishoda učenja i poučavanja.
Dilema povezanosti digitalne tehnologije i akademskog nepoštenja
Suvremena istraživanja pokazuju da se pripadnici generacije 'digitalnih urođenika' u velikoj mjeri oslanjaju na digitalne medije kada je riječ o pretrazi informacija. Najčešće je tu riječ o internetskim izvorima, no problem je u tome što djeca i mladi ovog uzrasta rijetko propitkuju vjerodostojnost tih izvora, odnosno informacija koje plasiraju. Ako je riječ o pretragama koje se odnose na poželjnainternetske stanjatražilice, ilinajčešće ponašanjaće odabrati one izvore koji su im prvi ponuđeni, ne tražeći dalje od internetskih stranica koje su, doslovce, jedna od prve tri ponuđene (Schwartz,Spitzer, 1997)2018).
Odgojno-obrazovneTrend znanostidanašnjeg prepoznajuvremena ulogui, paralelno, uzrasta odgajanika u pretragama informacija koje su povezane sa školskim obvezama je svakako konzultiranje s umjetnom inteligencijom. Problemi koji se sve češće pojavljuju povezani su s pisanim uradcima koji su dio učeničkih i značajstudentskih vrijednostiobveza. Ako bismo svaku tehnologiju u formativnom djelovanju odgojno-obrazovnog akta. Premda se on smatra jednom imanentnom cjelinom, sadržajno razlikovanje razvojnih područja odgoja i obrazovanja je ipak prisutno. Razlikovanje odgoja i obrazovanja ne implicira dubinsku strukturalnu podvojenost, već u teorijskim razmatranjima upućuje na nužnost prepoznavanja njihova zajednička predmeta na način jedne, isprepletene i koherentne cjeline. U načelnom pogledu su obrazovne vrijednosti usmjerene na širenje znanja, dok su odgojne vrijednosti usmjerene na razvoj karaktera (Polić, 1993). Sukladno tome čovjek kao spoznajno i vrijednosno-moralno biće u procesu odgajanja razvija dvije sastavnice, zadaće ili funkcije koje se identificiraju kao „obrazovna na spoznajnom i odgojno-formirajuća na vrijednosno moralnom području. Obrazovna se odnosi na stjecanje potrebnih znanja, usvajanje stručnih i znanstvenih spoznaja, činjenica, podataka, zakonitosti i na tim sadržajima zasnovanih i razvijenih umijeća, navika i sposobnosti. Dok su za odgojno-formirajuću bitne unutarnje promjene, čovjekovo očovječenje, ljudsko uljuđivanje, razvijanje smisla za vrijednosti, njegovanje plemenitih osjećaja, snaženje volje i oblikovanje karaktera“ (Vukasović, 2010, str. 101).
Postoje mnoge kategorije vrijednosti koje se mogu na sebi svojstven način odraziti u ljudskom iskustvu. Odgojne vrijednosti se razlikuju od ostalih po specifičnom čimbeniku kojim su određene,nastavi, a on se prepoznaje u njihovom odgojnom utjecaju. Stoga ako vrijednosti smatramo odgojnima, nije dostatno uzimati u obzir bilo koji utjecaj koji im je svojstven. „Da bi vrednota bila doista pedagoška, ona mora imati odgojni utjecaj na biće u razvoju, kako s obzirom na svoj sadržaj, tako i onu inovativnu, povezivali s obziromlogičnim slijedom unapređenja metodike odgojno-obrazovnog procesa, tako bismo i umjetnu inteligenciju i njene varijante (npr. ChatGPT) trebali razmatrati kao alat koji služi bržem, boljem i jednostavnijem tijeku nekog nastavnog zadatka od načina i sredstava putem kojih se dotad izvodio. No, kultura djelovanja današnje djece i mladih tome predmnijeva specifičan modus operandi, a to je da je digitalna tehnologija dovoljno dobra sama po sebi. 'Digitalni urođenici' rijetko propitkuju je li informacija koju suvremene digitalne tehnologije nude točna težnjei gojenca“vjerodostojna (Bezić,Spitzer, 1990, str. 138-139)2018).
Aksiološke spoznajeTako u užemdanašnjem smislunastavnom određenjaprocesu sadržaja,nerijetko strukturedobivamo pisane uratke učenika i učinkastudenata vrijednosti na oblikovanje iskustava kojima se razvija karakter zauzimaju ključnu poziciju u razvoju pedagogije kao znanosti o odgoju. S tih pozicijakoje je mogućegenerirala iumjetna obrazovniinteligencija aspekt isto tako promatrati iz vrijednosne perspektive, jer spoznajna vrijednost koja se determinira kao istina dominira suvremenom prosvjetnom praksom. Mnoga sveučilišta, fakulteti i obrazovne institucije u svojim amblemima imaju latinsku riječ veritas kojom ističu vrijednost istine kao temelja znanja i mudrostiili koji se u njima posreduju. Bez obzira na istaknutu ulogu isitne u razvoju znanja i učenja te obrazovnog i znanstvenog rasta, nužno je istaknuti da njezina vrijednost nije čovjeku jedino važna, jer on nije samo kognitivno i refleksivno, već i afektivno, moralno i estetski orijentirano biće. Stoga je za oblikovanje čovjekove cjelovite osobnosti razvoj karaktera jednako važan koliko i razvoj njegovih intelektualnih kapaciteta.
