Procjena kvalitete nastave u online okruženju – perspektiva roditelja

	Odgoj danas za sutra:  Premošćivanje jaza između učionice i realnosti  3. međunarodna znanstvena i umjetnička konferencija Učiteljskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Suvremene teme u odgoju i obrazovanju – STOO4 u suradnji s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti
Violeta Veljan Vukić, Martina Raboteg Sveučilište u Zadru   vvukic@unizd.hr

Sekcija - Odgoj i obrazovanje za osobni i profesionalni razvoj

Broj rada:14

Kategorija članka: Stručni rad

Sažetak

Pandemija COVID-19 virusa značajno je utjecala na uvjete realizacije nastavnog procesa u obrazovanju na svjetskoj razini. Škole i sveučilišta bili su prisiljeni zatvoriti vrata svojim polaznicima i prijeći na online učenje, što je dovelo do promjene paradigme u načinu na koji se obrazovanje pruža (Rashid i Yadav, 2020). Iznenadna promjena postavila je značajne izazove pred učitelje, učenike i roditelje, postavljajući pitanje učinkovitosti online nastave i njezinog utjecaja na budućnost obrazovnog sustava. S obzirom na nove okolnosti u kojima se nastava odvijala u online okruženju roditelji, posebno učenika mlađe školske dobi, postali su ključni dionici odgojno-obrazovnog procesa. U radu se iznose rezultati istraživanja provedenog na uzorku od 150 ispitanika  koje je imalo za cilj utvrditi kako roditelji procjenjuju kvalitetu provedbe nastave na daljinu u vrijeme pandemije COVID-19 virusa. Rezultati istraživanja pokazuju kako roditelji smatraju da su se djeca ponašala drugačije u virtualnom okruženju u usporedbi s razrednim okruženjem, te da su učitelji trebali pružiti kvalitetniju komunikaciju i povratne informacija tijekom online nastave, a svi roditelji koji su aktivno bili uključeni u online nastavu pozitivno procjenjuju njezinu kvalitetu u odnosu na roditelje koji nisu sudjelovali u procesu.

Ključne riječi:

kvaliteta online nastave; pandemija COVID-19; roditelji; učenici; učitelji

Uvod  

 

Digitalna revolucija značajno je promijenila mnoge aspekte modernog života, uključujući i obrazovanje. Tehnologija mijenja način na koji se poučava i uči, nudeći nove mogućnosti učiteljima da angažiraju učenike, poboljšaju ishode učenja i stvore fleksibilnije i pristupačnije obrazovno okruženje. Jedna od primarnih prednosti primjene tehnologije u obrazovanju njezina je sposobnost da pruži personalizirana i fleksibilna iskustva učenja (Fatimah i sur., 2019). Učenicima je omogućen pristup nastavnim materijalima, dovršavanje zadataka i interakcija sa s učiteljima i kolegama s bilo kojeg mjesta i u bilo koje vrijeme. Ova fleksibilnost čini obrazovanje pristupačnijim pojedincima koji možda inače ne bi mogli pohađati tradicionalnu nastavu zbog vremenskih ili lokacijskih ograničenja. Suvremena tehnologija i uporaba interneta učenicima nudi pristup mnoštvu informacija i resursa koje mogu koristiti za dopunu svog učenja. To uključuje mrežne knjižnice, akademske časopise i obrazovne videozapise.

Međutim, digitalna revolucija u obrazovanju postavlja i neke izazove. Jedan od izazova je potreba da, u prvom redu, učitelji budu upoznati s najnovijim tehnologijama i razumiju kako ih učinkovito koristiti za poboljšanje iskustva učenja. Programi stručnog usavršavanja i stalna obuka mogu pomoći učiteljima da budu u tijeku s najnovijim tehnološkim trendovima i najboljim praksama za integraciju tehnologije u svoju nastavu (Tashimov i sur., 2019). Tehnologija također nudi učiteljima mogućnost prezentiranja informacija na novi način i uključivanja učenika u proces učenja. Interaktivni digitalni alati kao što su bijele ploče, digitalni projektori i obrazovne aplikacije mogu pomoći učiteljima u stvaranju dinamičnijih i zanimljivijih lekcija. Na primjer, učitelji mogu koristiti virtualne simulacije i interaktivne videozapise kako bi pomogli učenicima da vizualiziraju složene koncepte i bolje razumiju teške teme. Osim toga, gamifikacija se može koristiti za stvaranje zanimljivog i zabavnog iskustva učenja za učenike, potičući ih na aktivno sudjelovanje u procesu učenja (Stošić, 2015), a suradničko učenje može pomoći učenicima da razviju vještine kritičkog mišljenja i nauče učinkovito raditi u timskom okruženju, što je ključno za uspjeh u modernoj radnoj snazi (Ertmer i sur., 2001). Tehnologija omogućuje učiteljima praćenje napretka učenika i korištenje analitike podataka za prepoznavanje područja u kojima se učenici manje uspješni, a te se informacije zatim mogu koristiti za razvoj personaliziranih planova učenja prilagođenih jedinstvenim potrebama i stilu učenja svakog učenika (Sumner i Hostetler, 1999).

