The role of contextual factors in children's undesirable behaviors – perspective of preschool teachers / Uloga kontekstualnih čimbenika u nepoželjnim ponašanjima djece - perspektiva odgojitel

SlavicaKoraljka ŠimićModić ŠašStanke, Valentina Ružić*, Tena Velki

University of ZadarZagreb, Faculty of Law, Social Work Study Centre

ssimic@unizd.hrvruzic12@gmail.com

Education for personal and professional development

Abstract

Self-regulatedInterpretation learningof (SRU)the hasbehavior aof keyothers impactand reactions to it depend on academicthe achievementperception andof learningthe effectiveness.cause, Teachingwhich studentscan howbe to self-regulate their learning and engaging in workchallenging in a stimulatingprofessional environment improves their performance.context. The authors believe that self-regulated learning has a mediating influence in the relationship between teaching and school success. We also know gender differences in self-regulationgoal of learning. Therefore, the aim of this research was to examineinvestigate the relationship between teachers' encouragementinfluence of self-regulated(scarce) learninginformation about the family context and schoolusual successbehavior of students,the child and toparents examineon the mediating roleperception of proactivethe self-regulationcauses strategiesand infrequency thisof relationship,undesirable child behaviors, as well as the moderatingemotional, rolecognitive, and behavioral reaction of gender(future) inpreschool the relationship between self-regulation of learning and school success. The research was conducted on a sample of 2154 primary and secondary school students, who assessed the teacher's encouragement of SRU and their self-regulatory strategies during class and school performance.teachers.

TheParticipants paperin analyzesthis quasi-experimental study were 176 graduate students of early and preschool education (age between 20 and 44 years). For the relationshipspurposes between encouraging SRU and school success, as well asof the mediatingresearch effectsvignettes ofwere proactivemade self-regulationdescribing strategiesage and the moderatingchild's effectundesirable behavior, implying a parenting style (authoritative or permissive) and describing one of gender.four family contexts that are assumed to elicit lower (a child in a biological family or in an adoptive family from a young age, with married parents) or a higher level of acute stress (a child in a biological family with divorced parents or in an adoptive family from an older age).

Results show that assessments of responsibility and the ability to control the child's behavior are significantly lower for the children than for parents, and that they depend on the implied parenting style and family context. Undesirable behaviors of the child are assessed as more common when parents have permissive style. Emotions towards the described children and parents depend on the family context with overall more anger towards the parents, and more regret and compassion towards the child. The results imply the importance of the family context and perception of the causes (external/internal), stability and the possibility of controlling behavior, in accordance with the propositions of the attribution theory.

Key words

mediation;anger; moderation;attributions; teachercompassion; encouragementcontrol of SRU;behavior; proactivefamily self-regulationcontext strategies; gender; school achievement

SlavicaKoraljka ŠimićModić ŠašStanke, Valentina Ružić*, Tena Velki

University of ZadarZagreb, Faculty of Law, Social Work Study Centre

ssimic@unizd.hrvruzic12@gmail.com

Odgoj i obrazovanje za osobni i profesionalni razvoj

Sažetak 

SamoreguliranoInterpretacije učenjei (SRU) ima ključni utjecajreakcije na akademskoponašanja postignućdrugih ovise o percepciji uzroka ponašanja, što može ipredstavljati učinkovitost učenja. Poučavanje učenika kako da sami reguliraju svoje učenje te uključenostizazov u radprofesionalnom ukontekstu. poticajnom okružju poboljšava njihov učinak. Autori smatraju da samoregulirano učenje ima medijacijski utjecaj u odnosu između poučavanja i školskoga uspjeha. Također su nam poznate spolne razlike u samoregulaciji učenja. Stoga je cilj ovogaCilj istraživanja bio ispitatije odnosistražiti izmeđuutjecaj nastavničkoga(šturih) poticanjainformacija samoreguliranogao učenjaobiteljskom kontekstu i školskogauobičajenom uspjehaponašanju učenikadjeteta i roditelja na percepciju uzroka i čestine nepoželjnih ponašanja djeteta te ispitatiemocionalnu, medijacijsku ulogu proaktivnih strategija samoregulacije u tom odnosu, kaokognitivnu i moderacijskubihevioralnu spolareakciju u(budućih) odnosu između samoregulacije učenja i školskoga uspjeha. Istraživanje je provedenoodgojitelja na uzorkunjih. od 2154 učenika osnovnih i srednjih škola, koji su procijenili nastavničko poticanje SRU i svoje samoreglacijske strategije tijekom nastave i školski uspjeh.

U radukvazieksperimentalnom seistraživanju analizirajusudjelovalo odnosije 176 studentica diplomskoga studija Ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja (dob između poticanje SRU20 i školskoga44 uspjehagodine). kaoZa potrebe istraživanja sastavljene su vinjete koje povrh dobi i medijacijskiopisa efektinepoželjnoga proaktivnihponašanja strategijadjeteta, samoregulacijeimpliciraju roditeljski stil (autoritativni ili permisivni) te moderacijskivariraju efektčetiri spola.obiteljska konteksta za koje se pretpostavlja da sugeriraju nižu (dijete u biološkoj obitelji ili posvojiteljskoj obitelji od male dobi s roditeljima u braku) i višu razinu akutnoga stresa (dijete u biološkoj obitelji s razvedenim roditeljima ili dijete u posvojiteljskoj obitelji od starije dobi).

Dobiveni rezultati pokazuju da su procjene odgovornosti i mogućnosti kontrole djetetova ponašanja značajno niže za dijete nego za roditelje te da su ovisne o impliciranom roditeljskom stilu i obiteljskom kontekstu. Nepoželjna djetetova ponašanja odgojitelji procjenjuju češćim kod permisivnoga roditeljskog stila. Emocije prema opisanoj djeci i roditeljima ovise o obiteljskom kontekstu s općenito više ljutnje usmjerene prema roditeljima, a više žaljenja i suosjećanja prema djetetu. Rezultati upućuju na važnost obiteljskoga konteksta i procjene uzroka ponašanja (vanjskoga/unutarnjega), stabilnosti i mogućnost kontrole ponašanja, u skladu s postavkama teorije atribucije.

Ključne riječi

medijacija;atribucije; moderacija;kontrola nastavničkoponašanja; poticanjeljutnja; SRU;obiteljski proaktivnekontekst; strategije samoregulacije; spol; školski uspjehsuosjećanje