Dječje percepcije izvanrednog stanja izazvanog epidemijom covid-19
|
|
2. međunarodna znanstvena i umjetnička konferencija Učiteljskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Suvremene teme u odgoju i obrazovanju – STOO2 - in memoriam prof. emer. dr. sc. Milanu Matijeviću, Zagreb, Hrvatska 2nd International Scientific and Art Faculty of Teacher Education University of Zagreb Conference Contemporary Themes in Education – CTE2 - in memoriam prof. emer. dr. sc. Milan Matijević, Zagreb, Croatia |
|
Vedrana Kuti
|
Stručni rad
|
Dječje percepcije izvanrednog stanja izazvanog epidemijom covid-19 |
Sažetak
Za vrijeme koronakrize djeca se mogu suočavati s osjećajima straha, neizvjesnosti te fizičke i društvene izolacije zbog propuštanja škole ili vrtića. Razumijevanje njihovih reakcija i osjećaja ključno je za pravilno zadovoljavanje njihovih potreba (Jiao i sur., 2020). Cilj ovog rada bio je istražiti dječje percepcije izvanrednog stanja izazvanog koronavirusom, a kao metoda korištene su fokus-grupe s djecom od 4 godine do 6 godina. Kvalitativnom analizom sadržaja razvijene su sljedeće kategorije: 1. Znanja o virusu, 2. Znanja o preventivnim mjerama, 3. Komunikacija o virusu, 4. Osjećaji za vrijeme trajanja epidemije, 5. Strategije nošenja s negativnim emocijama za vrijeme trajanja epidemije. U vrijeme restriktivnih mjera teško je ući u ustanove i neposredno provoditi istraživanja s vrlo malom djecom, stoga ovo istraživanje daje važan uvid u dječje percepcije o koronavirusu i vremenu provedenom u izolaciji od prijatelja i vrtića.
Ključne riječi: djeca predškolske dobi, dječje percepcije, epidemija, koronakriza, izolacija
Uvod
U siječnju 2020. godine Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila je izbijanje nove koronavirusne bolesti (COVID-19) hitnim slučajem za međunarodno javno zdravstvo. Svjetska zdravstvena organizacija iskazala je zabrinutost zbog visokog rizika širenja COVID-19 u zemljama diljem svijeta. U ožujku 2020. godine Svjetska zdravstvena organizacija procijenila je da se COVID-19 može okarakterizirati kao pandemija. Svjetske zdravstvene organizacije i tijela javnog zdravstva diljem svijeta djeluju u sprječavanju te pandemije. Međutim, ovo je krizno vrijeme stresno za cijelo stanovništvo (WHO, 2020). Pandemije su rijetke, ali mogu biti pogubne krize koje mogu utjecati na živote mnoge djece i njihove obitelji fizički, socijalno i psihološki (Sprang i Silman, 2013). Jedna od osjetljivih skupina, koja se vrlo brzo morala prilagoditi pandemiji, upravo su djeca i adolescenti (Sharma, Majumder i Barman, 2020). Djeca nisu ravnodušna na dramatični utjecaj pandemije COVID-19. Doživljavaju strah, neizvjesnost, fizičku i društvenu izolaciju te mogu propustiti školu duže vrijeme. Razumijevanje njihovih reakcija i osjećaja ključno je za pravilno zadovoljavanje njihovih potreba (Jiao i sur., 2020). Sprang i Silman (2013) prikupili su podatke na uzorku od 586 roditelja koji su se odnosili na psihosocijalne reakcije djece i njih kao roditelja na pandemijske katastrofe. U prikupljanju podataka rabili su mješovitu metodologiju: upitnike, fokus-grupe i intervju. Rezultati istraživanja pokazali su da je velik dio roditelja (44 %) koji su bili u karanteni ili izolaciji prijavio kako njihova djeca nisu trebala usluge skrbi iz područja mentalnog zdravlja, a ostatak roditelja (33,4 %) izvijestio je kako su se njihova djeca počela koristiti uslugama skrbi iz područja mentalnog zdravlja, za vrijeme ili nakon pandemije, povezano s njihovim iskustvima pandemije. Najčešće dijagnoze te djece bili su akutni stresni poremećaj (16,7 %), poremećaj prilagodbe (16,7 %) i žalovanje (16,7 %).