No, upotreba digitalne tehnologije otvara pitanje privatnosti i sigurnosti. Osobni podaci učenika moraju biti zaštićeni prilikom korištenja platformi i alata za online učenje. Škole i obrazovne ustanove moraju osigurati odgovarajuće sigurnosne mjere za zaštitu osobnih podataka učenika od kibernetičkih prijetnji i povreda podataka. Nadalje kako je primjena tehnologije u obrazovanju nastavlja rasti, ključno je osigurati da se ona koristi na odgovoran i etičan način. Važno je osiguravati da svi učenici imaju jednak pristup tehnologiji i digitalnim resursima, zaštiti osobne informacije i podatke učenika te pružiti kontinuiranu obuku i podršku nastavnicima da učinkovito integriraju tehnologiju u svoje nastavne prakse (Dongpin i Yuan, 2021).

Pandemija COVID-19 virusa značajno je utjecala na uvjete realizacije nastave (nastavnog procesa) u obrazovanju na svjetskoj razini. Škole i sveučilišta bili su prisiljeni zatvoriti vrata svojim polaznicima i prijeći na online učenje, što je dovelo do promjene paradigme u načinu na koji se obrazovanje pruža (Rashid i Yadav, 2020). Iznenadna promjena postavila je značajne izazove za učitelje, učenike i roditelje, dovodeći do pitanja o učinkovitosti online nastave i njezinog utjecaja na budućnost obrazovnog sustava.

Jednu od prvih studija o utjecaju pandemije na obrazovanje provela je Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). Studija pod nazivom "Odgovori obrazovanja na COVID-19: Implementacija puta naprijed" objavljena je u lipnju 2020. godine, a donosi odgovore obrazovnih sustava u više od 100 zemalja vezano uz pandemiju. Studija je pokazala da iako je online učenje postalo norma u mnogim zemljama, postoje značajni izazovi u provedbi učinkovitog online obrazovanja, uključujući digitalni jaz, nedostatak obuke učitelja i ograničen pristup resursima za učenike. Studija pod nazivom "COVID-19 i pravo na obrazovanje: Globalni pregled situacije djece" objavljena je u kolovozu 2020. i istraživala je obrazovne sustave u više od 190 zemalja. Studija je pokazala da je pandemija dovela do zatvaranja škola za više od 1,5 milijardi učenika diljem svijeta i da je online učenje postalo primarni način pružanja obrazovanja u mnogim zemljama. Međutim, studija je također istaknula značajne razlike u pristupu online obrazovanju, posebno za učenike iz obitelji s niskim primanjima i one koji žive u ruralnim područjima. Istraživanje koje je ispitivalo utjecaj pandemije na nastavu proveli su istraživači sa Sveučilišta Berkeley u Kaliforniji pod nazivom "Pandemija COVID-19 i online učenje: sinteza istraživanja" potvrdila je među ostalim da je online učenje rezultiralo nižim razinama angažmana učenika i postignuća.

Brojni znanstvenici i praktičari objavljivali su svoja iskustva i znanstvene spoznaje na ovu temu, pa će se ovdje navesti samo neka. Primjerice 2021. godine provedeno je istraživanje „Utjecaj pandemije COVID-19 na glazbeno obrazovanje u Republici Hrvatskoj: problematika provođenja nastave na daljinu koje se bavilo problematikom provođenja nastave na daljinu u glazbenim školama u Republici Hrvatskoj i analiziralo stavove učenika. Istraživanje je obuhvatilo 382 ispitanika i provedeno je gotovo godinu dana nakon što su škole zatvorene zbog pandemije COVID-19. Rezultati su pokazali da je većina učenika (58,4%) koristila mobilne uređaje za virtualnu nastavu, iako su se suočavali s hardverskim nedostacima koji su utjecali na kvalitetu nastave na daljinu (Palić, 2021).