Retrospektiva stogodišnjeg određenja odgojnih vrijednosti u hrvatskoj odgojnoj praksi
Uloga vrijednosti u razvojnom oblikovanju ljudske osobnosti od presudne je važnosti za odgojno-obrazovnu djelatnost. Odgajati i obrazovati bez vrijednosti nije mogućsadrže jerpodatke jedobivene sampretragama odgojno-obrazovniinternetskih aktizvora usmjerenupitnog nakredibiliteta. proces posredovanja vrijednosti koje su time određene kao temeljno odgojno sredstvo. Uz to što su vrijednosti sredstva odgoja one su i cilj odgoja, jer se cjeloviti odgojni akt vodi prema njima kao što se vodi i pomoću njih (Munjiza i sur., 2007).
Početkom dvadesetog stoljeća Vladimir Filipović uviđa nužnost određivanja uloge vrijednosnog fenomena u pedagogiji. Rast pozitivizma u znanosti postavlja problem za vrijednosnu determinaciju jer se one „ne mogu u logičkom smislu ni od kuda deducirati, već se one mogu samo usvajati kao psihički doživljaj“ (Filipović, 1934, str. 3). Pedagogija stoga mora sama pronaći vrijednosti koje su skrivene u odgojnom i obrazovnom idealu i odrediti put kojim će ih najjednostavnije prikazati. Pritom od ključne važnosti nije pitanje kako odgojni subjekt reagira na vrijednosni doživljaj, već sam sadržaj vrijednostiProblem s kojim se odgajaniknose povezujenastavnici na svim razinama školstva jesu informacije u tim pisanim podnescima koje su djelomično točne ili čak u potpunosti netočne. Popisi literature koje učenici i studenti prilažu svojim pisanim radovima, a koji bi se trebali odnositi na temeljuizvore kojeg postupa. Filipović naglašava potrebu za preobrazbom pedagogijskog djelovanja uviđajući da odgoj ne može voditi prema neodređenim i nevidljivim vrijednostima, većkoje su namkonzultirali one potrebne kako bi odgojni ideal bio vidljivi pokazatelj smjera u kojem pedagogija intencionalno usmjeravapišući svoje djelovanjetekstove, (Filipović, 1934, str. 11). Uviđajući iznimnu važnost uspješnog posredovanja vrijednosti u pedagogiji on upravo odnos odgoja i vrijednosti definira kao središnji problem pedagogije.
Unatoč potrebe prepoznavanja vrijednosne determinacije, pitanje istraživanja vrijednosnog fenomena u pedagogiji ostaje dugi niz godina zatvoren. Gotovo pola stoljeća kasnije Ante Vukasović prepoznaje vrijednosni fenomen kao ključan za pružanje smjernica rasta i razvoja materijalnih i duhovnih oblika kulture i života, ističući da se proizvodnja materijalnih dobara i duhovna nadgradnja očituju kao obrnuto proporcionalne veličine uslijed čijih utjecaja raste kriza odgoja i morala (Vukasović, 1989, str. 119). Vrijednosti time nisu prepoznate samo kao poželjne smjernice odgojnog djelovanja, već i kao ključni čimbenici temeljem kojih se regulira razvojni hod čitave kulturno-društvene prakse te duhovnih i materijalnih oblika ljudskoga života. Problem porasta krize kao opće pojave prepoznajepokazuju se kao nedostataknepostojeće duhovnepublikacije nadgradnjekoje uje kojojgenerirala didaktičkiumjetna materijalizam,inteligencija. tehnicizam, uskogrudni intelektualizam i anarhizam pod maskom slobode prosperiraju na štetu duhovnosti, vrijednosnih doživljaja, stremljenja prema idealima i vrijednosno orijentiranom odgoju (Vukasović, 1989).
U knjizi Biti čovjek! Ali kako? Odgojne smjernice Živan Bezić postavlja odgojnu valenciju vrijednosti kao triangulaciju u odnosu odgajanika, odgojitelja i dobra. Utjelovljeno dobro posredovano putem odgojitelja postaje oživotvorena vrijednost. Specifikacijom niza karakteristika određuje na koji način određena vrijednost postaje odgojnom što ga dovodi do zaključka da vrijednosti, osim što su sadržaji i sredstava, predstavljaju i svrhu odgoja (Bezić, 1990, str. 140-141).
Razmatrajući odnose između sadržaja, procesa i čimbenika odgoja Branko Rafajac u istoimenoj knjizi određuje Odgoj kao razvoj autonomne vrijednosne svijesti. U njoj upozorava daTako se u nedostatkusvemu vrijednosnenavedenome determinacijepostavlja pitanje kako u novome digitalnom okruženju pristupiti onemogućavanju plagiranja učenika i studenata, a u prvom redu i kako njih same educirati o tome problemu čitavaiji pedagogijskaizvor znanostsami reducirane prepoznaju. Iz istoga slijedi i drugačiji način pristupanja ocjenjivanju školskih (pisanih) obaveza učenika i studenata i sagledavanju vjerodostojnosti akademskog uspjeha odgajanika iz nove perspektive (Eke, 2023).
