Skip to main content

The Role of Mindfulness and Emotional Intelligence in Self-Compassion / Uloga usredotočene svjesnosti i emocionalne inteligencije u samosuosjećanju

logo stoo2_1 (no).png
Martina Gajšek, Tajana Ljubin Golub

 Faculty of Teacher Education, University of Zagreb

martina.gajsek@ufzg.hr, tajana.ljubingolub@ufzg.hr

Education for personal and professional development

Number of the paper: 27  

Abstract

Positive psychology in education recognises self-compassion as a factor that promotes students‘ stress resilience and well-being. Thus, it seems important to study factors that promote students’ self-compassion, especially among those who are preparing for stressful and demanding professions such as preschool teaching. Some studies link mindfulness and emotional intelligence (EI) with self-compassion development, but there is a lack of studies that examine the role of individual EI components in self-compassion as well as their mediating role in the relationship between mindfulness and self-compassion. Therefore, the first aim of this study was to examine the role of mindfulness and EI components in self-compassion. The second aim was to examine the mediating role of EI components in the relationship between mindfulness and self-compassion. 163 students of the Faculty of Teacher Education, University of Zagreb, studying early and preschool education, participated in the research (99% women, M = 25.79; SD = 6.38) by voluntarily and anonymously filling out the questionnaire. The questionnaire consisted of Mindful Attention Awareness Scale, Emotional Intelligence Scale and Self-Compassion Scale. Regression analysis showed that mindfulness and three of the four EI components (self-emotional appraisal, use of emotion and regulation of emotion) were significant predictors of self-compassion. Mediation analysis showed a partial mediation of mindfulness on self-compassion through the above mentioned three EI components as parallel mediators. The findings of this study serve as the basis for directing greater attention of the educational process into the development of mindfulness and EI in order to promote students‘ self-compassion and, consequently, their readiness for the demands of the profession.

 

Key words

emotional intelligence; mindfulness; positive psychology; preschool teachers

Martina Gajšek, Tajana Ljubin Golub

 Faculty of Teacher Education, University of Zagreb

martina.gajsek@ufzg.hr, tajana.ljubingolub@ufzg.hr

Odgoj i obrazovanje za osobni i profesionalni razvoj

Broj rada: 27  

Sažetak 

U pozitivnoj psihologiji obrazovanja samosuosjećanje je prepoznato kao čimbenik u promociji otpornosti na stres i dobrobiti studenata. Stoga se čini bitnim istraživati faktore koji pospješuju razvoj samosuosjećanja studenata, posebice onih koji se pripremaju na stresne i zahtjevne pomagačke profesije kao što je odgojiteljska. Neka istraživanja povezuju usredotočenu svjesnost (US) i emocionalnu inteligenciju (EI) s razvojem samosuosjećanja, no nedostaju istraživanja koja bi ispitivala ulogu pojedinih komponenti EI u samosuosjećanju te medijacijsku ulogu EI u odnosu US i samosuosjećanja. Stoga, prvi cilj rada bio je ispitati ulogu US i komponenti EI u samosuosjećanju. Drugi cilj bio je ispitati medijacijsku ulogu komponenti EI u odnosu između US i samosuosjećanja. U istraživanju je sudjelovalo 163 studenata Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, studija Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja (99 % žena, M = 25,79; SD = 6,38), koji su dobrovoljno i anonimno ispunili anketni upitnik. Upitnik se sastojao od Skale usredotočene svjesnosti, Skale emocionalne inteligencije i Skale samosuosjećanja. Regresijske analize pokazale su da su US te tri od četiri komponente EI (prepoznavanje vlastitih emocija, korištenje emocija za samomotivaciju i samoregulacija emocija) značajni prediktori u objašnjenju individualnih razlika varijance samosuosjećanja. Medijacijske analize pokazale su da postoji parcijalna medijacija US na samosuosjećanje preko navedene tri komponente EI kao paralelnih medijatora. Rezultati ovoga istraživanja služe kao osnova za usmjeravanje veće pažnje u odgojno-obrazovnom procesu na razvoj usredotočene svjesnosti i emocionalne inteligencije studenata u svrhu razvoja samosuosjećanja i posljedično bolje spremnosti na zahtjeve profesije. 

Ključne riječi

emocionalna inteligencija; usredotočena svjesnost; odgojitelji; pozitivna psihologija