Istraživanje „Odrastanje u (post)pandemijskom vremenu: Iskustva iz Hrvatske“ provedeno od strane Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, Instituta za migracije i narodnosti, te istraživača s četiri sveučilišta analiziralo je utjecaj pandemije koronavirusa na različite aspekte života djece i mladih u Hrvatskoj. Istraživanje je provedeno u razdoblju od svibnja do lipnja 2021. godine u 161 srednjoj i osnovnoj školi, na uzorku od 27.000 učenika, 417 stručnih suradnika i 4.796 učitelja (Srednja.hr). Među ostalim, ispitivalo se kako odgojno-obrazovni djelatnici vide psihološko i emocionalno stanje učenika, procjene učenika i učitelja o utjecaju epidemioloških mjera u školama na nastavu, usporedbu između učenja u učionici i nastave na daljinu, promjene u nastavi i organizaciji škole te kako su te promjene utjecale na učenje. Rezultati istraživanja su pokazali da je pandemija imala negativan utjecaj na psihičko zdravlje učenika, s povećanjem depresivnih i anksioznih stanja te strahova. Unatoč negativnom utjecaju, neki učenici su istaknuli pozitivan učinak pandemije na odnose s obitelji i prijateljima.

 

Metode

 

Cilj, zadaće i hipoteze istraživanja

Cilj istraživanja je ispitati kako roditelji procjenjuju kvalitetu provedbe nastave na daljinu u vrijeme pandemije COVID-19 virusa.

Iz definiranog cilja proizašle su sljedeće zadaće:

1)     Utvrditi sociodemografska obilježja ispitanika,

2)     Ispitati mišljenje roditelja o kvaliteti komunikacije s učiteljem u online okruženju,

3)     Ispitati kako roditelji procjenjuju ponašanje djece tijekom online nastave.

Hipoteze

H1: Roditelji ne procjenjuju pozitivno kvalitetu komunikacije s učiteljima u online nastavi.

H2: Roditelji ne procjenjuju pozitivno ponašanje djece u virtualnoj učionici u odnosu na ponašanje u razrednom okruženju.

 

Mjerni instrument

Za potrebe istraživanja konstruiran je anketni upitnik koji se sastojao se od dva dijela. Prvi dio upitnika sadržavao je pitanja o sociodemografskim obilježjima ispitanika, te pitanja o opremljenosti kućanstva računalom i njihove dostupnosti djeci. Drugi dio upitnika sadržavao je dvije skale procjene Likertovog tipa od pet stupnjeva (od 1 – uopće se ne slažem do 5 – u potpunosti se slažem). Prva skala, s devet tvrdnji, odnosila se na procjenu zadovoljstva kvalitetom komunikacije s učiteljem tijekom nastave na daljinu, a druga, skala s osam tvrdnji, na procjenu ponašanja djeteta tijekom nastave na daljinu.

 

Uzorak

Istraživanje je provedeno na uzorku roditelja (N = 150) čija su djeca tijekom pandemije Covida-19 pohađali neki od nižih razreda (prvih, drugih, trećih i četvrtih) osnovne škole na području Republike Hrvatske. U uzorku su majke činile 91,3 %  (N = 137) ispitanika dok je očeva bilo svega 8,7 % (N = 13). Razlog većeg broja majki u istraživanju može se pripisati njihovoj većoj aktivnosti u online grupama posvećenim temama o odgoju djece na društvenim mrežama (Facebook, Whatsapp i Viber). Struktura ispitanika koncentrirala se u dobnom rasponu do 25 godina (2,7 %) do 56 i više godina (1,3 %). Većina ispitanika (60 %) pripada dobi od 36 do 45 godina, iza čega slijede ispitanici (23,3 %) u dobi od 26 do 35 godina, te ispitanici (12,7 %) dobi od 46 do 55 godina. U uzorku najveći udio ispitanika ima srednju stručnu spremu (45,3 %), zatim slijede oni s visokom stručnom spremom (27,3 %), 14 %, višu, te 10,7% s magisterijem i 2,7 %doktoratom znanosti. Najveći broj ispitanika u uzorku (56,7 %)  imao je jedno dijete koje je u vrijeme pandemije pohađalo online nastavu. Zatim slijede ispitanici s dvoje (37,3 %), troje 4,7 % i četvero (1,3 %) djece djece koja su pohađala online nastavu.