Zaključak
Novo metodološko okruženje nastave današnjeg vremena svakako je umjetna inteligencija i inačica (npr. ChatGPT) koje proizlaze iz ove tehnološke inovacije. Umjetna inteligencija, u tome smislu, nudi nove tehnološke poligone za oblikovanje i provođenje nastave na metodudaljinu bez(Eret, jasne2024). pretpostavkeU vlastiteovome svrhetrenutku što otvara prostor kritici za neodređeno i dogmatsko bavljenje vlastitim predmetom kojeg nije u mogućnosti čvrsto zastupati. Potreba za preobrazbom i vrijednosnim određenjem temelja odgoja u tom se smislu i dalje prepoznavala kao nasušna. „Suvremena pedagogija se sporo oslobađa svoje negativne tradicije i ne iskorištava u dovoljnoj mjeri šansu da se transformira od pretežno apologetske u kritički orijentiranu društvenu znanost. Ona u svom prenaglašavanju društvene uvjetovanosti odgoja najčešće vidi društvo koje čini mogućim ovakav ili onakav odgoj, a rijetko ili nikada ne raspravlja o odgoju kojiveć je usmjerenznatan nadio razvojrezultata slobodne, autonomne vrijednosne svijesti čovjeka, što čini mogućim jedino slobodne, demokratske i humane društvene odnose“ (Rafajac, 1991, str. 96).
Daljnjasuvremenih istraživanja vrijednostiodgojno-obrazovnog procesa koji daju odgovore na pitanja koji su prednosti i nedostaci implementacije ove digitalne tehnologije u vidokrugu pedagogije odvijaju su pretežno na empirijskoj razini određujući ih kao preferencijalni izbor, orijentaciju ili usmjerenje u čemu se teorijske spoznaje kao i istraživačka metodologija preuzimaju iz drugih društvenih i humanističkih znanosti. Njihova struktura pritom nije teorijski utemeljena u smislu potrebe vrijednosne identifikacije i eksplikacije kako ga je postavio Vladimir Filipović, već se o vrijednostima progovara na deskriptivnoj razini prepoznavanja njihove važnosti u odgojnom oblikovanju. Takav pristup međutim još uvijek ne znači da su njihov sadržaj, uloga i predmet jasno pozicionirani i utemeljeni unutar pedagogije. U knjizi Škola i vrijednosti Jasminka Ledić objavljuje rezultate istraživanja dominantnih vrijednosti u čitankama Hrvatskog jezika. Oslanjajući se primarno na Kohlbergovu teoriju moralnog razvoja, vrijednosti se razmatraju s pozicije njihove odgojne uloge u moralnom razvoju i karakternom oblikovanju djecenastavu (Ledić, 1999, str. 7).
Deceniju kasnije problemu moralnog odgoja koji počiva na vrijednosnoj strukturi i sadržaju pristupa Kronelija Mrnjaus u knjizi Pedagoška promišljanja o vrijednostima. Knjiga obrađuje pitanja pojedinih teorijskih pristupa i definiranja vrijednosti, obrazovnih programa i etičkih kodeksa obrazovnih institucija u Hrvatskoj, ponovno naglašavajući važnost moralnog odgoja u razvoju djece i mladih. Autorica ističe da su u trenutku provođenja istraživanja stanje po pitanju vrijednosti u Hrvatskoj ispitanici bili skloni vidjeti negativno i unatoč tome što institucije imaju važnu ulogu u njihovoj implementaciji ispitanici zaključuju da one „trenutno čine malo ili gotovo ništa na razvoju vrijednosti, da ne postoji konsenzus, zajednički ciljevi i programi za razvoj vrijednosti“ (Mrnjaus, 2008, str. 134).
Ante Vukasović nedugo zatim u članku Odgojna preobrazba u teleologijskom i aksiologijskom ozračju ponovno otvara raspravu posvećenu pedagogijsko-vrijednosnom fenomenu izdvajajući važnost teleologije i aksiologije kao posebno značajne discipline za određenje smisla i svrhe odgojnih vrijednosti jer konstatira da je bez njih nemoguće svrhovito i učinkovito odgajanje. Drugi problem predstavlja rastuća kriza odgoja koja remeti i potiskuje značaj odgoja u korist obrazovanja usmjerenog na intelektualni razvoj koji ne prati onaj moralno-estetski i karakterni te kojem posljedično nedostaje kapacitet za vrijednosno usmjereno i principima vođeno djelovanje. Stoga napominje: „Odgojna preobrazba, dakle, mora biti condicio sine qua non svekolike hrvatske društveno-moralne preobrazbe. Zaštita mladeži, reafirmacija odgoja, vrijednosti i odgojna funkcija – primarne su pedagoške zadaće i hrvatski društveni imperativ!” (Vukasović, 2010, str. 113).
U članku Kriza vrijednosti kao kriza odgoja Zlatko Miliša i suradnici identificiraju i dalje aktualan problem rastuće krize vrijednosti koja se posljedično odražava kao kriza odgoja. Time ne samo da se fenomen vrijednosti povezuje s odgojem, već se ponovno afirmira ključna uloga vrijednosti za odgojno djelovanje i uviđaju rizični čimbenici i moguće negativne posljedice ako u odgoju nisu zastupljene prosocijalne vrijednosti. „Krizu odgoja i prosocijalnog ponašanja djece i mladih možemo promatrati kao krizu vrijednosti i izostanka generacijskoga transfera određenih vrijednosti u procesima odgoja i obrazovanja. Izostanak transfera vrijednosti rezultira poremećajima u ponašanju djece i mladih“ (MilišaClarizia i sur., 2015,2018; str.Dogan 15)i sur., 2023; Eke, 2023). KaoNastava mogućepolitičkog rješenjei zaideološkog izlazakobrazovanja izposeban krizeje prepoznajepredmet interesa ovog metodičkog područja jer se nužnostbavi implementacije moralnog odgoja.