U kineskoj pokrajini Shaanxi napravljeno je rano istraživanje ponašajnih i emocionalnih reakcija kineske djece tijekom epidemije COVID-19. S obzirom na restriktivne mjere kretanja koje su kineske vlasti donijele kako bi spriječile daljnje širenje zaraze COVID-19, roditelji su popunjavali online upitnik o ponašajnim i emocionalnim odgovorima djece na epidemiju. Rezultati istraživanja, dobiveni na uzorku od 320 djece u dobi od 3 godine do 18 godina, pokazali su da su najčešći ponašajni i emocionalni problemi bili pretjerana povezanost s roditeljima, rastresenost, razdražljivost i strah od postavljanja pitanja o epidemiji. Također, rezultati su pokazali da je veća vjerojatnost da se u djece vrtićke dobi od 3 godine do 6 godina pojave simptomi kao što su pretjerana povezanost s roditeljima i strah da će im se članovi obitelji zaraziti (Jiao i sur., 2020).
Istraživanje koje je napravljeno na uzorku 1143 roditelja djece i mladih od 3 do 18 godina, a koje je proučavalo neposredne psihološke učinke karantene COVID-19 na mlade iz Italije i Španjolske pokazalo je da čak 85,7 % roditelja uočilo promjene u emocionalnom stanju i ponašanju svoje djece tijekom karantene. Najčešći simptomi bili su poteškoće s koncentracijom (76,6 %), dosada (52 %), razdražljivost (39 %), nemir (38,8 %), nervoza (38 %), osjećaj usamljenosti (31,3 %) i brige (30,1 %) (Orgilés, Morales, Delvecchio, Mazzeschi, i Espada, 2020).
Imran, Zeshan i Pervaiz (2020) u svome radu navode najčešće simptome stresa u male djece tijekom pandemije. Kod male djece stres tijekom pandemije najčešće se očituje u negodovanju i razdražljivosti, nemogućnosti koncentriranja, različitim regresivnim ponašanjima (sisanju prsta, nekontroliranju mokrenja i/ili stolice, zahtjevima da ih se nosi), promjenama u obrascima spavanja, buđenju tijekom noći, noćnim morama. U zaključku autori navode da bi se intervencije trebale usredotočiti na njegovanje otpornosti kod djece i adolescenata boljom komunikacijom zbog rješavanja dječjih strahova i zabrinutosti, poticanjem strukture i rutina te tjelesnih aktivnosti.
Istraživanje naslovljeno Kako pandemija COVID-19 utječe na mentalno zdravlje djece i adolescenata? iz 2020. godine saželo je važne i dostupne podatke o mentalnom zdravlju djece i adolescenata tijekom pandemije COVID-19 iz analiziranog 51 članka vezanog uz tu temu. Rezultati su očekivano pokazali različite odgovore na stres u različitim razvojnim fazama. Međutim, djeca svih razvojnih faza pokazala su višu stopu depresije, anksioznosti i posttraumatskih simptoma, kao što je za očekivati nakon bilo koje visoko traumatske pojave (Marques de Miranda, da Silva Athanasio, Cecília de Sena Oliveira, i Simoes Silva, 2020).
U Sjedinjenim Američkim Državama provedena je anketa u lipnju 2020. godine na razini države. Cilj ankete bio je utvrditi promjene fizičke i emocionalne dobrobiti roditelja i djece s obzirom na pandemiju. Rezultati su pokazali da je 27 % roditelja prijavilo pogoršanje vlastitog mentalnog zdravlja dok je njih 14 % izvjestilo o pogoršanju ponašajnih problema svoje djece. Pogoršanje mentalnog zdravlja roditelja dogodilo se usporedno s pogoršanjem ponašajnih problema djece u gotovo jednoj od deset obitelji (Patrick, Henkhaus, Zickafoose, Lovell, Halvorson, Loch, Letterie i Davis, 2020).