 

Postupak istraživanja

Anketiranja je provedeno tijekom srpnja i kolovoza 2023. godine putem Google Forms obrasca za anketne upitnike. Kako je mjerni instrument bila online anketa za prikupljanje podataka korištene su društvene mreže ( Facebook, Whatsapp i Viber). Facebook grupe u kojima je anketa podijeljena: Roditelji o korona školi, Logopedi i roditelji, Roditelji ZA prava djece, Roditelji, Učitelji, nastavnici i profesori, Brbljavi i snažni roditelji, Roditelji Splitsko- dalmatinske županije, Klub Mama i beba, Mame iz Rijeke i okolice, Mame Zagreb i okolica, Mame iz Kaštela i okolice, Mame iz Splita i okolice, Mame iz Zadra, Mame, djevojke i trudnice. Upitnik preko Whatsapp-a i Vibera je slan individualno sudionicima istraživanja.

 

 

Rezultati i rasprava

Na pitanje o opremljenosti kućanstva računalom značajan broj roditelja (89,3 %) potvrđuje da u kućanstvu imaju računalo, dok je dio njih (10,7 %) potvrdio kako u kućanstvu nisu posjedovali računalo u vrijeme pandemije. Na pitanje je li djetetu bilo dostupno računalo preko kojeg je moglo pratiti online nastavu, 83,3 % ispitanika odgovorilo je potvrdno, dok je 16,7 % njih odgovorilo kako njihovo dijete nije imalo računalo koje bi mu omogućilo praćenje praćenja online nastave.

Slijedi prikaz rezultata (Tablica 1.) vezan uz procjenu kvalitete komunikacije s učiteljem tijekom online nastave .

 

Tablica 1. Komunikacija s učiteljem tijekom online nastave

	Uopće se ne slažem		Ne slažem se		Niti se ne slažem, niti slažem		Slažem se		U potpunosti se slažem
Tvrdnje	N	%	N	%	N	%	N	%	N	%
Učitelj je učinkovito komunicirao s mojim djetetom	11	7,33	18	12	42	28	44	29,33	35	23,33
Moje je dijete moglo postavljati pitanja o nastavnom sadržaju svom učitelju	16	10,67	25	16,67	32	21,33	46	30,67	31	20,67
Učitelj je poticao moje dijete na komunikaciju s kolegama	27	18	34	22,67	39	26	30	20	20	13,33
Moje dijete osjećalo se ugodno obratiti se svom učitelju	20	13,33	20	13,33	38	25,33	44	29,33	28	18,67
Učitelj me redovno obavještavao o napretku mog djeteta	27	18	31	20,67	36	24	29	19,33	27	18
Kad je to bilo potrebno, mogao sam s učiteljem razgovarati o nastavi i napretku svog djeteta	15	10	17	11,33	37	24,67	40	26,67	41	27,33
Komunikacija učenik-učitelj u virtualnoj učionici jednaka je komunikaciji u učionicama u normalnim uvjetima	76	50,67	40	26,67	17	11,33	10	6,67	7	4,67
Moje dijete je u svakom trenutku znalo što učitelj od njega očekuje	27	18	45	30	37	24,67	27	18	14	9,33
Učitelj je individualno pristupao učenicima koji su imali poteškoća u usvajanju online nastave	24	16	34	22,67	47	31,33	26	17,33	19	12,67

 

 

 