Premda je deklariranje vrijednosnog sadržaja odgojaučenjem i obrazovanjapoučavanjem prepoznato kaoo ključno za razvoj pedagogijske znanosti, identifikacija, kategorizacijaekonomskim i usustavljivanjepolitičkim vrijednosti u suvremenoj pedagogijskoj znanostitemama, kao i teorijskionima utemeljenpovezanima cjelovitis pristupvjerovanjima, njihovomtradicijom istraživanjui joškulturom uvijeksuvremenih izostaju.
Aktualiziranjei krizesur., odgoja2023). kaoIako krizebi vrijednosti
„Dvadesetprvonastavno stoljeće obilježeno je ubrzanim razvojem tehnologije koja je u mogućnosti kreirati iskustva o kojima pedagogijska znanost kao ni praksa nisu u mogućnosti pružiti adekvatan sud. Tehnologija se razvija brže od znanosti, a njezini učinci u praksi ostavljaju mnoga područja pedagogijskog djelovanja u potpunosti prepuštena samima sebi. Znanost istražuje adekvatna rješenja za pedagogijske problemesredstvo tek nakontrebalo štoposlužiti praksasvrsi naučinkovitijeg njih ukaže, a mnoge odgojno-obrazovne situacije iziskuju rješprovođenja kojaistog jenastavnog potrebno pružati odmah kao i preventivno“ (Lukaš i Cikovac, 2024, str. 261).
Širenje ljudskog znanja prati ubrzani napredak u razvoju tehnologije koja omogućuje brzu razmjenu, povezivanje i dostupnost informacija. Time sve više biva umanjena njihova vrijednost i postaje sve teže razabrati bitno od nebitnog, poželjno od nepoželjnog, vrijedno od bezvrijednog kao i dobro od lošeg. „Količina informacija s kojom se danas susretne prosječan učenik u jednome danu, veća jeprocesa nego količinaprethodno informacijakorištenim smetodama, kojomgeneracije 'digitalnih urođenika' se u srednjem(nove) vijekutehnologije susretao čovjek tijekom cijelog života“ (Miliša i Čurko, 2010, str. 59). Razvojem suvremenih tehnologija i društvenih mreža mediji prestaju biti samo nositelji poruka, većoslanjaju u bitnomtolikoj smislumjeri oblikujupreviše društvenida realitet,time makardovode onu biopitanje isvoj virtualanakademski kredibilitet (Cikovac,Spitzer, 2022)2018). PrekomjernaDo izloženosttoga informacijamadolazi kojeiz surazloga popraćenešto interaktivnomumjetna multimedijskominteligencija tehnologijommože oblikujeponuditi idjelomično mijenjatočne načinili na koji naš razum percipira i obrađujenetočne informacije (Karp,Eke, 2008)2023). SvijetTako virtualnedolazimo tehnologijedo postajerezultata carstvoistraživanja propagiranjakoji ideja,pokazuju stavovakako umjetna inteligencija doprinosi motivaciji, kreativnosti i uvjerenjauspjesima ou onomenastavi što jest ili nije vrijedno. Atraktivnost, uzbuđenjepolitičkog i aktualnostideološkog uzobrazovanja gotovo(Pin-Chuan personalizirano iskustvo ponude medijskih sadržaja na temelju algoritamskih proračuna zadržavanja pažnjeLin i interesaChang, pružaju2020; čovjekuYu, osjećaj ugode pobuđujući njegov kuriozitet. Uronjenost u virtualni svijet rezultira njegovim postupnim, ali evidentnim otuđenjem od društva kao i samoga sebe. Iskonska ljudska težnja za znanjem eksploatirana je u svrhu propagande medijskih sadržaja i materijalističkog konzumerizma. Promovirani sadržaji društvenih mreža i servisa pružaju prazne informacije koje propagiraju pomodarstvo i prolazne vrijednosti koje u informativnom smislu ne nude pouzdano znanje, već zabavu. Važno je imati na umu da ni „znanje samo po sebi ne očovječuje, informira ali ne formira čovjeka, a temeljni smisao i svrha odgajanja je ljudsko formiranje. Brojni pojedinci imaju mnogo znanja, obrazovani su ali nisu pošteni. (…) Stoga je obrazovanje bez odgajanja štetno“ (Vukasović2021), 2010, str. 101).
Obrazovna domena u oblikovanju ljudske osobnosti ističe znanje kao temeljnu spoznajnu vrijednost i postaje dominantna vodilja suvremenog pedagogijskog djelovanja pa time „škola bilježi nedostatak učinkovitosti prijenosa znanja o čovjeku i vrijednostima“ (Boudon i Mingasson, 2006, str. 27). Favoriziraju se znanja, vještine i sposobnosti, a zanemaruje oblikovanje karaktera, moralno-estetske svijesti i ukusa kao i ostali oblici duhovnih vrijednosti. Odgojno djelovanje u prosvjetnim institucijama sve je više zanemareno. „Svekolika odgojna djelatnost, politika i ime nadležnoga ministarstva sveli su se na obrazovanje. Bumerang zanemarenosti odgojno-formativne funkcije vratio nam se na vrlo tragičan način. Djeca, mladež strada tjelesno, mentalno i moralno na brojnim stranputicama života. Malodobnički kriminal je u porastu“ (Vukasović, 2010, str. 102). Kriza odgoja se time očituje kao neuspjeh posredovanja vrijednosti, ali i sve veća uronjenost u sadržajeonih koji propagirajuukazuju hedonizamna metodološke prepreke, jedne od kojih su i anarhizamsuvremene podkompetencije maskomtehnološke slobodepismenosti sudionika nastavnog procesa (Cao i moralno-estetskogHuang, relativizma što vodi u opći vrijednosni nihilizam, a posljedično i u odgojnu atrofiju.