Karantena zbog virusa COVID-19 imala je učinke na živote većine djece i adolescenata. Odnose s prijateljima i rutine odlaska u vrtić ili školu zamijenila su virtualna druženja i nastava. Razonoda na otvorenom ograničena je na zatvoreni prostor. Zatvaranje je bilo neophodno za suzbijanje pandemije, ali prekid socijalnih kontakata i zabrana izlaska iz kuće mogu imati neposredne psihološke učinke na djecu i adolescente. U javnosti su se vodile diskusije oko toga hoće li karantena utjecati na djecu ili će se djeca moći prilagoditi novoj situaciji bez pretjeranog emocionalnog opterećenja. Znanje ima li karantena učinak na psihološku dobrobit djece, pomoglo bi profesionalcima u provođenju preventivnih mjera (Orgilés i sur., 2020).
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO, 2020) trenutačno vrijeme opisuje kao vrijeme pojačanog stresa i krize te navodi kako je očekivati da su djeca zahtjevnija i da traže više pažnje od svojih roditelja. Također, Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje iskren i dobno primjeren razgovor radi olakšavanja dječje anksioznosti. Općenito govoreći, širi se baza znanja o dječjim reakcijama na traume i štetne događaje, ali opisi njihovih reakcija tijekom epidemija ostaju oskudni (Klein, Devoe, Miranda-Julian i Linas, 2009).
Metoda
Sudionici
Sudionici su osmero djece iz jednog vrtića u Osječko-baranjskoj županiji. Djeca su sudjelovala u vođenim grupnim raspravama, odnosno u dvjema fokus-grupama 12. i 13. svibnja 2020. godine odnosno prvi tjedan koji su se djeca mogla vratiti u vrtić nakon zatvaranja svih vrtića u Republici Hrvatskoj koje je trajalo od 16. ožujka 2020. godine do 11. svibnja 2020. godine. Dob djece bila je od 4 godine do 6 godina, a u prosjeku 5 godina (59 mjeseci). U fokus-grupama sudjelovale su tri djevojčice i pet dječaka. Uzorak je bio prigodan.
Postupak
Roditelji svih sudionika i sami sudionici bili su upoznati s ciljevima istraživanja, a roditelji su potpisali pisane suglasnosti. Djeca su prije početka diskusije bila upoznata s ciljem istraživanja, bila su upitana o razumijevanju rečenog te su na kraju djeca dala informirani verbalni pristanak za sudjelovanje u istraživanju. Sva su djeca bila obaviještena o tome da mogu u bilo kojem trenutku odustati od istraživanja. Obje fokus-grupe trajale su oko 20 minuta i vođene su prema istraživačkom protokolu u prostorijama vrtića. Na početku su diskusije djeci bile dane slagalice koje su za vrijeme diskusije mogli slagati jer su neki istraživači primijetili da je davanje igračaka za vrijeme diskusije djecu činilo opuštenijima te da su djeca kada su imala igračke za vrijeme diskusije u fokus-grupama kvalitetnije i bogatije odgovarala na pitanja moderatora (Morgan, Gibbs, Maxwell i Britten, 2002).
Istraživački protokol sastojao se od devet pitanja. Na početku je razgovora djeci postavljeno uvodno pitanje: Hoćete li malo pričati sa mnom i slagati slagalicu?, a potom i prijelazno pitanje: Znate li zašto niste išli u vrtić u zadnje vrijeme?Nakon toga uslijedila su ključna pitanja: Što je to virus? Kako nam može naštetiti? Znate li kako možemo dobiti taj virus? Možemo li učiniti nešto da ne dobijemo virus? Jeste li s nekim razgovarali o koronavirusu? Ima li nekih mjesta na koja inače idete, a zbog virusa niste mogli? Na kraju je djeci postavljeno završno pitanje: Zanima li vas još nešto o koronavirusu? Ako želite, možete mi postaviti bilo kakvo pitanje.
Rezultati analize sadržaja i rasprava
Sadržaj audiosnimki preslušan je i transkribiran, a u transkripciji audiosnimki korišten je računalni program Nvivo. Kvalitativnom analizom sadržaja induktivnim su putem razvijene sljedeće kategorije: 1. Znanja o virusu, 2. Znanja o preventivnim mjerama, 3. Komunikacija o virusu, 4. Osjećaji za vrijeme trajanja epidemije, 5. Strategije nošenja s negativnim emocijama za vrijeme trajanja epidemije. Prikaz primjera organizacije podataka razvidan je u tablici, aovakvim načinom obrade podataka tekst razgovora fokus-grupa sažet je i strukturiran kako bi se mogao lakše tumačiti.
Rezultati