Od ukupno 150 ispitanika njih 52,66%  (N = 79) se slaže i u potpunosti slaže s izjavom da je učitelj učinkovito komunicirao s njihovom djecom prilikom odvijanja nastave na daljinu, dok  se 19,33 %  (N= 29) ispitanika ne slaže i u potpunosti ne slaže s navedenom tvrdnjom. Nepristrani stav prema navedenoj tvrdnji iskazuje 28 % (N = 44) ispitanika. Nadalje, 51,34 % (N =77) ispitanika izjavljuje da su njihova djeca mogla postavljati pitanja učitelju o nastavnom sadržaju, dok se manji postotak ispitanika 27,34 % (N=41) ne slaže s tvrdnjom da su učitelji bili na dispoziciji učenicima. Navedeni podatci mogu ukazivati da je komunikacija na razini učenik - učitelj bila zadovoljavajuća te da je pružila djeci  mogućnosti za postavljanje pitanja i traženje dodatne pomoći. Nadalje, s tvrdnjom „Učitelj je poticao moje dijete na komunikaciju s kolegama” najveći broj ispitanika 40,67 % (N = 61) se  ne slaže i uopće ne slaže te smatra da učitelj nije poticao njihovu djecu na komunikaciju s kolegama, što može utjecati na socijalni aspekt učenja u online okruženju. Nešto manje ispitanika 26 % (N = 39) zauzima neutralan stav prema navedenoj tvrdnji, a ispitanici koji se slažu i u potpunosti slažu čine 23,33 % (N = 50).               

S tvrdnjom  „Moje dijete osjećalo se ugodno obratiti se svom učitelju“ se slaže i u potpunosti slaže s 48 % (N = 72) , 25,33 % (N = 38) ispitanika se niti slaže, niti ne slaže, dok se 26,66 % (N = 40) ne slaže i u potpunosti ne slaže. Iako ispitanici većinskim dijelom imaju pozitivan stav prema navedenoj tvrdnji, uvijek postoji prostor za unaprjeđenje pristupa učitelja prema svim učenicima kako bi se osiguralo bolje razumijevanje gradiva. Postotak ispitanika koji se ne slažu i uopće ne slažu (38,67 %) s tvrdnjom „Učitelj me redovno obavještavao o napretku djeteta” i onih koji se slažu i u potpunosti slažu (37,33 %) je gotovo podjednak, a nepristranih ispitanika je 24 %. Nadalje, 54 % (N = 81) ispitanika smatra da je imalo priliku razgovarati s učiteljem o nastavi i napretku svoje djece kad je to bilo potrebno, zatim slijede neodlučni ispitanici čiji odgovori čine 24,67 % (N = 37). Udio ispitanika koji se ne slažu i uopće ne slažu s navedenom tvrdnjom čini 21,33 %. Sedma tvrdnja glasi „Komunikacija učenik – učitelj u virtualnoj učionici jednaka je komunikaciji u učionicama u normalnim uvjetima”. S ovom tvrdnjom se čak 77,34% (N = 116) ispitanika ne slaže i u potpunosti ne slaže, 11,33 % (N = 17) ima suzdržan stav prema ovoj tvrdnji, dok se najmanje (6,67 %) ispitanika slaže i se u potpunosti slaže (4,67 %)s navedenom tvrdnjom. Ovaj rezultat ukazuje na to da roditelji ne percipiraju online nastavu adekvatnom zamjenom za kontaktnu nastavu u učionicu. Oko 48 %  (N = 72) ispitanika osjeća da njihova djeca nisu uvijek znala što učitelj od njih očekuje, dok 27,3 % (N = 41) ispitanik smatra suprotno. S tvrdnjom „Učitelj je individualno pristupao učenicima koji su imali poteškoća u usvajanju online nastave“ 38,67 % (N = 58) ispitanika se ne slaže i uopće ne slaže iz čega zaključujemo da učitelj nije pružio dovoljno individualne podrške učenicima koji su imali poteškoća u online nastavi. Ispitanici koji se slažu i u potpunosti slažu s navedenom tvrdnjom iznosi 30 % (N = 45), dok se 31,33 % (N = 47) s tvrdnjom niti slaže niti ne slaže.

Rezultati istraživanja potvrđuju hipotezu (H1) kojom se pretpostavilo da roditelji neće pozitivno procijeniti kvalitetu komunikacije s učiteljima u online nastavi. U cjelini, rezultati ukazuju na potrebu za unaprjeđenjem komunikacije između učitelja i učenika, kao i boljim smjernicama i povratnim informacijama od strane učitelja kako bi se olakšalo učenje u online okruženju u budućnosti. Čak i nakon pandemije, moguće su trajne promjene u obrazovnom sustavu, potaknute digitalizacijom i inovacijama (Tonković i sur., 2020). Iako se većim dijelom roditelji slažu da su njihova djeca bila slobodna u komunikaciji s učiteljima, te su mogla postavljati pitanja, odgovori koji su bili potrebni nisu uvijek stizali u potrebnom trenutku.