Prije gotovo pola stoljeća uočena je dominacija obrazovanja u odnosu na odgoj koja kao neke od temeljnih sustava uvjerenja (koje danas prepoznajemo kao vrijednosne orijentacije) predstavlja uskogrudni intelektualizam i didaktički materijalizam (Vukasović, 1989). Njima danas možemo dodati scijentizam, tehnicizam, formalizam i pozitivizam. Isključiva usredotočenost na mjerljive pokazatelje obrazovnog napretka dehumanizira čovjeka i preobražava ga u stroj čiji je jedini pokazatelj vrijednosti njegova učinkovitost. „Moral je zamijenjen učinkovitošću koja se mjeri svim mogućim preciznostima, kao da je čovjek stvarno homometrijsko biće i ništa više. Zato oni koji suvremeni školski kurikulum gledaju teorijom znanstveno-akademske egzaktnosti uvažavaju samo nastavu koja je prezasićena morem činjenica i što većom količinom nastavnih sadržaja, a didaktički organizirana i izvođena tako da dominira učenje, poučavanje i „prenošenje” znanja, kao svojevrsni animalni dril, ne mareći pritom može li učenik sve to uopće pratiti – sve usvojiti sigurno nikako, a najmanje socijalizirati i interiorizirati (Piaget) u službi svoga osobnog (humanog) ponašanja i javne primjene“ (Previšić, 2010, str. 168). Kao temeljena vrijednost obrazovne domene prezentira se spoznaja na temelju koje se razvija ljudsko znanje. Premda je širenje intelektualnih kapaciteta izrazito važno, razvidnim postaje da nije dostatno za razvoj moralno-estetskog i duhovno-religijskog senzibiliteta te poticanje vrijednosno orijentiranog doživljavanja, promišljanja i djelovanja.
Odgojna domena usmjerena je na formativno djelovanje vođeno vrijednostima temeljem kojih se oblikuje ljudski karakter. Vrijednosne orijentacije odgojne domene uključuju moralizam, esteticizam, spiritualizam i senzualizam u svrhu očuvanja humanizma. Brojne vrijednosti koje su unutar nje zastupljene oblikuju čovjekov odnos prema moralu, ukusu, vjeri i drugim elementima koji se izravno odražavaju na oblikovanje ljudskog karaktera. Njihova zanemarenost temeljni je uzrok krize koja se odražava u kulturno-društvenoj praksi današnjice. Odnos navedenih dviju razvojnih domena u oblikovanju ljudske osobnosti grafički je prikazan na Slici 1 koja je oblikovana za potrebe ovoga rada.
Slika 1. Odnos odgojne i obrazovne domene u oblikovanju osobnosti
Kao jedan od temeljnih problema nedostatka učinkovitosti u posredovanju odgojnih vrijednosti uočavamo nedostatak njihove klarifikacije, determinacije i kategorizacije. Opasnost ideologizacije i instrumentalizacije odgojno-obrazovnog akta ne smije postati opravdanje za njegovo reduciranje na metodu bez jasne pretpostavke vlastitog cilja i svrhe. Upravo vrijednosti čine svrhu i cilj odgoja, a ujedno su njegovo sredstvo kao i metoda. Stoga je ponajprije potrebno znati što se želi postići kako bi se mogao odrediti najbolji način i kako to postići (Filipović, 1934). Determiniranje, posjedovanje i posredovanje odgojnih vrijednosti u pedagoškim profesijama temelj su njihove revitalizacije kao puta prevladavanja krize odgoja promatranog kao krizu vrijednosti. Temeljem istraživanja fenomena vrijednosti, njihovih kategorija i oblikovanja u svrhu pružanja odgovora na odgojnu krizu i zanemarenost vrijednosti donosimo prikaz autorski osmišljene strukture sustava oblikovanja pedagogijskih vrijednosti.
Spiralni model oblikovanja pedagogijskih vrijednosti
Spiralni sustav oblikovanja pedagogijskih vrijednosti je inspiriran vrijednosnom teorijom spiralne dinamike Clarea Gravesa (1974) začetnikom pojavne cikličke teorije razvoja odraslog čovjeka, čiji su aspekti kasnije popularizirani kao Spiralna dinamika u poslovnom menadžmentu i razvojnoj psihologiji. Adaptiranjem Henzovog (1964) sustava vrijednosti u sustav pedagogijskih vrijednosti nastoji se povezati tradicionalno i suvremeno razumijevanje te ponuditi njegova revidirana i novija forma. “Henz promatra vrijednosti s vrha ljestvice i postavlja skalu koja se sastoji od osam razina. Na najvišoj su razini religijske vrijednosti (svetost), a potom slijede etičke (dobro), spoznajnoteorijske (istina), estetske (ljepota), društvene (ljubav), političke (pravda), ekonomske (korist) i vitalne (život)ˮ (Vukasović, 1993, str. 111-112). Umjesto klasične gradacije vrijednosti u piramidalnom obliku, držimo da se vrijednosno iskustvo odvija simultano, uključujući sve elemente strukture vrijednosnog sustava kao cjeline (Lukaš i Cikovac, 2024, str. 231).
U hijerarhijskom pogledu je značaj pojedinih vrijednosti moguće smatrati istaknutijim u odnosu na druge, ali je njihova preferencijalnost uvjetovana razvojnim tijekom i formacijom odnosa između pojedinca i društva u određenoj kulturno-društvenoj praksi. Iskustvo vrijednosti oblikuje se u cjelini kulturno-društvene prakse pa je stoga zastupljenost i oblikovanje vrijednosti na osobnoj razini uvjetovano njihovom strukturom na društvenoj razini i obrnuto. Interakcija između osobnog i društvenog sustava vrijednosti ima dinamičnu narav, a u tom procesu se vrijednosti oblikuju, razvijaju, nastaju2023) ili gubepak navjerodostojnost značaju,plasiranih čineći tako dio šire cjeline. Sustav vrijednosti stoga nije konačan, statičan ili zatvoren, već njegovo oblikovanje ostaje trajno pod utjecajem dinamičkih kulturno-društvenih i materijalno- predmetnih kretanja koje se odražavaju na cjelokupno ljudsko iskustvopodataka (LukašEke, i Cikovac, 2024)2023).
Pedagogijska vrijednost smještena je u središte spiralnog modela jer držimo da je posredovanje vrijednosnog isksutva za razumijevanje vrijednosnih fenomena temeljna odgojno-obrazovna funkcija. Bez pedagogijske vrijednosti, kao odgojno-obrazovne vrijednosti, iskustvo vrijednosti je moguće, ali se razvoj senzibiliteta za doživljavanje i refleksije za razumijevanje vrijednosnih fenomena bitno umanjuje ili u potpunosti izostaje. Pedagogijska vrijednost u sustavu ima integrativnu funkciju posredovanja i prenošenja vrijednosti i postaje sama po sebi vrijednost, jer ima odgojno-obrazovni učinak kojim se trajno karakterno i intelektualno oblikuju ljudske osobnosti i njihova sposobnost vrednovanja svih vrijednosnih fenomena. Pedagogijska vrijednost ključna je za razumijevanje, doživljanvanje i interpretiranje značenja vrijednosti unutar vrijednosnog sustava. Premda pedagogijska vrijednost ne uvjetuje opstojnost drugih vrijednosti, sama je uvjetovana vrijednostima koje su zastupljene u određenoj kulturno-društvenoj praksi. Posrednička i integracijska funkcija pedagogijske vrijednosti obuhvaća i druge vrijednosti kojima je prožeta. Zbog toga odgajati i obrazovati znači posredovati određene odgojno-obrazobvne vrijednosti (Lukaš i Cikovac, 2024).
Intelektualno oblikovanje vrijednosne refleskije povezujemo s obrazovnom funkcijom pedagogijske vrijednosti, dok karakterno oblikovanje vrijednosnog senzibiliteta povezujemo s odgojnom funkcijom pedagogijske vrijednosti. Time unutar pedagogijske vrijednosti razlikujemo odgojne i obrazovne vrijednosti.
U skladusvakome s obrazloženim odnosom odgojnih i obrazovnih vrijednosti obrazovne vrijednosti prepoznajemo kao spoznajno – teorijske vrijednosti koje oblikuju ljudski intelekt, a odgojne vrijednosti – religijske, moralne, etičke, estetske, ekonomske i vitalne vrijednosti koje oblikuju ljudski karakter. Budući da se u cjelini ljudskog iskustva one prezentiraju u svojoj isprepletenosti i povezanosti, držimo spiralni model prikaza njihove kategorizacije prikladnim za razumijevanje uloge u odgojno-obrazovnom oblikovanju. Njihovo razlikovanje i izdvajanje proizlazi iz razumijevanja i interpretacije raznolikosti iskustva koje se ostvaruje u odnosu između subjekta i objekta na materijalnoj razini kao i pojedinca i društva na duhovnoj razini.
Unutar širih skupina vrijednosti koje se prezentiraju na drutšvenoj razini kao temeljne izdvajamo slijedeće: život (vitalne vrijednosti), korist (ekonomske vrijednosti), ljepota (estetske vrijednosti), istina (spoznajne vrijednosti), dobrota (etičke vrijednosti) i svetost (religijske vrijednosti).
„Pedagogijskim djelovanjem kao posredovanjem vrijednosti odvija se internalizacija vrijednosti kojom se oblikuje ljudska osobnost pa se one odražene na osobnoj razini prepoznaju kao: zdravlje (vitalne vrijednosti), blagostanje (ekonomske vrijednosti), ukus (estetske vrijednosti), znanje (spoznajne vrijednosti), savijest (etičke vrijednosti) i svijest (religijske vrijednosti)“ (Lukaš i Cikovac, 2024, str. 232).
Spiralni model oblikovanja pedagogijskih vrijednosti na osobnoj i društvenoj razini prikazan je na Slici 2.