 

 

 

 

 

 

 

 

U Tablici 2. prikazani su rezultati vezani uz drugi istraživački zadatak koji se odnosio na roditeljsku procjenu ponašanje djece tijekom online nastave.

 

Tablica 2. Ponašanje djeteta tijekom online nastave

 

Većina ispitanika 41,33 % (N = 62) se ne slaže i uopće ne slaže s prvom tvrdnjom te smatra da njihova djeca nisu dobro raspolagala svojim vremenom i nisu uvijek bila u mogućnosti ostati usredotočeni na rad tijekom online nastave. Za razliku od njih, 29,33 % (N = 44) ispitanika se slaže ili u potpunosti slaže s navedenom tvrdnjom, dok je identičan postotak 29,33 % (N = 44) neodlučnih ispitanika. Ovi rezultati sugeriraju da se roditeljima čini kako su djeca imala problema s upravljanjem vlastitim vremenom i fokusiranjem na rad tijekom online nastave. Najveći broj ispitanika 55,34% (N = 83) se slaže i u potpunosti slaže s tvrdnjom kako je njihovo dijete „iskusilo tehničke poteškoće koje su se riješile. Onih koji se tom tvrdnjom ne slažu i uopće ne slažu je 16,67 % (N = 25), dok je neodlučnih 28 % (N = 42). Čak 58 % (N = 87) ispitanika se ne slaže ili uopće ne slaže s tvrdnjom da je online nastava potaknula njihovu djecu na dodatno istraživanje i usvajanje novih znanja i sadržaja. Unatoč tome, manji postotak ispitanika 15,34 % (N = 23) se slaže i u potpunosti slaže s navedenom tvrdnjom, dok je indiferentnih 26,67 % (N  = 40). Iz ovih rezultata možemo zaključiti da su djeca u virtualnoj učionici bila manje motivirana za stjecanje novih znanja i istraživanje dodatnih sadržaja.

S tvrdnjom, koja govori kako je dijete „pokazalo motivaciju i odgovornost u ispunjavanju obveza” se uopće ne slaže 14,67% (N = 22) i ne slaže 30,67 % (N = 46), niti se slaže niti se ne slaže njih 29,33 % (N = 44), a slaže ili se u potpunosti slaže njih 25,34 % (N = 38). Većina odgovora sugerira da  su roditelji percipirali vlastitu  djecu kao manje odgovornu i motiviranu za ispunjavanje obveza. S tvrdnjom da je dijete „uspjelo je uskladiti online nastavu s drugim obvezama  44 % (N =66) ispitanika se slaže i u potpunosti slaže dok 32 % (N=48) ispitanika zadržava neutralan stav prema ovoj tvrdnji. Ipak s njom se 24 %  (N = 36) ispitanika se ne slaže i uopće ne slaže. Roditelji većim dijelom smatraju da su njihova djeca lako kombinirala online nastavu s ostalim obvezama koje su imala.  Većina ispitanika 57,34 % (N = 86) se ne slaže ili uopće ne slaže sa šestom tvrdnjom te smatra da online nastava nije pružala dovoljno prilika za druženje njihove djece s vršnjacima. Manji broj roditelja (19,33 %, N = 29) se slaže i u potpunosti slaže s ovom tvrdnjom, dok 23,33 % (N = 35) ispitanika zadržava neutralan stav. Većina roditelja smatra da online nastava nije pružila dovoljno prilika za druženje učenika te percipira da socijalna interakcija nije bila moguća. Rezultati pokazuju da se 38 % (N = 57) ispitanika slaže i 15,33 % (N = 23)  se u potpunosti slaže s tvrdnjom da su njihova djeca imala dovoljno vremena za izvršavanje zadataka i slanje zadaće. Dio roditelja se ne slaže (14,67 %, N = 22) i uopće ne slaže (6 %, N =9) s tvrdnjom da su djeca imala dovoljno vremena za izvršavanje zadataka i slanje zadaće, dok se 26 %  (N=39) roditelja s tvrdnjom niti slaže niti ne slaže. S osmom tvrdnjom koja je glasila „moje dijete je aktivno sudjelovalo u online nastavi” 60,67 % (N = 91) se ne slažu i uopće ne slaže. Ispitanici koji imaju neutralan stav prema navedenoj tvrdnji čine 22 % (N = 33), dok najmanji broj čine ispitanici koji se slažu ili se u potpunosti slažu s ovom tvrdnjom (17,33 %, N = 26,).