Slika 2. Spiralni model oblikovanja pedagogijskih vrijednosti (Lukaš i Cikovac, 2024, str. 233)
Implikacije za buduću odgojnu praksu
Potrebe i interesi učenika i učitelja determiniraju odnos koji razvojno oblikuje kretanja odgojno-obrazovne prakse. Uspjeh odgojnog djelovnaja ovisan je o tim kretanjima kao i njezinim nositeljima. Stoga je odgojno-obrazovnom djelvoanju nužno pristupati kao cjelini bez zapostavljanja odgojnih vrijednosti kao sekundardnih u odnosu na obrazovne. Nužno je preispitati kriterije vrednovanja, uravnotežiti odnos odgoja i obrazovanja te sukladno tome razumijevati i pristup pedagoškom progresivizmu. Uloga nastavnika, učitelja i pedagoški usmjerenih profesionalaca je ključna u tim procesima jer su upravo oni posrednici vrijednosti i nositelji prakse. Ako je cilj njihovog djelovanja razvoj cjelovite osobnosti i u širem smislu stvaranje boljeg i kvalitetnijeg društva, njegovanje općeljudskih i odgojnih vrijednosti njihova je primarna je zadaća. Pri vrijednosnom osvještavanju i oplemenjivanju nastavnih sadržaja treba imati na umu da zadaća pedagoških djelatnika nije sadržana u posredovanju uvjerenja, kao što to nije ni u prenošenju informacija, već u stvranju uvjeta i pretpostavci za kritičko promišljanje struktura i sadržaja vrijednosti koje oplemenjuju ljudski život (Lukaš i Cikovac, 2024).
Društvo promiče, njeguje i zastupa one vrijednosti koje cijeni i potvrđuje kao dominantne i inherente vlastoj kulturi dok pojedinac uslijed socijalizacijskih čimbenika internalizira vrijednosti koje se pedagogijskim djelovanjem posreduju i odražavaju u njegovoj osobnosti. Njihov odnos se u širem smislu determinira u kulturi određenog društva, a pedagoška kretanja odredit će njezine razvojne smjernice. Kriza odgoja i kriza vrijednosti ostati će aktualna „sve dok se razvitak znanosti, tehnike, proizvodnje i materijalnih uvjeta života ne uskladi s razvitkom kulture i odgoja, odnosno moralne svijesti i savjesti“ (Vukasović, 1989, str. 119).
Revitalizacija odgojnih vrijednosti koje su usmjerene na razvoj duhovne kulture stoga nije samo potreba, već ujedno i zadaća kojom se jedno društvo treba voditi ako mu je cilj očuvanje ideje humanosti kao trajnog i nepropadljivog temelja na kojem počiva. „Odgajati temeljem vrijednosti za vrijednosti imperativ je pedagogijske djelatnosti i nužnost ukoliko odgojem i obrazovanjem osim društva materijalnog prosperiteta nastojimo oblikovati i društvo kulturnog i duhovnog blagostanja“ (Lukaš i Cikvoac, 2024, str. 271).
Prema zaključku
Vrijednosti su trajno prisutne sastavnice odgojno-obrazovnog djelovanja. Njihovo posredovanje ima ključnu ulogu u razvoju osobnosti pojedinaca kao i kulturu određenog društva. Kriza odgoja kao kriza vrijednosti traži svoj odgovor u nositeljima i prenositeljima vrijednosti koji determiniraju razvojni hod odgojno-obrazovne prakse. Zapostavljenost odgojnih vrijednosti ukazuje na nužnu potrebu za preobrazbom, osvješćivanjem i preispitivanjem poimanja pedagoškog progresivizma. U traženju odgovora na probleme današnjice pogled u budućnost pedagoških nastojanja je jedanko važan kao pogled u prošlost. Brojni klasici i velikani pedagogije tijekom povijesti ističu važnost posredovanja odgojnih vrijednosti napominjući: „Tko napreduje u znanosti, a nazaduje u moralu, više nazaduje nego što napreduje“ (Komenský); „Vrlinu je teže dobiti od znanja o svijetu i ako se izgubi u mladiću, rijetko se oporavi“ (Locke); „Odgoj je važniji od obrazovanja! Odgajati ne suca, ne vojnika, nego čovjeka“ (Rousseau); „Putem samog 'znati' i 'moći' ličnost čovjeka nimalo ne raste“ (Herbart).
Teorijsko i konceptualno utemeljenje u spiralnom sustavu oblikovanja pedagogijskih vrijednosti pruža okvir za razumijevanje važnosti njihove razvojne uloge na osobnoj i društvenoj razini postavljajući jasne kategorije odgojno-obrazovnih vrijednosti. Klarifikacija i determiniranje temeljnih odgojno-obrazovnih vrijednosti ne znači da su one jedine koje imaju odgojni učinak jer to imaju sve vrijednosti, već da se na temelju danog koncepta deklariraju one vrijednosti koje su ključne i neizostavne u odgojno-obrazovnoj djelatnosti. Usmjerenost i intencija odgojno-obrazovnog akta time dobiva svoju važnu odrednicu iskazanu u vrijednosno determiniranom sadržaju vlastitog predmeta. Vjerujemo da će teorijski utemeljene smjernice koje su time osigurane predstavljati kvalitetan temelj zaslučaju, daljnja istraživanja ipodručja pružitiprimjene odgovoreumjetne nainteligencije prijekeu potrebe odgojneodgoju i vrijednosneobrazovanju krizesvakako kojaće jebiti udijelom društvustremljenja aktualnaosuvremenjivanju danas.i poboljšanju nastavnog procesa.
Literatura:
Literatura
BezićD., Ž.& (1990). Biti čovjek! Ali kako? Odgojne smjernice. Biskupski ordinarijat Đakovo.