Hipoteza (H2), kojom se pretpostavilo da roditelji neće pozitivno procijeniti ponašanje djece u virtualnoj učionici u odnosu na ponašanje u razrednom okruženju, na temelju iznesenih i analiziranih rezultata je potvrđena. Djeca su se ponašala različito u virtualnom okruženju u usporedbi s razrednim okruženjem prije pandemije Covida-19. Ovo sugerira da je online nastava donijela promjene u ponašanju i prilagodbama djece. Najveće poteškoće roditelji i djeca  tijekom online nastave  imali su s motivacijom što vjerojatno proizlazi iz toga što učenici obrazovanje u vlastitom domu, te roditelje u ulozi učitelja ne mogu shvatiti jednako ozbiljno kao školsku učionicu i učitelja za vrijeme normalnih uvjeta. Također fleksibilnije vrijeme obavljanja školskih zadataka može biti isto jedan od razloga smanjene motivacije kod djece. Zahvaljujući napretku tehnologije za vrijeme online nastave, roditelji su mogli pomoći svojoj djeci da ostanu motivirana i angažirana pronalaženjem načina da učenje učine zabavnijim i interaktivnijim (uključivanje igara, kvizova, videa...).

 

Zaključak

U današnjem digitalnom svijetu, tehnologija je postala neizostavan dio naših života i obrazovnog sustava. Online obrazovanje, kao ključna komponenta digitalne transformacije obrazovanja, pruža mnoge prednosti, ali isto tako donosi i izazove.

Dobiveni rezultati ovog istraživanja ukazuju na činjenicu da roditelji ne percipiraju pozitivno kvalitetu komunikacije s učiteljima tijekom online nastave. Većina roditelja nije bila uvjerena da su dobili odgovarajuće resurse i podršku od strane učitelja, sugerirajući na potrebu za unaprjeđenjem komunikacije i podrške. Nadalje, rezultati također potvrđuju da roditelji zamjećuju promjene u ponašanju djece u virtualnom okruženju u usporedbi s onim u razredu prije pandemije, pri čemu je ta razlika u najevidentnija u domeni smanje motivacije za napretkom tijekom online nastave. Djeci je također na promjenu u ponašanju utjecala i činjenica da im je u tom zbunjujućem vremenu učionica postala vlastiti dom, a učitelje su počeli mijenjati roditelji i ostali ukućani. Djeca sve obveze počinju obavljati iz vlastitog doma što je uvelike utjecalo na promjenu u ponašanju u odnosu na ponašanje u „normalnim“ uvjetima.

Činjenica je da online obrazovanje donosi brojne prednosti. Fleksibilnost učenja omogućuje prilagodbu individualnim potrebama i tempu učenika, pruža priliku za razvoj digitalnih vještina, što je ključno za budući uspjeh u profesionalnom svijetu. Međutim, izazovi online obrazovanja nisu zanemarivi. Tehničke poteškoće, poput nedostatka pristupa internetu i odgovarajuće tehnologije, predstavljaju prepreke za mnoge učenike. Također, nedostatak osobne interakcije između učitelja i učenika može utjecati na kvalitetu učenja i motivaciju. Pitanje praćenja napretka i procjene učenika također predstavlja jedan od izazova u online okruženju. Pandemija Covid-19 značajno je ubrzala uvođenje online obrazovanja širom svijeta. Dok su se neki učenici prilagodili relativno lako, drugi su se suočili s izazovima u adaptaciji na online okruženje. Nastavnici su se brzo morali prilagoditi novim metodama poučavanja, dok su roditelji postali ključni (su)dionici u obrazovanju svoje djece u novom okruženju.

Dakle kako bismo unaprijedili kvalitetu obrazovanja na daljinu, ključno je razumjeti potrebe i perspektive svih dionika. U prvom redu tehnička infrastruktura treba biti poboljšana kako bi se svi učenici imali neometan pristup nastavi, a nastavni sadržaji i metode poučavanja trebaju se prilagoditi online okruženju kako bi se osigurala kvalitetna obrazovna iskustva. Dobiveni rezultati pružaju uvid u percepciju roditelja vezanu uz nastavu na daljinu i mogu poslužiti kao osnova za unaprjeđenje njene kvalitete osobito u području kvalitete komunikacije na relaciji učitelj, učenik, roditelj. Stoga je važno je kontinuirano pratiti i poboljšavati online obrazovne prakse kako bi se osiguralo kvalitetno iskustvo za sve uključene.

 

Literatura

 

Dongpin H. i Yuan B. (2021). A review of empirical research on ict applications in teacher professional development and teaching practice. Knowledge Management & E-Learning, 13(1), 1-20. http://dx.doi.org/10.34105/j.kmel.2021.13.001

Ertmer, P., Gopalakrishnan, S. i Ross, E. (2001). Technology-using teachers: Comparing perceptions of exemplary technology use to best practice. Journal of Research on Computing in Education, 33(5). https://www.learntechlib.org/p/94575/

Fatimah, A. S., Santiana, S. i Saputra, Y. (2019). Digital comic: An innovation of using toondoo as media technology for teaching English short story. English Review: Journal of English Education, 7(2), 101-108.  http://dx.doi.org/10.25134/erjee.v7i2.1526

Palić, M., (2021). Utjecaj pandemije COVID-19 na glazbeno obrazovanje u Republici Hrvatskoj: problematika provođenja nastave na daljinu. Napredak, 162(3 - 4), 295-312. https://hrcak.srce.hr/clanak/388584 

Rashid, S. i Yadav, S. S. (2020). Impact of Covid-19 pandemic on higher education and research. Indian Journal of Human Development, 14(2), 340-343. https://doi.org/10.1177/0973703020946700  

Srednja.hr (2023). Veliko istraživanje o učenicima u Hrvatskoj: Zbog korone se srozale radne navike i motivacija za učenje. Pribavljeno Veljača 20, 2025, s  https://www.srednja.hr/novosti/veliko-istrazivanje-o-ucenicima-u-hrvatskoj-zbog-korone-se-srozale-radne-navike-i-motivacija-za-ucenje/

Stošić L., (2015). The importance of educational technology in teaching. International Journal of Cognitive Research in Science, Engineering and Education,  3(2), 111-114. http://dx.doi.org/10.23947/2334-8496-2015-3-1-111-114

Sumner M. i Hostetler, D. (1999). Factors influencing the adoption of technology in teaching. Journal of Computer Information Systems. https://api.semanticscholar.org/CorpusID:173133956

Tashimov, E., Zoitov, S. i Oblakulova, L. (2019). Methods of development and application in the educational process of computer technology in teaching graphic disciplines. European Journal of Research and Reflection in Educational Sciences, 7(12), 1185-1187. http://www.idpublications.org/wp-content/uploads/2019/12/Full-Paper-METHODS-OF-DEVELOPMENT-AND-APPLICATION-IN-THE.pdf  

Tonković, A., Pongračić, Č. i Vrsalović, P. (2020). Djelovanje pandemije Covid-19 na obrazovanje diljem svijeta. Časopis za odgojne i obrazovne znanosti Foo2rama, 4(4), 121-134 https://hrcak.srce.hr/file/365925 

Teaching (Today for) Tomorrow: Bridging the Gap between the Classroom and Reality 3rd International Scientific and Art Conference Faculty of Teacher Education, University of Zagreb in cooperation with the Croatian Academy of Sciences and Arts

Assessment of the quality of teaching in an online environment - parents' perspective

Abstract

The pandemic of the COVID-19 virus has significantly affected the conditions for the realization of the teaching process in education at the world level. Schools and universities were forced to close their doors to their students and move to online learning, leading to a paradigm shift in the way education is delivered (Rashid & Yadav, 2020). The sudden change posed significant challenges for teachers, students and parents, raising the question of the effectiveness of online teaching and its impact on the future of the education system. Given the new circumstances in which teaching took place in an online environment, parents, especially of students of younger school age, became key stakeholders in the educational process. The paper presents the results of a survey conducted on a sample of 150 respondents, the aim of which was to determine how parents evaluate the quality of remote teaching during the COVID-19 virus pandemic. The results of the research show that parents believe that children behaved differently in the virtual environment compared to the classroom environment, and that teachers should have provided better communication and feedback during online classes, and all parents who were actively involved in online classes positively evaluated it quality compared to parents who did not participate in the process.

Key words:

online teaching; pandemic COVID-19; parents; students; teachers