Boudon, R. i Mingasson,Huang, L. (2006)2023). L,Research Entreon valeursIdeological deand l’espacePolitical privéEducation etStrategies valeursin communesTranslation -Technology UneCourses articulationin complexe.the InformationsAge sociales,of 8(136)AI: Taking EC and CE Translation as an Example. The Frontiers of Society, Science and Technology, 5(18), 26-34.47-52. doi: 10.25236/FSST.2023.051808.
Cikovac,Bishop, C. M. (1994). Neural networks and their applications. Review of scientific instruments, 65(6), 1803-1832. doi: https://doi.org/10.1063/1.1144830.
Clarizia, F., Colace, F., Lombardi, M., Pascale, F., & Santaniello, D. (2018). Chatbot: An Education Support System for Student. U: A. Castiglione, F. Pop, M. Ficco, & F. Palmieri (ur.): Cyberspace Safety and Security (str. 292-299).
Dogan, M. E., Dogan, T. G., & Bozkurt, A. (2023). The use of artificial intelligence (AI) in online learning and distance education processes: A systematic review of empirical studies. Applied Sciences, 13(5), p. 3056. doi: https://doi.org/10.3390/app13053056
Eke, O. D. (2023). ChatGPT and the rise of generative AI: Threat to academic integrity?. Journal of Responsible Technology, 13, p. 100060. doi: https://doi.org/10.1016/j.jrt.2023.100060 .
Eret, L. (2024). Digitalni mediji. Kako unaprijediti nastavu. Zagreb: TIM Press.
Pin-Chuan Lin, M., & Chang, D. (2020). Enhancing post-secondary writers’ writing skills with a chatbot. Journal of Educational Technology & Society, 23(1), 78-79.
Salas-Pilco, S. Z., Xiao, K., & Hu, X. (2022). OdgojneArtificial implikacijeintelligence medijskihand prezentacijalearning moralnoganalytics relativizma.in Uteacher Balićeducation: A systematic review. Education Sciences, D.12(8), Papo,p. D.,569. Potlimbrzović,doi: https://www.mdpi.com/2227-7102/12/8/569
Spitzer, M. (2018). Digitalna demencija: kako mi i naša djeca silazimo s uma. Zagreb: Ljevak.
Yu, H. (ur.)2021). Application Analysis of New Internet Multimedia Technology in Optimizing the Ideological and Political Education System of College Students. Wireless Communications and Mobile Computing, Zbornik2021(1), radovap. nastalih5557343. nadoi: temeljuhttps://doi.org/10.1155/2021/5557343
Yu, naY. Međunarodnom(2022). interdisciplinarnomImmersive 1.learning Kongresumethod zaof interdisciplinarnaideological istraživanjaand Filozofskogpolitical fakultetaeducation Osijek:under „Interdisciplinarnostbig udata teorijiand artificial intelligence. Computational Intelligence and Neuroscience, 2022, 1-8. doi: https://doi.org/10.1155/2022/4176595.
Yun, G., Ravi, R. V. i praksi“Jumani, (str. 73 - 90). Filozofski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku.
Filipović, V. (1934). Pedagogija i aksiologija. Napredak br. 5.
Graves, C. (1974). Human nature prepares for a momentous leap. The Futurist, 72-87.
Henz, H. (1964). Lehrbuch der systematischen Pädagogik. Herder.
Karp. S. (2008). The Evolution from Linear Thought to Networked Thought [Blog Publishing 2.0]. https://publishing2.scottkarp.ai/2008/02/09/the-evolution-from-linear-thought-to-networked-thought/
Ledić, J. (1999). Škola i vrijednosti. Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci.
Lukaš, M., i Cikovac, D. (2024). Pedagogijska aksiologija. Vlastita naklada.
Lukaš, M. i Mušanović, M. (2020). Osnove pedagogije. Vlastita naklada.
Miliša, Z. i Ćurko, B. (2010). Odgoj za kritičko mišljenje i medijska manipulacija. MediAnali, 4(7), 57-72. https://hrcak.srce.hr/55353
Miliša, Z., Dević, J. i Perić, I. (2015). Kriza vrijednosti kao kriza odgoja. Mostariensia, 19(2), 7-20. https://hrcak.srce.hr/153669
Mrnjaus,A. K. (2008)2023). Pedagoška promišljanja o vrijednostima. Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci.
Previšić, V. (2010). Socijalno i kulturno biće škole: kurikulumske perspektive. Pedagogijska istraživanja, 7(2), 165-174. https://hrcak.srce.hr/118099
Rafajac, B. (1991). Odgoj kao razvoj autonomne vrijednosne svijesti. Pedagoško društvo Rijeka.
Schwartz, S. H. i Bardi, A. (1997). Utjecaji prilagodbe komunističke vladavine o vrijednosnim prioritetima u istočnoj Europi. Politička psihologija, 18, 385–410.
Vukasović, A. (1989). Suvremeni razvitak i odgojna kriza. Politička misao, 26(2), 118-133. https://hrcak.srce.hr/113557
Vukasović, A. (1993). Etika, moral, osobnost: moralni odgoj u teoriji i praksi odgajanja. Školska knjiga.
Vukasović, A. (2010). Odgojna preobrazba u teleologijskom i aksiologijskom ozračju. Odgojne znanosti, 12(1 (19)), 97-117. https://hrcak.srce.hr/59602
|
|
|
|
Zhong, J. (2021). Exploring and researching ideological and political education of college students’ psychological quality for the |
|
|